
O izložbi Dimitrija Popovića “Božansko i demonsko u Leonarda da Vincija”
Posted on 08. Dec, 2019 by Vesko Pejović in Iz kulture
U subotu 07.12.2019. godine u studiju Moderne galerije “Josip Račić” u Zagrebu, pred velikim brojem ljubitelja likovne umjetnosti, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, otvorio je izložbu Dimitrija Popovića “Božansko i demonsko u Leonarda da Vincija”. Dimitrije Popović je još od studentskih dana okupiran da Vincijem a ovu je izložbu postavio povodom obilježavanja petstote godišnjice smrti tog renesanskog genija. Popović je izložio recentne radove inspirisane Leonardovim djelima, ali i ranije iz ciklusa “Omaggio a Leonardo” nastalog početkom 80-ih. Izložba će biti otvorena do 05.01.2020.
Sveta Ana, olovka u boji, akrilik / Sant’Anna, colored pencil, acrylic / 100 x 70 cm, 2019
I ovoga puta na otvaranju je izveden Dimitrijev performans, tako što je manekenka Ivana Majstorović, dok su posjetioci gledali slike umjetnika, stajala nasred galerije s kosturom jastreba.
Nakon uvodne besjede direktorice Moderne galerije Biserke Rauter Plančić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, otvarajući izložbu, između ostalog je konstatovao da na Dimitrijevim izložbama dođe toliko posjetilaca da bi se mogao napuniti trg Bana Jelačića.
EVO DIMITRIJEVOG TEKSTA IZ KATALOGA KOJI PRATI IZLOŽBU:
Božansko i demonsko u Leonarda da Vincija
U povodu 500 godina od smrti renesansnog genija
The divine and the demonic in Leonardo da Vincimarking
the 500th anniversary of the death of the Renaissance genius
Leonardo je Hamlet povijesti umjetnosti kojeg svatko od nas mora rekreirati za sebe.
Kenneth Clark
Ove se 2019. godine obilježava petsto godina od smrti Leonarda da Vincija. U povodu velike obljetnice na njezinom sam izmaku koncipirao izložbu posvećenu renesansnom geniju.
Izložbu čine dva dijela. U prvom su radovi nastali 1980. – 1983. godine. Izlagani su 1982. u zagrebačkoj Galeriji Schira te u milanskoj Palazzo Sormani na izložbi naslova ,,Leonardo a Milano 1482 – 1982″ priređenoj u povodu jubileja Da Vincijeva boravka i rada u službi obitelji Sforza. Stari su radovi koncipirani na osnovu Leonardove zaokupljenosti prolaznošću i smrti. U njima se također odražava ona tipična Da Vincijeva sklonost za binarnu opoziciju lijepog i ružnog. Ljepote i ružnoće izgledaju moćnije jedne zbog drugih. Le bellezze con le bruttezze paiono più potenti l’una per l’altra. Nastojao sam da se u tim radovima u nadrealističkom slogu rimuju lijepo i ružno te da se duh estetičara i anatoma izrazi kroz preobrazbe organskih formi, kroz eroziju puti, deformaciju oblika.
Drugi dio izložbe čine recentni radovi na kojima su, za razliku od starih kompozicija, organske forme komponirane s geometrijskim elementima linija i ploha što simbolički ukazuje na Leonardovu zaokupljenost geometrijom i matematikom, odnosno proučavanje čovjekove anatomije i proporcija ljudskog tijela. Na tom su principu zasnovani likovi Svete Ane, Cecilije Gallerani i Mona Lise Gioconde te asamblaž ,,Vitruvijev čovjek u kružnici”. U njima se simbolički također odražava spoj dvojnosti Leonardove stvaralačke prirode, stvarno i imaginarno; mistično i racionalno, istančani poetski osjećaj i analitička preciznost.
Enigma Leonardovog genija očituje se i u radikalnim promjenama načina izražavanja, u redu i kaosu, u kontroliranoj radnji i oslobođenoj energiji što je vidljivo u majstorovim kompozicijama ,, Posljednja večera” i ,,Bitka kod Anghiarija”. Na osnovu ovih Da Vincijevih djela nastale su dvije istoimene kompozicije u kojima sam u suvremenom duhu likovnog izraza želio naznačiti njihov sakralni, odnosno svjetovni karakter. Instalacija ,,Posljednja večera” odražava jedinstvo radnje i mjesta euharistijskog misterija. Krv preobražena u vino bit će prolivena na Raspeću. Tako se formira simbolički križ na kompoziciji kao središnji akcent instalacije. Tijelo Kristovo je pretvoreno u kruh, razlomljeni kruh (fractio panis) postaje mistično tijelo koje je u komadima aplicirano na površini platna s imenima Isusovih učenika. Stolnjak posljednje večere je istovremeno i Kristov mrtvački pokrov.
Bitka kod Angiarija, olovka u boji, akrilik, 115 x 200 cm, 2019.
Crtež ,,Bitka kod Anghiarija” (,,Bitka za zastavu”) bazira se na Rubensovoj kopiji izgubljenog Leonardovog originala. Činjenica da je flamanski majstor uradio spomenutu kopiju dodatno potvrđuje Leonardov smisao za pokret i dinamiku, za uzbudljivu dramatičnost i ekspresiju u izrazu, što će biti posebno blisko umjetnosti baroka i romantizma. Srčana agresivnost ratnika s animalnom snagom konja izražava brutalnu violentnost sukoba ratnika za zastavu. Pazzia bestialissima kako je Da Vinci okarakterizirao surovost ratovanja. U obradi ovog Leonardovog motiva koristio sam, osim transformacija organskih oblika, i apstraktne elemente, slobodne linije i akvarelne mrlje kao likovne ekvivalente krvi, krika, prašine… što se oslobađaju u klimaksu bitke kod Anghiarija.
Ljupkost misterija, olovka u boji, akrilik, 100 x 70 cm, 2019.
Naslov izložbe izveden je iz oprečne percepcije Leonardovog genija. Božansko – tvorac savršene mistične ljepote, estetičar, apologet ljubavi i pronalazač. Demonsko – optužen za sodomiju, seciranje leševa, mizantrop koji filozofiju pretpostavlja kršćanstvu. Po mnogima Giocondin osmijeh ima nešto demonsko, neki ,,demonski čar” kako ga je definirao Richard Muther.
Dama s hermelinom, olovka u boji, akrilik, 100 x 70 cm, 2019.
IZ BIOGRAFIJE DINITRIJA POPOVIĆA
Dimitrije Popović, slikar i pisac, rođen je 4. ožujka 1951. na Cetinju. Studij na Akademiji likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu, 1976. godine. Za vrijeme boravka u Parizu 1974. godine Dado Đurić upoznaje ga s pariškim kolekcionarom Jeanom Davrierom pa u odabiru njegove nadrealističke zbirke izlaže 1978. u Galeriji Alexander Braumüller, s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonor Fini i drugima. U Pforzheimu 1982. Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona organiziraju zajedničku izložbu grafika i crteža Salvadora Dalija i Dimitrija Popovića. Iste godine, u povodu velikog jubileja Leonardo a Milano 1482 – 1982., izlaže ciklus radova ,,Omaggio a Leonardo,, u milanskoj Palazzo Sormani. U povodu 27. međunarodnog festivala “Due mondi” grad Spoleto, u kojemu se taj festival održava, samostalno izlaže slike, crteže i grafike. Na “XIII biennale internazionale dantesca” u Ravenni 1998. dobiva Zlatnu medalju Giacomo Manzu za skulpturu “Rajska vrata”. U godini jubileja Dvije tisuće godina kršćanstva, izlaže u Rimu ciklus raspeća “Corpus Mysticum” u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria dell Popolo, L’ Agostiniana Arte Sacra Contemporanea i u Pantheonu. Na Jagellonskom sveučilištu u Krakovu 2001. godine dodijeljena mu je nagrada “I migliori dell anno” za navedene rimske izložbe. Jedan je od sedamnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portoghesi) koji su pozvani da odgovore na “Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima”. Odgovori su objavljeni u knjizi “Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II”, izdavača Le monografie di Arkitekton, SRI spa – Milano, 2003. Za retrospektivnu izložbu održanu u “Ex macello” u Padovi 2002. uručena mu je Nagrada za umjetnost Francesco Petrarca. U povodu 500. obljetnice Andree Mantegne za izložbu “Ave Mantegna” posvećenu ovom renesansnom umjetniku, održanoj u Villa Contarini (Padova), dodijeljena mu je medalja za slikarstvo “Andrea Mantegna”.
Medalja i nagrada “Giotto e il suo tempo” uručena mu je za izložbu “Dimitrije e Dante” održanoj u Centro Danteresco u Ravenni 2002. godine. U povodu međunarodne manifestacije “Sjećanje na Prvi svjetski rat” izlaže u Parizu instalaciju “Pjesma bez riječi” u UNESCO-u. Hall Segur Francuska televizija TV3 Il de France – Paris snimila je 2018. serijal o likovnoj umjetnosti naslovljen “Pasija u umjetnosti” od srednjega vijeka do danas.
U četvrtom nastavku “Picasso i XX stoljeće” uz sliku “Raspeće Pabla Picassa”, odabrane su
slike raspeća Dimitrija Popovića, Jacquesa Villona i Artura Majke. Do sada je priredio sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao na više od tristo grupnih. Dobitnik je tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada za likovnu umjetnost i književnost.
O djelu Dimitrija Popovića do sada je objavljeno trinaest monografija te snimljeno petnaest dokumentarnih filmova. Objavio je pet knjiga eseja o likovnoj umjetnosti i četiri knjige iz beletristike. Član je Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), Crnogorskog PEN centra i Hrvatskog društva pisaca.
*****
Dimitrije Popović a painter and a writer, was born on 4th March 1951 in Cetinje. He graduated from the Academy of FineArts, Zagreb, in 1976. During his stay in Paris in 1974, Dado Đurić introduced him to the Paris art collector Jean Davray, which resulted in Dimitrije joining his surrealist collection exhibited in 1978 at the Alexander Braumuller Gallery, together with Salvador Dali, Ernst Fuchs, Victor Brauner, Dado Đurić, Leonor Fini and others. In 1982 in Pforzheim, the Liberta Gallery and Universal Fine Arts from Washington staged a joint exhibition of Dimitrije’s and Dali’s graphics and drawings. In the same year, on the occasion of the great jubilee “Leonardo a Milano 1482 – 1982”, Dimitrije exhibited a series of works named “Omaggio a Leonardo” in the Palazzo Sormani, Milan. Within the 27th international festival “Due mondi”, the host town Spoleto organized an exhibition of his paintings, drawings and graphics. In 1998, in the “XIII biennale inter-nazionale dantesca” in Ravenna, he was awarded the Giacomo Manzù Gold Medal for his sculpture “Heaven’s Door”. In the year of the celebration of 2000 years of Christianity, his series of crucifixion scenes “Corpus Mysticum” were exhibited in Rome, in Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria dell Popolo – l’Agostiniana Arte Sacra Contemporanea, and in the Pantheon. In 2001, at the Jagiellonian University in Krakow, he was awarded the “Best of the Year” prize for the listed exhibitions in Rome. He was one of the seventeen artists, art critics and philosophers (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino and P. Portoghesi), invited to respond to “The Letter of Pope John Paul II to Artists”. The responses were collected in the book “Artists Respond to Pope John Paul II”, published in 2003 by Le monografie di Arkitekton, SRI spa – Milan. In 2002, Dimitrije received the “Francesco Petrarca” art award for his retrospective exhibition held at “Ex macello” in Padua. On the occasion of the 500th anniversary of Andrea Mantegna, he was awarded the Andrea Mantegna medal for his “Ave Mantegna” exhibition devoted to this renaissance artist staged in Villa Contarini (Padua). Another medal and award – “Giotto e ilsuo tempo”, was given to him for his exhibition “Dimitrije e Dante”, which took place in 2002 in the Centro Dantesco in Ravenna.
Gioconda, olovka u boji, akrilik / La Gioconda, colored pencil, acrylic / 100 x 70 cm, 2019.
On the occasion of the international event “Memories of World War I”, he exhibited the installation “The Song without Words” in the Hall Segur of the UNESCO head quarters. In 2018, the French television TV3 Il de France – Paris made a TV series about fine arts, entitled “Passion in Art”, from the mediaeval times to the present day. In the fourth part of the series, “Picasso and the 20th Century”, in addition to Pablo Picasso’s “Crucifixion”, paintings depicting the same motif by Dimitrije, Jacques Villon and Artur Majka were presented.
So far, Dimitrije has had around seventy solo exhibitions in the country and abroad and participated in over three hundred group exhibitions. Dimitrije has won around thirty national and international awards in the field of fine arts and literature. So far, his work has been the focus of thirteen monographs and fifteen documentaries. He has published five books of essays on fine art and four fiction books. He is a member of the Doclean Academy of Sciences and Arts, Montenegrin Academy of Sciences and Arts, Russian Academy of Literature, Slavic Academy of Literature and Art (Bulgaria), Montenegrin PEN Centre and Croatian Writers’ Society.
e-mail: dimitrije.popovic1@gmail.com
VESKO PEJOVIĆ