Cetinje :: Moj grad

Sjećanje na rodoljube i vitezove

Posted on 06. Jan, 2021 by Vesko Pejović in Gradske aktuelnosti

Delegacije Prijestonice Cetinje i Matice crnogorske položile su vijence na spomenik Lovćenska vila i na spomenik herojima Božićnog ustanka u Bajicama.

Delegaciju Prijestonice Cetinje sačinjavali su gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan, predsjednica Skupštine Maja Ćetković i predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Cetinja Stevan Radunović dok je delagacija Matice crnogorske u sastavu Dragan Radulović, predsjednik, Ivan Ivanović, generalni sekretar i Luka Lagator predsjednik Ogranka Cetinje.

„Poklanjajući se sjenima učesnika Božićnog ustanka, odajemo počast našim sunarodnicima koji su ustali protiv nestajanja Crne Gore i njenog potlačavanja“, kazao je gradonačelnik Kašćelan obraćajući se prisutnima kraj obeliska na Bajicama.

Prema njegovim riječima, njihova žrtva za pravo, čast i slobodu Crne Gore vječni je plamen u srcima svih građana, koji našu državu vide kao dio savremenog svijeta, kao demokratsku, snažnu, prosperitetnu evropsku zemlju, u kojoj svi narodi imaju dovoljno širine za svoje osobenosti.„Težnja za slobodom, koju vidimo kao neraskidivi dio crnogorskog nacionalnog bića, jasno se čita iz namjere učesnika Božićnog ustanka koji su se suprotstavili brojčano moćnijem suparniku. Čudesna je snaga našeg naroda. U teškim vremenima uspijevao je da mobiliše cijele familije da brane i čuvaju sopstveno dostojanstvo i državu kao vlastito ognjište. Teško je ostati i poslije jednog vijeka ravnodušan na istorijske činjenice i na svjedočenja porodica nastradalih o žrtvama u toku i nakon Božićnog ustanka, na spoznaju da se sloboda i pravo na jednakost u sopstvenoj državi mora platiti i životom“, rekao je Kašćelan.  

On je dodao da nas, nažalost, ni vrijeme današnje nije pošteđelo sličnih iskušenja kroz pitanje odnosa države i crkve.

„Ovaj istorijski momenat zahtijeva mobilizaciju svih intelektualnih i političkih kapaciteta, svih demokratskih sredstava, kako bi se zaštitilo pravo jednog naroda na sopstveni identitet. Progresivna, antifašistička, građanska Crna Gora, ona koju domovinom nazivaju građani svih nacionalnosti i vjera, mora se suprotstaviti politici nepravde i revanšizma – ali ne silom i zakidanjem prava drugima, nego pravnim sredstvima i poštovanjem Ustava i zakona države Crne Gore“, poručio je Kašćelan.

On je kazao da su mir i sloga, mudrost i zajedništvo, naša najveća snaga protiv koje ne mogu ni oni koji bi da nas nema.

„Ujedno, to su i najčvršći temelji našoj zajedničkoj domovini, i njenom opstanku i razvoju u bolje i prosperitetnije društvo za sve. Neka je vječna slava i hvala ustanicima Božićnog ustanka! Da je vječna Crna Gora!“, rekao je on.    Predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Cetinja Stevan Radunović kazao je, nakon polaganja vijenaca na spomenik Lovćenska vila, da tim činom iskazuju poštovanje prema crnogorskim rodoljubima koji su iz daleke Amerike pohitali da pomognu svojoj domovini.„Nijesu oni pitali da li je Crnoj Gori trebalo da ulazi u taj rat i posebno da ga vodi na taj način, nego su pohitali da, kao što su i uvijek činili njeni pravi rodoljubi, aktivno učestvuju, i žrtvuju svoje živote. Nažalost nijesu stugli do Crne Gore, jer je na ulazu u luku Medova, brod sa 540 putnika ,,slučajno” naišao na savezničku minu i u toj nesreći je stradalo njih preko 380“, naveo je on.

Prema njegovim riječima, u to vrijeme se dešavalo mnogo događaja koji su bili nepovoljni, čak tragični po Crnu Goru, da bi sve to bilo slučajno. „Nameću se pitanja koja traže prave, na činjenicama utemeljene odgovore. Zbog čega njihov brod nije u luku uveo pilot da bi se izbjegle mine? Ako je to urađeno, jer je navodno kapetan broda znao prolaz, zbog čega je skrenuo? Zbog čega su nakon nesreće kapetan i posada jedini uzeli čamce i napustili brod? Zbog čega sa obale, kada su vidjeli da se dododila nesreća, nijesu krenuli čamcima da priteknu u pomoć?“, naveo je Radunović.

On smatra da treba dati odgovore i na pitanja da li je Crna Gora, fizički i materijalno iscrpljena u Balkanskim ratovima, morala baš toliko i tako da se uključi i u ovaj rat, zašto je prihvaćena srbijanska komanda, zašto je dosta lako pao Lovćen i Cetinje, a vojska povučena da vodi odsudnu bitku na Mojkovcu?

„Zašto je trebalo da u nemogućim uslovima 6.500 crnogorskih vojnika da zaustavi 20.000 neprijateljskih vojnika? Da čuva odstupnicu daleko brojnijoj vojsci koja se povlačila ka Albaniji, a možda najvećim dijelom već bila stigla na odredište. Da bi ta ista vojska kasnije došla da navodno oslobodi, a ustvari pokori Crnu Goru. Da se nakon svega toga organizuje nelegitimna i nelegalna Podgorička skupština na kojoj je poništena i nestala Crna Gora kao samostalna država, a nakon toga joj bila ukinuta i autokefalna crkva“, naveo je Radunović.

Sve to je, kako dodaje, urađeno pod izgovorom želje crnogorskog naroda i njegovog navodnog oslobađanja od nenarodnog i diktatorskog režima.

„Čini li vam se da sve to ima puno sličnosti sa aktuelnim događanjima u Crnoj Gori? Svakao da ima, a kako i ne bi kad je planirano u istim centrima i sa sličnim ciljevima. Neka je vječna slava i hvala crnogorskim rodoljubima stradalim pod Medovom, kao i svima koji su u našoj dugoj i slavnoj istoriji svoje živote žrtvovali za stvaranje i odbranu Crne Gore i njene slobode. Neka oni i njihova djela budu za nauk i obavezu sadašnoj i budućim generacijama“, poručio je Radunović.

Dejan Lučić

U BOJ ZA NAROD SVOJ

Predsjednik Matice crnogorske Daragan Radulović, generalni sekretar Ivan Ivanović i predsjednik cetinjskog ogranka Matice Luka Lagator položili su danas vijence na spomenik „Lovćenska vila“ i na spomenik učesnicima Božićne pobune.

Obilježavajući sjećanje na 105. godišnjicu crnogorskim stradalnicima koji su na putu iz Amerike u Crnu Goru izginuli na Badnji dan 1916. godine u Medovskom zalivu kada je oko 8 sati ujutro, njihov brod koji je bio stigao nadomak albanske luke San Đovani di Medova naišao na savezničku podvodnu minu i ubrzo zatim potonuo. U ovoj toj tragediji živote je izgubilo 328 dobrovoljaca. Sa sobom su nosili crnogorsku zastavu sa ispisanim riječima “U boj za narod svoj”,  predsjednik Matice crnogorske prof Dragan Radulović je između ostalog kazao:

–Blizu 500 Crnogoraca je odgovorilo pozivu domovine, i zaputilo se preko Atlantika, da bi u albanskom zalivu San Đovani di Medova, skoro na pragu rodne grude, njih nekoliko stotina tragično izgubili svoje živote. Konačan broj nije utvrđen. Ali nije ovo jedina crnogorska pogibija i nesreća, u kojoj se tačnog broja ne zna.
Ono što se pouzdano zna, i što nam niko uzeti ne može – jeste sjećanje! Na vitezove i junake! Koji su bez računa i ustezanja ostavili svoje prethodne živote za sobom, svoje porodice i nade u budućnost, i svojim životom potvrdili da je patriotizam vrlina koja nema cijenu. Učinili su to crnogorski rodoljubi, sebi za vječno blaženstvo, a nama za ljudsku opomenu! Svoje živote položili su u jutro 6. januara 1916. godine, istog dana kada je crnogorska vojska počela vojevanje Mojkovačke bitke. I jedina ostala na frontu žrtvujući sebe, da bi ubrzo bila odbačena, i od onih koje je štitila, i od saveznika sa kojima se borila. No savremena Crna Gora, obnavljanjem državnosti i nacionalne samosvijesti, polako ispravlja te istorijske nepravde.

Božićni ustanak crnogorskog naroda, podignut 6. januara 1919. po novom, ili 24. decembra 1918. godine, po starom kalendaru, dakle, na Badnje veče, imao je za cilj da se ponište odluke tzv. Podgoričke skupštine, od 26. novembra 1918. godine o nelegalnom i nelegitimnom prisajedinjenju Crne Gore Srbiji; da se Crna Gora oslobodi faktičke vojne okupacije srpske vojske; da se odbrani i afirmiše crnogorska državna nezavisnost i da Crna Gora kao punopravan i ravnopravan državno-pravni subjekt stupi u jugoslovensku konfederaciju…

-Božićni ustanak je dostigao vrhunac u Cetinju 7. januara 1919. godine, na pravoslavni Božić. Poslije neuspjele pobune određeni broj učesnika u pobuni je zatvoren poslije sudskog postupka, neki od pobunjenika prebjegli u inostranstvo, dok su se drugi sklonili u planine, nastavljajući sa gerilskim otporom sve do 1929.

 Vesko Pejović