Cetinje :: Moj grad

Crnogorkin bunar želja

Posted on 09. Dec, 2013 by Vesko Pejović in Iz kulture

U sklopu događaja kojima je obilježen ovogodišnji Dan Prijestonice Cetinje, na Dvorskom trgu je 13. novembra, u prisustvu velikog broja posjetilaca, među kojima je bio i ministar kulture Crne Gore Branislav Mićunović, gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović,  svečano otvorio „Crnogorkin bunar želja“:

– Kada smo, prije dvije godine, počeli projekat rekonstrukcije Dvorskog trga, kao lokaliteta koji pripada srcu našeg grada, najavili smo da će se na njemu naći i bunar – kao neotuđivi motiv našeg podneblja, ali i kao neizostavan dio prošlosti istorijskog jezgra Cetinja. Baš zato, moje je zadovoljstvo što smo imali čast da tu ideju realizujemo zajedno sa našim velikim stvaraocem, našim istaknutim umjetnikom, a prije svega sa našim sugrađaninom i prijateljem Dimitrijem Popovićem.

-Trag tradicije i savremenog

Bunar na današnjem Dvorskom trgu je postojao 1878/79 a Simo Popović ga u svojim memoarima ovako opisuje:

“Sama varoš sastojala se od jedne duge široke ulice koju su s obije strane, pod pravim uglom, sjekle tri kratke ulice, dok je na sredini, sa desne strane, bio jedan prostrani trg – „pjaca“. Rubom ulica raspoređeno je oko 120 pretežno prizemnih kuća, toliko niskih „da se svakoj streha mogla rukom dohvatiti, a sve su bile „unutra za nogu i dvije niže od sokaka”.

Na sredini trga, pored velike murve, bio je bunar koji je otvaran samo dva puta dnevno. Desno, u nastavku trga, je ulica iste širine kao i glavna sa jednostavnim jednospratnim kućama čiji su vlasnici bili najviši državni funkcioneri. U toj ulici nalazio se  novi Knjažev dvor. Lijevo od trga, uskom ulicom prosječenom rušenjem jedne kuće u glavnoj ulici dolazilo se do državne bolnice.”

Kako je projekat rekonstrukcije trga prof. arh. Svetislava Popovića podrazumijevao “vraćanje” bunara na isto mjesto, u oktobru 2011 godine, imajući u vidu da Crna Gora nije na adekvatan način “priznala” ulogu i doprinos crnogorskoj ženi za sve što je uradila za Crnu Goru i da je Cetinje “majka” Crne Gore, predložio sam gradonačelniku da se bunar na Dvorskom trgu posveti njoj (Crnogorki) i da tako taj crnogorski dragulj pokažemo svijetu. U obrazloženju ideje, između ostalog, sam napisao:

– Bio bi to spomenik mitskim ženama čija su lica bila posebne ljepote, majčinske toplote i iskonske dobrote, gordim ženama koje su nosile u sebi snagu i ćutanje kamena, koje su brinule za svijeću u domu, vatru na ognjištu, toplinu koja grije i okuplja, za vaspitavanje djece u slobodarskom duhu, ženama koje su uvijek bile spremne da svojim životima zaštite one koje vole, ženama koje su bile stub “zdrave” familije a time i crnogorske države …  Ženama koje su išle kilometrima za vodu, koje su rađale od petoro do desetoro djece, …

Moja zamisao je bila da se pored bunara, u prirodnoj veličini, uradi skulptura (Čermakove) Crnogorke sa barelom, da se u bunar “dovede” voda kako bi “priča” bila “živa” i da se za ocjenu ove ideje i eventualno njeno likovno rešenje , konsultuje i angažuje naš svjetski priznati umjetnik Dimitrije Popović.

Ideja je prihvaćena od strane rukovodstva Prijestonice, angažovan je Dimitrije i nakon skoro dvije godine rada i razmatranja nekoliko rešenja, projekat je završen.

Dimitrijevo obrazloženje rešenja:

– Razmišljao sam kako uobličiti likovno ovakav motiv, a da bude usklađen sa prostorom u kojemu se objekt nalazi. Smatrao sam da bi postavljanje figure u bronzi, uz bunar, bio preosjetljiv problem za vizuru skromnog cetinjskog trga. Ta javna površina u arhitektonskom koncipiranju prostora, u stvari, i nije pravi trg. Uostalom, u vrijeme kralja Nikole nosila je naziv „Široka ulica“. S desne strane toga prostora, bliže Njegoševoj ulici, nedaleko od čuvenog brijesta, nalazila se česma šestougaonog oblika. Postojala je i ideja da se napravi replika česme i postavi na isto mjesto. Međutim, to bi imalo smisla samo onda kada bi današnji trg imao izgled ondašnjeg. Dakle, promjene na fasadama, promjena prostora bašte Gradske kafane,  popločan trg, kafići sa „terasama“,  su takve promjene da bi postavljanje replike česme djelovalo kao postavljanje suvenira. Stoga sam, u skladu sa skromnošću današnjeg Dvorskog trga, oblik bunara krajnje pojednostavio.

Koncept bunara se zasniva na obliku tradicionalnog cetinjskog bunara u osnovi kvadratnog oblika sa odgovarajućim kružnim kamenim postamentom, na spoju tradicionalne i moderne forme i na taj način odgovara savremenom senzibilitetu da se na Dvorskom trgu ostavi trag vremena u kojemu je bunar rađen a da u potpunosti odgovara estetici minimalističke umjetnosti. Forma bunara je smišljena i zasnovana na simbolima kruga i kocke. Osnovu bunara čini kružno postolje (simboliše nebo) na kojem je po sredini postavljena kocka, tetradni kameni oblik, čiji su ćoškovi usmjereni prema četiri strane svijeta a pravougaona osnova kocke koncept je gradnje, znači – temelj i stabilnost. Unutar bunara nalazi se reljefno izrađen u kristalnom staklu lik žene, Crnogorke. Položen je u tekućoj vodi, čije proticanje sugeriše cikličko gibanje odnosno protok vremena. Kružni otvor bunara na gornjoj površini kocke potencira simboliku vertikalne ose. Kad se poveže kružni oblik osnove bunara i kružni oblik otvora na kocki s kristalnim staklom također kružnog oblika, odnosno sa kružnim dnom bunara, onda to upućuje na koncept Pseudo-Dionizija Aeropagita “o simbolizmu središta”. Uspostavlja se veza neba i zemlje (vode), Boga i čovjeka (žene). Žene kao “sovršenog stvorenija tajanstvene sile Božje” (Njegoš). Unutrašnjost bunara je mistična maternica. Voda i žena simboli su života i plodnosti.

Razmišljao sam što uraditi sa Crnogorkom, kako oblikovati taj lik. Nakon izvjesnog vremena došao sam na ideju da „sadržaj“ motiva, umjesto pored, stavim u bunar. Zamislio sam da se lik mlade Crnogorke, koji odgovara onom gorštačkom, dinarskom tipu ljepote, ozbiljnog i dostojanstvenog izgleda izgravira na kristalnom staklu kružnog oblika, prečnika 50 centimetara, debljine dva centimetra i postavi u „živu“ vodu bunara na dubini od 15 centimetara. Ispod staklene ploče postavljena su tri svjetlosna izvora koji osvjetljavaju Crnogorku u nacionalnoj nošnji, stvarajući tako zanimljive vizuelne efekte. Voda je arhetip rađanja, izvor života, simbol plodnosti, pročišćenja itd. Transparentni lik Crnogorke takođe simbolizuje vitalnost i kontinuitet života. Onaj ko se nagne nad otvor bunara i na ljeskanju vode nazre odraz svoga lika na lik Crnogorke i u vodi vidi nebo, simbolički će uspostaviti vezu sa prošlošću, jer protok vode upućuje na protok vremena.

Lik na kristalu majstorski je izgraviran u ateljeu „Božiček“ u Desiniću, u Hrvatskoj. Tehničke radove  izvela je firma “Exploring” it Nikšića na čelu sa inženjerom Vojom Perovićem, kamen za bunar je donirala firma “Bast” iz Nikšića, definitivnu obradu površina uradio je akademski vajar Sreten Milatović sa asistentima. Profesionalne konsultacije imao sam sa arhitektom Aleksandrom Dajkovićem koji je i uradio detaljan nacrt bunara a moj saradnik u svim fazama od ideje do realizacije ovog projekta bio je Vesko Pejović.

Evo zašto sam stavio zmiju na spoljašnjost bunara:

Dva su razloga za to. Formalni i simbolički. Smatrao sam da se, na precizni geometrijski oblik bunara, mora pojaviti neki akcenat organske forme. U tom se smislu zmija kao živa „linea serpentinata“ jako dobro uklopila. Drugi razlog je taj što se zmija posebno tretira u našem podneblju. Smatra se čuvaricom kućnog praga i duša predaka, često se nalazi kao ornamentalni motiv na preslicama i guslama. Zanimljivo je podsjetiti, u godini Njegoševog jubileja, da je gospodar Crne Gore imao namjeru da kuje crnogorski novac, ali ga je u tome spriječila smrt. Na reversu modela monete zvane „Perun“ (po imenu slovenskog boga) po sredini je bio natpis Crna Gora 1851, okružen zmijom. Evo još nekoliko detalja rešenja bunara koja su simbolički vezana za Njegoša:

Zmiju sam oblikovao i odlio u bronzi, u Ljevaonici umjetnina Likovne akademije u Zagrebu. Livenje zmije  donirao je naš Cetinjanin, Vladislav Pajo Jabučanin, poznati ugostitelj i ljubitelj umjetnosti. Zaštitni poklopac na bunaru donirala je firma „Aragana“ iz Bara. Želio sam da bunar ne bude običan objekt na javnoj gradskoj površini, nego funkcionalan oblik koji odgovara duhu vremena u kojem je nastao.

Kako bi bunar dobio na atraktivnosti, prihvatio sam ideju gradonačelnika Bogdanovića da to, na neki način, bude i svojevrsna fontana želja. U otvor bunara u kojemu  voda lagano žubori, posjetitelji – turisti i građani bi bacali novčiće kao što je to običaj na mnogim fontanama urađenim u raznim evropskim gradovima jer će im svetački lik Crnogorke “pomoći” da im se ostvare želje …

U svrhu oživljavanja objekta upotrijebljen  je i adekvatni način njegovog osvjetljenja tako da noću on dobija na atraktivnosti.

Poštovani čitaoci, za kraj priloga, evo nekoliko fotosa koji će, donekle dočarati lik, karakterne osobine i život Crnogorke …

Vesko Pejović