Obilježeno 50 godina umjetničkog stvaralaštva Dimitrija Popovića

Posted on 24. May, 2019 by Vesko Pejović in Iz kulture

Juče (23 maja) je u Muzeju Mimara u Zagrebu, pred velikim brojem ljubitelja umjetnosti, otvorena izložba, promovisana monografija i izveden performans ,,Alegorija o umjetnosti,, povodom pedeset godina umjetničkog stvaralaštva Dimitrija Popovića.

Tih pedeset godina prezentirano je u opsežnoj i luksuznoj monografiji (urednik Božo Biškupić, grafičko oblikovanje Dragi Savićević) koja na 620 stranica obuhvata autorove tematske cikluse od ranih radova (1966.) do recentnih ostvarenja (2018.).

Kroz dvadeset ciklusa s odabranim karakterističnim djelima sagledava se umjetnikov interes za različite tematike od mitskih, sakralnih i svjetovnih sižeja koji su uprizoreni kroz likovno bogatu izražajnost ljudskog tijela, od žrtvovanja i posvećenja, erosa i tanatosa, lijepog i ružnog, stvarnog i imaginarnog. Također u monografiji je vidljiva i različitost medija kojima se Dimitrije Popović služio. Od klasičnih, crtež, slika, grafika, skulptura do modernih odnosno suvremenih, kolaž, asamblaž, fotografija, objekt, instalacija, performans.

Ljudsko tijelo je glavni motiv Dimitrijevog umjetničkog izraza povodom kojeg je Luko Paljetak zapisao: ,,Ljudsko tijelo Kristovo je idealan oblik svjedočanstva o kristovskom tijelu čovjeka radi suobličenja. Potencirana drastičnost veličanstvenog Dimitrijevog multiptiha muke nije ništa drugo nego neminovnost u vremenu u kojem se kako kaže Artaud, ,,metafizika mora kroz kožu unijeti u duše,,… Sav taj slikarski put jest rekapitulacija hoda i pozicije čovjeka. Nju Dimitrije neprestano ovjerava različitim poklonstvima tijelu, propituje ga figurama erosa i tanatosa, ulazi s njim u svijet Leonarda i božanstvenog trostavačnog Dantea, iscrtava verse Juditinih oniričkih desadeovskih dilema, zadiže skute Marilyn Monroe tražeći ovovremenu Magdalenu, ovovremenu ikonu u zamjenu za onu pravu, Veroniku.

U potrazi za tijelom konačnog sklada, za skladom konačnog tijela, istražuje on tijelo kao oblik što razmiče prostor koji uvjetuje tijelo, ,,želatinoznu tvar,, (G. Segato) iz koje božanskim očovječenjem izranja ovo mistično tijelo, ovakvo kakvoga vidimo, zato da jasnije bude ono nejasno, vidljivo ono nevidljivo. Sva ta njegova tjelesa jesu zapravo beskrajni prostor duha, duha koji bdije nad ponornom bjelinom papira u trenu kada se svaki put iznova izriče: Fiat lux! ,,U knjizi je talijanski likovnih kritičar Giorgo Segato zapisao kako ,,Dimitrijev već dugi umjetnički put na izvoran i jedinstven način obilježava njegov izbor poetike, svojevrsnog, posebnog, nadrealizma koji se ne nudi kao alternativa, nego kao ključ za shvaćanje i razumijevanje zbilje dublje negoli što to ona pokazuje na površini, ispod kore, unutar živih i pulsirajućih tkiva bića, u nemirnoj magmi psihe,,.

Za filozofa Žarka Paića koji je napisao filozovsko-estetski uvod u monografiju u kojem raspravlja o slici i tijelu u kontekstu moderne svijesti konstatira: ,,Zato je Dimitrijevo slikarstvo, čini se, najosobnija gnostička spoznaja mističnog otajstva tjelesne patnje na križu povijesti koja se može izreći tek slijedom slika oslobođenih od mita idealiziranog bogočovjeka,,.

O Monografiji su govorili njen urednik Božo Biškupić i još desetak osoba a na kraju i autor Dimitrije Popović koji je rekao da je sretan i zadovoljan što je 50 godina svoga rada obilježio tako sjajnom knjigom, ali je napomenuo da je to zadovoljstvo prožeto melanholičnom niti. Nije, melanholičan zbog godina i zbog svijesti što čovjek zna da će otići s ovoga svijeta, nego što postaje svjestan koliko ljepote daje umjetničko stvaranje.

Čovjek stvarajući pokušava odgovoriti na prirodu ljudskog bića jer zna da je već u plodu zametak sjemena smrti. Što nadilazi smrt je umjetnost. Smisao smrti daje smisao životu, kazao je Popović i pozvao se na citat iz istorije umjetnosti koji kaže da to što je život posvećen umjetnosti je jedno od najvećih čovjekovih posvećenja, koje umjetnost nije iznevjerila.

IZ BIOGRAFIJE DIMITRIJA POPOVIĆA

Dimitrije Popović, slikar i pisac, rođen je 4. mart 1951. na Cetinju. Studij na Akademiji likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu, 1976. godine. Za vrijeme boravka u Parizu 1974. godine Dado Đurić upoznaje ga s pariškim kolekcionarom Jeanom Davrierom pa u odabiru njegove nadrealističke zbirkei zlaže 1978. u Galeriji Alexander Braumüller, s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonor Finiidrugima.

U Pforzheimu 1982. Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona organiziraju zajedničku izložbu grafika i crteža Salvadora Dalija i Dimitrija Popovića. Iste godine, u povodu velikog jubileja Leonardo a Milano 1482 – 1982., izlaže ciklus radova ,,Omaggio a Leonardo,, u milanskoj Palazzo Sormani. U povodu 27. Međunarodnog festivala “Due mondi” grad Spoleto, u kojemu se taj festival održava, samostalno izlaže slike, crteže i grafike. Na “XIII biennale internazionale dante sca” u Ravenni 1998. dobiva Zlatnu medalju Giacomo Manzu za skulpturu “Rajska vrata”. U godini jubileja Dvije tisuće godina kršćanstva, izlaže u Rimu ciklus raspeća “Corpus Mysticum” u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria dell Popolo, L’ Agostiniana Arte Sacra Contemporanea i u Pantheonu.

Na Jagellonskom sveučilištu u Krakovu 2001. godine dodijeljena mu je nagrada “I migliori dell anno” za navedene rimske izložbe. Jedan je od sedamnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portoghesi) koji su pozvani da odgovorena “Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima”.

Odgovori su objavljeni u knjizi “Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II”, izdavača Le monografie di Arkitekton, SRI spa – Milano, 2003. Za retrospektivnu izložbu održanu u “Ex macello” u Padovi 2002. uručena mu je Nagrada za umjetnost Francesco Petrarca. U povodu 500. obljetnice Andree Mantegne za izložbu “Ave Mantegna” posvećenu ovom renesansnom umjetniku, održanoj u Villa Contarini (Padova), dodijeljena mu je medalja za slikarstvo “Andrea Mantegna”. Medalja i nagrada “Giotto e ilsuo tempo” uručena mu je zaizložbu “Dimitrije e Dante” održanoj u Centro Danteresco u Ravenni 2002. godine.

U povodu međunarodne manifestacije “Sjećanje na Prvi svjetski rat” izlaže u Parizu instalaciju “Pjesma bez riječi” u UNESCO-u. Hall Segur Francuska televizija TV3 Il de France – Paris snimila je 2018. serijal o likovnoj umjetnosti naslovljen “Pasija u umjetnosti” od srednjega vijeka do danas.

U četvrtom nastavku “Picasso i XX stoljeće” uz sliku “Raspeće Pabla Picassa”, odabrane su slike raspeća Dimitrija Popovića, Jacquesa Villona i Artura Majke. Do sada je priredio sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao na više od tristo grupnih. Dobitnik je tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada za likovnuu mjetnost i književnost. O djelu Dimitrija Popovića do sada je objavljeno trinaest monografija te snimljeno petnaest dokumentarnih filmova.

Objavio je pet knjiga eseja o likovnoj umjetnosti i četiri knjige iz beletristike. Član je Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), Crnogorskog PEN centra i Hrvatskog društva pisaca.