Dimitrije: Sveti Petar “Čudotvorac Cetinjski”

Dimitrije: Sveti Petar “Čudotvorac Cetinjski”

Posted on 10. Oct, 2020 by in Iz kulture, Valorizacija prošlosti

Ove se godine navršava 190 godina od smrti Petra I Petrovića Njegoša. Tim povodom naš čuveni slikar i pisac Dimitrije Popović uradio je grafičku mapu “Čudotvorac Cetinjski” čija se promocija uskoro očekuje a današnja “Pobjeda” objavila je njegov tekst posvećen ovom jubileju i jednoj od najistaknutijih i najimpresivnijih ličnosti crnogorske istorije pa ga prenosimo u cjelosti…

                                                                          Cetinjski manastir iz 1857

 Vjernici ili ateisti  u Crnoj Gori,  naročito oni rođeni  na Cetinju , moraju  osjećati  posebno poštovanje prema   ličnosti i djelu Petra I Petrovića Njegoša, svjetovnom i duhovnom vladaru Crne Gore koji je postavio temelje  i naznačio smjerove razvoja  modernog ustrojstva države   čemu je u potpunosti bio  posvećen.  Taj se osjećaj dubokog poštovanja  i divljenja prema njegovoj ličnosti  formira  kroz  poznavanje  tadašnje stvarnosti burnih društveno istorijskih događaja i okolnosti  u kojima je djelovao crnogorski vladar i svetac.

U tom se monumentalnom vremenskom okviru njegove vladavine  sagledava sva veličina  i snaga  kompleksne osobnosti  kakav je bio Petar I Petrović Njegoš. U okviru te stvarne i imaginarne slike  posebno zrači i  isijava svjetlost  oreola  božanskog nadahnuća Mitropilitove prirode. Njegova svjetovna dalekovidost i  dosljednost , duhovna veličina samožrtvovanja  za mir i slavu  naroda kojeg je predvodio,  učinila je da  za vrijeme svog  života, ovaj , kako je za sebe rekao,, dobroželatelj nesrećni”, bude proglašen svecem. Bio je hrabar vojskovođa  koji je  u bitkama nosio isukanu  sablju  i  smjerni Božji pastir  koji je   ponizno cjelivao krst. U tom burnom tegobnom vremenu   Petar I Petrović Njegoš postaje Sveti Petar Čudotvorac Cetinjski. Svjetovno i duhovno je u njegovom biću egzistiralo  na  način snažnog jedinstva koje se u svojoj dinamičnoj postojanosti nužno prožimalo  jedno s drugim. Među svojim narodom je  uživao  poštovanje i  ulivao strahopoštovanje. Svoje je životne principe  bazirao na evanđeovskim  učenjima , na onim postulatima  koji ističu  temeljne kvalitete najviših  humanističkih vrijednosti , na ljubavi , miru , bratskoj slozi i pravdi.

Za razliku od onih prvih  svetaca, mučenika  za hrišćansku vjeru,  koji su u  nepokolebljivoj odanosti   svom Bogu bili podvrgavani najbrutalnijem fizičkom mučenju  i ubijanju, Sveti Petar Cetinjski je proživljavao i podnosio  unutarnji martirij svog hrišćanskog bića. Prinosio je i polagao svoju žrtvu na  oltar  zemaljskog hrama svoje  Crne Gore  čija je  neprikosnovena svetinja bila i ostala njena sloboda. Obraćajući se Brđanima u svojim ,,Poslanicama”  Cetinjski svetac piše:,,Znate, kako sam vama i svijema Crnogorcima  vazda i na svako mesto govorio, moleći svakoga i zaklinjajući , da u mir i slogu među sobom živite. I koliko sam truda i muke  od početka do sada pretrpio, to samo jedini Bog znade; i sve radeći za obšte narodno dobro  i slobodu , bez nikakve hile i lukavstva , nako s pravijem i čistijem  srcem  želeći vidjeti vas i ostalu moju braću  ot neprijateljskog  jarma i zuluma oslobođene… Zaboravio sam i na moju dušu i moje zdravlje, a prijenuo za vas i drugu braću Crnogorce , da ne izgubite , nego da uzdržite  svoje poštenje i slavu i da utvrdite vašu predragu voljnost  i slobodu , koju vi je Bog darovao  mimo svakoga naroda na svijetu…” 

Koliko je  samo bilo potrebno snage i umijeća, taktike i strpljenja da se  neukroćena gorštačka ćud kod onih koje je nazivao ,, vječnim zlotvorima i mučiteljima” , , samovoljnim krvnicima ” da se takvi podvedu pod  ,, poslušenije”.  Želio je da se vladavinom prava i zakonima u zemlji osnaži sloga i  jedinstvo toliko potrebni u  neizvjesnim vremenima u kojima je  prijetila stalna opasnost od  spoljne sile  koja bi mogla ugroziti opstanak njegovog naroda. Zato je imperativ uspostavljanja i poštovanja zakona morao biti  garant unutrašnje složnosti među zavađenim plemenima.

Sposobnost Svetog Petra Čudotvorca Cetinjskog da sprovede u život  ono , za što se vođen načelom pravednosti zalagao svim svojim bićem,  posebno mu je omogućavao  onaj  najučinkovitiji prirodni glasovni instrument – Riječ.

Pojam riječi u slučaju  Čudotvorca Cetinjskog  pokazuje svu snagu njene stvarne i  mistične moći.  Sintagma iz Ivanovog evanđelja ,, I riječ je postala tijelom”  prenešena i  modificirana  u kontekstu životnog poslanja  Mitropolita crnogorskog, i okolnostima u kojima je djelovao,  dobija  novo svrsishodno značenje: ,,I riječ je postala djelom”. To djelo, veliko djelo Čudotvorca Cetinjskog ostvarivano je upravo snagom njegovih riječi podjednako  kada se obraćao onima kojima je propovijedao, koje je  blagosiljao  ili  onima koje je proklinjao.  Bio je svjestan što i koliko znači autoritet Biblije,  primjeri iz Svetog pisma, za  uspostavljanje moralnih vrijednosti u životu i ponašanju svojih sunarodnjaka.  Takođe je bio svjestan moći koju ima  izgovorena riječ   i onda kad  onaj koji ju je izgovorio nije više među živima,  a uživa autoritet svete osobe. Takva riječ ostaje vječno živjeti kao neprikosnovena istina , kao blagoslov, kao  opomena ili opravdana kazna. Uzdajući se s pravom u djelotvornost riječi, osvjedočen svojim  teškim i mukotrpnim iskustvom  , svoje je misli oblikovao i u pisanoj formi. Tako su čuvene,, Poslanice” zadobile status jedinstvenog  moralno religijskog kodeksa , vrsnog književnog djela  pisanog asketskim jezikom  u koherentnoj strukturi  sugestivnog narativa.

Kad se  slučaj  nemorala iz profanog svijeta  treba osuditi, onda  se poseže   za odabranim primjerom  iz Novog zavjeta, što će imati pozitivan učinak u   neukom i neprosvijećenom puku, upravo kroz neprikosnovenu  važnost evanđeoskog teksta . Zato na jednom mjestu u,, Poslanicama”  Čudotvorac Cetinjski kori  izvjesnog Pera Radova  koji je ostavio ženu i djecu  s namjerom da oženi svoju snahu. Za ovaj izdvojen, individualni slučaj  , kao paradigmu za nemoralnost u bračnom odnosu, za skrnavljenje  sakramenta braka,,  a u svrhu opšte afirmacije normi  primjernog ponašanja,  Sveti Petar  navodi događaj iz evanđelja. Ivan Krstitelj  kori kralja Heroda zbog  njegovog nezakonitog braka sa  Herodijadom, ženom svoga brata Filipa. Iako će Herod zbog riječi  prekora kazniti Krstitelja  odrubivši mu glavu , u ,,Poslanicama” Čudotvorac Cetinjski piše: ,,I po svemu što bezbožnik posječe Jovanovu glavu, ali nemoga  posjeći jezik Krstiteljev , ni njegovu glavu u zemlju sakriti, nego je tri puta u dubinu zemnu zakopava… Sad pomislite  koliko je bezakonije  uzeti snahu za ženu. Može li to hristijanin  i pomisliti a kamo li učiniti.” Dakle  sveta riječ , izgovorena živa  Krstiteljeva riječ  nadilazi njegovu smrt i živi vječno  kao neugasivo svjetlo savjesti. Moć i djelotvornost riječi je neuništiva.

  U težnji da se  ostvari  cilj    slobode , sloge i bratstva  kao  garanta unutrašnje opstojnosti države, od izuzetnog je značaja bila uloga  ,, otečestva”.  Treba, isticao je crnogorski Mitropolit,, dražjajšu voljnost  i slobodu zaštićivati”. U tom se smislu presudna važnost   za beskompromisno ostvarenje, odjelotvorenje  cjelovitosti  koncepta  praktičnog  ustrojstva  države, širi   sa ,, Poslanica” na  važnost koju je  imala ,,Stega” kao prvi pisani zakon. U   sastavljanju tog zakona,  okupljeni su se pod zakletvom, prizivajući  u pomoć ,, Gospoda Boga svedržitelja”.  striktno obavezali  , kako piše u  donešenom zakonu  na  solidarnost i slogu: ,,drug drugu,  pleme plemenu i nahija nahiji, tvrdu i čistu vjeru  i riječi od časti i poštenja  dodasmo , da se izdati,  preuvjeriti  nećemo među sobom.”

  Svečeva zaokupljenost i  predana  brižnost za sudbinu Crne Gore, ovjenčana pobjedama na Martinićima i Krusima,  izražava  se i  kroz onaj simbolički spoj, kroz  nepodijeljeno jedinstvo  u kojem se na mističan način rimuje značenje  Mitropolitovog imena  s njegovim  poslanjem. Apostolu Petru u Evanđelju po Marku , Isus kaže : ,,Ti si Petar – Stijena  i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju…”  Čudotvorac Cetinjski je Petar,   crnogorska postojana stijena, živi hram koji se uzdiže iz stijena  s kojima je iskonski  i sudbinski vezan.,,  Ni same ledene stijene ne dam za nikakvo blago ovoga svijeta , jer su i ledene stijene  prekupane u  junačkoj krvi, … Neću blaga ni bogatstva, ali oću poštenje, pod kojim zajedno s  mojim  narodom živim i umrijeti želim.” 

Ove se godine navršava 190 godina od smrti Petra I  Petrovića Njegoša. Umro je na  Cetinju 18 oktobra  1830 godine. Crnogorski narod danas živi  sa njegovim  likom  koji je svojim životnim poslanjem i svojom žrtvom za ispunjenje tog poslanja zaslužio oreol zemaljske i nebeske slave. Ta zlatna kruna  sjaji  dostojanstvom zadivljujuće  veličine   Čudotvorca Cetinjskog.

PRILOG PRIPREMIO I LIKOVNO OPREMIO SA NEKOLIKO FOTOSA IZ DIMITRIJEVE GRAFIČKE MAPE “CETINJSKI ČUDOTVORAC”:

VESKO PEJOVIĆ

 

Vaš komentar