O izložbi “Otisak vremena-Stećci u Crnoj Gori”

Posted on 26. Jun, 2019 by Vesko Pejović in Iz kulture

Izložbu “Otisak vremena – Stećci u Crnoj Gori”, koja je rezultat višegodišnjeg umjetničkog i terenskog istraživanja akademika Anke Burić, otvorio je sinoć (u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić” na Cetinju), predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti dr Dragan Vukčević.

Na njoj su prikazana 53 rada – frotaža – arheografike, kako sama umjetnica naziva otiske površine stećaka na platno, na kojima je kasnije umjetnički intervenisala, darujući publici jedinstveno iskustvo direktnog susreta sa stećcima u galerijskom prostoru, kao primjer sinergije savremene likovne prakse i srednjovjekovne umjetnosti.

Na izložbi je prikazan i dokumentarni film o radu Anke Burić kao i veliki broj dokumentarnih fotografija sa terena i studijska naučno-umjetnička publikacija koja sadrži, između ostalog, dnevničke zabilješke umjetnice, studijske tekstove Ljiljane Zeković i Miška Šuvakovića, kao i tekstove Mitre Cerović, Ljuba Gligorijevića i Julke Marinković.

Kustoskinje izložbe su istoričarke umjetnosti Ljiljana Zeković i Ljiljana Karadžić a organizatori su Narodni muzej Crne Gore i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.

Direktorica Narodnog muzeja Crne Gore, istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović kazala je da ovo impozantno djelo i naučni rad akademika Anke Burić predstavlja nastavak višedecenijskog dijaloga sa sopstvom, dijaloga sa pratvorcem, dijaloga sa prirodom. Ono što je suština, da su stećci kao vanredna kulturna dobra stavljena pod zaštitu UNESCO-a, pokazuje da je Crna Gora uvijek bila dio kulturnog nasljeđa i da zapravo samo slijedi civilizacijski tok.

-Upravo o tom toku i toj procesualnosti svjedoče nam radovi koji vanredno spajaju i kontekstuiraju, zapravo tradiciju u savremenom, običajnu praksu, istoriju, kulturu, antropološko, arheološko, arhitektonsko, lingvističko i semantičko nasljeđe. To su zapravo bili stećci.

Za mene kao istoričara umjetnost su ponajmanje nadgrobni spomenici, već prije svega umjetnička djela – kazala je Miranović i dodala da im tako prilazi i Anka Burić kao umjetnica, kroz vanrednu haptiku dodira i kroz hodanje i obitavanje na svim prostorima gdje se oni nalaze.

Otvarajući izložbu, predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti dr Dragan Vukčević kazao je da se tajna vremena prikazuje kao igra otiska i sjenke vječnosti, kao i da pred jednom takvom igrom sjenki stojimo i mi večeras.

-Dozvani su nam tragovi jednog minulog doba i jedne zgasle civilizacije. Hroničari bilježe, a istoričari dokazuju da je ona pripadala grani moćnog stabla hrišćanstva. Usudili su se da stvore drugačiji doživljaj od zvanične vjere i u tome je bila njihova istorijska tragičnost. Od onog materijalnog i vidljivog ostali su njihovi stećci zarasli u zaborav, a ono nevidljivo traje kroz igru sjenki i otisaka koji se ne daju izbrisati – naglasio je Vukčević i dodao da je daroviti umjetnik naše savremenosti, ispod pepela zaborava, preko otisaka kamena koji prekriva nečiju smrt, ponovo dozvao njihovu priču sa ovog i od onog svijeta. Ona je ispunjena nadom i strahom, vjerom i patnjom, težnjom ka istini i ljepoti.

Vukčević je kazao da ovakve izložbe svjedoče da kroz stvaralaštvo držimo službu nečem dubljem i trajnijem od nas samih. Ono je dokaz da se dodirom darovite ruke može projaviti neki novi, ili obnoviti zaboravljeni svijet.

-Otisci pred kojima stojimo su sjenke jednog minulog doba, isto onako kao što su riječi sjenke misli, a misli sjene ideja. Ta igra čini složeno tkanje duhovnosti. Izvan buke svijeta i daleko od oka svjetine, Anka Burić je kroz naporno tkanje ovih otisaka pred nas iznijela veliku ideju o nezaboravu stvaralaštva. Vratila nam je iz dubokog tihovanja zaboravljenu priču pramena jedne civilizacije.

I poručila nam je da će možda jednoga dana, u jednom, kako bi to mislilac rekao – još ne vremenu, neki njen daroviti srodnik napraviti otisak i onoga što smo mi u svojoj prolaznosti priložili našem vremenu – zaključio je Vukčević.

IZ BIOGRAFIJE ANKE BURIĆ

Anka Burić je rođena 1956. u Nikšiću. Diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Dževada Hoze, 1981. Na Akademiji Výtvarných Umění, u Pragu specijalizirala je kod profesora Ladislava Čepelaka (1982 – 1983). Magistarske studije završila je 1983. na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Branka Miljuša. Studijski je boravila u Parizu, u Site Internationale des Arts, 1984.

Redovni je profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, na odsjeku za grafiku. Redovni je član CANU od 2008.

Učestvovala je na preko 250 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Imala je 40 samostalnih izložbi grafika, slika i crteža.

Dobitnik je 27 nagrada za grafiku i crtež, od kojih su najznačajnije: „Velika diploma“ za grafiku na II INTERBITEP-u u Tuzli, 1982, 2004; „Veliki pečat Grafičkog kolektiva“ Beograd, 1985; Prva nagrada „Zlatna presa“ na III internacionalnom Trijenalu grafike u Kairu, 2000; Trinaestojulska nagrada Crne Gore, 2001; Nagrada 39. Hercegnovskog zimskog salona 2006; Nagrada za stvaralaštvo Braća Karić 2007; Nagrada za crtež Osten galerije Skoplje 2012.

Radovi Anke Burić nalaze se u kolekcijama značajnih muzeja i galerija u zemlji i inostranstvu, među kojima su Nacionalna biblioteka u Parizu i Aleksandrijska biblioteka.

Vesko Pejović

EVO I VIDEO ZAPISA RTV CETINJE I NOVINARKE NATAŠE KAŠĆELAN