Cetinje :: Moj grad

Klinika za vantjelesnu reprodukciju Bolnice “Danilo I” Cetinje

Posted on 07. May, 2010 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Zdravstvo

09.12.2012.

-DOKTOR TATJANA MOTRENKO SIMIĆ, NAČELNIK ODJELJENJA ZA HUMANU REPRODUKCIJU

Veliko interesovanje za Vantjelesnu oplodnju (IFV)

Odjeljenju za humanu reprodukciju Bolnice “Danilo I” na Cetinju godišnje se javi od 550 do 600 parova od čega 75% su kandidati za IFV dok se na 15 do 20 % njih može primijeniti manje zahtjevna intervencija kao INTRAUTERINA INSEMINACIJA.

Dio pacijenata je za donaciju gameta, koja se ne radi u našoj zemlji i u  vrlo malom procentu postoje pacijenti kojima se ne može pomoći.

Na odjeljenu je u 2012 godini urađeno oko 200 ciklusa od čega uspješno  37 do 45%.

U najtežim slučajevima muškog steriliteta gdje se radi biopsija testis uspjeh je 25 do 40%.

Država plaća 3 pokušaja IVF s pravom osiguranika da bira gdje će raditi – kod državne ili kod private klinike. Dobije se i besplatna doza gonadotropina (do 2250  jedinica).

Dio ljekova koji su na pozitivnoj listi pacijent obezbeđuje ili plaća kao i svako prekoračenje i dozu gonadotropina preko odobrene-

Plaćaju se i sve procedure zamrzavanja gameta i embriona.

Doza gonadotropina koja je odobrena dovoljna je za većinu pacijenata osim onih sa smanjenom rezervom i starijim reproduktivnim dobom.

 

Dodatni troškovi i preko hiljadu eura

Svi parovi koji imaju problema sa plodnošću i odluče se na postupak vantjelesne oplodnje, osim sa strpljenjem i upornošću moraju se “naoružat i ” i spremnošću za dodatne troškove, koje država ne pokriva obaveznim zdravstvenim osiguranjem.

Iako su od nedavno o trošku države omogućena tri besplatna pokušaja, dodatni troškovi koji nijesu uračunati mogu biti od 400 pa i do hiljadu eura i više. Visina dodatnog troška, kako objašnjavaju stručnjaci, zavisi od količine ljekova koji su potrebni parovima.

Tridesetogodišnja Cetinjanka, koja se nedavno podvrgla drugom pokušaju IVF, kazala je “Vijestima” da je u toku postupka imala troškove za koje nije ranije znala.

“Dvije ampule cetrotida platila sam 95 eura, za stop injekciju i menopur ampulu više od 100 eura, a radila sam i hormone estradiol progesteron i FSH, koji su koštali 24 eura. Od embrioransfera pa nadalje, zavisi koliko dana, koristi se lijek utrogestan, čija jedna kutija oko 7,5 eura, a traje pet dana. Ja sam potrošila na to oko 30 eura”, kazala je ona.

Spisak se međutim nastavlja, pa je za dvije analize, APCR i protein S platila 47,5 eura, dok su antitrombin i protein C imali u Kliničkom centru Crne Gore.

“U laboratoriji KC nijesu imali reagense za hlamidiju, i to sam platila 15 eura, dok beta HCG test, koji se radi 14. dan nakon embriotransfera košta 15 eura. Za konzilijum KC i nalaz urologa za supruga platila sam 55 eura, dok je spermogram koštao 20 eura”, navela je sagovornica “Vijesti”.

Načelnica Odjeljenja za reprodukciju dr Tatjana Simić-Motrenko, kazala je da je cijena koju je odredio Fond zdravstva za postupak i koju refundira onima koji imaju pravo na IVF o trošku države 1.035 eura, što je niže nego u regionu, a vjerovatno i u Evropi.

“Inače, ukoliko pacijent plaća, cijena u privatnim centrima u državi i u okruženju je od 1.600 do 2.200 eura, zavisno od centra i metode. Odobreno je besplatno korišćenje 2.250 jedinica gonadotropina, a troškove preko te doze snosi pacijent. Mlađim pacijentkinjama je potrebna manja doza, tako da one rijetko prelaze pomenutu količinu, dok je sa rastom reproduktivne dobi i smanjenjem ovarijalne rezerve potrebna veća količina gonadotropina za stimulaciju”, kazala je Motrenko-Simić.

Ona je naglasila da je ta doza često dovoljna, ali da za oko 40 odsto pacijenata nije.

“Treba razdvojiti postupak IVF-a kao jedan trošak, a ljekove kao poseban, jer na njega centri nemaju uticaja, već formirane cijene ljekova za svaku državu, što zavisi od proizvođača i distributera. Neki su ljekovi kod nas mnogo jeftiniji nego u drugim državama i obrnuto”, objasnila je Motrenko-Simić.

U Sloveniji, kako je kazala, postupak košta od 1.440 do 1.600 eura u državnim bolnicama, dok je u Srbiji oko 2.200 eura za državne centre, a 3.000 eura za privatne zajedno sa ljekovima.

“Lično smatram da je sastavljanje usluge sa ljekovima opasno, jer će uticati da centri primijene protokole koji troše manje gonadotropina za stimulaciju, a ne najadekvatnije za pacijenta, kao i jeftinje i manje kvalitetne ljekove, ne bi li tako smanili trošak”, kazala je ona.

Kada je u pitanju tako zahtjevan i sofisticiran postupak kao IVF, Motrenko-Simić smatra da nije mudro zbog štednje od 100 do 200 eura ugrožavati uspjeh metode koja se sastoji od desetine koraka od kojih svaki utiče na ishod.

“Najskuplji IVF ne znači i najkvalitetniji, mi na humanoj reprodukciji u principu radimo po najnižoj pomenutoj cijeni usluga, ali kod ljekova i potrebnog potrošnog materijala uzimamo ono što treba, a ne ono što se čini najpovoljijim”, kazala je ona.

Sanja Simović iz Fonda za zdravstveno osiguranje je podsjetila da je Zakon o zdravstvenom osiguranju, čije su izmjene i dopune stupile na snagu sredinom marta, regulisao da se tri postupka vještačke oplodnje obezbjeđuju iz budžeta Fonda za zdravstveno osiguranje.

“Smatramo da je uvođenje trećeg postupka na teret sredstava Fonda doprinos povećanju procenta uspješnosti postupaka i to snižavanjem starosti žena koje ulaze u postupak, kao i činjenicom da je procenat uspješnosti trećeg i kasnijih postupaka daleko veći od procenta uspješnosti prva dva postupka”, pojasnila je ona.

Ona je naglasila da je Odlukom o ostvarivanju zdravstvene zaštite u postupku vještačke oplodnje bliže uređen način i postupak ostvarivanja prava na vantjelesnu oplodnju.

“Prema navedenoj odluci, postupak vantjelesne oplodnje podrazumijeva folikulometriju, aspiraciju folikula, laboratoriju (IVF ili ICSI), anesteziju i embriotransfer i do 2.250 jedinica utroška gonadotropina”, objasnila je ona.

Ostvarivanje prava na ljekove regulisano je Listom ljekova koji se odobravaju na teret sredstava Fonda i ako je osiguranik iz sopstvenog džepa nabavio lijek koji se nalazi na Listi ljekova, ima pravo na refundaciju istih.

U regionu nisu toliko velikodušni

Motrenko-Simić je naglasila da treba imati u vidu da je u Crnoj Gori omogućena vantjelesna oplodnja i kod pacijentkinja sa malim šansama za trudnoću, koje upravo troše najveće količine gonadotropina, što nije slučaj u ostalim zemljama regiona.

“U Srbiji Fond plaća samo ženama do 40 godine i sa zadovoljavajućom ovarijalnom rezervom, što je jedan od inkluzivnih kriterijuma. Slično je u Sloveniji, gde je granica 42 godine. U BIH se ženama do 35 godina plaća 100 odsto, od 35-40 godine 50 odsto, a nakon 40 samo 25 odsto troškova. Time država ne zabranjuje IVF pacijentkinjama koje ne zadovoljavaju kriterijume, ali ih ne plaća, već plaća one postupke koji imaju realne šanse da dovedu do trudnoće i rađanja, kao što pospješuje rađanje na vrijeme i racionalizuje potrošnju”, kazala je Motrenko-Simić.

Ona je postavila pitanje da li je racionalno trošiti novac ukoliko je šansa za trudnoću kod nekoga od dva do 10 odsto.

“Jeste humano, i ja razumijem da neko pokušava, jer bih i ja to radila, ali da li je opravdano s gledišta opšteg interesa i limitiranih sredstava. Da li ista prava i broj pokušaja treba da imaju parovi koji nemaju djece i oni koji imaju? Sadašnja pravila ne prave razliku, ali priznaćete da vam nije svejedno kad vam se obrati par koji ima troje ili četvoro djece i obrazloži vam da hoće da iskoristi svoje pravo, jer nijesmo definisali inkluzione kriterijume”, upozorila je doktorka.

Motrenko-Simić je kazala da je nedavno formirana komisija za asistiranu reprodukciju pri Ministarstvu zdravlja i da očekuje da će se neka pravila uskoro definisati.

Sve više vantjelesnih oplodnji

U Crnoj Gori se godišnje vantjelesnom oplodnjom rodi tri odsto beba, a taj trend ima tendenciju rasta, saopšteno je na Kongresu mediteranskog udruženja za reproduktivnu medicinu.

Predsjednica Kongresa Tatjana Motrenko Simić je na otvaranju Kongresa u Bečićima kazala je da je oko 600 ciklusa oplodnje godišnja potreba za vantjelesnom oplodnjom u Crnoj Gori.

Prema njenim riječima, s obzirom da je država omogućila tri besplatna pokušaja vantjelesne oplodnje, očekuje se povećanje broja ciklusa.

U Crnoj Gori se godišnje rodi između osam i devet hiljada beba.

Naša zemlja ima četiri centra za humanu reprodukciju, a do prije devet godina nije bilo ni jednog, pa su pacijenti bili prinuđeni da putuju van države.

Motrenko kaže da se danas sve tehnike vantjelesne oplodnje mogu obaviti u Crnoj Gori, sem donacije gameta koja je dozvoljena, ali se zbog čekanja na formiranje centralnih registara i formiranja agencije za biomedicinu još uvijek ne radi.

U Crnoj Gori je nedavno promijenjen Zakonom o zdrastevnom osiguranju kojim je broj refundisanih pokušaja vantjelesne oplodnje povećan sa dva na tri.

Zakonom nijesu definisiani prioriteti parovi i ne postoji ograničenje koliko su supružnici stari, kao ni da li već imaju djecu.

Oni su obavezni da ispoštuju proceduru, da popune zahtjev za uput koji se može preuzeti sa sajta Fonda za zdravstveno osiguranje i dostaviti na njegovu arhivu.

Uz zahtjev je neophodno i da se priloži izvještaj Konzilijuma Kliničkog centra za liječenje steriliteta.

Osim sa opštom bolnicom Cetinje, Fond je krajem prošle godine potpisao ugovor za 150 postupka vantjelesne oplodnje sa tri crnogorske privatne zdrastvene ustanove i to sa Life-om, Ars medicom i Codrom.

Fond će za ovu godinu za finansiranje vantjelesne oplodnje izvojiti od 500 do 600 hiljada eura. Cijena jedne takve intervencije iznosi oko dvije hiljade eura.

Godišnje 500 parova traži vještačku oplodnju (20.02.2012)

■Ona je pojasnila da nijesu svi pacijenti koji im se obrate kandidati za vantjelesnu oplodnju, dok jedan broj njih dođe kasno, kada ne pomaže nijedna medicinska procedura

Odjeljenju za humanu reprodukciju Bolnice „Danilo prvi“ godišnje se za pomoć obrati oko 500 parova, ali se na osnovu toga ne može ocijeniti koliki je problem neplodnosti u Crnoj Gori, jer ne postoji prava evidencija, smatra načelnik Odjeljenja Tatjana Motrenko Simić.
Prema njenim riječima,u protekle četiri godine Odjeljenju za humanu reprodukciju obratilo se oko dvije hiljade parova, s tim što, kako je navela, nijesu svi pacijenti kandidati za vantjelesnu oplodnju (IVF).
„Jedan dio se može tretirati i drugim terapijskim procedurama, kao što su intrauterine inseminacije, stimulacija ovulacije tome slično. Do sada smo uradili oko hiljadu postupaka IVF-a“, kazala je Motrenko Simić agenciji MINA. Na pitanje da li je zadovoljna ostvarenim rezultatima, ona je kazala da su samo neambiciozni ljudi zadovoljni jer se uvijek može dalje i bolje, ali da je 37 odsto kliničkih trudnoća po embriotransferu odličan rezultat.
Motrenko Simić smatra da je „statistički je nesuvislo“ uspjeh računati po broju pacijenata koji se obrati, jer se jedan deo pacijenata javlja suviše kasno, kada niti jedna medicinska procedure ne može pomoći.
Motrenko Simić je kazala da se, na osnovu njihovog iskustva, ne može ocijeniti koliko je problem neplodnosti izražen u Crnoj Gori, i da li je on u porastu, jer prave evidencije nema i pacijenti se evidentiraju samo ako se jave.
„Da bi se znalo da li povećanja ima, trebalo bi imati podatke za ranije godine, što mi, nažalost, nemamo. Sve ostalo je spekulacija i priča prema osjećaju, što u nauci nije prihvatljivo“, rekla je ona.
Taj problem, kako je navela, imaju i mnogo razvijenije zemlje, tako da je prihvaćena okvirna stopa oko 15 odsto parova sa problemom fertilnosti.
Na pitanje da li su formirani registri kojima će, kroz rješavanje pitanja anonimnosti donatora, biti omogućeno dobijanje potomstva pomoću donacija, Motrenko Simić je kazala da to još nije urađeno, ali da se radi na tome.
„Problem je što, u godinama krize, treba platiti ljude koji će raditi u sektoru regulacije i praćenja biomedicine, a teži se smanjivanju administracije. Mi godišnje imamo oko 40 parova kojima treba donacija. Osim toga, treba riješiti i pitanje plaćanja donatorima ili bankama sperme“, pojasnila je ona.
Prema njenim riječima, država za sada plaća dva pokušaja vantjelesne oplodnje, iako se već dugo govori da će i treći biti odobren.

-Država će plaćati tri pokušaja vještačke oplodnje

Načelnik Odjeljenja za humanu reprodukciju u cetinjskoj Opštoj bolnici “Danilo Prvi” Tatjana Motrenko Simić kazala je za “Dan” da im se za tri godine javilo 1.250 parova za pomoć kako bi vantjelesnom oplodnjom dobili potomstvo. Motrenko Simić je navela da su im se javljali i parovi koji su željeli da dobiju potomstvo pomoću donacija.
– Međutim, kako još ne radimo donacije, tim parovima nije otvaran predmet, nego im je dat savjet gdje mogu riješiti svoj problem. Donacije kod nas će biti omogućene kada budu formirani registri i kad bude riješeno pitanje anonimnosti donatora, što je u planu za ovu godinu. Ipak, medicinski odbori koji daju saglasnost za IVF po novom Zakonu o vantjelesnoj oplodnji moraće se voditi principima struke, koja ne dozvoljava donaciju ženama starije životne dobi. Lično mislim da gornja granica godina treba da bude uslovljena godinama žena koje su spontano začele i rodile u Crnoj Gori – smatra Motrenko Simić.
Prema njenim riječima, najčešći razlozi zbog kojih parovi traže pomoć su poremećaji spermatogeneze u smislu lošijih spermograma, te okluzije jajovoda kao posledice hroničnih upala ili endometrioze.
– Jedna trećina pacijenata ima obostrani problem. Naravno, treba reći da imamo dosta žena i mlađe životne dobi sa jako smanjenom ovarijalnom rezervom, što je poseban problem, jer životna starost ne korespodira sa reproduktivnom u značajnom procentu. Najmlađa pacijentkinja sa prijevremenim klimaksom je imala tek 22 godine – upozorila je Motrenko Simić.
Ona je dodala da je u poslednje tri godine u državnoj klinici na Cetinju rođeno 170 beba, od kojih 150 iz vantjelesne oplodnje.
– Zasad dva pokušaja vantjelesne oplodnje plaća država. Ali se, po najavama koje stižu iz Ministarstva zdravlja i Fonda za zdravstvo, očekuje uvođenje trećeg besplatnog pokušaja. Kako zasad nemamo definisane kriterijume po kojima se pacijentima omogućava rađenje ili refundiranje vantjelesne oplodnje, mi refundiramo ili radimo cikluse koji u susjednim zemljama ne idu na teret Fonda. Na primjer, Slovenija je ograničila godine pacijentkinja koje rade na teret Fonda, kao i Njemačka. Smatram da prvo treba napraviti inkluzione kriterijume pa tek onda odobriti sledeći pokušaj, naprosto da bi se najsvrsishodnije trošila sredstva, na pacijente sa realnim šansama za uspjeh ili omogućio veći broj pokušaja ljudima koji uopšte nemaju potomstvo – istakla je Motrenko Simić.
Ona je naglasila da zakon koji je savremen ne limitira pravo pacijenta na vantjelesnu oplodnju, ali se postavlja pitanje da li Fond treba da plaća pacijentkinjama odmakle reproduktivne dobi, gdje je šansa za trudnoću vrlo mala.
– Da li jednaka prava treba da imaju parovi koji imaju već troje djece kao oni koji nemaju nijedno? Uvijek treba misliti o tome da se naše liječenje ne završava kao kod drugih procedura izlječenjem pacijenta, već rađanjem djeteta koje ima svoja prava i koja neko mora da štiti. Kod usvajanja djece je limitirana starost roditelja, naprosto što se očekuje da budu radno sposobni i dovoljno živi da to dijete podignu. Ista priča bi trebalo da postoji i kod nas. Kako Ministarstvo zdravlja ima sluha za ove probleme, prije nekoliko dana sam imala sastanak sa ministrom Miodragom Radunovićem, na kome je dogovorena dinamika aktivnosti i planirani sastanci na ovu temu – kaže Motrenko Simić. M.M.K.

Dobili samo 5.000 eura

Motrenko Simić je upozorila da je državna klinika za vantjelesnu oplodnju za ovu godinu od Fonda dobila samo 5.000 eura.
– Uvijek ima potrebe za daljim opremanjem, ali kako su sredstva vrlo limitirana, tačnije za ovu godinu smo dobili samo 5.000, ja sam kao i prošle godine, kada sam prikupila 40.000 eura donacija, i ove godine počela sa istim aktivnostima. Moram da zahvalim kompaniji “Voli”, koja nam upravo kupuje jedan od potrebnih aparata za histeroskopske operacije, i vlasniku Bokanu, koji nije čekao da ga pozovemo već je sam ponudio donaciju. Lijepo bi bilo kada bi ljudi shvatili i u ova teška vremena da, pored ličnog dobra, sreću čini i davanje drugima, naročito onima koji rade za opšte dobro – poručuje ona.

Natalitet pada, stanovništvo stari

riMotrenko Simić je naglasila da je doprinos državne klinike oko tri odsto u ukupnom broju rođenih beba.
– Nije puno, ali kada je nečeg malo, onda je i to značajan procenat. Sve zemlje Evrope, sem Irske, Velike Britanije, Holandije i Francuske, imaju problem sa natalitetom. Uvijek je to povezano sa ekonomskim faktorom i promjenama i načinu života. Ali barem treba spriječiti ono što se može povećanjem znanja i kulture stanovništva u oblasti reproduktivnog zdravlja. Tu je uloga škole možda presudna. Ono što je sigurno je da je cijeloj Evropi problem smanjena stopa rađanja i generalno starenje populacije. Mislim da se tu ne izdvajamo od opšteg trenda – zaključuje Motrenko Simić.

Dnevni list “Dan” 30.05.2011. M.M.K

———————————-

VAŽNO OBAVJEŠTENJE

Poštovani,

kako je Vaše interesovanje za usluge Klinike za vantjelesnu oplodnju na Cetinju, iz dana u dan, sve veće, a kao želim da Vam ovaj sajt maximalno pomogne da ostvarite svoje planove i želje, već dva mjeseca sam u kontaktu sa direktoricom ove institucije dr Tanjom Motrenko jer želim da Vas kroz novi prilog o radu ove institucije upoznam detaljnije sa onim što su napravili u prethodnom periodu kao i njihovim daljim planovima kao i da Vam dr Motrenko iznese neke korisne savjete… Kako još nije precizno definisan termin kada ću objaviti ovaj prilog evo nekoliko sugestija koje sam upravo dobio od osoblja ove ustanove:

–Okrenite broj Klinike 041 232 690 da biste u direktnom razgovoru dobili potrebne savjete i informacije;

-Za prvi dolazak žena treba:

– da pripremi analizu hormona odrađenu treći dan (računajući od početka krvarenja). Traženi hormoni su:

FSH, LH, TSH, PROLAKTIN I ESTRADIOL

Kad žena ovo odradi treba da se javi na telefon 041 232 690 kako bi dobila informacije o svojem terminu.

–Bračni par dolazi na prvi pregled zajedno. Tog dana se obavezno radi SPEROGRAM supruga, ultrazvuk i pregled žene kao i neke serološke i bakteriološke analize.

Na osnovu svih nalaza doktor procijeni, obično istog dana, za koji vid pomoći su dotični pacijenti.

Želim Vam sve najbolje,

Vlasnik, urednik i administrator sajta Vesko Pejović, 02.02.2011.

——————————————————————–

Za dvije godine rođeno 68 beba

Klinika za humanu reprodukciju na Cetinju radi već dvije godine i to više nego uspješno.
“Bilo je onih koji su mislili da nećemo ni početi da radimo, pa onda onih koji su mislili da se nećemo održati, ali mi već dvije godine funkcionišemo više nego uspješno. Prve godine smo uradili 81 ciklus, prošle godine smo uspjeli da uradimo 200 ciklusa, a ove godine planiramo, prilično neskromnih, ali ja sam takva osoba, 350 ciklusa”, kaže Motrenko.

Za dvije godine koliko funkcioniše ova klinika rođeno je 68 djece, u toku je 48 trudnoća, a očekuje se 55 djece, što će reći da klinika ima nešto malo manje od 28 procenata blizanačkih trudnoća.
Uspješnost klinike je prošle godine bila 35 odsto, što je prema njenim riječima veoma mnogo “ako se uzme u obzir činjenica da 45 odsto pacijenata čini jako stara populacija”. Motrenko kaže da se nešto mora mijenjati, jer imaju jako dugu listu čekanja – 200 osoba.
”Moramo kadrovski da se ojačamo, da primimo nove ljude. Mislim da bi naš napor trebalo da bude nagrađen dobrim vjetrom u leđa. Mada moram istaći da imamo veliko razumijevanje ministra zdravlja Miodraga Radunovića”, kaže Motrenko.
Trenutno na klinici radi samo jedan doktor, odnosno sama doktorica Motrenko, dva embriologa i pet sestara.
“Ima nas jako malo i praktično radimo non-stop. Od Nove godine do danas samo četiri dana nijesmo radili”, kaže ona.

Dnevni list “Vijesti” 05.05.2010 Danijela JOVIĆEVIĆ