
O Božidaru Ivanoviću i njegovoj knjizi “64 šahovske priče”
Posted on 09. Oct, 2024 by Vesko Pejović in Gradske aktuelnosti, Iz kulture
U utorak, 8. oktobra u Biblioteci i čitaonici “Njegoš” održana je promocija knjige ,,64 šahovske priče” velemajstora Božidara Ivanovića. Govorili su Vesko S. Pejović, dr Nikola Radunović i autor. Moderatorka večeri bila je Nataša Špadijer, bibliotekarka savjetnica.
Nataša Špadijer:
Željela bih da vas u ime organizatora promocije Narodne biblioteke i čitaonice „Njegoš“ kao i u svoje lično ime pozdravim i zavalim što ste večeras ovdje da svojim prisustvom uveličate ovo veče. Knjiga „64 šahovske priče“ nas na autentičan i slikovit način vodi kroz istoriju jedne od najstarijih društvenih aktivnosti. Zanimljivi događaji, anegdote, vrhunske partije šaha najistaknutijih šahista svijeta ali i običnih ljubitelja ove igre. Posebnu vrijednost ovoj knjizi daje činjenica da je autor bio neposredni svjedok svih partija, događaja i ličnosti koje su u njoj opisane. Prije nego dam riječ našim gostima, pogledajmo kratak film o knjizi koji je bio emitovan na svečanom ispraćaju naših šahista, muških i ženskih reprezentativaca na 43. šahovsku olimpijadu u Budimpešti ove godine. Autor pomenutog filma je naš Cetinjanin g-din Bajko Stanojević.
PRVI GOST
Naš prvi sagovornik večeras je g-din Vesko S. Pejović, koji je kao autor više knjiga pisao i o šahu na Cetinju. Knjiga „Šah na Cetinju“ objavljena je daleke 1996. godine.
G-dine Pejoviću izvoli te:
U starom jezgru Cetinja, u kući na uglu današnjeg Parka pjesnika rođen je 24.08.1946. godine Božidar Bonja Ivanović, proslavljeni jugoslovenski i crnogorski velemajstor, od oca Aleksandra, najvećeg liričara Crne Gore i majke Stane.
U ranom djetinjstvu pokazao je ljubav prema fudbalu, stonom tenisu i šahu. Iako je u stonom tenisu brzo postao prvak Crne Gore magija šahovskih kreacija očarala ga je toliko da od 14. godine skoro čitav svoj život provede na i oko 64 šahovska polja. U mladosti je volio Aljehina, potom Talja, a na kraju po njemu i najvećeg Roberta Fišera.
U mojoj knjizi Šah na Cetinju (koja predstavlja istoriju šahovske igre na Cetinju od Njegoša do 1996) u tekstu Božidara Ivanovića “Cetinje šezdesetih” između ostalog zapisano je da su tada pod lipama čiji ih je miris opijao, u parkovima i u Vladičinoj bašti, on i braća Batrićević (Dajo i Božo) često igrali šah i analizirali partije posebno nove šahovske zvijezde Bobija Fišera…
Iz porodičnih razloga i zbog studija na Ekonomskom fakultetu 1967. godine preselio se u Titograd da bi se nakon četiri decenije ponovo vratio u rodni grad sa kojim je, kako sam kaže, stalno živio emotivno i fizički.
Titulu majstorskog kandidata osvojio je 1968. godine na prvijenstvu Jugoslavije u Čateškim Toplicama, a na šampionatu SFR Jugoslavije 1969. godine u Novom Travniku osvaja titulu majstora i počinje profesionalno da se bavi šahom.
Omladinski prvak Cetinja bio je 1963. godine, omladinski prvak Crne Gore bio je 1963, 1964 i 1965. godine. Od 1968. godine sedamnaest puta je seniorski prvak Crne Gore. Internacionalni majstor postaje 1976. godine a već 1977. u Baru i velemajstor. Šampion SFR Jugoslavije bio je 1973 (u Sutomoru), 1981 (u Borovu) i 1983 (u Tivtu) a SR Jugoslavije 1996. (u Podgorici).
Sa nacionalnim timom SFRJ osvojio je dvije srebrne medalje a igrao je na pet Olimpijada: Studentska, Graz, VII 1972) Lucern, X-XI 1982., Solun, XI-XII, 1984., Novi Sad XI-XII 1990., i Jerevan 1996.
Učestvovao je i na tri seniorska prvijenstva svijeta:
-Zonski turnir, Budva, 1981, 20 takmičara, prvi je bio Velimirović sa 14 poena a 4. Ivanović sa 12 poena.
-Zonski turnir, Nea Makri, 1990., 16 takmičara, prvi je bio Damljanović sa 11 a 4. Ivanović sa 9,5 poena
-Međuzonski turnir, Manila 1990, 64 takmičara, prvi i drugi bili su Geljfand i Ivančuk sa po 9 poena a 32. je bio Ivanović sa 6,5 poena
Navedenim uspjesima ušao je u velikane i istoriju jugoslovenskog i crnogorskog šaha.
Od 1963 do 1969. bio je član ŠK“Cetinje“, od 1970. član ŠK“Čelik“ iz Nikšića, od 1971. do 1972. član ŠK“Herceg Novi“ a od 1973. član ŠK“Titograd“ koji od 1992. postaje „ŠK“Budućnost-Montenegrobanka“. Jedan je od osnivaača ŠK“Crnogorac“ 2012. godine.
Od 13. svjetskih prvaka, upoznao je 9. (Botvinika, Petrosjana, Smislova, Talja, Spaskog, Fišera, Karpova, Kasparova i Ananda a igrao protiv njih 7 (nije igrao sa Botvinikom i Fišerom). Učestvovao je na mnogim domaćim i inostranim turnirima i postigao velike uspjehe. Tako su nastala i njegova brojna prijateljstva, lijepe šahovske partije ali i uspomene o kojima nadahnuto i sa velikim književnim darom piše u 64 priče ove knjige.
Poznat i popularan među ljubiteljima šaha bio je posebno zbog stila igre koji je izrazito napadački, maštovit, pun zapleta i kombinacija pa je za mnoge njegove partije rečeno da su šahovska poezija i da su trajno obogatile ostavštinu jugoslovenskog i crnogorskog šaha.
Dobitnik je mnogo značajnih priznanja među kojima su:
-Zaslužni sportista SFR Jugoslavije,
-Orden rada sa zlatnom zvijezdom (kojim ga je odlikovalo Predsjedništvo SFRJ 1987),
-Zlatna plaketa jugoslovenskog lista “Sport” 1995.,
-Najbolji sportista Crne Gore 1977. i 1981.
-Trinaestojulska nagrada Crne Gore 2007.
-Vrhunski sportista Crne Gore od 27. juna 2008.
-Nagrada gradova: Herceg Novog (1972), Titograda (1975) i Cetinja (1977);
-Sekretar ŠSCG bio je od 1968. do 1971. godine.
-Od marta 1993. do jula 1998. velemajstor Božidar Ivanović, vrši funkciju ministra sporta u Vladi Crne Gore;
-Od maja 2022. počasni je predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore;
Značajan doprinos istoriji i popularnosti šahovske igre dao je i kao:
-Autor 444. edukativne emisije “Tajne šaha” na RTV CG (od 1998 do 2008), koja je bila izuzetno gledana;
-Publicista i autor knjiga “Šahovski vrhovi” (2011), “Igrati svoj život” (2017) i “64 ŠAHOVSKE PRIČE”(2024)., kao saradnik „Šahovskog glasnika“ od 1968-1972. i kao autor brojnih komentara u mnogim medijima;
Mozaik na 460 stranica ove knjige, koji je radio pune četiri godine je kao “pitki” film o istoriji i ljepoti šaha kroz vjekove. Sačinjen je od opservacija i događaja iz Bonjinog života uz veoma zanimljive i lirske prikaze portreta najvećih šahista XIX i XX vijeka, uz poseban osvrt na epizode iz života Bobija Fišera i njegova šahovska ostvarenja kao i od 160 prokomentarisanih partija između 130 vrhunskih šahista iz cijelog svijeta.
Pored 45 njegovih, 34 Fišerove, 19 Taljevih, u knjizi su i partije Spaskog (13), Kasparova (8), Aljehina (5), Botvinika (4), Petrosjana (5), Korčnoja (5), Karpova (3), Topalova (3), Smislova (2), Keresa (2), Ananda (1), Gligorića (10), Ljubojevića (5), Velimirovića (4), Portiša (3), Najdorfa (2), Laskera (4), Morfija (3), Štajnica (3), Kapablanke (3), Adorjana, Bronštajna, Gelera, Larsena, Timana, Hibnera, Riblia, Vaganjana, Tajmanova, Ulmana, Bronštajna, Reševskog, Polugajevskog, Čigorina, Filidora, Napoleona, Lenjina, Planinca, Ivkova, Hulaka, Cebala, Matulovića, Matanovića, Minića, Lj. Živkovića, None Gaprindašvili, Milunke Lazarević i mnogih drugih, tako da će ova knjiga biti prava poslastica za sve ljubitelje drevne igre širom svijeta.
Knjigu “64 ŠAHOVSKE PRIČE”, grafički divno oblikovanu, bogato ilustrovanu, veoma sadržajnu i opojnu, koja je već dostupna i na engleskom jeziku, posvetio je jedanaestom šampionu svijeta, Robertu Bobiju Fišeru u znak divljenja za sve što je uradio za popularnost, ugled i položaj šaha u svijetu – što se na prvi pogled – posmatranjem naslovnice a i nakon njenog čitanja može zaključiti i opravdati.
Uz čestitke autoru sa kojim sam se upoznao davne 1963. godine u Titogradu, gdje smo kao predstavnici Cetinja na šahovskom prvijenstvu Crne Gore, ja u pionirskoj a on u omladinskoj konkurenciji osvojili prva mjesta, na kraju ovog osvrta izražavam mu i zahvalnost što sam prateći njegovu šahovsku karijeru uživao u analizama njegovih partija i što je sa ovom knjigom dokazao da je šah umjetnost u obliku igre.
Priča iz knjige “BOBI TRAŽI PRAVDU” – Nataša Špadijer
Ukazala se prilika da Fišer odigra simultanku u jednom američkom zatvoru protiv 20 osudenika i taj dogadjaj se pretvorio u zanimljivu anegdotu. Bobi se odazvao pozivu pokazujući razumijevanje za potrebu resocijalizacije ljudi koji su se ogriješili o zakon. Stigao je u tvrđavu kaznenih sankcija, domaćini su kurtoazno popričali sa njim i upoznali ga sa pravilima o ponašanju zatvorenika. Onda je upravnik ispratio Bobija do sale za igru, izgovorio pozdravne riječi, tražeći od igrača da budu korektni i pruže jak otpor.
Simultanka je počela i dvojica stražara su pratila igru i pokrete kažnjenih lica da ne bi prema velemajstoru napravili neki neprijatan gest. Sve je izgledalo korektno i igra se odvijala uz zamišljene poglede učesnika prema šahovskoj ploči.
U jednom trenutku, poslije dvadesetak odigranih poteza, Bobi pride čuvaru koji je nadgledao igru i pratio da zatvorenici ne naprave neki incident. Tiho ga upita:
Molim vas, recite mi zbog čega je osuden onaj što je upravo odigrao potez?
A, to je čovjek koji služi kaznu zbog teške krađe – reče policajac.
Znao sam – na to će Bobi – i meni je ukrao figuru. On je nepopravljiv!
DRUGI GOST
Sada bih riječ dala našem drugom gostu, Nikoli Radunoviću, dr filozofije, mr elektrotehnike i ekonomije, kompozitoru i vokalnom solisti u grupi Perper, ali i zaljubljeniku u šah koji se i sam oprobao i uspješno takmičio u šahu u mlađim kategorijama.
Nikola izvoli:
Nakon osvrta na druženje njegovog oca Miodraga koji je bio Bonjin školski drug i prijatelj kao i veliki šahovski zaljubljenik a i na svoje kratko bavljenje šahom, Nikola je dao dobar osvrt na 64 priče iz knjige i konstatovao da su one veoma interesantne, pune neobičnih događaja, ali i značajne i u književnom smislu… Potencirao je i veliki Bonjin doprinos razvoju i popularizaciji šaha kao i afirmaciji Cetinja i Crne Gore…
Priča iz knjige “SLIKAR I TALJEV PORTRET” – Nataša Špadijer
Za vrijeme jednog od Taljevih gostovanja u Beogradu, našli smo se u ,,Tri šešira” u Skadarlijigdje su nam se pridružili Svetozar Gligorić i Petar Smederevac, Taljev kum čija ćerka nosi po njemuime – Talija.
U kafani je bilo puno zanimljivih ljudi, umjetnika, boema, posebno slikara koji su tu zarađivaliza život. Tek što smo sjeli za sto, ja primijetih jednog majstora kičice koji zauze položaj, isčupa listiz bloka i poslije kratke pripreme poče da radi grafitnom olovkom. Unio se pogledom u Talja i
pitao sam se da li ga je prepoznao ili mu je prosto bio interesantan kao pojava.
Sjetih se da sam jednom pitao Talja: Miša, kako uspijevate da tu vašu divnu dušu malog djetetapretvorite u šahovsku zvijer kad sjednete za sto?
Nasmijao se i ,,zahvalio na komplimentu”.
Dok sam tako malo zaronio u sjećanja i neke drage trenutke, naš slikar iz ,,Tri šešira” smjelopriđe stolu, okrenu list iz bloka prema Talju i reče:
– Gospodine, ako želite da otkupite portret, cijena je 100 njemačkih maraka!
Sad je bilo jasno da nije prepoznao Talja jer mu valjda ne bi tražio novac, već bi poklonio tajrad i napravio sebi reklamu. Talj uze papir i brzo okrenu list koji je bio naglavačke.
Ja uspjeh dadobro vidim sliku. Bila je apsolutno vjerna ,,Gusaru iz Rige”. On se okrenu ka Peru Smederevcu izatraži od njega olovku. Ovaj izvadi iz džepa neko pero i Talj njime iscrta velikim slovima svojautogram.
Dok smo ćuteci isčekivali epilog ovog neobičnog čina, Talj završi potpis i reče:
– Gospodine, sad možete sliku da prodate 500 maraka.
ZA KRAJ EVO I KRATKOG OSVRTA NA RIJEČI AUTORA
Nakon naših gostiju, vrijeme je da se obratimo i autoru. Božidar Bonja Ivanović je najznačajniji crnogorski šahista sa zvanjem velemajstora. Takođe je poznat i kao promoter ove drevne igre.Poslije života posvećenog šahu, interesuje me zašto jedna ovakva knjiga nije ranije napisana?
U kratkoj besjedi Božidar je govorio o velikom četvorogodišnjem radu na ovoj knjizi, o motivima koji su ga naveli da je posveti Robertu Fišeru o mnogim interesantnim i neobičnim detaljima iz njegove šahovske karijere sa putovanja i turnira, o prijateljstvima sa Taljem i Gligorićem, o razvoju šahovske igre i nekim greškama svjetske šahovske organizacije, a najviše o životu i sudbini Bobija Fišera.
Fotosi su iz albuma Biblioteke i čitaonice “Njegoš”
VESKO PEJOVIĆ