Cetinje :: Moj grad

BUDUĆNOST CETINJA JE U NjEGOVOJ PROŠLOSTI, Dimitrije Popović

Posted on 04. Dec, 2009 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Valorizacija prošlosti

– Cetinje je moj rodni grad i sve što sam stariji postajem svjesniji njegovog uticaja na moj senzibilitet i misao o njemu kao mjestu i ambijentu inspirativnom za sve ono što emanira njegovo duhovno i istorijsko bogatstvo. O Cetinju sam pisao u više navrata. Ja živim dugo van Cetinja i možda je zato moja optika, percepcija rodnog grada nešto izoštrenija i u tom su smislu moje primjedbe na neke stvari vezane za grad dobronamjerne i obrazložene. Kada me pitate o staroj prijestonici mogao bih vam pričati puno, ali nastojaću biti kratak i koncizan. Na informativnim panoima na prilazima gradu sintagma “Old capital” sadrži upravo sve ono što po mom mišljenju Cetinje treba biti.

Dakle grad čija je budućnost u njegovoj prošlosti. Sve ono što ga čini posebnim što impresionira strance je upravo ono što se odnosi na njegovu prošlost. Prosperitet Cetinja je u turizmu i kulturi, djelatnostima koje treba razvijati pažljivo i promišljeno, detaljno i planski, a ne stihijski i improvizatorski. Ne razumijem ispoljavanje rivalstva prema Podgorici koje sam zapazio u posljednje vrijeme. Ja ne razmišljam cetinjski nego crnogorski. To znači da Podgorica kao glavni grad države treba i mora da se razvija u modernu metropolu što dugoročno gledano ide u prilog ekskluzivnosti Cetinja kao stare prijestonice koja će u skladu, kao što sam rekao, sa modernim konceptima plasmana i umijećem da kapitalizuje ono što ima, najbolje očuvati svoj status stare prijestonice. Kada sam bio u Salzburgu bio sam impresioniran ljepotom, urednošću i redom te načinom koji taj grad svoje znamenitosti nudi turistima i kako to Austrijanci sve dobro unovče. Koliki bi samo prihod mogao donositi Lovćen kada bi se svi njegovi potencijali iskorišćavali. Ja razumijem logiku kapitala i motive zarade, ali bi bilo naprosto strašno da u cetinjskoj kotlini niknu jednog dana na primjer četiri oblakodera od željeza i stakla, koliko god bi se pravdala njihova nužnost. Modernizacija ne smije biti devastacija postojećeg što je nažalost čest slučaj u tranzicijskim vremenima.

Vera Gavrilović, “Pobjeda” 20.09.2008.