Cetinje :: Moj grad

Otvoren 50. Hercegnovski likovni salon

Posted on 03. Feb, 2017 by Vesko Pejović in Iz kulture

U Galeriji “Josip Bepo Benković” sinoć je ministar kulture Crne Gore Prof. mr Janko Ljumović otvorio 50. Hercegnovski zimski likovni salon, tematski osmišljen kao retrospektiva radova crnogorskih umjetnika do sada nagrađivanih na salonu. Prethodno su o djelima i značaju Hercegnovskog zimskog likovnog salona govorili direktor Gradskog muzeja i galerije Đuro Beli Prijić i istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović, kustoskinja ovogodišnjeg salona i  direktorica Upave za zaštitu kulturnih dobara. Kroz 50 godina Salona nagrađeno je 118 radova u raznim tehnikama. Ovogodišnji salon će biti otvoren do 2. marta.

Riječ Anastazije Miranović:

-U crnogorskom kulturološkom kontekstu apostrofirajući likovnu kulturu/umjetnost prošla godina bila je u znaku 70-ogodišnjice  Umjetničke škole i Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Čini se to  kao prirodna prethodnica onog što slijedi već na početku 2017. godine. U godini proslave 110. godine od rođenja velikog Petra Lubarde,  Hercegnovski zimski likovni salon slavi “zlatni” jubilej, svoj 50.  rođendan.

Dva jubileja su sudbinskim usudom vezana, jer, upravo je Lubarda zaslužan za osnivanje čuvene Umjetničke škole, prvo na  Cetinju, a ubrzo, nakon dvije godine (1948), i za njeno izmještanje u  Herceg Novi, u “hercegnovska praskozorja i velike žute narandže u  njegovim đardinima” (kako bi rekao još jedan od velikana – Dado Đurić),   gdje je dostigla svoje edukativno-stvaralačke vrhunce… Ostalo je istorija… Lubarda, Milunović, Prijić, Stanić, Dado, Tošković…

U slavljenju slike i slikarstva (čitaj likovnih umjetnosti), u zemlji  koja slovi za “zemlju slikara”, Herceg Novom, pored Cetinja i Nikšića,  nedvojbeno pripada zasluga sticanja tog epiteta, kako zbog bujne i  bogate prirodne, jednako i “mentalne geografije” umjetnika koji su se  u njemu rađali, živjeli, formirali, stasavali.

U zavisnosti od društveno-političkog konteksta, finansijskih  mogućnosti, Salon je imao diferentne koncepcijske realizacije – nekada je imao isključivo crnogorsku selekciju, nekada međunarodnu, a  bilo je izdanja Salona i bez crnogorskih predstavnika, ali uvijek su ga podržavali intelektualci svoga vremena ovdašnjeg i bivšeg jugoslovenskog prostora.

Rođen od velikih i među njima – od prvog Salona, davne 1968., kojeg je  otvorio tadašnji predsjednik Udruženja likovnih umjetnika SR Crne  Gore, umjetnik Aleksandar-Aco Prijić, kroz plejadu istaknutih koji su  uslijedili – umjetnici koji su izlagali na Salonu, istoričari  umjetnosti-selektori/članovi žirija, književnici (Mihailo Lalić, Blaže Koneski, Zuko Džumhur itd.), i političari  (ministri kulture i  predsjednici Opštine HN), koji su ga otvarali, do danas, kada je na  njegovom čelu Prijićev sin, takođe, umjetnik Đuro-Beli Prijić.

Ovogodišnji Salon tematski je osmišljen kao retrospektiva radova crnogorskih umjetnika. Postavku čine radovi crnogorskih likovnih umjetnika (55 slikara i 22 skulptora), nagrađivanih na Salonu od 1968. do danas. Izložena su djela Voja Stanića, Luke Berberovića, Aleksandara Aca Prijića, Nikole Gvozda Gvozdenovića,Đorđa Angelovskog, Milovana Mikija Radulovića, Vaska Lipovca, Đorđija Bata Pravilovića, Slobodana Boba Slovinića, Anke Burić, Milivoja Babovića, Vesne Vukčević Bošković,Mirka Mitka Bulajića, Zorana Bulatovića, Milke Delibašić. Tijane Liščević Dujović, Natalije Đuranović, Darka Đurišića, Dragoljuba Draga Đurovića,Nataše Đurović, Tijane Gordić, Anđelka Arnautovića, Adrijane Gvozdenović, Slavice Gvozdenović, Milijane Istijanović, Dušice Ivetić, Mihaila Muja Jovićevića, Dragana Karadžića, Biljane Keković, Srdana Kovačevića, Stanka Kovačevića, Gordane Kuč Vukotić, Miodraga Kusovca, Irene Lagator, Petra Martinovića, Maria Maskarelia, Milene Durutović Mijović, Sretena Milatovića, Branka Mrdaka, Danijele Mršulja, Bogdana Musovića, Marka Musovića, Naoda Zorića, Pera Nikčevića, Boška Odalovića, Lazara Pejovića, Pavla Pejovića, Radovana Pejovića Riječkog, Sanje Perišić, Marka Petrovića Njegoš, Ivanke Vane Prelević, Siniše Radulović, Nikice Raičević, Igora Rakčevića, Adina Rastoder, Vjekoslava Sagera, Nade Marović Stanić, Maje Šofranac, Nenada Šoškića, Rajka Todorovića Todora, Luke Tomanovića, Jelene Tomašević, Borisa Veriga, Darka Vlaovića, Žarka Vojičića, Nikole Mija Vujoševića, Borisa Boća Vujovića, Sava Vujovića, Srđana Vukčevića, Ane Zarubice, Nikoline Zuber i Milenka Žarkovića.

U svom obraćanju, ministar Ljumović je rekao:

-Pet decenija Hercegnovskog zimskog salona jeste prilika da se sagleda njegov životni ciklus, kroz iskustva i ostvarene domete ali je jedno sigurno, da je manifestacija bila važna referenca za umjetnike koji su u polju vizuelnih umjetnosti stvarali i koji i dalje stvaraju, na različitim meridijanima. Život manifestacije u proteklih pet decenija obilježen je i promjenama društvenog konteksta, koji je na različite načine determinisao i njegov karakter. To je dodatni razlog da u savremenosti i u godini jubileja dođemo do odgovora kako pozicioniramo Hercegnovski zimski salon u budućnosti. Kako ga pozicioniramo u umjetničkom i programskom aspektu, kako ga pozicioniramo u kontekstu gradske i nacionalne kulturne politike, ili u odnosu na prostor i publiku koja pomjera granice. Od hercegnovskog i crnogorskog do evropskog salona, svakako bi bila izazovna ambicija, ali i odgovornost da on to zaista i bude. Današnja Evropa jeste Evropa gradova i regiona, regiona koji se kulturno konstituišu izvan administrativnih granica, i koji grade jake kulturne mreže. U takvom scenariju razvoja izazovno je tragati za novom regionalnom  afirmicijom koja u nasljeđu ima dobru tradiciju jugoslovenskog perioda do 1990. godine.

PRESJEK LIKOVNOG ŽIVOTA

U uvodnom tekstu  kataloga koji prati izložbu a koji su uređivali, u okviru Savjeta, Vojo Stanić, Lazar Seferović, Luka Berberović, Ljiljana Zeković, Bogdan Musović, Anita Šimić, Jasmina Žitnik i Djuro Beli Prijić,  kustoskinja ovogodišnjeg salona Anastazija Miranović je, između ostalog zapisala:

Biti odabran u selekciji, izlagati na Salonu, biti nagađen, bila je, osim lične satisfakcije i značajna referenca za napredovanje u karijeri i profesionalnom sazrijevanju, ne samo umjetnika, već i likovnih kritičara, istoričara umjetnosti/selektora Salona.  Hercegnovski Salon je  u stvari „Luča mikrokozma” koja će (sa)čuvati sliku (skulpturu, crtež…), kao neugasivu iskru esencije umjetničkog stvaranja.

U širokoj amplitudi raznorodnih društveno-političkih gibanja, koja neminovno reflektuju duh vremena u umjetničkim djelima, svega nekoliko Salona slične profilacije omogućavaju kontinuirani slijed, analizu, kritički osvrt na stanje ovdašnje likovne scene.

Salon će biti otvoren do 2. marta

Vesko Pejović