Izložba “200” Danijele Mršulje Vasić

Posted on 03. Nov, 2013 by Vesko Pejović in Iz kulture

Mr Danijela Mršulja Vasić predstavila se likovnoj publici u Galeriji Umjetničkog muzeja Crne Gore na Cetinju – Ateljeu „Dado“ sa ciklusom objekata i instalacija zajedničkog naziva „200“. Izložba posvećena obilježavanju 200 godišnjice od rođenja Njegoša otvorena je u petak 01. novembra u 19 časova a razgovor sa autorkom predviđen je u utorak, 05. novembra 2013. u 12 h. Organizator izložbe je Narodni muzej Crne Gore a izložba će biti otvorena do 22 novembra.

U katalogu koji prati izložbu a čiji je izdavač Narodni muzej Crne Gore, Danijela je zapisala:

Svaka izložba je za umjetnika ispunjenje nove želje.

-Ispunjenje moje velike želje je otvaranje ove izložbe na dan kada je tačno prije200 godina rođen veliki Njegoš i to se dešava u galeriji koja nosi Dadovo ime. Dakle tu su dva velikana koji su značajno zadužili civilizaciju, svaki na svoj način i svaki u svom vremenu.

Minimalistički naziv izložbe se sam nametnuo … „200”.

Njegoševu godišnjicu nisam shvatila kao povod za mimetičku produkciju radova punu naracije i patosa.

Iščitavajući ponovo Njegoša, ovog puta ne kao srednjoškolsku literaturu, nego sa mnogo širim i dubljim razumijevanjem, došla sam do impulsa pretočenih u iskre iz kojih je u jednom dahu nastala ova za mene veoma važna izložba.

Moj umjetnički diskurs se iskazuje kroz skup asocijativnih radova koji dodiruju tri aspekta Njegoševog života i djela: svjetovni, duhovni i filozofski.

Vijenac od bijelih ruku obuhvata suštinu Njegoševe misli i svečano nas poziva da se u njoj ogledamo. Grimizna lenta daje uzvišenu notu tom činu (Vijenac, 2013. kamenina, ogledalo, crveni saten; Wreath, 2013. stoneware, mirror, red satin, 300 x 5500 cm).

Drugo čitanje ovog rada nas vraća u gladnu 1847. godinu kada Njegoš prodaje svoj orden, najviši austrijski orden Meterniha, kako bi kupio žito i nahranio svoj narod. Na sličnom tragu je i rad Velika glad. (Velika glad, 2013. | Big hunger, 2013 poludragi kamen, viljuška iz epohe | semiprecious stone, antic fork, 25 x 25 x 11 cm)

Iskušenje je svojevrsna oda ženi, tradiciji i časti, podsjećanje na vrijeme zauzdane i suspregnute ženske ljepote, ali i na tajnu koju nose ljubavni stihovi „Noć skuplja vijeka” (Iskušenje, 2013. crnogorski veo, kavez za ptice, postament, ćilim; Temptation, 2013. traditional veil, bird, postament, rug, 147 x 47 cm).

Na još jedan ženski aspekt ukazuje rad Ćud, za koji sam dvije godine sakupljala svoju kosu, dlaku po dlaku. Njegoš kaže: Ćud je ženska smiješna rabota…

Aleja semantike je slika velikog formata iz ciklusa „Metamorfoze ili alibi za retoriku utopijske arhitekture”. Slika uvlači posmatrača u kontemplativnu ravan u kojoj crna boja sugeriše univerzum, a bijela i srebrna artikulišu energetski naboj i kinetički doživljaj slike. Nosilac fenomena svjetlosti je srebrna boja.

Od geometrijske apstrakcije ka formi grada – Cetinja, vodi nas aleja oivičena kamenim strukturama sve do nepresušnog bunara i kniferovskog meandra koji ustvari čini Njegošev inicijal. Tu je negdje skrivena i tajna nastanka Dim Tima.

Svevideći Krst posjeduje duhovni i filozofski naboj prenijet na platno i iskazan posebnim slikarskim jezikom (Krst, akrilik na platnu | Cross, acrylic on canvas, 30 x 30 cm).

Perjanik je čovjek XXI vijeka, koji i pored tehnološke superiornosti zadržava Njegošev legat pismenosti i prosvijećenosti (Perjanik, XXI vijek | Feather bearer, XXI century pero, pvc, metal | feather, pvc, metal, 42 x 25 x 10 cm).

Tvrd je Orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al’ zube polomi. To je paradigma koja ostade vezana za ovo podneblje i ljude (Orah, kamenina, kokosov orah /Nut stonewere, coconut, 22 cm).

Land art projekat Trag mogao bi da povede ka ishodištima Luče mikrokozme. Izveden je u Beču, a ovdje prikazan fotografijom (Trag, fotografija | Trace, Land art, photograph, 25 x 50 cm)

Kula je nastavak linije i konstante u mom izrazu i umjetničkoj praksi. Moguća su njena različita čitanja. Polazište su polovine, oblici koji čine moj svojevrsni kreativni potpis.

Male po obimu ali ne i po ideji i smislu, su tri skulpturalne skice zajedničkog naziva Enigma, koje će nadam se jednog dana biti izvedene kao monumentalni radovi u javnom prostoru.Svaka od njih ima uporište u Njegoševim umnim stihovima.

Posebnost ove izložbe čini rad Zvuk tišine, rad koji je iskorak iz moje dosadašnje umjeničke prakse, rad drugačije poetike. Ovim radom sam pokušala da posjetioce galerije na trenutak teleportujem u Njegoševe odaje i njegovo vrijeme. Konačno, cilj je shvatiti umjetnost kao karijatidu duše.

Neposredno nakon otvaranja izložbu je posjetio umjetnik svjetskog renomea Dimitrije Popović i za čitaoce našeg sajta dao je kratak osvrt: -Izložba Danijele Mršulje Vasić nazvana “200” opravdava i likovno i simbolički smisao naziva. Likovno, estetski čista i visoko profinjena otvara u konotativnom smislu niz bogatih značenja čije je polazište u Njegoševim mislima. Pred nama je izvanredna izložba koja zaslužuje iskrene komplimente.

IZ BIOGRAFIJE DANIJELE MRŠULJE VASIĆ

1979. Rođena u Kotoru, Crna Gora

2005. Diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti, odsjek vajarstvo, Beograd

2009. Magistrirala na FLU, vajarstvo, Beograd

Trenutno završava Doktorske umjetničke studije na istom fakultetu

Danijela Mršulja Vasić i Milenko Vasić rade zajedno na različitim umjetničkim projektima od

2011. godine, a od 2012. kao umjetnička grupa Dim Tim.

Živi i radi u Beogradu i Kotoru.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:
2009 „Između“, Galerija Centar, Podgorica
„In Medias Res“, Prodajna galerija „Beograd“, Beograd
2008 Kunstzentrum Bosener Muhle, St.Wendel, Njemačka
„Prayer for parents“, Gotički Karner i „International Gastatelier im Maltator“, Gmund in Carinthia,
Austrija
„Skulpture“, Gradska galerija, Kotor
Izložba skulptura, Galerija Zvono, Beograd
2002 „Skulpture“, Galerija Stari grad, Kotor
„Skulpture“, Galerija Vitomir Srbljanović, Pljevlja
GRUPNE IZLOŽBE:
2009 Tim koji pobjeđuje, Galerija Zvono, Beograd
BJCEM – XIV Bijenale Mladih Umjetnika Evrope i Mediterana, „7 kapija“, Skoplje, Makedonija Premio nazionale delle arti 08/Mediterranean workshop, Galleria Arte Contemporanea-Centro Fieristico
„Le Ciminiere“, Catania, Italija
Mladi srpski umetnici, Galerija Zvono, Nacionalni muzej književnosti Ukrajine, Kijev
„Sopoćanska viđenja 08“, kustos Gordana Vasiljević, Multimedijalni centar, Novi Pazar
„Sopoćanska viđenja 08“, kustos Gordana Vasiljević, Galerija Zvono, Beograd
42. zimski salon, kustos Anastazija Miranović, Herceg Novi
2008 Novogodišnja izložba, Prodajna galerija „Beograd“, Beograd
Kotorski likovni umjetnici 2008, Gradska galerija Kotor, Kotor
„Renesansa-san o lijepom“, kustos izložbe Milica Radulović, Santa Marija in Punta, Budva
Terratorija, BELEF 08, Beograd
Izložba vajarske kolonije Grbalj 2008, Gradska galerija, Kotor
Izlozba novih članova ULUCG-a, Podgorica
41. zimski salon, kustos Bogdan Musović, Herceg Novi
2007 Kotorski likovni umjetnici 2007, Gradska galerija Kotor, Kotor
Otvaranje Keltskog puta skulpture, “Cerda & Celtoi” (Art & Celts), Otzenhausen
2006 Festival Slobodna kultura, DOB, Beograd;
2005 Izložba Hugo Boss, Cvijeta Zuzorić, Beograd
Izložba studenata FLU, generacija 2000- 2005, Dom VJ, Beograd
2004 „Svet vilenjaka“, Galerija Tableau, Novi Sad
„Nelagodnost u prostoru“ kustos izložbe Vida Knežević, Galerija SKC, Beograd
„Retro- vision“ BELEF 04, Beograd
2002 Izložba crteža i grafike, Thessaloniki
XXXI izložba crteža i skulpture malog formata, Galerija DOB, Beograd
2000 „Bez naziva“ izložba studenata FLU, SKC, Beograd

ARTIST IN RESIDENCE:
2008 – Kunstzentrum Bosener Muhle, St.Wendel, Njemačka
– Stipendija KulturKontakt Austrija, ’’International Gastatelier im Maltator’’, Gmund in Carinthia, Austrija

SIMPOZIJUMI:
2008 „Sopoćanska viđenja“, Sopoćani, Novi Pazar
Grbalj 2008, Grbalj, Kotor
2007 SKULTURA 2001, Sent Andrea, Gorizia
2006 “Cerda & Celtoi” (Art & Celts), Evropska Akademija Otzenhausen, Otzenhauzen, Njemčka

RADIONICE / PROJEKTI / PERFORMANSI:
2009 Mediterranean workshop, Accademia di Belle Arti, Catania, Italija
Radionica sa Vincent Barre, FLU, Beograd
2008 Projekat Terratorija, kolonija Terra i BELEF 08, Kikinda
2007 „Koga je briga za vašu umetnost“, Radionica sa Jovanom Stokić
„Performing playing“, radionica/performans sa Paul Murray, Galerija FLU, Beograd
2006 Kritičarska radionica sa Jovanom Stokić, FLU, Beograd
Radionica sa Richard Deacon, FLU, Beograd
2005 Performans „Povratak“, Studentska izložba FLU, Beograd
Radionica sa Jannis Kounelis, FLU, Beograd,
Scenografska i rediteljska radionica sa Radivojem Dinulovićem i Dušanom Petrovićem, FIST, Fakultet Dramskih Umetnosti, Beograd
2004 Radionica sa Jovanom Čekićem, BELEF 04, Beograd
2002/2004 „How to send a message“ sa Milicom Tomić, FLU, Beograd/Helsinki
2003 „Konkurs“ sa Jelicom Radovanović i Dejanom Anđelkovićem, Beograd

SKULPTURE REALIZOVANE U JAVNOM PROSTORU:
2008 Gotički Karner, Gmund in Carinthia, Austrija
Dvorište skulptura, Kotor, Crna Gora
2007 Sent Andrea, Gorizia, Italija
2006 Ringwall, Otzenhauzen, Njemačka

SAJMOVI UMJETNOSTI:
2009 Art Moscow, Moskva (sa galerijom Zvono)
2008 Kunstart, Bolcano (sa galerijom Zvono)
Art Moscow, Moskva (sa galerijom Zvono)
Viennfair, Beč (sa galerijom Zvono)
Sajam umjetnina, Budva (sa Gradskom galerijom u Kotoru)
NAGRADE:
2009 Nagrada 42. zimskog salona, Herceg Novi
2008 Nagrada 41. zimskog salona, Herceg Novi
2007 Nagrada na izložbi Kotorski likovni umjetnici 2007, Kotor
2000 Nagrada za crtež Fakulteta Likovnih Umetnosti, Beograd

BIBLIOGRAFIJA:
2009 -Slobodan Slovinić, „Višeznačno i čisto“, Vijesti, Podgorica, 11. novembar
-Nataša Nikčević, „Između tebe i mene“ , Monitor, Podgorica, 6. novembar
– Milica Radulović, katalog izložbe „Između“, Galerija Centar, Podgorica
– Gordana Vasiljević, „Peti element“, Danas, Beograd, 17. avgust
– Jelena Krivokapić, katalog izložbe „In Medias Res“, Prodajna galerija „Beograd“, Beograd
– Gordana Vasiljević, katalog izložbe sa kolonije „Sopoćanska viđenja 08“, Galerija Zvono, Beograd
2008 – Milica Radulović, intervju „Jednostavnost kao doživljaj i osjećanje svega“, ART Centrala: časopis za
savremenu umjetnost, Br.1, Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica
– Elisabeth Faller, katalog izložbe „Prayer for parents“, Gotički Karner i „International Gastatelier im
Maltator“, Gmund in Carinthia, Austrija
– Milica Radulović, katalog grupne izložbe „Renesansa-san o lijepom“, Santa Marija in Punta, Budva

O STVARALAŠTVU DANIJELE MRŠULJE VASIĆ (Iz intervjua čiji je autor Milica Radulović, oktobar 2008.)

Jednostavnost kao doživljaj i osjećanje Svega

Danijela Mršulja pripada onoj vrsti umjetnika koji su, na najpozitivniji način, iskreno i predano posvećeni svom djelu. Njeno kretanje kroz sopstveni rad je postupno i promišljeno, bez ,,istrčavanja” u nepoznato i neistraženo, kakvo je često prisutno, naročito kod umjetnika mlađe generacije. Zato Mršuljina umjetnost već sada ima ozbiljne reference kvalitetnog i zrelog umjetničkog djela.

Iako pripadate generaciji mlađih umjetnika, do sada ste priredili šest samostalnih izložbi, dvije imate u pripremi, učestvovali ste na mnogim kolektivnim izložbama, neke od Vaših skulptura realizovne su u javnim prostorima kod nas i u inostranstvu, dobitnica ste nekoliko značajnih nagrada iz oblasti likovnog stvaralaštva. Osim skulpture bavite se i video radom i performansom. Možete li napraviti jedan presjek svog dosadašnjeg rada, objasniti mi, naime, kako je tekao taj Vaš ,,razvojni put”?

Začeci mog razvojnog puta bili su crtež, slika i grafika u srednjoj Umjetničkoj školi na Cetinju. Moje interesovanje i ljubav za skulpturu desilo se nešto prije upisa na Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, a osjećaj za treću dimenziju razvijala sam kroz klasičnu skulpturu i figuru, obzirom na program škole. Paralelno sa tim, od početka studija, pravila sam instalacije i objekte. Imala sam podršku od strane prof. Veljka Lalića, a zatim i Mrđana Bajića u čijoj sam klasi završila studije, pa sam svoje potrebe za istraživanjima na polju skulpture proširila na domen video rada, dokumentarnog filma i performansa. Raznolikost medija koje koristim jeste moja potreba da moja unutrašnja opažanja izrazim baš na taj način i kroz takav medij. I zaista sam srećna sto sam pratila ta svoja traženja. U tome su mi jako pomogle i moje vanškolske aktivnosti, mnogobrojne radionice, projekti studenata Univerziteta Umetnosti i bogat kulturni život Beograda.

Naravno, moji boravci u inostranstvu, artist-in-residence programi, simpozijumi i posjete muzejima značajno su doprinijeli mom ličnom “otvaranju” ka svijetu i onome što je “iza granice”. Komunikacija je danas izuzetno važna za umjetnost kao i otvorenost umjetnika za promjene, za novo, za saradnju. Zašto bi ostali samo “east part of Europe” kad zaista imamo kvalitetne stvaraoce? Mislim da nam nedostaje hrabrost da se otrgnemo starom i prihvatimo nove načine komunikacije.

Imala sam prilike da vidim veći dio onoga što ste do sad radili u skulpturi, ali i neke od Vaših video radova. Rekla bih da u svojim radovima često polazite od ličnog, intimnog momenta, kao na primjer u skulpturama ,,Divine mother”, ,,Ljepota poroka”, ,,Majka”, ili u performansu ,,Povratak”. Je li to dio prirodnog procesa umjetničkog istraživanja i samoispitivanja?

U pravu ste, u svom radu često polazim od ličnog osjećanja kako mog unutrašnjeg svijeta tako i svijeta oko mene. Slušam, omirišem, opažam, a zatim svodim priču u jednostavnu, simboličnu formu. Ponekad su mi inspiracija mit, običaj ili određeno mjesto u Crnoj Gori, kao u radovima ,,Gumno’’, ,,Ljepota poroka’’, performans ,,Povratak’’ ili rad posvećen mojoj majci. Međutim, ovi radovi ne ostaju samo u domenu ličnog doživljaja i priče, često, oni poprimaju širi kontekst sa mjestom izlaganja i dobijaju na univerzalnosti.

Tokom svog boravka u Austriji septembra i oktobra ove godine realizovala sam instalaciju “Molitva za roditelje”. Rad je inspirisan mojim roditeljima ali i odnosima muškarca i žene u porodici. Instalaciju sam postavila u gotičkom Karner-u u Gmundu; (lat. carnarium, engl.charnel house), kapeli kružnog oblika sa dva prostora, gornjem, mjestu gdje se nekad obavljao čin molitve za preminule roditelje i donjem, gdje su bile pohranjene oprane kosti preminulih praroditelja. Istorijat Karner-a je podržao moju ideju molitve za roditelje i proširio je i prenio u prošlost povezujući je sa roditeljima, precima svih nas.

To “kopanje po sebi do najličnijeg” mislim da je put svakog mladog umjetnika, samo se razlikujemo u ekspresiji tog najličnijeg. Susret sa intimnim u stvaranju jeste preispitivanje identiteta, potreba za raskidanjem vezanosti, potraga za sobom, za onim iskonskim dijelom sebe, najčistijem, oslobođenom svega. Ta potreba je kod mene osviješćena u bijeloj boji mojih skulptura, i pranju ,,Stopala moje majke’’, ,,Odvodima za misli’’ ili ,,Opranom vešu’’ – skulpturama u kojima ukazujem na taj “zatrpani dio bića”.

Primjećujem da u skulpturi idete ka svedenim formama, takođe poštujete materijal. Šta Vas zapravo interesuje u skulpturi?

U skulpturi uvijek pratim prirodu samog materijala. Ponekad, prije nego što počnem da radim, u glavi imam skicu onoga što želim napraviti. Međutim, u toku rada materijal se otima i vodi me drugim putem, i ja ga pratim. Veoma mi je važno da sačuvam prirodu materijala i energiju koju blok kamena, komad drveta, gips ili glina posjeduje, a zatim da mu dam formu u kojoj će skulptura progovoriti svojim jezikom. Taj put me uvijek odvede do jednostavne geometrizovane forme. To je moj doživljaj i moje osjećanje svega. U jednostavnosti.

Rođena ste Kotoranka, živite u Beogradu, studijski ste se usavršavali u Njemačkoj, često putujete, prisutne su Vam, dakle, drugačije ,,geografije”. Možete li, na neki način, da uporedite te različite umjetničke sredine? Koliko ima sličnosti ili razlike u onome što se danas radi na evropskim umjetničkim Akademijama i kod nas?

Ako poredimo Akademije likovnih umjetnosti kod nas i u inostranstvu, moram reći da je to prije svega u koncepciji drugačiji način studiranja. Naše škole, bilo u Beogradu ili na Cetinju, su klasične škole sa polazištem u figuraciji, elementima enterijera i eksterijera i savladavanju istorije umjetnosti. Koncept škole na Zapadu je mnogo otvoreniji za povezivanje ovih klasičnih departmenta sa drugim medijima kao što su video, fotografija, performans, film ili muzika. Ovaj pristup kod nas je još u povoju, iako lično poznajem neke umjetnike koji su izuzetno dobri na ovom polju.

Mislim da je izuzetno teško govoriti o čisto skulpturi, slici, grafici, jer činjenica je da su danas na likovnoj sceni kako u inostranstvu tako i kod nas prisutni radovi uglavnom multimedijalne umjetnosti, rekla bih, i to je prevashodno uticaj vremena koje živimo i mogućnosti koje pružaju tehnologije i internet. Međutim, ne bih mogla reći da se umjetnička scena Evrope umnogome razlikuje, tržište je veće i zakonitiosti tog tržišta temeljitiji. Umjetnik vani je mnogo otvoreniji i opušteniji kao i njegov odnos prema onome što nazivamo “stvaralački čin”. Čini se ponekad da se igraju, zabavljaju i stvaraju u isto vrijeme. I to je dobro, jer je moguće prepoznati veliki broj stvaralačkih pristupa. I različitih medija. Takođe različitih stvaralačkih kvaliteta. Naročito u djelima stvaralaca mlađe generacije. Na ovim prostorima postoji jedna doza uspavanosti na likovnoj sceni. Takođe, zatvorenosti za komunikaciju van prostora zemlje pa i u okvirima zemlje. Kada govorim o Crnoj Gori mislim i na Beograd. Dok sam za vrijeme studija putovala i posjećivala muzeje, napajala se na živim izvorima istorije umjetnosti, neki studenti su mi govorili da nisam normalna. Ti ljudi i danas sjede u Beogradu. i u Crnoj Gori.