Cetinje :: Moj grad

Održana dodjela priznanja za filantropiju “Iskra”, Miloš Prelević

Posted on 16. Sep, 2012 by Vesko Pejović in Iz kulture

Svečanom sjednicom Skupštine Prijestonice Cetinje i polaganjem vijenaca na spomen obilježja, na Cetinju će u utorak biti obilježen 13. novembar – Dan Prijestonice Cetinje.

U utorak ujutro, gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, predsjednik Skupštine Prijestonice dr Milutin Vukić, predstavnici Udruženja boraca NOR-a i antifašista Cetinja, položiće vijence na Spomen – kosturnicu kod Biljarde, te na spomenik „Lovćenska vila“.

Svečana sjednica Skupštine Prijestonice Cetinje biće održana u Vladinom domu, sa početkom u 11 časova. Tom prilikom, zvanice će pozdraviti gradonačelnik Bogdanović i predsjednik gradskog parlamenta dr Vukić, a tokom događaja, biće upriličena i dodjela nagrade „Trinaesti novembar“, te Studentske nagrade Prijestonice Cetinje.

U nastavku, slijedi satnica događaja koji će biti upriličeni povodom obilježavanja 13. novembra – Dana Prijestonice Cetinje:

10:00h – Polaganje vijenaca na Spomen – kosturnicu

(plato iza Biljarde)

10:30h – Polaganje vijenaca na spomenik „Lovćenska vila“

11:00h – Početak svečane sjednice Skupštine Prijestonice Cetinje

Prijestonica Cetinje poziva Vas da prisustvom predstavnika vaše medijske kuće ispratite proslavu 13. novembra.

Cetinje, 8. novembar 2012. godine

Povodom 13. novembra – Dana Prijestonice Cetinje, gradska uprava upriličiće niz kulturnih, sportskih i drugih događaja, koji će biti održani tokom predstojećih dana.

Program obilježavanja ovogodišnjeg Dana Prijestonice Cetinje, počeo je sedmim izdanjem Međunarodnog džudo turnira „13. novembar“, koji je održan 4. novembra, a na kojem je učestvovalo više od 250 takmičara, a biće nastavljen sjutra –novom sportskom manifestacijom.

Naime, u dvorani Sportskog centra biće održano veče boksa. Događaj će početi u 19 časova, a tom prilikom biće održano pet borbi. Pažnju plijeni završna borba, u kojoj će popularni crnogorski bokser Predrag Radošević braniti naslov prvaka svijeta u IBF verziji, a njegov izazivač je Litvanac Virgilijus Stapulionis. U glavnoj uvodnoj borbi, cetinjski bokser Dragan Roganović nastupiće protiv bosansko-hercegovačkog borca Simeunovića. Shodno odluci Prijestonice Cetinje, ulaz na događaj je slobodan.

U subotu, u Vladinom domu, na programu je manifestacija „Slovenija u našem gradu“. Promotivni događaj koji, povodom martinovanja, organizuju Prijestonica Cetinje, Ambasada Republike Slovenije u Crnoj Gori i Slovenački poslovni klub u Crnoj Gori, počeće u 12 časova. Tokom tročasovnog programa, posjetioci će biti u prilici da isprate predstavljanje slovenačkih preduzeća i turističke ponude te zemlje, prezentacije na štandovima, modnu reviju „Mure“, te još niz drugih segmenata. Takođe, povodom martinovanja, biće upriličena i konzumacija slovenačkih prehrambenih proizvoda i vina, a Prijestonica Cetinje i ovom prilikom poziva sve sugrađane da posjete subotnji događaj.

Program će biti nastavljen u ponedjeljak, 12. novembra, kada je na programu 12. Međunarodna ulična trka „Oslobođenje Cetinja“. Baš kao i tokom prethodnih godina, takmičari će nastupiti u različitim kategorijama: revijalna trka – djevojčice (150m), revijalna trka – dječaci (150m), učenice osnovnih škola (800m), učenici osnovnih škola (800m), učenice srednjih škola (1000m), učenici srednjih škola (1000m), juniorke (2000m), juniori (2000m), seniorke (4000m) i seniori (4000m). Start i cilj trke biće na Studentskom trgu, a događaj će trajati od 11:30 do 13:45 časova.

Istog dana, sa početkom u 20 časova, biće otvoren 34. Crnogorski likovni salon „13. Novembar“. Tokom otvaranja, prisutne će pozdraviti gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović i pomoćnik ministra kulture Dragica Milić, nakon čega će uslijediti proglašenje laureata i dodjela nagrada.

U utorak, 13. novembra, gradonačelnik Bogdanović, predsjednik Skupštine Prijestonice Cetinje dr Milutin Vukić i predstavnici Udruženja boraca NOR-a i antifašista Cetinja položiće vijence na spomen kosturnicu kod Biljarde i na spomenik „Lovćenska vila“. Nakon toga, slijedi i svečana sjednica Skupštine Prijestonice Cetinje.

Ovogodišnji program proslave 13. novembra biće okončan u utorak veče, kada će u Biljardi, u organizaciji Državnog arhiva Crne Gore i Prijestonice Cetinje, biti upriličena izložba dokumenata „Crna Gora u Prvom svjetskom ratu“. Izložba će početi u 19 časova.

 Cetinje, 30. oktobar 2012. godine

Osnovna škola „Njegoš“ obilježila je danas 178 godina postojanja. Tim povodom, u najstarijoj obrazovnoj instituciji u zemlji upriličena je svečanost, kojoj su prisustvovali članovi kolektiva pomenute škole, bivši profesori, učenici, roditelji, te predstavnici gradske uprave i Ministarstva prosvjete.

Direktorica OŠ „Njegoš“ Novka Milošević pozdravila je prisutne, ističući kako je riječ o obrazovnoj instituciji koja je iznjedrila brojne uspješne generacije.

– U današnjem vremenu, našu školu karakteriše kvalitetan nastavni kadar, temeljan rad sa učenicima, ali i suvremeni metodi nastave – rekla je Milošević.

Prisutne na današnjoj svečanosti, pozdravio je i gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, koji je naglasio kako 178 godina djelovanja OŠ „Njegoš“ predstavlja izuzetno značajan momenat u istorijatu crnogorske prosvjete.

– Otud ovaj datum jeste od izuzetnog značaja, ne samo za Cetinje, već i za Crnu Goru i njeno obrazovanje. O Osnovnoj školi „Njegoš“ ne može se govoriti, a da se tom prilikom ne prisjetimo i činjenice kako su upravo u njoj, duž čitavog postojanja, znanje sticali brojni pojedinci koji će kasnije ostati upamćeni kao istaknuti poslenici naučne, kulturne i drugih društvenih sfera – kazao je, između ostalog, gradonačelnik Bogdanović.

Tokom svečanosti, učenici su priredili bogat i sadržajan umjetnički program, kojim je na simboličan način prikazano djelovanje škole kroz različite epohe.

S poštovanjem, PORTPAROL PRIJESTONICE CETINJE, Miloš PRELEVIĆ

Cetinje, 17. oktobar 2012. godine

-Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u Vladi Crne Gore Tarzan Milošević boravio u radnoj posjeti Prijestonici Cetinje

            Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja u Vladi Crne Gore Tarzan Milošević boravio je danas u radnoj posjeti Prijestonici Cetinje. Tom prilikom, on se sastao sa gradonačelnikom Prijestonice Cetinje Aleksandrom Bogdanovićem, predstavnicima fabrike za preradu i konzerviranje ribe „Ribarstvo“ iz Rijeke Crnojevića, te sa predsjednicima mjesnih zajednica i poljoprivrednim proizvođačima sa teritorije Prijestonice Cetinje.

Tokom susreta gradonačelnika Bogdanovića i ministra Miloševića, razmatrane su dosadašnje aktivnosti na planu ruralnog razvoja, sa posebnim akcentom na zajedničko djelovanje u predstojećem vremenskom okviru. Kao ključne tačke saradnje Prijestonice Cetinje i Ministarstva poljoprivredne i ruralnog razvoja naglašene su buduće aktivnosti na rješavanju problema u vodosnabdijevanju ruralnog područja, radovi na putnoj infrastrukturi, te mogućnost kofinansiranja dva projekta – rekonstrukcije gradske tržnice i pijace na Njegušima.

Gradonačelnik Bogdanović i ministar Milošević, nakon toga, sastali su se i sa zaposlenima u fabrici „Ribarstvo“. Tokom pomenutog susreta, predstavnici kompanije iz Rijeke Crnojevića naglasili su kako „Ribarstvo“ danas ima 60 zaposlenih, te da je riječ o fabrici koja je prevashodno orijentisana na izvoz. Oni su informisali sagovornike i o nedavnom osavremenjavanju mehanizacije, posebno naglašavajući kako se pred fabrikom iz Rijeke Crnojevića ukazuju velike mogućnosti, no da je na putu ka rastu proizvodnje, a time i otvaranju novih radnih mjesta, neophodna podrška države.

Prilikom susreta sa predstavnicima mjesnih zajednica i poljoprivrednim proizvođačima, ministar Milošević i gradonačelnik Bogdanović govorili su o planovima vezanim za budući period. Učesnici skupa naglasili su kako nedavne aktivnosti gradske uprave i Vlade Crne Gore predstavljaju doprinos ruralnom razvoju na tlu Prijestonice Cetinje, ali i kako u narednom razdoblju treba uložiti dodatne napore u tom pravcu. S tim u vezi, oni su ukazali i na ključne poteškoće u funkcionisanju sela, među kojima su posebno naglašene poteškoće u vodosnabdijevanju, a predstavnici dijela mjesnih zajednica govorili su i o nedostacima u pogledu saobraćajne infrastrukture. Posebno interesovanje iskazano je i za mogućnosti podrške države poljoprivrednim proizvođačima.

Gradonačelnik Bogdanović i ministar Milošević kazali su kako će mjere podrške ruralnom području biti nastavljene.

– Danas smo upriličili još jedan u nizu susreta kako bi sagledali mogućnosti za dalju podršku agraru i ruralnom razvoju. U fokusu razgovora bile su i aktivnosti na pripremi budžeta za 2013. godinu, prevashodno u dijelu koji se tiče poljoprivrede. Imali smo razgovor i sa predstavnicima fabrike „Ribarstvo“, u kojoj i dalje postoje poteškoće, ali i izuzetna šansa za otvaranje novih radnih mjesta, usljed čega je postignut dogovor da Prijestonica Cetinje i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja sagledaju mogućnosti za podršku toj kompaniji. Takođe, bilo je više riječi i o uspostavljanju saradnje gradske uprave i ministarstva u realizaciji projekata rekonstrukcije gradske tržnice i pijace na Njegušima. Stoga, drago mi je što je ministarstvo spremno da podrži rekonstrukciju tržnice na Cetinju, ali i što smo dogovorili da budžetom za narednu godinu budu opredijeljena i sredstva za radove na Njegušima – kazao je gradonačelnik Bogdanović.

Ministar Milošević kazao je kako poljoprivredni proizvođači i u narednom vremenskom okviru mogu računati na podršku resornog ministarstva.

– Cilj moje današnje posjete, prije svega, jeste dalji podsticaj razvoju poljoprivrede. Stoga sam želio čuti kako na to gledaju i Prijestonica Cetinje i mjesne zajednice i poljoprivrednici sa područja Cetinja. Želim istaći da ćemo biti maksimalno posvećeni ruralnom razvoju, jer smo na zajedničkom zadatku. Neke od pretpostavki za kvalitetan ruralni razvoj jesu dobra lokalna uprava, dobra organizacija mjesnih zajednica i sami ljudi koji se bave agrarnom proizvodnjom, a u tom pogledu, svakako, sagledaćemo i mogućnosti da budžetom za narednu godinu opredijelimo što veća sredstva za podršku poljoprivredi. Ovom prilikom treba naglasiti i kako ćemo već od marta naredne godine dobiti tri miliona eura bespovratne pomoći, što će takođe biti dodatni podsticaj razvoju seoskih područja. Naravno, ovom prilikom treba napraviti osvrt i na naš susret sa predstavnicima „Ribarstva“. Riječ je o fabrici koja ima šansu i smatram da svi zajedno moramo napraviti ambijent kako bi „Ribarstvo“ radilo punim kapacitetom, kako je to bilo tokom prošlosti – zaključio je ministar Milošević.

S poštovanjem, PORTPAROL PRIJESTONICE CETINJE, Miloš PRELEVIĆ

Cetinje, 5. oktobar 2012. godine

U Bajicama počela rekonstrukcija objekta JU Centar za djecu i omladinu  sa smetnjama i teškoćama u razvoju

Na Cetinju je danas započet proces rekonstrukcije objekta u kojem će od naredne godine biti smještena Javna ustanova Centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju.

Riječ je o objektu koji se nalazi u naselju Bajice, a današnjem početku radova prisustvovali su ministar rada i socijalnog staranja u Vladi Crne Gore Suad Numanović, gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović i direktor Direkcije javnih radova Žarko Živković.

Gradonačelnik Bogdanović kazao je kako početak rekonstrukcije objekta jeste još jedan od konkretnih rezultata djelovanja gradske uprave i njenih partnera u cilju podrške djeci sa smetnjama i teškoćama u razvoju.

– Djeca i mladi sa smetnjama i teškoćama u razvoju, u ovom Dnevnom centru, ne samo da će dobiti svu neophodnu njegu, medicinsku i socijalnu rehabilitaciju, već će učestvovati i u vaspitno obrazovnom radu. Otud i smatram da će uspostavljanje Dnevnog centra predstavljati snažnu podršku djeci, ali i njihovim porodicama – istakao je on.

Ministar Numanović naglasio je da današnji početak radova jeste plod dobrog partnerstva državnih institucija i gradske uprave.

– Gradnja objekta za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju na Cetinju, još je jedan pokazatelj da država teži izgradnji servisa sa najranjivije grupe stanovništva u svim djelovima naše zemlje. Aktivnostima u ovom Dnevnom centru, koji ćemo otvoriti naredne godine, biće obuhvaćena potpuna zaštita djece i njihovo obrazovanje – kazao je ministar Numanović.

U proteklom vremenskom okviru, Prijestonica Cetinje i Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Direkcija javnih radova stvorili su sve neophodne pretpostavke za početak radova. Naime, prošle godine, završena je izrada projektne dokumentacije, revizija projekta i procedura pribavljanja građevinske dozvole. Ove godine, u gradskom parlamentu usvojena je Odluka o osnivanju JU Centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, nakon čega je realizovana i tenderska procedura.

Rekonstrukcijom je, inače, predviđena konstruktivna sanacija i nadogradnja postojećeg, glavnog objekta, te izgradnja novog – dvorišnog. Istodobno, biće realizovani i radovi na uređenju terena sa infrastrukturnim priključcima.

Glavni objekat Dnevnog centra imaće prizemlje, sprat i potkrovlje, ukupne površine 480 kvadratnih metara. Sama površina parcele na kojoj će se objekat nalaziti, iznosi 1.150 metara kvadratnih.

Prizemlje objekta imaće više funkcionalnih cjelina – zajednički dio, prostorije za boravak djece i prostorije za rad sa odraslima. Na spratu će biti smještena kuhinja sa trpezerijom i dvije sale za edukativne aktivnosti. Prostor za administraciju i medicinsko osoblje, te senzorna soba, nalaziće se u potkrovlju. Takođe, na spratu i u potkrovlju objekta nalaziće se i sobe za individualni rad.

Ukupna vrijednost radova iznosi 465.000 eura.

-SAOPŠTENJE POVODOM SUSRETA MINISTRA KULTURE BRANISLAVA MIĆUNOVIĆA SA MUZIČARIMA IZ GRUPE PERPER

Ministar kulture Branislav Mićunović primio je danas članove grupe „Perper“ povodom obilježavanja 21 godine njihovog postojanja.

Ministar Mićunović je tom prilikom istakao značaj kontinuiteta grupe Perper od preko dvije decenije na crnogorskoj muzičkoj sceni i tim povodom uputio čestitke prisutnim članovima grupe. Takođe je naglasio da grupa „Perper“ predstavlja prepoznatljiv crnogorski brend, te i činjenicu da su njihovi stihovi svoj prostor našli i u pitanjima crnogorskog identiteta, zbog čega zaslužuju posebnu počast.

Ministar Mićunović i članovi grupe „Perper“ razgovarali su o izazovima za kulturu u vremenima finansijske krize, ali i o poiziciji muzike i muzičara u svaremenom crnogorskom društvu.

Na kraju susreta ministar Mićunović je članovima grupe „Perper“ uručio po srebreni perper, kao simboličan dar Ministarstva kulture i Centralne banke Crne Gore

MINISTARSVO KULTURE CRNE GORE, Milica Nikolić

Istok – Zapad: dijalog između Pulje i Crne Gore – Fondacija Muzeja Pino Paskali, Polinjano a Mare, Bari

             U nedjelju 16. septembra u 11 časova u muzeju savremene umjetnosti Pino Paskali u Polinjanu a Mare, Bari, otvorena je izložba crnogorskih umjetnika pod nazivom Istok–Zapad: dijalog između Pulje i Crne Gore, a koja je dio jesenjeg galerijskog programa pomenutog italijanskog muzeja.

           Na izložbi su predstavljeni radovi Natalije Vujošević, Irene Lagator Pejović, Danijele Mršulje i Marije Popović, Ane Pejović i Đorđa Rašovića, prema selekciji direktorice Fondacije muzeja Pino Paskali Rozalbe Brane, i njenih saradnika – kustosa muzeja Antonija Frugisa, te nezavisne kustoskinje Marijapaole Spineli.

Istim povodom u muzeju je organizovan susret između sekretara za kulturu i turizam Regije Pulja Silvije Godeli, konzula Crne Gore u Bariju Luiđi Morfinija, predstavnice opštine Polinjana Marilena Abatepaolo i direktorice Umjetničkog muzeja sa Cetinja Ljiljane Zeković i savjetnika za likovnu umjetnost Ministarstva kulture Borisa Abramovića. Na susretu je bilo riječi o važnosti kulturne saradnje između dva bliska, susjedna prostora – Crne Gore i Pulje, te o mogućnostima unapređenja te saradnje razmjenom savremenih kulturnih sadržaja, prije svega iz oblasti likovne umjetnosti.

             Natalija Vujošević predstavila se italijanskoj publici prostornom višemedijskom instalacijom pod nazivom Portreti – avgust, Irena Lagator Pejović instalacijom Društvo ograničene odgovornosti, Danijela Mršulja instalacijom Jastuci za čuvanje suza, Marija Popović sa tri rada u kombinovanoj tehnici, digitalna štampa na papiru: Bez naziva, Zmajevo sjeme i Neobičan pejzaž.

Pored pomenutih afirmisanih umjetnica zastupljeni su i radovi autora najmlađe generacije, koji su nedavno diplomirali na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Ana Pejović predstavila se radom FLU 2007 – Godišnjak moje generacije, kombinovana tehnika, dok je Đorđe Rašović predstavljen sa tri slike rađene u tehnici ulja na platnu: Mr Marley, Zatvor i Trka.

Muzej u novom galerijskom prostoru, u periodu od 14. septembra do 14. oktobra predstavlja i nove postavke djela poznatog puljanskog umjetnika Pina Paskalija (1935–1968). Njegov rad pod nazivom Cinque bachi da setola e un bozzolo (5 svilenih buba i jedna čaura), po prvi put je postavljen nakon 1968. godine, a otvorena je i izložba Atelje Pino Paskali – zbirka  djela i predmeta iz rimskog ateljea umjetnika. Pino Paskali skulptor, scenograf i performer,  jedan od najznačnijih predstavnika pravca Arte Povera, ostao je upamćen po inovativnom pristupu i eksperimentima sa tehnikama i materijalima.

Stalna postavka muzeja obuhvata djela poznatih međunarodnih umjetnika – Lide Abdul, Adrijana Paći, Mikele Karone i dr.

Kao dio ovog projekta, u okviru Internacionalnog dana muzeja, prikazana je izložba puljanskih umjetnika na Cetinju. U galerijskom prostoru Biljarde su, kao prvi segment postavke Istok-Zapad: dijalog između Pulje i Crne Gore, bila postavljena djela mladih puljanskih umjetnika u selekciji kustoskinje Rozalbe Brane, dok su u Ateljeu DADO projektovani video radovi međunarodno prepoznatih umjetnika sa svih meridijana u okviru zbirke Prva linija/video kolekcija.

Projekat je realizovan podrškom Regije Pulja, Fondacije Gramši, Muzeja Pino Paskali, Ministarstva kuture Crne Gore  i Narodnog muzeja sa Cetinja.

—————————————-

Na inicijativu Fondacije muzeja Pino Paskali iz Pulje organizovana je izložba Istok/Zapad: Dijalog između Pulje i Crne Gore koja se sastoji iz dva dijela: izložbe italijanskih i umjetnika internacionalne reputacije prezentovane

u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju (Biljarda i Atelje DADO) i izložbe crnogorskih umjetnika u Muzeju Pino Paskali u Polignano a Mare u Pulji. Ovaj dijalog između dvije obale, između dva susjedna naroda, predstavlja human i značajan vid saradnje između specifičnih kulturnih sredina. Na treba zanemariti činjenicu da su u ovim prostorima između istočne i zapadne paradigme u umjetnosti i pored eksplicitnog prisustva tradicionalnog i savremenog, lokalnog i internacionalnog, dogmatskog i liberalnog, evidentna ukrštanja i preklapanja koja ukazuju na jedinstven, zajednički prostor umjetničkog izraza koji teži otvaranju novih vidika i ciljeva globalne umjetničke

scene dvadesetog i dvadeset prvog vijeka.

Pino Paskali jedan je od najistaknutijih predstavnika pokreta arte povere koji je u Italiji djelovao u drugoj polovini šezdesetih i sedamdesetih godina, a koji je u kontekstu postobjektne, procesualne, konceptualne i ambijentalne umjetnosti koristio primarne materijale. Djelo ovog izuzetnog stvaraoca koji je težio da rekonstruiše prirodni i vještački univerzum primjenjujući zanatske tehnike obavezujući su za sve projekte u kojima se pominje njegovo ime da prezentuju umjetnike slobodnih, samosvojnih i jasnih idejnih i kreativnih stavova o čemu svjedoči ova izložba čiji je selektor uvažena direktorica Muzeja Pino Paskali gospođa Rosalba Brana i njeni saradnici Antonio Frugis i Mariapaola Spineli.

Na izložbi na Cetinju stvaraoci izraženih individualnih poetika predstavili su se radovima koji se bave sociološko-antropološkom, etičkom, simboličkometaforičkom i konceptualnom problematikom. Izložena djela i koncepcija izložbe izazvala je nostalgično sjećanje crnogorske publike na Cetinjsko bijenale (prestalo sa radom 2006), na radove i projekte umjetnika iz mnogih evropskih zemalja koji su, kao i na ovoj izložbi, kroz forme vlastitog identiteta izražavali univerazalne istine. Ovi kreativno angažovani umjetnici imali su različite pristupe u iskazivanju svog stvaralačkog senzibiliteta: Claudia Giannuli, Cristina Bari, Dario Agrimi, Francesca Speranza, Giuseppe Teofilo, Michele Giangrande, Nicola Vinci, Pierpaolo Miccolis, Francesco Schiavulli, Raffaelle Fiorella, predstavili su se instalacijama (vizuelnim i zvučnim), digitalnom fotografijom, fotografijom, akvarelom na pamučnom papiru, videoinstalacijama, dok su Donna Conlon, Adrian Paci, Lida Abdul i Miki Carone svoj vizuelni doživljaj izrazili video filmovima.

U ovom diskursu osvrnula bih se kratko na krucijalne momente koji su uticali na razvojne tokove crnogorske likovne umjetnosti druge polovine XX vijeka. To je antologijska izložba slikara Petra Lubarde održana 1951. godine u Beogradu, koja je raskrstila sa socrealističkim ideologijama jugoslovenske umjetnosti poslije Drugog svjetskog rata i otvorila put ka slobodi i samosvojnosti individualnog izražavanja i samozakonitostima likovnog jezika na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Zatim, početak osamdesetih godina kada su se, mladi crnogorski umjetnici okupili u grupu “Generacija 9”, sa jednim ciljem, da upozore crnogorsku javnost na dolazak novih snaga koje će promjeniti odnos društva prema umjetnosti koja je tavorila u jednom hermetizovanom sistemu vrijednosti.

I, najzad, nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, osnivanje Cetinjskog Bijenala koje je ostavilo trajan trag na crnogorskoj likovnoj sceni i iniciralo njenu “želju da pripadne svijetu, onakvom kakav može biti u potpunosti doživljen u okviru lokalnog konteksta”. Praćenje aktuelnosti duha sadašnjeg vremena kroz globalizaciju i likovni nomadizam otvorilo je pred crnogorskim stvaraocima problemsko pitanje adekvatnog definisanja estetskih intencija, strukturalne vizuelizacije i semantičke profilacije umjetničkog djela. Polazeći od implicitnih principa moderne i postmoderne, mnogi umjetnici rješenje ovog složenog ontološkog i socio-kulturološkog “problema” nalaze u širokim mogućnostima multimedijalnih formi izražavanja. Razvijajući svoju likovnu poetiku unutar jednog fleksibilnog sistema vrijednosti oni se javljaju kao nosioci određenih arhetipskih, lokalno-univerzalnih, filozofskih i socijalnoegzistencijalnih konstanti koje možemo izdvojiti iz pluralističkog galimatijasa. Kao nosioci individualnih i apsolutnih sloboda, oni su razvijali subjektivne jezičke sisteme. Pored slika, skulptura, objekata, instalacija, fotografije, filozofske slike i slike arhitekture javljaju se izražajne forme radikalne avangarde: video radovi, performans na otvorenom prostoru, hepening, konceptualna – mentalna umjetnost…

Govoreći o crnogorskoj umjetnosti, problem identiteta može se izjednačiti sa odrednicom “lična karta crnogorske savremene scene”, koju je moguće djelimično sagledati kroz radove – instalacije, video rad, objekate, digitalne grafike i slike umjetnika predstavljenih na izložbi u Pulji: Irene Lagator Pejović, Natalije Vujošević, Danijele Mršulje, Ane Pejović, Marije Popović i Đorđa Rašovića.

Zahvalni smo uvaženim poslenicima iz Italije koji su imali sluha da realizuju ovu izložbu koja će, nadamo se, biti ne samo izložba dijaloga nego i most intenzivnije saradnje između naših kulturnih institucija i zemalja.

Ljjiljana zeković, Istoričarka umjetnosti, Direktorica Umjetničkog muzeja Crne Gore

————————————

Vidik jadranske kapije

Na inicijativu gradskog muzeja savremene umjetnosti Polinjano a Mare – Bari, koji nosi ime značajnog puljanskog umjetnika Pina Paskalija, kulturna saradnja između Crne Gore i regije Pulja obogaćena je realizacijom projekta Istok-Zapad : dijalog između Pulje i Crne Gore, sveobuhvatnim pregledom recentne umjetničke produkcije oba prostora.

Savremena vizuelna umjetnost – polje od suštinskog značaja za razvoj kulture u cjelini – konstantno crpi inspiraciju upravo iz međunarodne mobilnosti. Jasno prepoznajući kulturu kao

nosioca integrativnih procesa, Crna Gora odlučno unapređuje prekograničnu saradnju, svjesna da su internacionalna afirmacija stvaralaštva i umrežavanje, njeni razvojni imperativi.

Umjetnost nije samo bit čovjekovog emotivnog i duhovnog života, već i povod za komunikaciju i dijalog među narodima. Zajedničko socijalno i kulturno nasljeđe polazište je međukulturne razmjene dva bliska podneblja – Crne Gore i Pulje. Utičući na sve segmente društvenog života, kultura je na obodu Jadrana utemeljena kao odrednica ljudskog i civilizacijskog napretka, te je potreba za dijalogom, i danas, prvenstveno usmjerena na sferu kreativnosti.

Snažna, iskonska potreba za dijalogom, proistekla iz viševjekovne istorijske i kulturološke povezanosti jadranskih prostora, motivisana je stalnim traganjem za duhovnošću, težnjom za očuvanjem postojećih vrijednosti i uspostavljanjem novih produktivnih odnosa. Takva potreba zadovoljena je razmjenom ovovremenog vizuelnog stvaralaštva oba prostora, kojim se nadilaze razdaljine i nepoznanice, i unapređuju međusobne percepcije i razumijevanja.

Novija produkcija djela zastupljenih mladih umjetnika logično je orjentisana prema novomedijskim istraživanjima, oplemenjena svježinom i inovativnošću, te nekonvencionlanim pristupom u preispitivanju raznovrsnih pojedinačnih i kolektivnih pitanja. Tematska odrednica obuhvata raspon od traganja u okviru ličnih, unutrašnih svjetova i fenomena koji okupiraju pojedinca, pa do razmatranja univerzalnih pitanja i raznolikih društvenih tendencija koje permanentno oblikuju naše doba, određujći prostor kome pripadamo.

Uvidom u afinitete umjetnika i aktuelnosti razvoja obje scene, osvijetljen je dinamičan prostor kreativnosti, koji se nadovezuje se na vjekovnu duhovnu analogiju, i identifikuje tačke preplitanja i univerzalnosti savremenog izraza. Revitalizacijom sistema otvorenih kulturnih međuodnosa, postavljenih na graničnik identitetskih posebnosti, osnažena su kreativna prožimanja kojima se postiže koherentnost likovnih scena.

Dramatičan pejzaž i turbulenta istorijska konstanta, koje karakterišu jadranski dio mediteranskog basena, doprinijeli su formiranju osobene stvaralačke klime, koja sintetišući posebnost u jednistvu, internacionalno emituje uticaj i rezonantnost zajedničkog kulturnog prostora.

Put saradnje između Crne Gore i Pulje trasiran je snagom djela mladih puljanskih autora prikazanih na Cetinju, u Prijestonici Crne Gore, te recipročnim pregledom crnogorske scene u

Polinjano di Mare. Takav razvojni put specifične stvaralačke energije determinisane prekojadranskim suživotom, usmjeren je ka novim sinergijama i čvršćim kulturnim povezivanjima dva bliska prostora.

Branislav Mićunović, Ministar kulture Crne Gore

———————————————-

U kulturnoj strategiji Regije Pulja izložba “Istok/Zapad: Dijalog između Pulje i Crne Gore“ predstavlja korak dalje u dijalogu dviju obala Jadrana: vizuelna umjetnost, zajedno s filmom, pozorištemi muzikom, predstavlja jednog od najznačajnijih prenosilacaideja; njen neposredni i univerzalni jezik otvara mogućnostsusreta i upoznavanja različitih kulturnih stvarnosti, koje na tajnačin mogu da osnaže prilike za međusobnu komunikaciju. Izložba koju smo pomogli ima za cilj pospješivanje takve razmjene, stvaranje veza, razmjenu neposrednog iskustva umjetnika i profesionalaca iz oblasti kulture. Dijalog između mladih umjetnika iz Pulje i iz Crne Gore započeo je na veliko obostrano zadovoljstvo, pa će i budući projekti i veze između naše dvije zemlje u kontinuitetu jačati, s namjerom na podstaknu umjetničko stvaralaštvo na obalama južnog Jadrana i stvore uslove da umjetnost postane sredstvo integracije i pokretač sveobuhvatnijeg razvoja u cilju ostvarivanja bolje budućnosti naših naroda.

Pulja i Crna Gora su dvije pogranične zemlje. Između njih je Jadransko more koje ih spaja i među njima stoji kao most sa kulturom i umjetnošću koje se prepliću i koje su njihov zajednički umjetnički izazov.

Silvija Godeli

———————————-

Video izbor fondacije pino paskali

U Ateljeu Dado predstavljena su četiri video rada umjetnika  međunarodnog ugleda koji su gravitirali oko značajnih izložbi Fondacije Pino Paskali: od Lide Abdul do Adriana Pacija, dobitnika Nagrade Pino Paskali, do Mikija Karone i Done Konlon, koji su nedavno učestvovalina venecijanskom Bijenalu. Četiri umjetnika, sa različitih geografskih prostora, odlučili su da djeluju kroz video rad ujedinjeni snažnom sviješću koja ih usmjerava da se okreću svojoj i istoriji zemalja i naroda.

Baš kao što se dešavalo na obalama Jadrana – stalni dijalog različitih naroda ali sa jakim zajedničkim identitetom. Prolaznost, neizvjesnost egzistencije i uopšte univerzalne teme postojanja osnovne su odlike na kojima se zasnivaju radovi ovih umjetnika. Posebno četiri ponuđena video rada nude sve ove teme, iako u značenju i specifičnom traganju svakog pojedinog umjetnika. Radi se o umjetnicima različitog porijekla i kulturnog miljea, ipak sposobnim da se sporazumijevaju na jednom zajedničkom jeziku, koristeći umjetnički video film kao svoje sredstvo. U video radu White house Avganistanke Lide Abdul, umjetnica, istovremeno i glavna junakinja, bijelim krečom tvrdoglavo farba kuću uništenu u bombardovanju, ne propuštajući ni jedan detalj. Potom se pojavljuje čovjek u crnoj tunici koga umjetnica takođe maže bojom. Radnja je precizna i umjetnica se gotovo religiozno posvećuje apsurdnoj aktivnosti, pripovijedajući u tišini mentalnu dramu koju znalački uspijeva da transformiše u poeziju jednostavnih oblika i radnji. Nasilje rata i oružja zamijenjeno je nasiljem tišine i pokreta, izmučenim pejzažom obilježenim korotničkom bijelom bojom (na istoku bijela boja označava korotu); ali i preciznom voljom, u ovom jednostavnom ludilu koje se sastoji u aktivnosti, za djelovanjem u funkciji budućnosti i potrage za ljepotom.

Novija istorija svjedoči o važnoj ulozi Pulje u odnosima s balkanskim zemljama. Ova regija bila je meta dolaska brojnih ljudi u potrazi za boljim, normalnijim životom. Adrian Paci, albanski umjetnik koji je već duže vrijeme u međunarodnim umjetničkim vodama, pripovijeda o drami naroda prinuđenih na prisilnu migraciju, često zbog besmislenog rata. Naslov njegovog video rada, Centar privremenog boravka, značajan je sam po sebi. Na usamljenom neidentifikovanom aerodromu muškarci, žene i djeca različitih nacija (i kultura) u redu se tiho kreću prema stepenicama koje vode do aviona u koji će se ukrcati. Lica su blaga, tužna i puna nade, zamišljeno odražavaju zabrinutost i rezignaciju; u pozadini se čuje samo buka aviona koji uzlijeću. Kamera u prvom planu prikazuje lica u prvom redu na vrhu stepeništa koji vodi do

ulaza u kabinu aviona a potom se kadar širi. Aviona nema i neće nikad doći, a ljudi koji čekaju to znaju. Paci, dakle, pripovijeda o čovječanstvu koje visi nad ponorom u nekom neodređenom, metafizičkom, vremenu i prostoru. Umjetnik postavlja na scenu običan narod, prevazilazeći koncept identiteta i osavremenjujući ga pojmom mnoštva, jedinstvom brojnih pojedinaca.

Naviknut na ironiju i igru, Miki Karone pripovijeda o istrijebljenju američkih starosjedilaca koji nijesu htjeli da se potčine ciljevima “vesternizacije” i “civilizacije” evropskih osvajača. Njegova Igra indijanaca nastaje 1977. kada umjetnik pravi i fotografiše male pozorišne scene, koristeći plastične igračke koje predstavljaju Indijance i evropske vojnike. Veliki totem suprotstavlja se hrišćanskom krstu, jedan kanu Kolumbovom jedrenjaku, a prerijski konj “gvozdenom konju”, kako su američki domoroci nazivali voz; i bizon koji živi u preriji postaje samo konzervirano meso spremno za konzumiranje. Međutim, ova igra, kao i u realnosti, ne završava se srećno, i u nizu posljednjih snimaka vide se spaljene mršave indijanske igračke, tragičan epilog snažne simbolike. Karon transformiše ovaj rad u video, kadrovi stavljaju naglasak na suprotstavljanje dviju kultura, svijetlo i crna pozadina teže da istaknu dramatičnosti u toj stalnoj dihotomiji između dobrih i zlih. Sam umjetnik postavlja sebi i nama simboličko pitanje: kako učiniti da se rađanje jedne civilizacije nužno ne podudari sa uništenjem i krajem druge?

Primjer mirnog suživota različitih kultura ponudila je Dona Konlon, umjetnica iz Paname koja je izazvala veliku pažnju svojim video radom naslovljenim Coexistencia. Kadar prati koloniju mrava u kojoj su svi zauzeti sakupljanjem hrane; oni intenzivno prenose lišće, a intervencija umjetnika se sastoji u ubacivanju dodatnog lišća obojenog u boje zastava zemalja iz čitavog svijeta. Palestinska zastava prolazi pored izraelske, zastave SAD-a, arapskih zemalja i mnogih drugih, često geografski i kulturološki udaljenih. Insekti ne prenose samo zastave, već i djelove kore drveta koje je umjetnica obojila u simbole mira i mirnog suživota među narodima iz čitavog svijeta. Pogled Konlonove blag je i ironičan, ali istovremeno predstavlja i oštru opomenu namijenjenu nama, ljudskim bićima. Umjetnica iz Paname, putem malih insekata uspijeva da nam prenese etičke vrijednosti mirnog i mogućeg suživota među narodima i očuvanja

prirode u punom smislu.

Antonio Frugis

———————————————–

Na obalama jadrana

Kada se čini da nam zalazak velikih priča kao jedinu sigurnost ostavlja to što smo“ovjde i sada” Jadran je poziv da napravimo jedan mogući a ne metafizički skok,poziv da pogledamo u daljinu ali ne previše,Jadran ne traži od nas da budemo anđeli, već samo galebovi.I ta utopija, koja protivrječi etimologiji ove lijepe riječi, može da pronađe mjesto.

Franko Kasano

Crna Gora i Pulja: dvije zemlje tako blizu, a tako daleko. Blizu zbog zajedničkog geografskog prostora, Jadranskog mora, a daleko po kulturi, tradiciji i istoriji.

Međutim, zbog tog zajedničkog mora blizina i daljina gube značaj, a uspostavlja se dijalog kao polazište za razvoj jadranske regije i kulture sposobne da prevaziđe tradicionalne geopolitičke podjele na osama istok-zabad, sjever-jug. Po mišljenju Franka Bote, pažljivog proučavaoca jadranskog pitanja “treba uložiti napor za stvaranje prostora sposobnog za vještinu suživota. Nužno je da jadranski intelektualci budu spremni da razmotre temu različitosti, da daju doprinos pospješivanju dijaloga i procesa medijacije neophodne za ugodan život na prostoru na kome cvjetaju razlike. Potrebno je, dakle, obezbijediti velike ulaganja u kulturne i društvene veze, u stvaranje mreža ne samo u oblasti trgovine i proizvodnje. Potrebna su ulaganja u društveni kapital. Posao pred nama je ogroman: riječ je o pokretanju ili konsolidovanju dinamika koje mogu da dovedu do razumnog upravljanja istorijom, osjećanjima i složenim identitetima. Na kraju, radi se o napuštanju XX vijeka i njegovog nasljeđa, uz pokušaj osmišljavanja budućnosti koja će uzeti u obzir brojne novine koje danas postoje i koje svi vide.” Izazov vizuelnih umjetnosti sastoji se u pronalaženju zajedničke pozicije koja prevazilazi tradiciju i kulture. To razmišljanje postaje i izbor selektora koji se obraća umjetnicima čiji je vizuelni jezik usmjeren na ponovno otkrivanje umjetničkog medija.

Sa Rosalbom Brana i Antoniom Frugisom izabrali smo šesnaest umjetnika iz Pulje i Crne Gore za dijalog u kome se prepliću i spajaju sličnosti i razlike.

Istok i Zapad na ovoj izložbi predstavljaju fiktivna mjesta, ono što je nama bilo važno jeste dijalog koji je umjela da uspostavi umjetnost. Tako djelo Frančeska Skjavulija, Carne (Meso), uspostavlja dijalog sa djelom Danijele Mršulje Pillows for tears keeping (Jastuci za čuvanje suza). U instalaciji umjetnika iz Pulje, analiza fizikalnosti tijela, anatomskog detalja, ima stabilno i centralno mjesto. Organ sluha trpi semantičko pomjeranje jer je lišen svoje osnovne slušne funkcije: uši ne slušaju već govore i pripovijedaju o nemogućem susretu između čovjeka i žene. Međutim, u djelu Danijele Mršulje, tjelesnost je prorijeđena, raspršena, ledeni blokovi postavljeni na platnu i osuđeni na otapanje odlažu se u glinene posude koje nastavljaju da se razlažu. Pillows for tears keeping je podsjećanje na vjekovnu tradiciju slovenskih žena koje su muškarcima koji su odlazili u rat davale flašu, maramicu ili jastuk sa skupljenim suzama za poklon svom voljenom. O drugačijoj tjelesnosti govori fotografsko djelo Ritratto tutto (Mijenjam priču) Kristine Bari. Za fotografisane subjekte, negacija slobodnog raspolaganja sopstvenim tijelom je sva smještena u pogledima zatvorenika, ali se fizičkoj sputanosti koja se odražava na licima suprotstavlja ponos ka mogućnosti iskupljenja, ka novom životu. Umjetničko istraživanje Pjerpaula Mikolisa tiče se procesa mutacije i genetičke manipulacije. U radu addicted to honey (zavisnik od meda), priroda, hrana i seks imaju stalnu ulogu i svaki od ova tri elementa prepliće se u drugom predstavljajući nove procese transformacije i metamorfoze. Mikolis analizira i pokazuje evoluciju koja od biologije stiže do genetike i preokreće sam koncept prirode. Njegovi akvareli naseljeni su mutantima i transgenim figurama koje imaju kako ljudske tako i životinjske karakteristike. Iz susreta ljudskog i životinjskog svijeta rađa se dijalog Darija Agrimija i Đorđa Rašovića. Ako se za ovog posljednjeg humanizacija vuka, predmeta slika Mr Marley (G. Marlej), Prison (Zatvor), Race (Trka), odvija gotovo spokojno, bez osjećaja prestupa, kod Darija Agrimija ironija upotrijebljena kao nevidljiva boja transformiše se u uznemiravajući cinizam. U djelima Extension (Produžetak) i Ovazione (Ovacija) – inspirisano Ezopovom basnom – životinjski svijet leži zgažen pod ljudskim nasiljem. Kokoška vlasnica zlatnog jajeta, iako balsamovana, ima moć da transformiše opomenu iz basne protiv iluzije ljudskog očajničkog gomilanja bogatstva, vraćajući tako životinjskom svijetu mogućnost iskupljenja od ljudske materijalnosti i ugnjetavanja. Tananog i drugačijeg nasilja koje prerasta u razarajuću krhkost je rad Klaudije Đanuli, koja u radu Tana libera tutti (Kućica oslobađa sve) koristi naslov pozajmljen iz dječije igre da bi se bavila potpuno ženskom temom stida. Njene predadolescentske polunage figure postavljaju na scenu, kao u unutrašnjem pozorištu, onaj suptilni bol izazvan neprihvatanjem predstojećih transformacija tijela, udaljavanje od djetinjstva i prelazak u svijet odraslih. Zvona su utočište i istovremeno prag i tradicija, jer podsjećaju na ona zavjetna iz južnjačkog vjerskog kulta.

U fotografskom radu Frančeske Sperance Domesticlandscapes prevladava ironija istovremeno nesigurnog i slobodnog stanja žena, sposobog da sprovede emencipaciju od domaćičkog posla koji je oduvijek bio naslijeđe ženskog svijeta. Reinterpretiran u kontekstu prirode, rad gubi svoju napetost otuđenja i dobija drugačije antropološko značenje. Ženski svijet na izmaku na drugačiji način je onaj predstavljen u grafičkim djelima Marije Popović. Žensko tijelo i Majka Priroda još uvijek su ujedinjeno jezgro u umjetničkom univerzumu; tijelo žene se gubi u tijelu prirode i obratno, kao u djelu Dragon seeds (Sjeme zmaja).

Antropološko-društvene prirode je rad Ane Pejović, Yearbook (Godišnjak), koji predstavlja vizuelni dnevnik kolega iz grupe gdje figure izrezane i napravljene sa komadima tkanine, bez detalja na licu, prave društvenu mrežu, novi Facebook u kome je komunikacija, paradoksalno, onemogućena.

Rad Tappeto#1 (Tepih br.1) Mikela Đangrandea vodi dijalog sa djelom Irene Lagator Društvo sa ograničenom odgovornošću. Instrument krojačkog metra, koji služi za mjerenje tkanina, ovdje postaje potka samog djela čiji su geometrijski motivi sinteza nekoliko istraživanja o istoriji tkanina. Geometrijske figure dobijene matematičkim

proračunima ponavljaju do u beskonačnost obrazac metra i daju djelu novu simboličku vrijednost. Reifikacija predmeta je poništena. Na isti serijski način i kroz akumulaciju Irena Lagator stvara njena Društva sa ograničenom odgovornošću. Umjetnica za svoje instalacije koristi trake za račune koje uzima iz supermarketa. Na izložbi je napravila horizont grada. Stvaralački proces je istovremeno i nagomilavanje i dekonstrukcija koja rasvjetljava odgovornosti i protivrječnosti kapitalističkog sistema koji je sve više u krizi. Gledalac je primoran da razmišlja o etičkim pitanjima.

Književne prirode je fotografski rad Nikole Vinči La strada delle Formiche (Mravlja ulica), što je i naslov poglavlja romana Guntera Grasa Die Blechtrommel (Limeni Bubanj). Fotografije se nalaze u snenoj dimenziji, gdje se predstavljanje pejzaža spaja sa intimnijom i psihološkom dimenzijom opisa adolescencije, kroz figuru dječaka Oskara, jednog od glavnih likova romana, koji otjelovljuje istovremeno i ludost i samoću. I videoinstalacija Natalije Vujošević, Avgust, govori o samoći i zaboravu. To je podsjećanje na najtopliji dan u godini, na sparna popodneva tokom kojih se često prepuštamo najneuhvatljivijim i najnestalnijim mislima, gdje se sva praznina i krhkost ljudskog stanja čine kao jedina moguća dimenzija postojanja. Izgleda da se takvim osjećanjima prepuštaju dva glavna junaka video rada, sa zvukom u pozadini koji naglašava tu ljetnju atmosferu. U video instalaciji Rafaela Fjofele Altrove (Drugdje) književni izvor je roman Itala Kalvina Le citta invisibili (Nevidljivi gradovi). Predstavljeni pejzaži pripadaju svijetu mašte, a čini se da protagonist stvaraju misteriju jer posmatraju nešto što je za gledaoca nevidljivo.

Novi ili nek već prošli svijet. Junaci beskonačno ponavljaju iste radnje, ljudsko prisustvo oblikovano sopstvenim svakodnevnim otuđenjem. Pokret daje prednost naraciji koja je istovremeno prisutna i u vazduhu. Figure stvaraju poetski svijet u kom dvojnost sijenka-svjetlost obilježava metafizičku dimenziju djela.

Skulptura Đuzepea Teofila Innaffiatoio (Kanta za zalivanje) sadrži poetiku vezanu za objekat koji je za umjetnika uvijek rezultat sastavljanja različitih materijala odvojenih od konteksta njihove osnovne upotrebe. Objekat postaje forma u razvoju i tako od čamca nastaje kanta za zalivanje. Semantičko pomjeranje proizvodi poetski rezultat vizuelne sinestezije, koja ostavlja jak utisak na gledaoca. Dijalog se za sada zaustavlja ovdje, sa slikom broda koji brazda Jadransko more i spaja dvije obale, Istočnu i Zapadnu, ali je brod istovremeno i kanta za zalivanje koja svojim mlazom može da stvori kontaminacije, koje su između Pulje i Crne Gore tek na pomolu.

Mariapaola Spinelli

——————————

Dijalozi Istoka i Zapada

Fondacija Muzej Pino Paskali u saradnji sa Regijom Pulja, Upravom za Mediteran i Fondacijom Gramši iz Pulje, uz podršku Ministarstva kulture Crne Gore, imala je veliko zadovoljstvo da pokrene ovaj projekat kulturne razmjene između Pulje i Crne Gore. Dvije zemlje koje ujedinjuje Jadransko more, kao raskršće kulture i različitih civilizacija, koje je Herodot, a potom i Brodel definisao kao zemljano more (odnoseći se, doduše, na čitav Mediteran), mare nostrum kako su ga nazivali Latini, dvosmislenost-jednakost u kojoj Istok i Zapad šire svoje razlike i sličnosti u duhovnom sinkretizmu koji može da uspostavi plodan civilizacijski dijalog. Upravo se u ovakvim duhu traganja između identiteta i razlika odvijala se izložba “Istok/Zapad: Dijalog između Pulje i Crne Gore”, predstavljajući već afirmisane umjetnike i mlade talente. U prvoj fazi, u Crnoj Gori, Fondacija Pino Paskali bila je gost na Cetinju u prostorijama Nacionalnog Muzeja, u Biljardi, predstavljajući djela umjetnika Darija Agrimija, Kristine Bari, Rafaela Fjorele, Mikelea Đangrandea, Klaudije Đanuli, Pjerpaola Mikolisa, Frančeska Skjavulija, Frančeska Sperance, Đuzepea Teofila i Nikole Vinči, mladih dolazećih umjetnika formiranih u Pulji koji su već ušli u nacionalne i međunarodne krugove. Izbor je imao za cilj da pokaže heterogenost umjetničkog stvaralaštva u ovom konkretnom istorijskom trenutku u kom živi naša regija.

U Ateljeu Dado, istraživačkom prostoru Nacionalnog muzeja, prikazan je izbor video radova iz kolekcije Muzeja Pino Paskali pod naslovom Frontline/Video Collection. U pitanju su djela već afirmisanih umjetnika kao što su Lida Abdul (Avganistan) Miki Karone (Italia), Dona Kolon (Panama), Adrian Paci (Albanija), u kojima je jasan i očigledan element jakog društvenog protesta, uprkos zadržavanju jezičkog registra sugestivne poetičnosti. Projekat se završava prisustvom šest crnogorskih umjetnika u Pulji, u novom sjedištu Muzeja Pino Paskali. U pitanju su četiri umjetnice: Natalija Vujosevic, Irena Lagator, Danijela Mršuljia, Marija Popović, poznate kako u domovini tako i u inostranstvu, i dva mlada obećavajuća talenta: Ana Pejović e Đordje Rasović. Riječ je o strogom izboru umjetnika i djela koji svjedoči o živoj i bogatoj kulturnoj panorami Crne Gore i Pulje, a želja za ulaganjem u mlade umjetnike još je jedna dodirna tačka dviju jadranskih obala. Svih šesnaest učesnika izložbi pokazuju da jezik umjetnosti ne poznaje granice. pojam interkulture danas nije samo prazan neologizam kojim se pokazuje otvoren za razmjenu nedvosmislen ukorijenjeni identitet, već smo u savremenoj umjetnosti napokon svjedoci jedne kolektivne i zajedničke kulturne prakse.

Rosalba Brana, Direktorka Fondacije Muzeja Pino Pascali, Polinjano a Mare, Bari