Cetinje :: Moj grad

Nagrađena priča: Orhideja, Dimitrije Popović

Posted on 16. Jun, 2012 by Vesko Pejović in Iz kulture

Druga nagrada „Ranko Marinković“, koju dodjeljuje hrvatski Večernji list za kratku priču dodijeljena je crnogorsko-hrvatskom umjetniku Dimitriju Popoviću za priču „Orhideja“. U tom djelu Popović „jednostavnim pripovijedanjem, uz kratke dijaloge i iznenađujućim obrtima uspijeva postići izuzetnu napetost i gotovo sudbinsku nevjericu u ljudske postupke i karakter“.

Predsjednik žirija, akademik Milivoj Solar, na svečanosti upriličenoj u zagrebačkom hotelu „Palas“, istakao je da je od 900 priča i  njih  pedeset  koliko je ušlo u uži krug za nagradu, žiri odabrao tri. Prvu nagradu osvojio je Roman Simić – Bodrožić za priču „Na istok“, a treću Zoran Malkoč za priču „A zašta čupav ovi makaronje“.

– Veoma sam počašćen ovim uglednim priznanjem za moj književni rad. Drago mi je što nagrada nosi ime vrhunskog savremenog pisca i dramatičara Ranka Marinkovića s kojim sam davne 1985. godine sarađivao na poetsko-grafičkom djelu „Traktat o ruci.“ U posljednje vrijeme moja se književna djelatnost intenzivira. Upravo završavam tekst za pripovijetku inspirisanu Njegoševim djelom „Luča mikrokozma“ koja nosi naslov „Luča Njegoševe noći“. Ovoga ljeta biće promovisana na Cetinju, u Biljardi. Takođe, radim na jednoj noveli inspirisanoj Kafkinim „Preobražajem“, koji je na određeni način literarni produžetak mog ciklusa „Franc Kafka“- kazao je nakon dodjele nagrade Dimitrije Popović.

Dimitrije Popović, ORHIDEJA

Jednog sparnog ljetnoga predvečerja taksist M.S. završavao je radni dan. Posljednja vožnja bila je najdulja. Vozio je poslovne ljude u zračnu luku i dobio neočekivano veliku napojnicu. Vraćajući se kući zadovoljan, vozio je opušteno svoj opel record. Naslonivši lakat lijeve ruke na otvoreni prozor, desnom je ležerno pridržavao volan pjevušeći svoju omiljenu pjesmu. Približavajući se gradu, ugleda u daljini ženu koja raširenih ruku stoji nasred ceste dajući mu znak da se zaustavi. Kada se sasvim približio ženi, ugleda uplašenu i bespomoćnu mladu trudnica. Tek što se zaustavio, ona mu se obrati paničnim glasom. “Imam trudove! Molim vas hitno me vozite u bolnicu!“ Taksist je smjesti na zadnje sjedište, uvjeravajući je kako će sve biti u redu. Bi mu čudno da je sama i bez pratioca, no žena mu odmah ispriča da joj je suprug pomorac i da se uskoro vraća, a ona se zatekla kod njegove bolesne i teško pokretne majke, daleko od grada. Trudnica nije znala kako bi zahvalila ovom dobrom čovjeku. Zatraži njegovu adresu da mu se ona i njezin suprug posebno zahvale. M. S. joj dade svoju vizit-kartu ponudivši se da će nju i dijete nakon poroda besplatno odvesti kući suprugovoj majci.

– Kad ste tako dobar čovjek, željela bih da budete kum mome djetetu – kaže trudnica.

– Sa zadovoljstvom – uzvrati taksist.

Pogledavajući ga u retrovizor, smješkajući se, trudnica nastavi:

– Ako rodim djevojčicu, vi ćete joj dati ime.

Bez puno razmišljanja taksista kaže:

– Neka bude Orhideja!

– Neobično ime. Jako lijepo zvuči makar baš ne volim taj cvijet.

– Onda ćemo ga promijeniti.

– Ni govora! – odlučno će buduća majka.

Taksist zaustavi automobil uz vrata bolnice i otprati mladu ženu do rađaonice.

Svojima je za večerom pričao što mu se neobično dogodilo u vožnji.

Nakon desetak dana M. S. je dobio poziv da se javi ravnatelju bolnice.

– Sigurno me zovete zbog mlade trudnice koju sam nedavno dovezao. Ako je rođena djevojčica, bit ću joj kum – poče uzbuđenim glasom. I onda muk.

– Nažalost, nastao je veliki problem – započeo je ravnatelj. Sedam dana nakon porođaja žena je pobjegla. Pod jastukom ostavila je pismo u kojemu je napisala da ste vi otac djeteta i navela vašu adresu. Pogledajte – pruži mu savijen komad papira. M. S. osta ukočen. Problijedio je. Ruke su mu se počele tresti.

– To je čista izmišljotina! To je laž! – reče zaprepašteno.

Ravnatelj mu doda čašu vode, smirujući ga.

– Očinstvo se može dokazati. Ako to želite, uputit ću vas svom kolegi.

– Što prije molim vas – odgovori taksist.

O tom razgovoru u bolnici nije govorio supruzi niti djeci, dvadesetogodišnjoj kćerki i osamnaestogodišnjim sinovima blizancima. Ako bi supruga primijetila zabrinutost na njegovu licu, pravdao bi to umorom i dugim vožnjama.

Točno u određeni dan došao je po rezultate pretraga. Zbunila ga je liječnikova ljubaznost s kojom mu se počeo obraćati, kao da ga želi utješiti.

– Izvolite sjesti gospodine M.S. Stigli su rezultati pretraga… Moram vam reći da vi niste otac male Orhideje – taksistu se lice ozari, raširi ruke, i odahnuvši reče:

– Rekao sam vam, doktore, da ta žena laže!

Doktor priđe M.S. Položi ruku na njegovo rame i nastavi:

– Vi ne možete imati djece. Sterilni ste.

– Kako sterilan? Što vam to znači? Pa ja sam otac troje djece.

– Evo rezultata analize – reče doktor, pružajući mu plavu kuvertu s ljubičastim pečatom laboratorija.

M.S. zgrabi kuvertu i zgužva je u snažnoj šaci. Odskoči sa stolice i počne se histerično smijati. Napravi grimasu kao da će mu se lice raspući. Nekontrolirano se poče kretati po prostoriji. Nervozno otvori vrata i bez pozdrava napusti doktorovu sobu. Sjurio se niz bolničko stubište. Činilo mu se da sanja najstrašniji san svoga života. Sjedne u automobil i uputi se dugim zavojitim putem prema moru.

Zaustavio se na jednom pošljunčanom odmorištu. Iz pretinca u vratima automobila izvadi vrećicu od lanenog platna. Poče se verati strmom stranom prema vrhu stjenovitog brda. Zadihan i znojan sjeo je na ravnu kamenu ploču, naslonivši leđa na oštru stijenu. Gledao je u sivoplavo neprijateljsko more kojim plovi jedan sretan otac.

Istrese iz lanene vrećice pištolj. Otkoči oružje i prinese kratku cijev sljepoočnici. Oklijeva. Prolazi vrijeme, kao spora lađa koja uplovljava u luku. U daljini potmuli zvuk grmljavine. Ispustio je pištolj i položio glavu u šake. Htio je zaplakati, ali nije mogao. U svijesti su mu se nizale slike najljepših trenutaka obiteljske sreće koje su se bolno zarivale u njegovu dušu: rođenje djece, godišnjice braka, slavlja s prijateljima… čuo je ženin glas kako mu se nježno obraća govoreći da je on najbolji muž na svijetu. Ruke su mu drhtale. Naglo ustane. Potom zavitla pištoljem što je dalje mogao: čulo se kako meci paraju gusto mediteransko nebo, koje se zacrveni od iznenadne zrake sunca. Vrati se u automobil. Vozio je brzo. Gledao je cestu kao da je sanja. Na ulazu u mali primorski gradić iz odsutnosti ga trže udarac u automobil praćen prodornim vriskom. Zaustavi se i izađe van. Na asfaltu ležalo je nepomično tijelo djevojčice krvave glave, dok se šarena lopta kotrljala niz ulicu. Taksist podiže beživotno tijelo i unese u automobil. Jedna je žena zapomagala s balkona dozivajući policiju. Djevojčica je preminula na putu do bolnice.

Na suđenju M.S. kao olakotna okolnost uzeto je neoprezno istrčavanje iz dvorišta s loptom zaigrane djevojčice na prometnu ulicu. Osuđen je na tri godine zatvora.

Nakon odsluženja kazne u dogovoru s obitelji odlučio je usvojiti Orhideju.

Izrasla je u nevjerojatnu ljepoticu, uz obitelj koja ju je silno voljela. I sve je tako prolazilo, dok jednog dana niti se M.S. vratio iz vožnje, niti je Orhideja došla na ručak. Čekali su, svi uznemireni, dan i noć, počele su verzije da su Orhideju vidjeli kako stopira na cesti, uglavnom oboje su nestali bez traga. Nitko nije ni slutio kako su živjeli u sreći sve dok Orhideja nije rekla svom poočimu da je trudna.

Našli su ih nedugo poslije toga mrtve. Na tijelu Orhideje bile su dvije prostrijelne rane. U glavu i trbuh.

Prilog pripremio  i likovno opremio: Vesko Pejović

PS

Izložba radova Dimitrija Popovića otvorena u Zagrebu

ZAGREB – Izložba radova istaknutog crnogorskog umjetnika Dimitrija Popovića pod nazivom „Harmonije“ otvorena je u subotu u galeriji „Mala“, na Trgu bana Josipa Jelačića, u Zagrebu. Izložbu je, čitajući tekst iz kataloga koji potpisuje Popović, otvorila glumica Urša Rauker.

Veliki broj posjetilaca stigao je u Galeriju „Mala“ kako bi pogledao nove radove Dimitrija Popovića. Kao na kakvom karuselu, smjenjivali su se kako bi vrhunskom slikaru čestitali otvaranje najnovije izložbe. Na izložbi su, između ostalih, bili crnogorski ambasador u Republici Hrvatskoj Igor Građević, Budimir Lončar, Veljko Bulajić, Predrag Matvejević, Ksenija Urličić, Aleksandar Tolnauer…

Nadrealizam

– Ciklus radova „Harmonije“ u određenom se smislu povezuje sa Dimitrijevim ranim radovima, kolažima, asamblažima i objektima nastalim u vrijeme studija na zagrebačkoj likovnoj akademiji. To su bile kompozicije nadrealističkog karaktera, onoga, ako tako mogu reći lautréa­monovskog tipa u kojima su takozvane obične stvari, komponirane u nekonvencionalne cjeline stvarajući u tim novim (među)odnosima drugačiji način percipiranja realnog – novim poetsko simboličnim značenjima – kazala je, između ostalog, glumica Urša Rauker.

Za razliku od tih radova, koji su uglavnom nastajali spontano, recentni radovi ciklusa „Harmonije“ nastali su, kako kaže, na jasnom konceptu u kojemu se motiv sakralnog ili svjetovnog sadržaja oblikuje u nadrealističku cijelinu.

Disciplina mašte

Književnik Zdravko Zima zapisao je da već najpovršniji pogled na radove iz ciklusa „Harmonije“ otkriva da je Dimitrije baštinik nadrealističke poetike. Ta činjenica pokazuje da nadrealizam nije ni približno mrtav – ako je mrtav kao pokret ili kao umjetnički pravac, nije mrtav kao ideja, iako je Breton svoj prvi manifest objavio još prije Drugog svjetskog rata.

– Radovi izloženi u zagrebačkoj galeriji „Mala“ mogli bi se odrediti sintagmom magična zagonetnost. Unatoč tome, naivno bi bilo vjerovati da je ono što vidimo isključivo produkt neobuzdane i do kraja oslobođene mašte. To je samo jedan pol Dimitrijeve umjetnosti! Onaj drugi čini strogo omeđena racionalnost. Njegova umjetnost nastaje u sinkroniziranom suprotstavljanju uma i srca, intelekta i improvizacije. Slamnigovskim rječnikom, mogli bismo zaključiti da je na djelu disciplina mašte – ocjenio je Zima.

Pjesnik, esejista i prozaista Dražen Katunarić ocjenio je da izložbu Dimitrija Popovića doživljava kao povratak ishodišnim vrijednostima nadrealizma koja su ga, još dok je bio student na Akademiji, podstakli na intenzitete umjetničkog djelovanja, i zahvaljujući kojima je izgradio svoju autorsku posebnost.

A.Đ. “Pobjeda”, 17.06.12.