
O izložbi “Crnogorsko ćirilsko štamparstvo”
Posted on 13. Dec, 2019 by Vesko Pejović in Iz kulture
Povodom obilježavanja 525. godina od štampanja prve ćirilične knjige kod Južnih Slovena – Oktoiha prvoglasnika u Crnojevića štampariji na Cetinju (prvoj državnoj štampariji u svijetu) i 500. godina od štampanja Psalitra i Služabnika (u Veneciji), prvih knjiga Božidara Vukovića Podgoričanina, Matica crnogorska Ogranak Cetinje, uz podršku Ministarstva kulture Crne Gore, organizovala je izložbu “CRNOGORSKO ĆIRILSKO ŠTAMPARSTVO” koju je sinoć otvorio predśednik Matice crnogorske Dragan Radulović. Izložbu čine 24 bogato ilustrovana panoa, rađena je dvojezično (na crnogorskom i engleskom jeziku) a biće otvorena do 15.01.2010.
Na početku programa, Marija Todorović, medijatorka večeri, pročitala je pjesmu Branka Banjevića
BOŽIDAR VUKOVIĆ PODGORIČANIN SINU VIĆENCU U MLETCIMA
Sine
dolazi moj dan
Znam ja da si ti sin
Moje kosti u moj jezik
U srce moje zemlje
od kamena i neba i vode
i čina ljudskoga
Na onu Goricu
đe sviću knjige
Težak je tamo dan
A čini mi se
i kosti moje
pomoći će mojoj zemlji
Ako ostane
i oni komadić od nje
crn i svijetao
biće dosta
I nekad
daleko
nekoga dobroga dana
znaće se šta činismo
Okupiće se đeca naša
oko imena Andrijina i Makarijeva
i moga
Vidim ih sine
i hoću da sam s njima
A kad me budeš selio u vječnost
zapamti put
upamti moju zemlju
njen dan da živi u tvome srcu
u tvojoj knjizi
i neće joj moći niko ništa
I neće nam moći niko ništa
Prisutne je pozdravio Luka Lagator, predśednik Ogranka Matice crnogorske Cetinje a nakon toga pijanistkinja Jelena Vukićević Vikmirović i violinistkinja Ljubica Tomašević, odsvirale su numeru: Rolf Lovland – Secret Garden.
Ispred Ministarsva kulture Crne Gore, prigodnu besjedu održala je državna sekretarka Ministarstva kulture, Sandra Đurbuzović:
-Čast nam je i zadovoljstvo što smo domaćini izložbe Matice crnogorske “Crnogorsko ćirilično štamparstvo”, ovdje u Ministarstvu kulture, na Cetinju, u čijoj blizini je prije 525 godina štampan Oktoih prvoglasnik, prva štampana ćirilična knjiga među Južnim Slovenima. Treba istaći da je ovaj poduhvat u Crnoj Gori Crnojevića izveden samo 40 godina poslije prvih Gutenbergovih radova.
Dvadesetak godina nakon toga, Božidar Vuković Podgoričanin nastaviće ovu misiju, štampanjem Služabnika i Psaltira, zahvaljujući čemu slavimo još jedan značajan jubilej – 500 godina od pojave ovih izdanja.
Na ovoj izložbi predstavljeni su neki od reprezentativnih primjera crnogorske štamparske tradicije, koja je važna magistrala kulturno-istorijskog razvoja Crne Gore, ali i dragulj u nasljeđu slovenskih naroda.
Izložba je uvid u početke onog što predstavlja civilizacijski prelomni trenutak, odnosno prelazak sa rukopisnog na štampani tekst, čime je štamparska misija krenula, iz male države Crne Gore, u veliki južnoslovenski pohod.
Esencija kulturne i duhovne prepoznatljivosti jesu jezik i pismenost, tako da je, okružen velikom i nadirućom silom, mudri Đurađ Crnojević znao da odbrana teritorije malo znači bez odbranjene i sačuvane duhovnosti, koja se najbolje štiti tekstom koji će trajati, koji će se uporno i lakše obnavljati, jer je štamparstvo kreativni odgovor civilizacije na one destruktivne sile koje su tako često kroz istoriju uništavale pisane tragove čovjekovih umnih dostignuća, ostavljajući ih u rasparčanim, izgubljenim i nepouzadim fragmentima rukopisne i usmene tradicije.
Te 1494. godine, kada je Oktoih prvoglasnik odštampan u cetinjskim kraškim vrletima, odasvuda pritisnute male države, crnogorska, ali i južnoslovenska pismenost i duhovnost dobile su veliki zalog za očuvanje svog identiteta.
Oktoih prvoglasnik predstavlja važno svjedočanstvo o religioznom i političkom životu crnogorske države u doba Crnojevića, oličava duh crnogorskog prostora, istorijsku specifičnost i autentičnost, i vitalni je dodatak istorijatu relacija između slovenskih naroda tog vremena.
Angažman i posvećenje Božidara Vukovića Podgoričanina na polju štamparstva, zapravo je nastavak kulturne misije započete sa Crnojevićima, ali i svojevrsna anticipacija onoga što se može prepoznati kao osoben pijetet prema štampanom tekstu koji je pokazivala dinastija Petrović-Njegoš.
Prelaskom u Veneciju, poslije pada Zete pod tursku vlast, Vukovićeva strast prema pisanoj riječi i štamparstvu prerašće u ozbiljan esnafski angažman, a zahvaljujući visokim standardima koje je postavio svojim djelom, crnogorska štampana knjiga na ćiriličnom pismu i umijeće štampanja, ostaviće značajan trag i na prostorima izvan Crne Gore. Njegov rad karakteriše štamparska, drvorezačka i umjetnička vještina, potpomognuta timom majstora, što će učiniti da iz te čudesne manufakture izađu vrhunske štamparske kreacije, kakvi su Služabnik i Psaltir. Knjige iz njegove radionice vršile su snažan uticaj na kasniji likovni izraz- oblik i izgled štampanih i rukopisnih knjiga, a bile su uzor štamparskom zanatu i u Bugarskoj, Rusiji, Rumuniji i Grčkoj.
Posvećenost Đurađa Crnojevića, štampara Makarija i Božidara Vukovića Podgoričanina, znamenitih i dragocjenih ličnosti za crnogorsku istoriju i kulturu, predstavlja inspiraciju i danas, naročito što u globalnom selu svijeta, nije lako naći idealan model za očuvanje identitetskih i kulturnih posebnosti.
Pored toga što Oktoih, Služabnik i Psaltir imaju status kulturnih dobara od nacionalnog značaja, oni su kulturni i duhovni toposi našeg nacionalnog bića.
U nadi da će naši najdragocjeniji pisani spomenici taj status zadržati i u daljoj ekspanziji digitalizacije i hiperteksta, zahvaljujem na pažnji!
Izložbu je otvorio prof. Dragan Radulović, predśednik Matice crnogorske:
-Matica crnogorska predano radi na njegovanju kulture sjećanja crnogorske nacije i društva, jer znamo da poruke iz naše prošlosti imaju smisla i vrijednosti samo ukoliko ih svaka generacija iznova protumači, kritički valorizuje i prihvati kao svoje. Tek u saglasju poruka iz prošlosti sa vrijednostima savremenog svijeta kome težimo – uspostavljaju se žive, identitetske i kulturne veze koje jedan narod drže na okupu, a njegovu budućnost čine izglednijom i prosperitetnom.
Imajući na umu upravo takvu kulturu sjećanja, Matica crnogorska – u razumijevajućoj saradnji sa Ministarstvom kulture Crne Gore i Glavnim gradom – večerašnju izložbu posvećuje obilježavanju dva značajna jubileja crnogorske prošlosti: 525 godina od štampanja Oktoiha prvoglasnika u Crnojevića štampariji i 500 godina od štampanja Psaltira i Služabnika – prvih knjiga iz ćirilske štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina u Veneciji.
U istorijskom postojanju crnogorskog naroda kroz vjekove postoje mnogi prijelomni događaji koji su određivali budućnost i uticali na formiranje njegove svijesti o sebi. Utemeljenje i rad prve državne štamparije u Crnoj Gori uveliko prevazilazi njene granice i moć. Odlukom Đurđa Crnojevića da u Veneciju pošalje ljude sa zadatkom da izuče vještine zanata – najvjerovatnije u radionici Andrije Paltašića Kotoranina, prvog crnogorskog štampara latiničnih knjiga – sa namjerom da naučeno potom primijene u Crnoj Gori. I da to bude u prvoj državnoj štampariji ne samo među Južnim Slovenima na Balkanu, nego i u tadašnjoj Evropi. A sve to u vrijeme kada se Crna Gora sasvim izvjesno suočava sa nestankom kao država…
Tom vizionarskom odlukom i njenim ostvarenjem, Crna Gora se upisuje u nadolazeću civilizaciju štampane knjige, i to uspijeva da učini decenijama prije nego mnogo veće i bogatije zemlje. Mala mediteranska Crna Gora je u vrijeme pozne renesanse i sveopšteg preobražaja evropskog duha prihvatila štampu pokretnim slovima, to najblistavije dostignuće zapadne civilizacije. Ona postaje organski dio evropske kulture, kojoj su njene knjige ljepotom i grafičkim dometima dale poseban doprinos.
Crnojevića štamparija je zvjezdani trenutak državničke mudrosti i primjer epohalnog ostvarenja onog suštinskog u kulturi svog vremena.
Luču crnogorskog ćirilskog štamparstva – nakon pada Crnojevića Crne Gore pod Osmansku vlast – održava neugaslom Božidar Vuković Podgoričanin u Veneciji. Okuplja stručne ljude, znatnim dijelom i one koji su već imali iskustvo iz crnogorske štamparije Crnojevića, i nastavlja da izrađuje bogoslužbene knjige na ćirilici. Knjige Božidara Vukovića, a kasnije i njegovog sina Vićenca, distribuirale su se i prodavale diljem zemalja pravoslavnog hrišćanstva, pogotovo na Balkanu, jer su zadovoljavale duhovnu potrebu. Tako da su odavno postale kulturno i nacionalno dobro najviše vrijednosti, ne samo u Crnoj Gori, nego i u ostalom pravoslavnom svijetu. Samo u Bugarskoj postoje 43 knjige iz Vukovića štamparije i 13 inkunabula Crnojevića.
Matica crnogorska je uspostavila saradnju sa Nacionalnom bibliotekom „Sv. Ćirilo i Metodije“ iz Sofije, Naučnim arhivom Bugarske akademije nauka, sa Centrom za slovensko-vizantijska proučavanja „Ivan Dujčev“ iz Sofije, kao i sa Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom „Sv. Kliment Ohridski“ iz Skoplja. Kod svih smo nailazili na prijateljsku podršku i spremnost da nam otvore svoje bibliotečke fondove i omoguće prikupljanje materijala za ovu izložbu. Kontakti su ostvareni, saradnja započeta, i u zajedničkom interesu ćemo nastaviti da radimo na novim projektima.
Matica crnogorska će istrajati na zadatku da sa posebnom pažnjom, a u skladu sa svojim programskim opredjeljenjem, vrednuje sve ono što je bitno za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta crnogorskog naroda, jer to je naš stvarni rezervoar duhovne snage i temeljni zalog za budućnost.
Dragi prijatelji, proglašavam izložbu otvorenom.
Fotografije: Danka Barović i Vesko Pejović
Evo i video zapisa RTV Cetinje i novinara Mladena Zadrime:
Vesko Pejović