Cetinje :: Moj grad

Kovač Bogdan – turistička atrakcija Cetinja

Posted on 28. Jun, 2010 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Turizam

Na glavnom gradskom trgu u istorijskom jezgru Cetinja, pažnju velikog broja turista privlači performans, koji svakodnevno izvodi čuveni cetinjski šoumen Bogdan Marcano.

Fotos – Lazar Ružić
Pored obilja suvenira koje ovaj kreativni, moderni kovač nudi u svojoj suvenirnici, on, iako po zanimanju profesionalni fotograf, na ognjištu zagrijeva gvožđe i uz pomoć čekića i nakovanja kuje potkovice-suvenire. Uz pomoć brata Miška, sina Anđela i kćerki Paole i Ive koja je student specijalističkih studija, dirigentskog smjera na cetinjskoj Muzičkoj akademiji, Marcano na originalan i atraktivan način promoviše svoju ponudu.
Po ocu Italijan, Bogdan Marcano je rođen na Cetinju prije 60 godina u talentovanoj umjetničkoj porodici.
Očigledno da je Bogdan naslijedio umjetničku “žicu” jer je deset godina bio solista Ansambla narodnih igara i pjesama “Njegoš”,

a njegovo neponovljivo virtuozno izvođenje “Bunjevačkog momačkog nadigravanja” među poznavaocima folklorne umjetnosti, ostalo je za pominjanje i pamćenje.
Gdje god da su gostovali na turnejama po zemlji, širom Evrope ili svijeta, Bogdan je, sjećaju se njegovi saigrači iz “Njegoša”, uvijek, za tren oka u svakoj prilici znao napraviti dobar štimung.
Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka Marcano je nastupao u gotovo svim crnogorskim gradovima kao član tada popularnog cetinjskog vokalno-instumentalnog sastava “Fantasti” čiji je frontmen bio Zoran Tamindžić, a oprobao se i “na daskama koje život znače” u pozorišnoj predstavi Titogradskog pozorišta “Gorski vijenac” čija premijera je izvedena 1974. godine u Titogradu.

Budući da je i dan danas, uprkos godinama i kilaži, izvanredan plesač, Bogdan često i po nekoliko sati zabavlja turiste, plešući sa njima na sred trga rokenrol, tvist, ča-ča-ča, argentinski tango pa čak po nekad i valcer.

– Kad se okupi grupa turista ja prvo malo kujem, a zatim pustim muziku i pozovem neku od turistkinja da zaplešemo. U prvom trenutku to obično izazove iznenađenje ali vrlo brzo krene aplauz u ritmu muzike, a često nam se u plesu pridruže i drugi, o čemu na fejsbuku postoji nekoliko fan klubova koje su osnovali ruski turisti – priča Marcano i ističe da nakon takve zabave rijetko ko iz grupe ode a da ne kupi neki suvenir.

Kovački zanat naučio je gledajući kako to rade kovači na Cvijetinom brijegu, a kako je već nabavio peć i točak Bogdan će uskoro početi da se bavi grnčarstvom i da od gline proizvodi autentične crnogorske suvenire.

– Da sam rođen prije dvadesetak godina, u vremenu koje u estradnom smislu nudi brojne mogućnosti a kojih na ovim prostorima nije bilo kada sam ja bio mlad, ko zna gdje bi mi bio kraj. Možda bih postao i neka prebogata poznata medijska zvijezda i ne bih se “pržio” kujući po ovom suncu – smijući se kaže Bogdan, ali dodaje da ni ovako nije loše.
– Nikada se nijesam bojao rada i dovoljno sam maštovit da osmislim način na koji ću zaraditi za život. Ma koliko ovo čime se sada bavim djelovalo teško, ja ipak najčešće uživam zabavljajući i sebe i druge. I kao što bi Balašević rekao “džaba bilo konja vranih…” nije sve u novcu, u životu treba znati i zabavljati se – poručuje optimistički Marcano.

Uvijek lijepog raspoloženja, dobar drug i iskren prijatelj Bogdan je omiljen kod svih Cetinjana, ali svakako najomiljeniji kod onih najmlađih. Naime, tokom novogodišnjih i božićnih praznika Bogdan postaje Deda Mraz i već više od deset godina je gost vrtića, škola i cetinjskih domaćinstava kao i svih dječjih manifestacija i priredbi koje se u tom periodu organizuju. Vjerovatno da na Cetinju i ne postoji dijete koje nema fotografiju na Bogdanovom skutu, pa stoga nije neobično što ga mališani doživljavaju kao starog druga, obraćaju mu se sa “legendo”, mašu mu i šalju poljupce kad god ga ugledaju.
– Možda i nije odabrao najlakši posao kojim će zaraditi za život ali iskreno Bogdana ne bih ni mogao zamisliti za kancelarijskim stolom. On je čovjek koji je rođen za scenu i feštu a mnogi afirmisani zabavljači koje imamo priliku da gledamo na televiziji, mogli bi kod našeg Bogdana na kurs, da nauče kako se taj posao sa stilom radi.

-Duhovit, plemenit, zabavan, kavaljer, fantastičan igrač, još bolji plesač a kad zapjeva … e to je praznik za uši.

 Da ga nema, Bogdana bi trebalo izmisliti – kažu njegovi sugrađani.

Zorica Petanović, Dnevni  list Dan, 27.06.2010.