Cetinje :: Moj grad

Sa promocije knjige TRG – Ljubomira Mudreše

Posted on 19. Oct, 2010 by Vesko Pejović in Iz kulture

U sali Gradske biblioteke i čitaonice “Njegoš” večeras je promovisana knjiga „Trg“ Ljubomira M. Mudreše.

Program je vodila gospođa Saša Lovre Božović, direktorica Biblioteke “Njegoš”  a o knjizi su govorili Mr. Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture, medija i sporta,  Borislav Cimeša, publicista, kao i  Tomislav Tomo Kusovac, u ime izdavača knjige. Na kraju programa, prisutne je pozdravio autor knjige a druženje je nastavljeno uz domaćinski koktel. Pokrovitelj promocije bila je Prijestonica Cetinje.

Riječ Mr Željka Rutovića

AGORA – TRG

 (ILI O SMISLU DIJALOGA)

Trg ili Agora je višeznačni i višesmisleni pojam. On znači skupštinu (narodnu): javni govor, vijećanje, raspravu, tumačenje, dogovaranje, zborište, tržište, sajam, promet … Dakle, trg nije samo mjesto, topos zbivanja nego i to zbivanje. To je centar okupljanja, centar razmjene ideja i centar političkog života.

Životni centar arhaičnog antičkog polisa bila je agora. Najprije je agora bila otvoreni trg, da bi se kasnije na njoj počela postavljati drvena ili kamena sjedišta, koja je narod zaposijedao na skupštinama.

Jednostavno trg je centar u kojem su građani komunicirali, saopštavali svoje ideje, probleme, iskustva, znanja, slušali i prihvatali tuđa. To je svojevrsni prostor na kojem su informacije razmjenjivane, suprotstavljane, komentarisane i širene. Trg je kroz istoriju dinamično mjesto na kojem je pulsirao život sa svim svojim izražajnim oblicima. To je javni prostor na kojem je dokučivano sve što je od interesa za zajednicu, a što može biti javno dostupno. Zato je u pojašnjenju i okvirnom definisanju trga iz mnoštva značenja teško izdvojiti jedno, jer su sva ona međusobno povezana, ispreplijetana, prelaze jedno u drugo čineći osobeno dijaloško i dijalektičko jedinstvo.

Identična je stvar i sa toposom Mudrešinog „Trga“. I kod njega to je osobena dijaloško-dijalektička kultura koja provocira široku semantiku ovog pojma. Izdvajanje jednog od značenja koje Mudreša ima u knjizi osiromašilo bi i deformisalo izvorni pojam sve do njegove neprepoznatljivosti.

Učesnik trga po ovom autoru nije pasivni posmatrač koji samo odobrava i aplaudira, zato je Ljubo Mudreša pobornik i aktivni učesnik turbulentnog crnogorskog foruma – debate koji promičlja, pita, razmjenjuje i sučeljava argumente. Sve u cilju dobrih, najboljih odluka i sigurnih rješenja. Puno ostvarenje individue i njen smisao za socijalitet civilizacijski se ostvarivao i dobijao na antičkoj agori. Na agori se artikulisao i uspostavljao zoon politikon. U tom duhu Mudreša ukazuje na misaono-djelatnu svijest zajednice, njenih potreba i interesa. Refleksija tog i takvog smisla i osjećaja pripadnosti polisu jeste i uspostavljanje kulture političkog djelovanja i političke participacije. Kao Čovjek polisa, Mudreša je ugrađen u javni život, u odobravanje ili poricanje ponuđenih ideja i rješenja – razložno čitanje ovog rukopisa daće nam to za pravo. Svaku suprotnost Ljubo osmišljava i naredan pristaje na dijalog. Slaganje sa autorom i nije obaveznost, kao da iz prikrajka poručuje autor – tiho sugerišući da javnosti izložimo sebe. Ljubov životni usud jeste sud javnosti. To i ovom knjigom potvrđuje.

Ne slučajno, knjiga nam govori da dolazak i istupanje na trg – agoru nije nikada bilo ni brzo ni lako. Naprotiv, kao i svaki proces i ovaj zahtijeva svoju pripremu, (samo) preispitivanje, znanje, i visoku kulturu. Prirodno – kulturološka reakcija na samosvijest i su-odgovornost postupaka života u zajednici. Suprotnost je, svojim podtekstom nam sugeriše ovaj pronicljivi autor, radikalizam, površnost, isključivost tj. Potiranje kulture – agore trga.

Mudrešina reminiscencija na trg ili agoru, iznova aktuelizuje i problematizuje pitanje kulture dijaloga – stasalosti i zrelosti vještine slušanja Drugog i različitijeg. „Komunikativna racionalnost znači uključenje razuma u govor, koji je uvijek već dijalog i razgovor, te traženja saglasja s drugima. Razum treba vrijeme – prije svega vrijeme za razgovor i odvagivanje argumenata. Zato nije slučajnost da je rođenje zapadne (tj. Grčke) racionalnosti, odnosno filozofije, povezano s demokratizacijom grčkoga polisa“, reći će Vernant, J – P (1969).

Koliko je danas u dijaloškoj formi prisutan duh trga – agore? Opiranje kulturno – vrijednosnoj paradigmi agore i njenom cilju i dalje istrajava na javnoj sceni. I ne samo javnoj. Dešava se to, i te kako, i u „običnom“ životu. Upravo taj običan život i njegovi akteri i jesu najpogodniji medij za permanentno opiranje sadržaju i duhu govora agore.

Pitanja koja se postavljaju u ovoj knjizi pri razmišljanju o tome šta je opštost, posebnost, specifičnost, i izraz trga, naravno da su očekivanja i poželjna u vremenu i prostoru evropeizacije društva. Jer, evropsko razmišljanje i duh, traže i podrazumijevaju kulturno, političko i duhovno punoljetstvo svojih građana. Evropsko, a na dobroj vibraciji agore stasalo razmišljanje i djelanje, podstiče utakmicu različitih pristupa, a da pri tom nikom ne jemči privilegovan status.

Mudreša kao suptilno pita koliko smo blizu ili daleko od ovih pravila igre i suštine modernog argumentovanog sučeljavanja stavova, u kojima neće dominirati isključivost, površnost, netolerancija i mržnja? Nužno bi bilo, imajući u vidu ovaj kontekst, da svaki pojedinac bude realan i pravedan arbitar u ocjeni svog pristupa u ambijentu različitih pogleda i pristupa. Reklo bi se da bi time ovaj autor u projektovanoj misiji svog rukopisa bio više nego zadovoljan. No, Mudreša je realističan, svjestan okolnosti, istorijskih datosti, i čestih civilizacijskih iskušenja pred koje smo mnogo puta dovođeni. Cijena traganja na tom putu kao da signalizira Ljubo bila je velika, često bolna, zašto ne reći i preskupa. No traganje je datost, sudbina pa i prokletstvo, na koje nerijetko i ne možemo baš svjesno uticati. Riječ li je o trgu Ljuba Mudreše! Svaka simbolika, slučajna ili ne, samo nam potcrtava smjernost i višeznačnost kazivanja – nepretencioznog i dostojanstvenog.

Samoarbitriranje koliko god bilo teško, pa i nepojmljivo, samo je prvi korak ka nečemu što bi se zvalo samopreispitivanje postupaka, odnosa, riječi i konkretnih činova prema Drugom i različitijem čovjeku. Za sve to potreban je i građanski duh i moralna autonomija. Tu nam se nameće prirodni zaključak Mudrešinog rukopisa. Ali, izgleda da su isključivost i netolerancija još uvijek u prednosti. Nimalo je zahvalan posao, ne braniti sebe od napada, već braniti istinu od onih koji ne žele da je čuju. Zablude i mitovi s mukom se odstranjuju iz uvriježenih mišljenja u narodu, zato ne slučajno ovaj autor povodom ovih i sličnih pitanja vodi dijalog putem ove knjige. Istovremeno. On snažno i upućuje na dijalog – kao na svrhu, kao na demokratski alat i kao cilj suziživota, tolerancije, prostora i duha Slobode.

Potreban je veliki napor da se uspostavi u pravom smislu kultura dijaloga. Treba uporno učiti saslušati drugoga i odabrati najpodesniji način prihvatanja tuđih i saopštavanja svojih stavova i ideja. Pored ostalog upravo zbog toga ovu knjigu treba pažljivo čitati. Slobodan govor Drugog jeste uslov da agora – trg nastane, te da ima svoj smisao i cilj. Smisao dijaloga jeste upravo u spremnosti da se javnim sučeljavanjem argumenata dođe do najboljeg rješenja. Ta se dijaloška forma na agori – trgu u vrijeme svog procvata dotjerivala, usavršavala, govor na njoj se vagao, odmjeravao, dovodio u sklad, u harmoniju, do ideala kojem je antika stremila. To isto sa svojevrsnim publicističkim nervom čini decenijama Mudreša kao predani dostojanstvenik i usmene i pisane riječi. Otuda i nije, vjerujem, slučajno odabrao za naslov svoje knjige riječ TRG.

Sigurno je da je tumačenje trga kao potpune otvorenosti za drugoga, vrijednost koju treba strpljivo, suptilno, odmjereno njegovati i ići joj u susret. Svaka tačka susreta u konačnom i jeste nastavak života trga kao dijaloškog i civilizacijskog fenomena. Ovu posvetu trgu kroz mnoga semantičko – simbolična značenja Ljubo nam daruje, nekom kao opomenu, a nekom kao svetinju. Bilo iz kog ugla da posmatrate trg, vi ste ipak njegov saučesnik, i jedino samo od čovjeka i prije i poslije je određeno koje će mu mjesto biti na trgu. A pored biti treba bitisati na trgu – sa svim hvalospjevima, sa svim pohvalama i pokudama. Bitisati kao paradigma filozofskog oblika nikad ne stati, je pokretački nerv koji se između ostalog izražava i na trgu. A da bilo kako Ljubomirovom „Trgu“ pristupite vi ste na stazi sa koje ne možete skrenuti u pogrešan smjer. To ne možete, jer njegova knjiga vas ne vodi jednosmjernodo Trga. Trg je Ljubov fenomenološki iskon, određen i omeđen kulturom smisla, kulturom dijaloga i kulturom postojanja i trajanja. U ime tog smisla, Ljubova poetska duša pjeva o slobodi – kako reče – „na kamenom trgu prosu se Sloboda“. Ovo je istovremeno i pouka i poruka, višeznačna u pojmu dobra, plemenita u namjeri i dostojanstvena u trajanju. Zato i „Trg“ u svom semantičkom i filozofskom značenju pored ostalog jeste predanost i posvećenost slobodi, dobru, čovjekovom trajanju i čovjekovom neprekinutom traganju.

Riječ Borislava Cimeše

DUHOVNI TRG Ljubomira Mudreše
       Ponovo, kao i više puta do sada Ljubomir Mudreša stupa pred nas argumentima i elaboracijom lirskog ispovjednika koji ujedinjuje svoj lirski sa misaonim svijetom. U ovom slučaju to postiže prosedium naizmjeničnog smjenjivanja svojih proznih fragmenata i pjesama. Prozni dokumentarni fragmenti čine stvarnostnu, činjeničnu osnovu, armaturu trga, koju „oduhovljavaju” poetski zapisi, kao svojevrsni pečati i lirski argumenti, i lirsko i misaono, i poetsko, i prozno, i dokumentaciono, i kreativno su ogledalo jedne istorije, povijesti prošlih vremena i tragičnih vremena u potonje dvije dekade koje su toliko promijenile naš svijet, ujedno i svijet, našeg pjesnika. Sav taj svoj doživljaj povijesti prošlih vremena naš pjesnik je situirao u okvir koji je fenomentaloški odredio trgom.

Trgom koji ima snagu muzeja i vrijednost svetinje. Trgom sa kojega je Crna Gora pošla u pobjede ratnih 1858, 1875, 1912 godine.

Svetinjom na kojoj je proslavila svoj jubilej proglašenja kraljevine 1910. godine,

vraćanje suverenosti i nezavisnosti crnogorskoj državi i naciji 2006. godine i odakle se klicalo “Oprosti nam Dubrovniče”.  

Mudrešin trg je antički trg, agora, sastajalište ljudi i ideja, saborno mjesto u Svijetu ali i duhu, centar na kojem i sa kojeg se kretalo u povijest, u promjene iz starog u novi Svijet. Taj centar je istovremeno sve. Bojno polje ideja i duhovnih zamaha kojima se brani i čuva dostojanstvo ljudskog postojanja, smisao crnogorskog trajanja, integritet moralnog i istorijskog habitusa, dignitet pjesnikovog kosmosa i identitet svijeta koji je predmet pjesnikove laboratorije.

       Iskrenost ispovjedničkog iskaza, istinoljubivost i reminiscencije na prohujalo tragično doba koordinate su u kojima je situiran dokumentarno-lirski Mudrešin doživljaj svijeta. Sve traume i potrese pamti Mudrešin i naš trg kao svojevrsna lirska biblioteka i bibliografija podataka i lirskih treperenja kompleksnog istorijskog bića kojemu neraskidivo i sudbinski pripada naš pjesnik.

       Trg je Mudrešino dokumentarno i lirsko svjedočanstvo i svjedočenje o nama; prošlim, sadašnjim i budućim. O generacijama Crne Gore u kovitlacu istorije i njenim dramama i od kojih je svaka ujedno i neodoljivo i naša lična drama. Trg je prostor vječnog ognjišta na kome su se vjekovima srca grijala, ognjem od pušaka a od naših doba vatrometom ideja, dok se dosegla riječ “da” odnosno riječ “za” Crnu Goru u koju su stasali svi njeni vjekovi, njeni tokovi i handžari, pobjede i tragedije, izgubljeni spokoj i korota bezbratnih sestara, udovica i samohranih majki. Trg je crnogorsko guvno bez granica i forme kruga na kojem se zborovalo i sa saborovalo o pijanstvu bitaka i u duhu misaonog agona da se stvori nestvarno, odbrani ljudsko, očuva i proširi sloboda, izrekne i dosegne riječ. Riječ koja nije ništa drugo do čovjek koji leti opijen slobodom, za slobodom i u slobodi. Riječ koja je u crnogorskom kosmosu mjera svih mjera ljudskoće i smisla na ovoj našoj nemirnoj planeti. Riječ koju stvara trg i na njemu čovjek, odnosno ljudski um i duh. Riječ stvara ujedno i Mudrešin poetsko-ljudski dokumentarni i lirski nemir, trepet i savjest, da se bude na strani istine i pravde u ulozi aktera i vjerodostojnog svjedoka. Riječ kojom zbori Mudreša, služeći se zavjetom „Traći istinu, čuj istinu, uči se istini, ljubi istinu, govori istinu, drži se istine, brani istinu”.

 Ljubomir M. Mudreša na kraju svoje knjige kaže:
       Cetinjski Trg je bio moja dobrovoljno utabana trasa ličnog i porodičnog puta. Puta, kojim su putovali moji: otac, stric, đed, sin, žena, kćer, rođaci… Puta, na kojem smo se svi vratili Crnoj Gori i sebi, na podgoričkom Trgu 18. maja 2006. godine
Taj cetinjski trg sam sanjao, on je ušao u moje stihove;

Padoše na Trgu suze,
Novorođenčeta
A, stari
Zavjeti
Postaše
Ohrabrenja.

U hodniku čekanja
Novog vremena
Rastu kolone
Ćuti vrijeme
I Nebo.

Ćuti Ćipur
Nikola,
I
Guvno.
Plaču žile

Brijesta.
Brecaju unuci,
Đedovi
I mi.
Svi smo na ulici
Čekanja.

U stegama potirača,
Hrabrost Rađa
Most
Otpora
I
Prkosa
I Inata

I sve,

naše,

na Trg osta

Na Trg osta.

Iskraj parka
I Biljarde
Kraj Ćipura
Manastira,
Sa,
Postolja
Ivan – zbori;
„U Vječnosti
Ishodišta
Izvorišta
Naše
Načve
Kolijevka
I
Istina
Sva se uli,
U venama
U trajanju,
Na ulici,
Kolijevci,
U pamćenju,
U vremenu,
U kamenu,
Uzida se,
Što imamo
I imasmo,
Sve je – naše”.

 Dođem, često na Cetinjski Trg. Uglavnom, ćutim. U čudnoj tišini, sjenka Lovćena umiva Orlov krš. Izranja i nadvisuje Manastir i čudesnim fluidom umuje u Biljardi. Žagor pa, opet tišina! I Ivan – ćuti. Gleda: Lovćen, Orlov krš, Manastir, Biljardu i nas. Na Trgu, sve je poređano: juče, danas, sjutra, Ivan, mi i putokazi. Juče smo išli tuđim putem; krvarili u lutanju, izgbubljeni bili. Čekali. U čekanju kojekude vojevali.

Danas domujemo u svom domu. A sjutra:
Ivan reče: idite svojim putem!
I, opet tišina. I, zvona Ivanova,
Čekamo!