Cetinje :: Moj grad

O izložbi slika Milene Vladisavljević

Posted on 24. Apr, 2016 by Vesko Pejović in Iz kulture

Pred brojnim ljubiteljima umjetnosti iz Podgorice, Kotora i Cetinja, sinoć je u prostorijama u Matice crnogorske Ogranak Cetinje, umjetnik Luka Lagator, uz zvuke klavira Isidore Jovićević i violine Božice Delić otvorio 32. samostalnu izložbu Milene Mile Vladisavljević. Izložba je prodajnog karaktera a radovi se mogu pogledati do 15. maja 2016. godine …

Evo besjede Luke Lagatora koja se nalazi i u katalogu koji prati  izložbu:

MILENA-MILA VLADISAVLJEVIĆ, jedan je od brojnih izdanaka divlje i neodoljive ljepote Crne gore, koja nije mogla ostati ravnodušna prema toj ljepoti i svom okruženju, već je zadojena i opijena tim čarima, još kao mlada, osjetila potrebu da svoju poetsku dušu izlije na slikarsko platno i da na taj način pokaže što osjeća.

Roditi se u Vusanjskom kraju, provesti rano djetinjstvo u Boki Kotorskoj, mladost u Titogradu- Podgorici, a živjeti u raznim krajevima bivše nam domovine, posebna je privilegija i bogatstvo kojim se napajala nadarena Milenina duša. Tako „naoružana“, opremljena i oplemenjena, ona prosto nije mogla odoljeti snažnom izazovu koji dolazi iznutra, spontano i nezaustavljivo, da se iskaže kao umjetnik. Prvo je osjetila potrebu da na sebi svojstven način, provuče kroz vlastitu prizmu, i reprodukuje ono što vidi, bilo da se radi o krajoliku, urbanom i ruralnom pejsažu, plahom planinskom izvoru ili cvijetu, da bi kasnije nerijetko osjetila potrebu da od svega toga dočara apstraktnu likovnu viziju kroz odnos valera u razigranoj simfoniji boja.

Ipak, može se reći da se ona čvrsto drži svog provjerenog i sigurnog terena- pejsaža, gdje se osjeća dominantno, komotno, razigrano i lepršavo. Nema strogog realizma, ali je primjetna težnja da se na slici sve odmah i jasno prepozna, da sve ima svoju klasičnu formu i sadržinu, ne ostavljajući mogućnost slutnje, drugačije imaginacije ili sumnje. Ta jasnoća, na njenim slikama, koliko god oduzima mistiku, toliko neodoljivo otkriva čistu, nenatrunjenu, suptilnu i lazurnu Mileninu dušu, iz koje i proizilaze tako čisti, rafinirani i prepoznatljivi pejsaži. Hromatski, oni su pitki i ujednačeni, po fakturi znalački i osjećajno materijalizovani, dovršeni i skladni, što ih čini posebnim. Na Mileninim slikama se naročito doživljava objekat – kuća. Ona je, gotovo, neizostavni dio svakog pejsaža ili je čisto dominantan objekat, tako da mu njiesu potrebni dodatni akcenti i zapažanja koja bi, eventualno, odvukla pažnju od onog esencijalnog što je umjetnik htio da istakne. Tu je primaran čovjekov dom, mjesto njegovog radjanja, življenja i umiranja, mjesto čežnje i povratka, toplo ognijište i vječita utjeha. Te su kuće uglavnom nakrivljene i trošne, svjedoci vremena i dogadjaja, nekadašnja i sadašnja staništa koja ne smiju biti zaboravljena.

Ciklus nazvan „NE-ZABORAVLJENA OGNJIŠTA“ na direktan način asocira na vrlo osjetljivu tačku našeg šireg okruženja i prave vrijednosti kojih još ima i kojima se treba vraćati. Taj krov nad glavom i dušom, ti prozori kroz koje gledamo svijet, ta vrata koja su nam vječito bila izlaz i ulaz, sve je to naš dom u kome gasne ili još tinja ognjište koje nam može dati toplinu bez koje ne bi mogli dalje. Osjetila je Milena te atribute što ih daju dom i ognjište, pretočila ih na svoja platna i ponudila nam i taj dio svoje duše, ne ističući nužno samo sopstveno umijeće i ego, već nas opominje i upozorava. Čini to lako i nenametljivo, ali snažno i sugestivno, motivom koji je prepoznatljiv publici koja se u svemu tome može prepoznati.

Iz biografije Milene Mile Vladisavljević:

Milena Mila Vladisavljević rođena je 1951. godine u Vusanju, R. Crne Gora. Rano djetinjstvo provela je u Boki Kotorskoj. Završila je srednju GTŠ „Marko Radević“ – arhitektonski smjer u Titogradu (sada Podgorici). Slikarstvom se bavi od rane mladosti.

Sa svojim radovima, prvi put se javnosti predstavlja u Sarajevu 1975.g.  Samostalno je izlagala u:  Puli, Rovinju, Slavonskom Brodu, Rajlovcu, Sarajevu, Pazinu, Titogradu, Tivtu, Herceg Novom, Nikšiću, Bigovu, Kotoru, Zemunu, a Jubilarna 30. samostalna izložba svečano je otvorena 2009. godine u Podgorici. U Puli je 2013. godine imala tridesetprvu  samostalnu izložbu.

Kolektivno je izlagala na više od 100 izložbi, u: Puli, Rovinju, Slavonskoj Požegi, Pazinu, Slavonskom Brodu, Sarajevu, Titogradu, Tivtu, Herceg Novom, Nikšiću, Novom Sadu, Kolašinu, Somboru, Čačku, Beogradu, Podgorici, Moskvi,Balašihi,  Sofiji, Ankari, Skoplju, Strumici, Kičevu, Ulcinju, Virpazaru, Mostaru, Cetinju, Korči…

Učestvovala je na više od 25 Likovnih kolonija (Apatin, Tivat, Kenđija, Sutomore, Kolašin, Virpazar, Šćepan Polje, Ivanova Korita, Mali Kaštjun – Medulin , Kičevo, Strumica, Ulcinj, Korča.

Član je ULIKS-a iz Pule od 1986.g „Slikarskog uranka“ i UILUCG-a iz Podgorice ,MedulinArt-a i Studio-Valerija iz Medulina.

Učestvovala je na Aukciji slika HRT, 1990 i 91g. Bila je inicijator više aukcija u dorotvorne svrhe na TVCG za što je dobila priznanje.

Vodila je likovne radionice u OŠ u Banjolama.

Kao koordinator s umjetnicima iz Crne Gore, radila je na realizaciji i učestvovala u dva međunarodna projekta: „Igračka mog djetinjstva,“2011 g, i „Mapa moga kraja“ 2014.g. u Podgorici.

Kontakt: mikasvla@gmail.com

Prilog pripremio i likovno opremio Vesko Pejović