Cetinje :: Moj grad

Ireni Lagator i Bojanu Martinoviću dodijeljene Nagrade CANU

Posted on 27. Oct, 2010 by Vesko Pejović in Iz kulture

IRENA LAGATOR 

 Rođena je 1976. na Cetinju. Živi i radi u Podgorici, na Cetinju i u Beogradu.

STUDIJE:

od 2009: Univerzitet Umjetnosti u Beogradu, Centar za doktorske interdisciplinarne studije, Studijski program: Višemedijska umjetnost.

2001-2004 Fakultet Likovnih Umjetnosti, Cetinje, poslijediplomske.

1999-2000 Akademija Llikovnih Umjetnosti, Le Mans, Francuska, usavršavanje u oblasti savremene umjetnosti

1995-1999 Fakultet Likovnih Umjetnosti, Cetinje.

Saradnik u nastavi na Fakultetu Likovnih Umjetnosti, Cetinje, Studijski program Grafika

NAGRADE:

2010

Crnogorska Akademija Nauka i Umjetnosti, Podgorica, nagrada za stvaralaštvo do 35 godina.

2007

Transformacija sećanja. Politike slike: Internacionalni bijenale savremene umjetnosti /24th -Nadežda Petrovic Memorijal, Čačak, Srbija.

2006

Milunović, Stijović, Lubarda, nagrada Umjetničkog Paviljona Udruženja Likovnih Umjetnika Crne Gore, Podgorica

2003

XXII internacionalni bijeniale savremene umjetnosti mediteranskih zemalja, Aleksandrija, Egipat

IV internacionalni trijeniale grafike, Kairo, Egipat

2002

XII prostorni internacionalni bijenale grafike, Seul, Koreja

IV Cetinjski bijenale savremene umjetnosti ,,Rekonstrukcija”, UNESCO nagrada za vizuelne umjetnosti http://portal.unesco.org/culture/fr

35. herceg-novski zimski likovni salon, Crna Gora

2001

Velibor Bucko Radonjić Award, Crnogorsko Narodno Pozorište, Podgorica, 2001

1998

IX bijenale jugoslovenske studentske grafike, Beograd

GRANTOVI (izbor):

AiR (Umjetnička rezidencija): Krems an der Donau, Austrija, 2009/2010

AiR/simposium: ORTung, Salzburger Kunstverein/Deutschvilla, Strobl, Austrija, 2009

AiR: KulturKontakt, Beč, Austrija, 2009

AiR: Viafarini, Milano, Italija, 2007

AiR: Neue Galerie am Universalmuseum Joanneum, Grac, Austrija, 2006

Modelmania: sa Olafur Eliasson i Yona Friedman, ArtExperience Domus Academija, Venecija, Italija, 2005

AiR: Festival D´Avignon, Francuski Kulturni Centar, Podgorica. Avinjon, Francuska 1998

Samostalne izložbe (izbor):

2010

Sfere: Irena Lagator & Wendelin Pressl. IG Bildende Kunst, Beč, Austrija

2008

What We Call Real, Atelje DADO, Narodni muzej, Cetinje

2007

Is It Still Winter, Outside: Muzej savremene umjetnosti, Banja Luka, Bosna&Hercegovina

Living Space, galerija ‘Beograd’, Beograd, Serbija

2006

Living room, Umjetnički paviljon, Podgorica

Un abbraccio nello spazio, Sala za čekanje, Željeznička stanica, Bari, Italija, site specific

2005

Opening of the book, Galerija Macchi, Piza, Italija

Please wait here, Crkva San Zeno, u sadardnji sa Fondacijom TESECO za savremenu umjetnost, Piza, Italija, site specific

Šta nedostaje, Galerija HAOS, Beograd, Srbija

2004

Passerby! Galerija Kulturni Centar Beograda, Serbia

Galerija Biljarda, Narodni muzej Crne Gore, Cetinje

2002

Galerija Generalnog Konzulata Republike Slovenije, Podgorica

GRUPNE IZLOŽBE (izbor):

2010

Geografija bliskosti, MCA, centar savremene umjetnosti, Valletta, Malta

Orte/Nicht-Orte. Ortung 2009. Salzburger Kunstverein, Salzburg, Austrija.

Ortung 2009. Deutschvilla, Strobl, Austrija.

Little Constellation – Pogled na savremenu umjetnost u Geo-Kulturalnim Mikro zonama i malim državama Evrope, Fabbrica del Vapore/Careof, Milano, Italija.

2009

Little Constellation – Pogled na savremenu umjetnost u Geo-Kulturalnim Mikro zonama i malim državama Evrope,, galerija Neon Campobase, Bolonja, Italija

Grafika i novi mediji, Centar savremene umjetnosti, Podgorica; Moderna galerija ,,Likovni susret”, Subotica, Srbija

3. AiR 2009: Petrusevska, Bazak, Lagator, ArtPoint galerija, KulturKontakt, Beč, Austrija

2008

Biblioteka. Otvorena knjiga Balkana. I internacionalni bijenale savremene umjetnosti, galerija Kulturni Centar, Čačak, Srbija/Collegium Artisticum, Sarajevo

Grad. Lice grada, galerija Kulturni Centar, Čačak/Narodni muzej, Kruševac, Srbija.

2007

Transformacija sećanja. Politike slike: Internacionalni bijenale savremene umjetnosti /24th -Nadežda Petrovic Memorijal, Čačak, Srbija.

Prepoznavanj, Art Paviljon, Podgorica

No Restriction, 40. hercegnovski zimski likovni salon, Herceg Novi

2006

Artist-in-residence, Neue Galerie am Landesmuseum Joanneum, Graz, Austrija

Gates, Bari, Italija

Fuori è un giorno fragile, Galleria Studio legale, Caserta, Italija

Eastern neighbours, Cultural center Babel, Utrecht, Holandija

Na drugi pogled, Pavelhaus, Laafeld, Austria

Ennui, FACT, Foundation for Art and Creative Technology, Liverpool, Velika Britanija

Fuori è un giorno fragile, Imbiancheria del Vajro, Chieri, Torino, Italija

Non places, Roda Stein, Gothenburg, Švedska

Novi talas, o specifičnostima izraza na umjetničkoj sceni u Crnoj Gori, Centar Savremene Umjetnosti, Podgorica

Novi talas, o specifičnostima izraza na umjetničkoj sceni u Crnoj Gori, Colegium Artisticum, Sarajevo

2005

Montenegrin beauty, Kunstlerhaus Bethanien, Berlin, Njemačka

Montenegrin beauty, Motorenhalle, Dresden, Njemačka

Na drugi pogled, Salon Muzeja Savremena Umjetnosti, Beograd

S1 salon, Sheffield, Velika Britanjia

2004

Violenta imaginii, imaginae violenti, I Tineret bijenale, Bukurešt, Rumunija

V cetinjski bijenale: Orhideja, zatvor ‘Bogdanov kraj’, Cetinje

V cetinjski bijenale: Love it or Leave it, Biljarda, Narodni muzej, Cetinje

Artikuliranje, BELEF ’04, Beograd

Paralelni svjetovi, galerija Narodnog muzeja, Cetinje

Aktuelni trenutak u crnogorskoj likovnoj umjetnosti, Mestna galerija, Ljubljana

2003

Varijacije u balkanskim prostorima, Solun, Grčka

XXII internacionalni bijeniale savremene umjetnosti mediteranskih zemalja, Aleksandrija.

I FONA internacionalna izložba, Muzej Savremene Umjetnosti, Rijeka, Hrvatska

Logično, BELEF ’03.

XXV internacionalni filmski festival, Moskva

Montenegrin beauty, Grad Teatar, Budva / paviljon Veljković (CKZD), Beograd

IV internacionalni trijeniale grafike, Kairo, Egipat

36. herceg-novski zimski likovni salon, Crna Gora

2002

XII prostorni internacionalni bijenale grafike, Seul, Koreja

Lice, identitet, Narodni muzej, Kraljevo

IV Cetinjski bijenale, ,,Rekonstrukcija”

Aprilski susreti, galerija SKC, Beograd, Srbija

V internacionalni Koči trijenale grafike, Japan

35. herceg-novski zimski likovni salon, Crna Gora

2001

XV internacionalna izložba ctreža, Muzej Savremene Umjetnosti, Rijeka, Hrvatska

XXI internacionalni bijeniale mediteranskih zemalja, Aleksandrija, Egipat

Lanac otkrivanja, savremena umjetnost u Crnoj Gori

Art & May in Bari, galerija Santa Scolastica, sala Murat, Bari, Italija

Vatra, St. Paul de Vence, Francuska

2000         

Château d’Oiron, Oiron, Francuska

III internacionalni trijeniale grafike, Kairo, Egipat

1998

Agart World Print Festival, Ljubljana, Slovenija

IX bijenale jugoslovenske studentske grafike, Beograd, Srbija

BOJAN MARTINOVIĆ

Rođen je 1981. godine na Cetinju. Nižu i srednju školu završio je u Kotoru, u klasi prof. Ilije Miloševića. Kao izrazito darovit mladi pijanista, 1996. godine primljen je na studije na Muzičkoj Akademiji na Cetinju, u klasi prof. Vladimira Bockarjova, u čijoj klasi je diplomirao. Od novembra 2002. godine bio je student postdiplomac, također u klasi prof. Bockarjova a danas je Docent na Muzickoj akademiji na Cetinju.

Nastupao je sa uspjehom u zemlji i inostranstvu, na brojnim festivalima (Italija, Francuska, Njemačka,Austrija) i redovno osvajao visoka priznanja: Specijalnu nagradu na saveznom takmičenju mladih pijanista, prve nagrade na republičkim i saveznim takmičenjima i na takmičenju “Maslina” u Baru, kao i prvu nagradu na međunarodnom konkursu u Pinerolu (Italija). Augusta 2002. i 2003. godine bio je zapažen polaznik “Ljetnje akademije Prag – Budimpešta – Beč”, gdje se usavršavao u klasi prof. Cristopha Bernera, odnosno prof. Noela Floresa iz Beča.

Imao je zapažene nastupe na radiju i televiziji, kao i niz solističkih koncerata kod nas (CNP, Sava centar, galerija Kolarca itd.) i u inostranstvu. U okviru festival “A tempo” nastupio je sa Crnogorskim gudačkim orkestrom kao solista…

Ovoga ljeta nastupao je i u okviru Harmonika festa koji se održao na Cetinju.

PS

Uz čestitku našeg Sajta na značajnom priznanju našim mladim i uspješnim sugrađanima, Ireni Lagator-Pejović i Bojanu Martinoviću, i uz želje da ova Nagrada bude jedna u nizu, dajemo izvod iz još neobjavljenog Dnevnika Peđe Đonovića (u kojem se pominje jedan od dobitnika ove nagrade) a koji je po našem mišljenju, interesantan i prigodan:

IZ DNEVNIKA PEĐE ĐONOVIĆA, Četvrtak, 24. mart 1999.

      „Sinoć je počelo bombardovanje Crne Gore i Srbije od strane NATO-a. Ovdje ne želim pisati o razlozima toga bombardovanja, toga se može naći po raznim novinama. Želim pisati o nekim drugim stvarima …

      Prvi talas bombardovanja dočekao sam u Podgorici. Tamo se odvijalo takmičenje muzičkih škola i studenata Muzičke akademije, i sinoć je trebao biti završni koncert pobjednika. Odlazeći u Podgoricu nije da nijesam razmišljao o mogućnosti napada, čak  su mi kroz glavu prolazile scene iz nekog filma u kojem nacisti gledaju razna zlodjela u nekom logoru slušajući uz te snimke Albinonijev „adađo“, kako bi ih te slike manje potresale. Cijelo popodne proveo sam slušajući studente koji su svirali klasiku i stvarno uživao. Bio je to ustvari bijeg od stvarnosti. Prijala mi je njihova trema i razmišljanje hoće li neko pogriješiti notu ili nešto slično. Okruženje dvorca na Kruševcu u kojem se odvijao koncert, takođe je smirivalo.

      Završni koncert je trebao biti  u pola osam u CNP- u. Sala je bila puna a hodnicima prema garderobi čuli su se zvuci posljednjih priprema za koncert. Najzad, koncert je počeo. Pored mene sjedjela je neka žena, debela, starija, jednostavna i očigledno dobrodušna, vjerovatno baba ili tetka nekog od učesnika, koja je sva ozarena aplaudirala svakom od učesnika. Prošlo je oko pola sata sviranja i onda je na binu izašao organizator koncerta, i blagim, smirenim glasom obavijestio publiku: „ Izvinjavamo se, ali moramo prekinuti koncert. Molimo vas da ne pravite paniku i da lagano napustite salu. Znate zašto!“ U trenutku nije mi bilo jasno o čemu se radi. Par sekundi trebalo je dok mi je mozak profunkcionisao. Ljudi su požurili prema vratima, obuhvaćeni dozom panike, ali ipak relativno prisebno. Hodnici su vrvili od djece koja su se pakovala. Interesantno je bilo što niko od te djece nije zaboravio da ponese svoj instrument. U hodniku sam prvo naišao na Miličinog druga Bojana, dječaka od šesnaest godina, koji je na dobrom putu da postane vrhunski pijanista. Stajao je u hodniku sav stravljen, tresući se i pričajući  koliko ga je strah…

Ujna je zaustavila neka kola na ulici, tako da su se ona i Marija  prebacile kući, a ja sam uzeo Milicu, Bojana i još dvoje njenih kolega i krenuli smo za Cetinje. Kroz grad je bila jaka gužva. Valjda su se  žurili kućama. Panika koja je vladala među njima četvoro u kolima, vjerovatno je na mene djelovala smirujuće, mada sad vidim da sam bio jako nervozan…

Primicanje Cetinju donosilo je neki mir. Taj mir bio je uljepšan radošću njih u kolima. Tokom vožnje, vidio sam da sa sobom vodim pravu isprepadanu djecu i bilo mi ih je jako žao. Djecu koja jako puno vrijede i sa kojima bi svaka država bila srećna i učinila sve što može da im stvori uslova da nastave svoj rad i karijeru, da čuva te bisere, kako bi vrlo brzo, oni na svojim leđima nosili ime te države i na jedan dobar način je pretstavljali u svijetu i donosili joj slavu …“