Cetinje :: Moj grad

Filipu Jankoviću uručena nagrada “Petar Lubarda”

Posted on 18. Dec, 2015 by Vesko Pejović in Iz kulture

Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović uručio je preksinoć, 16. decembra državnu nagradu “Petar Lubarda” za 2015. godinu, slikaru i istaknutom kulturnom stvaraocu, Filipu Jankoviću, prilikom otvaranja Salona “Petar Lubarda” u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić” na Cetinju.

Selektorka Salona i autorka postavke je Žana Filipović, istoričarka umjetnosti a na Sa­lo­nu su pred­sta­vlje­ni ra­do­vi umjet­ni­ka Kr­sta An­dri­ja­še­vi­ća, Mil­ke De­li­ba­šić, Aba­za Di­zda­re­vi­ća, Dra­ška Dra­ga­ša, Ro­ma­na Đu­ra­no­vi­ća, So­nje Đu­ra­no­vić, Vla­di­mi­ra Đu­ra­no­vi­ća – Da­da, Ti­ja­ne Gor­dić, Sla­vi­ce Gvo­zde­no­vić, Al­de­ma­ra Ibra­hi­mo­vi­ća, Fi­li­pa Jan­ko­vi­ća, Bi­lja­ne Ke­ko­vić, Jo­ve­te Lju­mo­vi­ća, Sre­te­na Mi­la­to­vi­ća, Va­sa Nik­če­vi­ća, Rat­ka Oda­lo­vi­ća, Su­za­ne Pe­jo­vić, Ve­li­bo­ra Pa­vi­će­vi­ća, Je­le­ne Pa­vi­će­vić, To­ma Pa­vi­će­vi­ća, Iva­ne Va­ne Pre­le­vić, Igo­ra Rak­če­vi­ća, Adi­na Ras­to­de­ra, Želj­ka Re­lji­ća, Ni­ko­le Si­ma­ni­ća, Ri­ne Ša­bo­vić, Mi­o­dra­ga Šće­pa­no­vi­ća, Ma­je Šo­fra­nac, Ne­na­da Šo­ški­ća, Raj­ka To­do­ro­vi­ća To­do­ra, Vlat­ka Vu­jo­še­vi­ća, Na­o­da Zo­ri­ća i Ni­ko­li­ne Zu­ber.

Prisutima se obratila Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti, koja je u ime članova žirija obrazložila odluku:

-Uvaženi predsjedniče, gospodine Đukanoviću, poštovani ministre kulture Pavle Goranoviću, cijenjene dame i gospodo, pripala mi je čast da vam se obratim u ime žirija za dodjelu nagrade “Petar Lubarda” u 2015. godini.

Žiri u sastavu: predsjednik žirija prof. emeritus Nikola Gvozdenović, i članovi Mladen Lompar, Ljiljana Zeković i Nataša Nikčević, istoričari umjetnosti, kao i mr Zlatko Glamočak, akademski vajar, na sjednici održanoj 13 novembra u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić” nakon uvida u izložene radove 33 umjetnika koje je za Salon selektovala istoričarka umjetnosti Žana Filipović, u prvom krugu glasanja izdvojio je radove umjetnika: Filipa Jankovića, Romana Đuranovića, Sretena Milatovića, Naoda Zorića, Rajka Todorovića Todora, Toma Pavićevića, Nenada Šoškića, Slavice Gvozdenović, Draška Dragaša, Aldemara Ibrahimovića, Miodraga Šćepanovića i Abaza Dizdarevića.

Nakon prebrojavanja glasova u drugi krug ušla su tri umjetnika: Roman Đuranović, Filip Janković i Sreten Milatović da bi žiri tajnim glasanjem, eminentnu državnu nagradu iz oblasti likovnog stvaralaštva “Petar Lubarda” u 2015 godini, jednoglasno dodijelio akademskom slikaru Filipu Jankoviću za djelo pod nazivom „Mrtva priroda sa cvijećem“ iz 2013.godine.

Obrazloženje žirija:

Rad “Mrtva priroda sa cvijećem” kojim se na Salonu predstavio Filip Janković, pripada, kao i njegov cjelokupni likovni opus, najvećim lirskim dometima u savremenoj crnogorskoj umjetnosti.

Mrtve prirode, cvijeće, portreti i pejzaži predstavljaju njegovo motivsko opredjeljenje. Tražeći u njima slikarski senzualizam koji se zasniva na čistom lirizmu, iskrenosti emocija, poetskom izrazu, slikar izuzetne imaginacije i stvaralačke egzekucije Filip Janković povezuje viđeno i imaginarno, racionalno i emotivno.

U Jankovićevom slikarstvu magija svjetlosti objedinjavajuću energetsku snagu te svjetlost njegove rodne Crne Gore, duhovni i likovni ekvivalent kroz koji umjetnik posmatra i registruje svijet oko sebe i promjene koje se dešavaju u njemu. Bila je svjetlost i na mene djeluje kao sunce konstatuje Filip Janković, umjetnik koji majstorski rasporedom kompozicijskih elemenata, svjetlosnim senzacijama kolorističkim međuodnosima i rafiniranom osjećanošću produbljuje i definiše tanana likovna traženja.

Česta putovanja i duži boravci u raznim evropskim zemljama, Holandiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Rusiji, Engleskoj i Grčkoj, ostavili su trag u djelu slikara koji izuzetnim intelektualnim lirizmom registruje ambijentalne specifičnosti i prirodne fenomene novih prostora.

Međutim, treba imati u vidu da njegov opus predstavlja jedinstven likovno-estetski korpus u kojem su se varijacije jednog motivskog repertoara izdvojile iz određene problemske cjeline.

Slike Filipa Jankovića predstavljaju savršena, vitalna energetska polja definisana biranim tonovima, ritmalnim kadencama linija, bijelom svjetlošću i lirizmom ambijentalne atmosfere.

Njima pripada i nagrađeni rad „Mrtva priroda sa cvijećem“ nastao 2013 godine. On predstavlja sublimaciju izražajnih referenci slikarskog maga, koji u kompoziciju visokog artističkog dometa unosi notu intimnosti otkrivenu u malim, jednostavnim stvarima koje ljudski život čine ljepšimi toplijim.

Svojim originalnim djelom, slikar Filip Janković više od pola vijeka nalazi se u samom vrhu savremene crnogorske likovne umjetnosti. Njegovi radovi, pored izuzetnog kreativnog majstorstva, ispunjeni su i neponovljivom atmsferom satkanom od liriske topline i suptilne prefinjenosti, što ga čini jedinstvenim i nezaobilaznim u svim antologijskim pregledima crnogorske umjetnosti.

U ime žirija, laureatu Salona “Petar Lubarda” u 2015 godini Filipu Jankoviću, od srca čestitam nagradu Petar Lubarda, izuzetno priznanje, najveće koje može dobiti jedan likovni stvaralac u Crnoj Gori.

MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE:

(Uvodna riječ povodom otvaranja izložbe Salon„Petar Lubarda” i dodjele državne Nagrade „Petar Lubarda”, Cetinje)

Poštovane dame i gospodo,

Otvaranje Salona „Petar Lubarda” i uručivanje najvećeg državnog priznanja u oblasti savremene likovne umjetnosti –nagrade „Petar Lubarda”, veliki je događaj za Crnu Goru i njenu kulturu.

Večerašnja svečanost je prilika da se podsjetimo kako neprolazna djela naših umjetnika najbolje svjedoče o postojanosti našeg identiteta i vrijednostima crnogorske kulture.

Ona je važan faktor međunarodne afirmacije Crne Gore, i presudan činilac očuvanja crnogorskog bića.

Crna Gora je velika, stalna i nedokučiva umjetnička inspiracija, a njena prijestonica Cetinje svojevrsna riznica crnogorske darovitosti i kreativne stvaralačke energije.

Ovdje su temelji crnogorske državnosti, i nasljeđe koje potvrđuje pripadnost evropskom civilizacijskom krugu, kao i naš doprinos univerzalnim kulturnim vrijednostima.

Crnogorski slikari u tome imaju posebno mjesto. Između njih i Crne Gore postoji neraskidiva nit. Njihova stvaralačka osobenost, ma koliko bila oblikovana složenim životnim iskustvom u drugim podnebljima, uvijek ostaje vezana za Cetinje i Crnu Goru, o čijoj izuzetnosti svjedoče svijetu svojim veličanstvenim slikarskim djelom. Petar Lubarda je govorio: „Kada bi me neko pitao ko mi je bio učitelj u umjetnosti, morao bih da odgovorim – to je jedino bila Crna Gora”. Još jedan Cetinjanin, slikar vizionar, Dado Đurić, svoju vezu sa postojbinom objašnjavao je na sličan način: „Pa, da  meni  nema  Crne  Gore,  ne  bih ni ja  mogao  da  postojim… Čitavo  moje  slikarstvo  je  izvađeno  iz  Crne  Gore  kao  kad  čovjek  izvadi  draču   iz  tabana ili iz  ruke. Ja  čupam te  slike iz  Crne  Gore…”.

Evo, otvara se Salon „Petar Lubarda” i uručuje državna nagrada koja nosi ime Petra Lubarde, na Cetinju, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Dado Đurić”. Može li biti više crnogorske kulturne simbolike na jednom mjestu.

Selekcija ovogodišnjeg Salona, uz uvažavanje umjetničke slobode i raznolikosti umjetničkog izražavanja, prezentuje visoke domete u umjetnosti i kvalitetan je presjek aktuelne umjetničke scene. Ujedno, Salon je izraz stvaralačkog kontinuiteta u crnogorskoj likovnoj umjetnosti.

To potvrđuje i Filip Janković, ovogodišnji dobitnik nagrade „Petar Lubarda”.

On pripada generaciji crnogorskih slikara, koji su ostali vjerni tradicionalnim vrijednostima u umjetnosti. Slikarsko umijeće sticao je uz velikane kakvi su bili Marko Čelebonović i Milo Milunović.

Filip Janković prisutan je na crnogorskoj likovnoj sceni od sredine prošlog vijeka. Njegov bogati slikarski opus pripada antologijskim vrijednostima naše umjetnosti. Djela su mu u mnogim muzejskim i galerijskim kolekcijama u zemlji i u svijetu. Bio je zastupljen na svim značajnim likovnim manifestacijama kojima se crnogorska umjetnost prezentovala u inostranstvu. Ostajući decenijama dosljedan svojoj estetici, Filip Janković je dao izuzetan doprinos najvećim vrijednostima crnogorske savremene umjetnosti koju karakterišu izuzetne likovne individualnosti.

Janković ima impozantnu slikarsku biografiju. Srećom po umjetnost on aktivno stvara i nakon skoro punih šest decenija. Slikarstvo laureata, kako ističu istoričari umjetnosti, pripada vrhovima savremene likovne scene, i zrači plemenitošću.

Sve je to u potpunosti na nivou značenja i značaja nagrade „Petar Lubarda”.

Čestitam uvaženom crnogorskom slikaru Filipu Jankoviću na ovom prestižnom državnom priznanju.

Laureat Filip Janković u svom obraćanju, zahvaljujući  na dodjeljenoj nagradi je između ostalog rekao:

–Zahvalan sam onima koji su omogućili da imamo ovu nagradu koja za svakog slikara znači puno. Zahvalan sam Cetinju što nam je podarilo ovako divnu galeriju i Cetinjanima i ostalima iz Crne Gore koji su večeras došli u velikom broju, jer slike ako se ne gledaju one nemaju vrijednost.

Poštovani čitaoci,

Evo što je u katalogu koji prati izložbu a čiji je izdavač Ministarstvo kulture a koji je uredila Dragica Milić, generalna direktorka, napisala selktorka Salona Žana Filipović, istoričarka umjetnosti:

III Salon Petar Lubarda

-Postoji nešto neobjašnjivo i čudesno u fenomenu umjetnosti. Umjetnost je tajna, stvaranje umjetnosti je tajna, doživljaj umjetnosti je tajna. I sam čovjek je ntajna. Kao što kaže najumniji crnogorski pjesnik Njegoš: S točke svake pogledaj čovjeka/ Kako hoćeš sudi o čovjeku/ Tajna čojku čovjek je najviša. Suštinu umjetnosti nastojali su da objasne veliki mislioci, filozofi I umjetnici kroz vjekove. Na pitanje – čemu umjetnost, Petar Lubarda promišlja: … umjetnik izražava angažovanost najboljeg u ljudskom duhu da izrazi složenu snagu života. U tom smislu i ovogodišnji Salon, koji nosi ime Petra Lubarde, izraz je originalnih stvaralačkih i duhovnih vizija koje čine suštinu naše savremene umjetnosti.

U crnogorskoj likovnoj umjetnosti Petar Lubarda je jedan od najznačajnijih slikara druge polovine XX vijeka. Umjetničkom snagom obilježio je crnogorsku kulturu, čineći je prepoznatljivom u južnoslovenskom i evropskom prostoru. Petar Lubarda je posjedovao originalnu sposobnost da slikarstvo uzdigne do njegovog vanvremenog značenja. Umjetničko djelo je simbol u kome se sjedinjuju forma i sadržina u čistu vizuelnost kojom se na osoben estetski način uspostavlja likovni svijet. I to ne samo prema mjerilu ljepote, već prije svega istine. Hajdeger ističe da umjetničko djelo predstavlja ne samo nešto istinito – već istinu. To je suština. Može se zaključiti da ono što je Petar II Petrović Njegoš za našu književnu tradiciju, to je Petar Lubarda za naš likovni senzibilitet, jer se I kroz Njegoševu poeziju i Lubardina platna proslavlja duhovnost uzvišene vrijednosti Crne Gore.

Sam Lubarda ističe da pripadnost jednom narodu donosi umjetniku jednu boju, jedan zvuk, poseban, bilo da na to utiče istorija njegovog naroda, bilo kraj, predio u kojem živi ili je živio. Ove riječi potvrđuju njegovu dubinsku povezanost sa Crnom Gorom. Lubardin koncept slikarstva utemeljen je na njenim istorijskim i društvenim vrijednostima, mitu i tradiciji ali i živopisnim pejzažima. On je svijetu oko sebe davao estetski smisao gledajući u čistu ljepotu, onu ljepotu koju je moguće iskazati samo oblikom i bojama. Zato su njegove slike tako snažno spiritualne i predstavljaju dramatičan spoj boje i svjetlosti.

Lubardino slikarstvo nastavlja dugu slikarsku tradiciju u crnogorskoj kulturi. Zajedno sa Miodragom Dadom Đurićem postavlja paradigmu modernog likovnog izraza. Kultura I umjetnost određuju duhovni identitet jednog naroda. U njima se čuva od zaborava sve što je vrijedno u duhovnoj istoriji. U tom kontekstu, umjetnost je otpor zaboravu, način da se sve što je vrijedno sačuva u vanvremenoj memoriji i postane kulturna baština, inspiracija za nove umjetnike i njihove stvaralačke napore.

Salon Petra Lubarde već dugi niz godina promoviše i afirmiše najznačajnija umjetnička ostvarenja u oblasti likovne umjetnosti. Ovaj Salon reprezentativni je presjek novih umjetničkih orjentacija I originalnih djela nastalih tokom poslednjih tri godine. Kao glavni kriterijum pri izboru radova ovogodišnjeg Salona nametnula se autentičnost i umjetnička kreativnost autora. Stvaralačka energija naglašena je u svim izabranim djelima, što Salonu obezbjeđuje jedinstveni umjetnički doživljaj. Iako je riječ o vrlo raznorodnim umjetničkim diskursima, ono što ih objedinjuje jeste izvorna, stvaralačka snaga koju uočavamo u svakom od izloženih djela, bilo da se radi o klasičnim slikarskim formama ili najsavremenijim vidovima umjetničkog izraza.

Ove godine na Salonu su zastupljena 33 umjetnika, različitih likovnih poetika i tehnika izražavanja, koji pripadaju različitim generacijama. Njihov stvaralački opus pokazatelj je visokih estetskih dometa savremene crnogorske likovne scene. Istovremeno, njihova umjetnička ostvarenja usklađena su sa evropskim umjetničkim tokovima. To je pokazatelj da je riječ o umjetnicima koji u svojim radovima prate i primjenjuju moderne umjetničke izraze, slijedeći nove umjetničke orjentacije. Takođe je karakteristično da su njihovi radovi povod za snažan doživljaj i akt recepcije u kome se posmatraču konstituiše estetska vrijednost. Pitanje recepcije umjetničkog djela je u prvom planu. Umjetničko djelo je slojevito, sastavljeno od više različitih segmenata. Ono je poziv da posmatrači na osnovu tih različitih slojeva aktivno reaguju i postaju neraskidivi dio umjetničkog projekta. Na fonu odnosa između posmatrača i umjetničkog djela stvara se neponovljivo iskustvo u kome je posmatračka svijest kreativna i odgovorna za konačan smisao umjetničkog djela. Posmatrač I umjetničko djelo čine cjelinu.

Proces stvaranja umjetničkog djela poznat je samo umjetniku. Lubarda o tome piše: Za moje umjetničko osjećanje ostalo je zauvijek važno da radim logično i da je osjećanje stvarnog prisutno, da se nazire mogući siže, da se bude iskren u svakom pogledu. Umjetnik je iskren u svojoj privrženosti i posvećenosti stvaralačkom radu. Samo tada nastaju velika umjetnička djela. Umjetničko djelo jeste poruka koja nam ukazuje da postoje neprolazne vrijednosti. I ovogodišnji Salon upravo je djelo iskrenosti, nadahnuća i inspiracije koju svaki od posjetilaca Salona može osjetiti, samo ako se prepusti umjetničkoj tajni. Ona je uvijek u neposrednom susretu, između umjetnika, umjetničkog djela i posmatrača.

IZ BIOGRAFIJE FILIPA JANKOVIĆA

Filip Janković, rođen je 28. avgusta 1935. godine u Gornjoj Gorici kod Podgorice. Akademiju za likovne umjetnosti i specijalni tečaj završio je 1964. godine u Beogradu. Studirao je u klasi Ljubice Sokić, Marka Čelebonovića, Mila Milunovića i Nedeljka Gvozdenovića. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Parizu specijalizirao je 1970/71. kod profesora Singier-a. Studijska putovanja: Francuska, Holandija, Italija, Velika Britanija, SSSR i Njemačka. Bavio se i pedagoškim radom.

SAMOSTALNE IZLOŽBE 1962. Titograd, 1964. Titograd, 1964. Beograd, 1966. Nikšić, 1969. Cetinje, 1974. Titograd, 1974. Gornja Gorica, 1974. Budva, 1974-75. Beograd, 1978. Kotor, 1982. Titograd, 1983. Sveti Stefan, 1983. Zagreb, 1984. New York, 1984. Kotor, 1984. Tivat, 1984. Herceg Novi, 1987. Beograd, 1988. Stuttgart, 1989. Mannheim, 1989. Speyer, 1990. Mannheim, 1993. Podgorica, 1995. Podgorica, 1996. Podgorica, 1997. Herceg Novi, 1998. Podgorica, 2001. Herceg Novi, 2002. Kotor, 2003. Nikšić, 2004. Herceg Novi, 2005. Kotor, 2005. Herceg Novi, 2006. Herceg Novi.

GRUPNE IZLOŽBE 1959. Likovno stvaralaštvo mladih – Beograd 1964. “Oktobarski salon” – Beograd 1967. “Jesenji salon” – Pariz 1968. Crnogorsko slikarstvo – Kluz (Rumunija) 1968. “IV jesenji salon” – Banja Luka 1968. “Salon 13. novembar” – Cetinje 1970. Izložba Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije – Zagreb 1970. “Poslijeratna crnogorska umjetnost” – Beograd 1970. Stipendisti francuske vlade – Pariz 1972. “Poslijeratna crnogorska umjetnost” – Rim 1972. “Poslijeratna crnogorska umjetnost” – Bari – Pariz 1972. Kritičari su izabrali – Beograd 1974. “Jugoslovenski pejzaž” – Zrenjanin 1975. 3. izložba jugoslovenskog portreta – Tuzla 1977. Sa ULUCG u Danskoj i SSSR-u 1979. “Pejzaž u crnogorskom slikarstvu – 1900 -1997” – Zemlje Sjeverne Afrike i Kipar – Austrija 1980. 1979. Salon “13. novembar” – Cetinje 1980. Jugoslovneski trijanale, ekologija i umjetnost – Maribor 1980. Savremeno crnogorsko slikarstvo – SR Njemačka 1980. Jugoslovenski pozorišni portret 1945 – – 1980. Tuzla 1981. 2. bijanale akvarela Jugoslavije – Karlovac 1981. Izložba Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije – Skoplje 1981. “Umjetnost na tlu Crne Gore od praistorije do danas” – Moskva 1982. “Savremeno jugoslovensko slikarstvo” – Zagreb 1983. 3. bijanale akvarela Jugoslavije – Karlovac 1985. 4. bijanale akvarela Jugoslavije – Karlovac 1996. 29. Hercegnovski zimski salon 1996. Jugoslovenski pejzaž – Sombor 1996. Recentno crnogorsko slikarstvo – Austrija 1997. Savremeno crnogorsko slikarstvo – Vašington 2002. Crnogorska umjetnost, Sarajevo 2006. Savremena crnogorska umjetnost, Beč …

NAGRADE I ODLIKOVANJA 1959. Prva nagrada za slikarstvo Univerzitetskog odbora – Beograd 1965. Nagrada “Oslobođenje Titograda” – Titograd 1970. Trinaestojulska nagrada SRCG 1986. Orden rada sa zlatnim vijencem Predsjedništva SFRJ 1991. Nagrada ULUC

VESKO  PEJOVIĆ