Cetinje :: Moj grad

Inicijativa za izradu skulpture princeze Ksenije Petrović na Cetinju

Posted on 24. Sep, 2021 by Vesko Pejović in Gradske aktuelnosti, Iz kulture, Valorizacija prošlosti

Ideju da se izradi skulptura koja bi bila osnov za spomenik, kao i mnoge druge inicijative za oplemenjivanje grada, iznio je i razradio sa prijateljima i jednim brojem građana, ing.Vesko Pejović, sekretar Ogranka Matice crnogorske na Cetinju i izvršni direktor  N.U. „Cetinje moj grad“. Ta ideja je naišla na podršku i simpatije velikog broja građana i aktuelne vlasti Prijestonice.

POTREBA TRAJNOG SJEĆANJA

Kao što vam je poznato, princeza Ksenija (1881 – 1960), kćerka kralja Nikole, izuzetna po mnogo čemu, a naročito po crnogorskom patriotizmu i kao vjerni pratilac svog oca do njegovog posljednjeg dana, nema zasluženo spomen obilježje u CrnojGori. Potreba trajnog sjećanja na ovu istaknutu ličnost crnogorske istorije sa početka dvadesetog vijeka i tragičnog perioda egzila posljednjeg kralja i nestanka države nameće se kao aktuelna danas. Poslije prikazivanja kultne drame „Princeza Ksenija od Crne Gore“, autorke Radmile Vojvodić, skinut je veo zaborava sa njene ličnosti i Ksenija je postala simbol odanosti porodici, domovini i državi CrnojGori.

Da bi se izbjegle zamke birokratskih procedura i nepotrebno gubljenje vremena za realizaciju ove ideje, a ispoštovale sve zakonske obaveze vezane za lokaciju i postavljanje skulpture u užem gradskom jezgru, pri nevladinom udruženju „Cetinje moj grad“ formiran je Odbor za izradu skulpture princeze Ksenije, koja bi se realizovala donacijama i poklonila gradu.

Inicijativni odbor je u sljedećem sastavu: publicista Marko Špadijer, predsjednik i članovi: gradonačelnik Prijestonice Cetinje mr Aleksandar Kašćelan, profesorka i režiserka Radmila Vojvodić, akademik prof.dr ZoranRašović, advokat Borislav Rašović, građevinski ing. Nebojša Đukanović, arh. Jovan Bošković, arh Ana Mrvaljević – Zogović, režiserka Dušanka Belada, prof. i prevodilac Slađana Sjekloća, mr Jovana Mrvaljević, biznismen u USA Ivo Đukanović, likovni umjetnik Luka Lagator, direktor Komunalnog preduzeća Cetinje Saša Zvicer, preduzetnica i izvšna direktorica Fondacije Kreativne žene Crne Gore Milica Marković, prof.dr Maja Đurić, istoričarka umjetnosti, glumica, Ivana Mrvaljević, dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, mr Vesna Vičević, prof dr Mladen Ulićević i NVO “Cetinje moj grad” koju zastupa Vesko Pejović, izvršni direktor.

Odbor bi  radio volonterski, bez nadoknade članovima, na osnovu profesionalnih znanja i uvjerenja, lokalpatriotizma i entuzijazma. Sastajao bi se ili povezivao elektronski prema potrebi, a raspustio po završenom poslu. Rukovodilac projekta je VeskoPejović.

Ovo je bila prva ideja Veska Pejovića za uređenje lokacije ispod kuće Đukanovića u Njegoševoj ulici, sa skulpturom princeze Ksenije realističkog lika, kako sjedi na klupi u liniji skulptura “4 godišnja doba” i u krilu drži memoare. Pidžun i kunetu je Vesko predvidio duž ograde tako da bi se ovaj prostor koristio za kulturne događaje. Učesnici u kulturnom programu bi sjedjeli na pidžunu kod trafike. Obradio u  3 D arh Jovan Bošković

Ovaj  model u 3 D sa preciznom lokacijom skulpture princeze Ksenije, pidžunom, kunetom i stazom koja bi prolazila kroz Ikonu Bogorodice, uradila je mr arh Ana Mrvaljević Zogović

SKULPTURA

Odbor se opredijelio da izradu skulpture princeze Ksenije povjeri renomiranom umjetniku Dimitriju Popoviću, uz zahtjeve da uradi lik princeze Ksenije u realističkom maniru, a da skulptura cjelinom „emituje“ poruke o tome koliko je ova žena bila ispred svog vremena. Uzajamne obaveze precizirale bi se ugovorom Odbora sa Dimitrijem Popovićem.

Završenu skulpturu Odbor bi uz ugovor o donaciji poklonio opštini Cetinje.

Rok za realizaciju je 2022. godina.

Kuća Marka Đukanovića podignuta 1913. plijeni pažnju turista kako zbog arhitekture tako i zbog skulptura “4 godišnja doba”

Odbor je sugerisao opštinskim vlastima Cetinja da se skulptura postavi u Njegoševoj ulici na lokaciji niže od palate Đukanovića prema sadašnjoj Vinariji i kiosku za prodaju novina. Ovaj sada dosta zapušten prostor mogao bi se oplemeniti i nazvati trgom princeze Ksenije. Određivanje precizne lokacije trebalo bi usaglasiti sa DUP-om starog jezgra Cetinja.

                           Evo kako je Vesko Pejović vidio izgled skulpture princeze Ksenije

Rukovodstvo Opštine Cetinje se obavezalo da će u toku 2022.godine  u saradnji sa Zavodom za konzervaciju i Upravom za zaštitu kulturnih dobara, preduzeti sve potrebne radnje za uređenje tog prostora (uključujući sanaciju skulptura „četiri godišnja doba“, fasadu i ogradu dvorišta kuće Marka Đukanovića), kako bi u tom ambijentu bila postavljena skulptura princeze Ksenije, a taj se prostor koristio za kulturne događaje.

POZIV DONATORIMA

Odbor se ovim obavještenjem obraća potencijalnim donatorima i moli ih da, u skladu sa svojim mogućnostima, pomognu realizaciju ove ideje. Kao što vidite, ova akcija počiva na ljubavi i građanskoj obavezi prema Cetinju, poštovanju njegove istorije, i posebno na uvažavanju jedne izuzetne žene koja je emancipatorskim duhom i predanošću služila domovini Crnoj Gori i  postala jedan od simbola njene nepokornosti.

Za izradu skulpture biće nam potrebno oko 50.000 eura pa smo u tu svrhu, otvorli na N.U. Cetinje moj grad, kod NLB BANKE pod-račun sa naznakom ZA SKULPTURU PRINCEZE KSENIJE.

UPUTSTVO ZA UPLAĆIVANJE DONACIJA:

ŽIRO RAČUN U NACIONALNOM JAVNOM PROMETU:

BROJ RAČUNA:  530-30023-57

 ——————————————————

NAZIV BANKE: NLB BANKA AD PODGORICA, ULICA STANKA DRAGOJEVIĆA 46, 81000 PODGORICA

ZA DONACIJE IZ INOSTRANSTVA NAVESTI:

Swift code:  MNBAMEPG

IBAN Code: ME25530095120005770249

Name: N.U. CETINJE MOJ GRAD – PRINCEZA KSENIJA

LOVĆENSKA 61

81250 Cetinje

Montenegro

…………………………………………………………

Kontakt za dodatne informacije: Vesko Pejović, 067 850 992, e-mail: vspbato@t-com.me

…………………………………………………………

IZ BIOGRAFIJE PRINCEZE KSENIJE

Osma ćerka kralja Nikole – Ksenija rođena je 10.04.1881. Krštena je u Dvorskoj crkvi na Ćipuru. Obrazovanje je stekla na cetinjskom Dvoru, od renomiranih stranih učitelja. Bila je ozbiljna, ambiciozna, željna znanja i radoznalog duha. Obrazovanje je stekla na cetinjskom Dvoru, od renomiranih stranih učitelja. Bila je ozbiljna, ambiciozna, željna znanja i radoznalog duha. Govorila je ruski, njemački i francuski jezik i  jednako se zanimala za društvene i za prirodne nauke.

Ksenija je prva žena na Balkanu koja je vozila automobil. Pisala je memoare i uspješno se bavila fotografijom.

Na svojim fotografijama zabilježila je ljepote crnogorskih predjela, narodne običaje, svetkovine, državne proslave. Posthumno, 1998. godine Jugoslovenski Savet Exsellentia Photographie, na osnovu uvida u kompletan opus, dodjelio joj je počasnu titulu diplomiranog majstora profesionalne fotografije, odnosno, ime Ksenije Petrović Njegoš stavljeno je na čelo liste najznačajnijih stvaraoca u oblasti fotografske umjetnosti jugoslovenskih naroda u XX vijeku, uz obrazloženje da je „opus ove značajne umjetnice primjer klasičnog perfekcionizma i primjer akademskog izražavanja…“

U ratnom egzilu osnovala je Ustanovu za pomoć ratnim zarobljenicima, njom rukovodila, u njoj i fizički radila. Život je posvetila Otadžbini a otac joj je posvetio pjesmu iz koje se vidi koliko je bila nadahnuta rodoljubljem i težnjom za pravo i ravnopravnost Crne Gore u zajedničkoj državi.

Svoj patriotizam ovako je definisala:

Ja mislim da je patriotizam urođeno osjećanje, koje ne traži nagradu ni nadoknadu.

Izuzetno hrabra i  mudra, puna neuništivog patriotizma, Ksenija je bila desna ruka svome ocu, njegov najsavjesniji sekretar. Po mnogima, bila je najljepša kćer kralja Nikole. Imala je ljupke, mile i sjajne oči, pune plama, plemenitosti i ljepote. 

Nije se udavala, iako su za brak sa njom bili zainteresovani srpski kralj Aleksandar Obrenović i bugarski car Ferdinand.

Umrla je 9. marta 1960. godine u Parizu u krajnjoj nemaštini i osami sa nezadovoljstvom izgnaničkim statusom iz svoje Otadžbine i tugom što je bila u prilici da vidi najtragičnije crnogorske dane, nesreću i patnju kroz koje je prošla njena nekad brojna i srećna porodica.

Svojim životnim stavom i radom, Ksenija je dala primjere koji zaslužuju da budu isticani u prikazima znamenitih žena kao i u istorijskim analima jednog razdoblja. Bila je i izuzetno skromna i nikada nije isticala svoje zasluge želeći da se oduži svom rodu, svojoj zemlji i svom narodu.

Od 1916. godine, kada je jedne hladne januarske noći napustila topli roditeljski dom, živjela je u nadi da će još jednom vidjeti svoj rodni grad. Duboko u sebi nosila je sliku Cetinja i dvora, Lovćena, Crne Gore.

Princeza Ksenija je sahranjena 1989. godine, zajedno sa zemnim ostacima njenih roditelja i sestre Vjere, na Cetinje. Najveći dio njene zaostavštine (fotografije, memoari, itd.) pohranjen je na Cetinju.

VESKO PEJOVIĆ