O Dimitrijevoj izložbi “Svetac i Kralj”

Posted on 23. Sep, 2022 by Vesko Pejović in Iz kulture

Pred velikim brojem ljubitelja umjetnosti iz više crnogorskih gradova sinoć je u Biljardi otvorena izložba Dimitrija Popovića pod nazivom „Svetac i kralj” koju čine dvije grafičke mape, sa po 10 radova, posvećenih izuzetno značajnim ličnostima crnogorske istorije – Svetom Petru i Kralju Nikoli, koje su nastale povodom obilježavanja godišnjica smrti naših velikana – 190 godina od smrti Petra I i 100 godina od smrti kralja Nikole. Projekat izrade mapa realizovan je uz podršku Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske a organizator izložbe je Narodni muzej Crne Gore.

Izvode iz “Poslanica” Petra Prvog, koje su danas veoma aktuelne, nadahnuto je govorio glumac Slobodan Marunović što je publika nagradila dugim aplauzom.

O Crnogorci!
O Crnogorci!

Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i śutrašnjice
Tako vi dana današnjega.

Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.

Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.

Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.

E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.

Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.

O Crnogorci!
O Crnogorci!

Prisutne je pozdravila u ime organizatora izložbe Isidora Kovačević, direktorica Njegoševog muzeja:

Iako živi i stvara u Zagrebu, jedan od najvećih umjetnika našeg doba, Dimitrije Popović, neraskidivo je vezan za svoju Crnu Goru, njenu istoriju i kulturu, koja je zbog svoje osobenosti bila vjekovna inspiracija, kako naših stvaralaca, tako i putopisaca i izvanjaca.

Mukotrpni život njenih vladara i vladika, koji su morali biti pomiritelji i ratnici, i pisci i sudije, u nastojanju da sačuvaju mir i suživot u njenim granicama, bio je pokretač za stvaranje vrhunske umjetnosti koju smo počastvovani da živimo i čiji je mali dio upriličen na Cetinju.

Prema riječima akademika Pavla Goranovića, Cetinje je pouzdano ishodište Dimitrijevog umjetničkog i intelektualnog bića, a pojavom ovih grafičkih mapa opet je rodno mjesto vrhunske umjetnosti.

Mitski prostor u kome je rođen, umjetnik je nadograđivao svojim mitom, prenosio taj mit u druge sredine, i opet se Cetinju vraćao. I djela posvećena Svecu i kralju, povratak su onom mističnom pogledu iz Romanovine. Ako je tačna ona misao Karla Krausa da se na jednom pravom portretu mora prepoznati koji ga je slikar slikao, onda su Dimitrijevi portreti očigledno prepoznatljivi, ne samo zbog toga što odražavaju srž čuvene poetike, već što odaju suštinu njegove umjetničke strasti.

Likovne misli Dimitrija Popovića nalaze posebnu izdašnost u crnogorskim povjesno-književnim i drugim temama, pri čemu je u središtu zbivanja privlačenje metafizičkog. Umjetnik obično bira složene, višeslojne ličnosti kakve su Petar I i kralj Nikola, čija svojstva najčešće bivaju oprečna. To su graničnici autorove znatiželjne linije, koja sigurno dopire do Petra I kome Crna Gora ondašnja, a svakako i današnja, duguje u duhovnom, istorijskom i stvaralačkom smislu.

Dimitrijevo djelo još jednom je spona sa grandioznim ličnostima i razdobljima. On uvijek polazi od autentičnog i stiže u neprolazno. I tako stvara Dimitrije gledajući suncu pravo u oko. Zahvalni smo našem umjetniku što je na čudo nastanka i opstanka Crne Gore, oličeno u u Petru Prvom kao i u kralju Nikoli odgovorio jedinstvenim likovnim poslanicama.

O Dimitriju i njegovom umjetničkom stvaralaštvu, o Svetom Petru i Kralju Nikoli i porukama koje nam šalju njihov život, njihova djela i njihova sudbina, govorio je publicista Marko Špadijer:

Poštovani posjetioci,

Cetinjska likovna publika i brojni poštovaoci Dimitrija Popovića svog omiljenog umjetnika navikli su na njegove spektakularne izložbe iretrospektive kao praznike kulture i datume za pamćenje.

O fenomenu Dimitrijeve popularnosti svjedoći sedamdeset samostalnih i tristotine kolektivnih izložbi, 13 monografija, 15 dokumentarnih filmova, 5 knjiga njwgovih eseja o umjetnosti, 4 knjige beletristike i bezbroj intrvjua u novinama i na televiziji.

Likovnim preokupacijama na biblijske teme i nastojanjem da sopstvenim vizuelnim jezikom uđe u svijet njihove univerzalne naracije, a posebno u ciklusima o Mariji Magdaleni, Salomi i Juditi, kao i ikoni filma Marlin Monro, Dimitrije je virtuoznim crtežom, originalnim kolorističkim kompozijama, vajarskim oblikovanjem metala, smjelim poigravanjem ljudskom anatomijom i naglašenim erotizmom, kao i teorijskom erudicijom, obezbijedio prepoznatljivost i ugled u modernom likovnom svijetu.

Dimitrije se na ovoj izložbi motivski vratio korijenima, Cetinju i Crnoj Gori. Toliko puta smo se uvjeril da pozlati sve čega se dohvati., pa je to učinio i ovog puta.

Ovdje su prikazani radovo otisnuti u ograničenom broju primjeraka kao dvije grafičke mape nazvane Cetinjski čudotvorac, povodom 190. godišnjice od smrti Svetog Petra i druga objavljena 2021. Godine na stogodišnjicu smrti Kralja Nikole. Obije mape publikovala je Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske iz Zagreba i grafička radionica Dragog Savićevića.

Bez obzira što ova postavka ne boiluje likovnim materijalom, ona možda više od drugih otvara posebnu komunikaciju sa posjetiocima upravo ovdje na Cetinju. Simbolično ona je postavljena na osi crnogorske istorije, na sto metara od manastira gdje je ćivot Svetig Petra i Ćipura, gdje su zemni ostaci kralja Nikole.

Dimitrije Popović je već ostavio biljege vezanosti za svoj grad. Od gimnazijskih dana kada ga je njegovprofesor Mihailo Mujo Jovićević ohrabrivao da slijedi put svog talenta, do danas, uvijek su se njegove ideje i emocije ukštale od doma Pod Granicom, preko Cetinja ka Lovćenu i dalje u svijet. Na Cetinju u galerijama nalaze se njegove slike i skulpture, a u brojnim domovima kao ikona stoji neka njegova slika ili crtež. Na Dvorskom trgu zmija čuva bistijernu u kojoj se ogleda crnogorska djevojka, a skulptura od rosfraja koja simboliše polet misli iz Njegoševe Luče mikrokozma nalazi se na prostoru između Biljarde i Vladina Doma. Uskoro će skulptura princeze Ksenije krasiti Njegoševu ulicu. Za sada je u idejama njegova zamisao spomenika Svetom Petru na platou iznad Manastira.

Kada sam prije mnogo godina ovdje u Biljardi govorio povodom godišnjice Cetinjske gimnazije izdvojio sam dva imena koji će slavu ove škole pronijeti na šire prostore: Danila Kiša i Dimitrija Popovića. Danilo je postao svjetsko književno ime. On se nije bavio crnogorskim temama, smatrajući ih statičnim i nepogodnom za književnu obradu. Dimitrije izlazi neposredno iz crnogorske tradicije pa nastoji da nadvlada njenu patetiku.

Na primjeru obrade likova Svetoga Petra Cetinjskog i Kralja Nikole vidjećete kako se nosi sa tim izazovom i opterećenjem.

Petar Prvi, Cetinjski čudotvorac, i kralj Nikola, „car junaka“, su dvije istorijske ličnosti koje simbolišu epohe crnogorske istoije i predstavljaju primjer koji možemo i danas uzimati kao pouku. Ne da bi prošlost upravljala sadašnjošću, već da nam se istorija ne bi ponavljala kao fatalna sudbina države i naroda.

Sveti Petar je, kako kaže pjesnik Branko Banjević, kumio i molio Crnogorce da ne budu „tuđa metla i lopata“, već da se „okupe oko svoga sunca“. Poruke Svetog Petra su imale čudotvornu snagu. Nad njim mrtvim Crnogorci su se obavezali da će prestati da se međusobno ubijaju. Do tada je iz osvete samo između Bajica i Donjokrajaca bilo više mrtvih nego u borbama sa Turcima. Njegove molitve za slogu i danas prenose pjesnici i slikari, jednako kao i svaki patriota u nadi da će doprijeti do svakog građanina koji ljubi svoju Crnu Goru. Mudre i proročke riječi Cetinjskog čudotvorca skovane su od jeke vjekova borbe i traže spremnost za najveće žrtve za slobodu. Mi, ovdje na Cetinju pokazujemo da dopiru do nas te sudbonosne poruke i da ih dobro razumijemo.

Kralj Nikola je druga velika pouka za Crnogorce. Od kada se kao dječak poslije četiri godine školovanja u Parizu, vratio na Cetinje u kome „nije bilo drugog razgovora do o Turcima i o ratu, cio vijek je posvetio izgradnji evropske Crne Gore. Vladar koji je dugo vodio svoju državu ka proširenju , međunarodnom priznanju i civilizaciji, uspio je da stvori institucije kao što su imale moderne evropske države.

Kad je morao napustiti svoju zemlju na Cetinju je bilo dvanaest ambasada. U toku šezdeset godina svoje vladavine „nije ispuštao pero iz ruku“, pišući stihove ali i koncept svakog političkog akta. Povodom usvajanja Imovinskog zakonika 1888. Godine sa ushićenjem je besjedio „Crna Gora nije više vojnički tabor, nego država. Crnogorac nije samo vojnik, nego i građanin“.

Druga veoma gorka poruka koja izaziva sječanje na Kralja Nikolu je kako su veliki ratni saveznici žrtvovali Crnu Goru zbog svojih interesa, najbliži prijatelji prisvojili njenu teritoriju i istoriju, a mnogi njeni građani se odrekli crnogorstva i postali njeni mrzitelji.

Vraćanje kralja iz tuđine na Ćipur nije nas otrijeznilo da shvatimo istorijske lekcije i kako je zanemarivanje nacionalnih interesa pogibljeno za državu.

Iskre koje ostavlja istorija ulaze u predjele duše i srca svih onih kojima je Crna Gora domovina i tu se roje i pretvaraju u oganj slobode i nezavisnosti.

Upravo takve asocijacije, duhovni, misaoni i emotivni impulsi koje emituju crteži i njihovi likovni sadržaji koji ispunjavaju prostor oko portreta vladara i pletu se u apstraktne forme naročito u prikazu Kralja Nikole, čine ova djela pogodnim kako za estetsko uživanje tako i za opore misli o sudbini čovjeka, Cetinja i Crne Gore.

Čast mi je da pozdravim Isidoru Kovačević, direktorku Njegoševog muzeja, inicijatora ove izložbe, kao i uvijek dobrodošlog autora Dimitrija Popovića čije prisustvo uvelčava ovaj kulturni događaj.

Pozdravljam i sve vas i proglašavam izložbu otvorenom.