
Anelino veče
Posted on 16. Jun, 2015 by Vesko Pejović in Iz kulture
–KONCERT I IZLOŽBA SLIKA ANELE ČINDRAK
Koncert i izložba slika „Oko mene” svestrane mlade umjetnice Anele Čindrak, izazvao je veliko interesovanje publike koja se u četvrtak veče (11.
juna 2015. godine), okupila na platou ispred Crnogorske galerije umjetnosti „Miodrag Dado Đurić” na Cetinju. Posjetioci ovog događaja, pored uživanja u koncertnom programu tokom kojeg je Anela, zajedno sa svojim gošćama Eden Sekulović (violončelo), Božicom Delić (violina), Milenom Kankaraš (klarinet) i Džejlom Čindrak (viola), izvela djela Hermosa, Pjacole i Galijana, imali su priliku da vide i 15 njenih slika na kojima dominiraju motivi Cetinja.
IZ BIOGRAFIJE ANELE ČINDRAK
Anela Čindrak (13.08.1992.) je rođena u Pančevu. Osnovnu školu je završila u Bijelom Polju a Srednju muzičku školu ,,
Vasa Pavić” (u klasi profesorice Irene Merdović-odsjek harmonika) u Podgorici. Sada je student Specijalističkih studija i saradnik u nastavi (u klasi profesora Predraga Jankovića) Muzičke akademije na Cetinju. Dobitnik je više državnih i međunarodnih nagrada u disciplinama kamerna muzika i solo harmonika. Sarađivala je sa eminentnim profesorima i nastupala u: Turskoj, Albaniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji… Slikarstvom se bavi od malih nogu a ovo je njena prva samostalna izložba.
Prisutne je, u ime organizatora – Matice crnogorske Ogranak Cetinje, pozdravio Luka Lagator, slikar i svjetski priznati karikaturista:
-Neobična je umjetnica ANELA ČINDRAK. Njena krhkost, na prvi pogled, ne odaje tu nevjerovatnu snagu i
moć koju ona posjeduje. Ona od rođenja ima u sebi nešto što je čini umjetnikom. To se osjeti, čuje i vidi tek onda kada njeno djelo isprovocira čula. Prvo njena pa onda i naša. Harmonika, iako težak i zahtjevan instrumenat, u njenim rukama postaje poslušna, pa melodijska i basova strana, pod Anelinom komandom, izvijaju čudesne akorde pri čemu je umjetnica često pravi virtuoz. Instrumenat postaje dio njenog bića, ili se ona pretvara u instrumenat, pa se ta cjelina, izvodeći neodoljivi vibrato, doživljava kao neobična simbioza, iz čega proizilazi nezaboravan osjećaj. Milina je slušati njeno muziciranje, bilo da izvodi nečiju kompoziciju pisanu isključivo za harmoniku, ili se radi o transkripciji djela pisanog za drugi instrumenat, kada na svojstven način proizvodi zvukove koji podsjećaju na zvuk orgulja ili harmonijuma. I ne samo to, ona i sama
komponuje i vješto improvizuje, dokazujući tako da znalački i dobro vlada svojim instrumentom, potvrđujući svoj stvaralački senzibilitet. Pri tome često koristi već dobro poznate motive iz bogatog folklornog nasljeđa svog okruženja čime ostavlja upečatljiv utisak na auditorijum.
Nije Anela samo muzičar. Njen raskošni talenat daje joj mogućnosti da se ispolji i kao slikarka. I tu pokazuje da vrlo vješto vlada i sa jednim drugim instrumentom, a to je slikarska kičica. Na svojim radovima posebno ispoljava osjećaj za prostor i boju, što se naročito vidi na slici gdje je i svoju harmoniku ukomponovala u prostor koji je predmet njene pažnje. Od harmonike sve počinje, a u perspektivi se oslikava prepoznatljiva ulica kao determinanta na kojoj se sve dešava i rješava.
Zavoljela je Anela Cetinje, pa joj se valjda tako i probudila stara ljubav – njeno slikarstvo. Ko god ima to zrnce posijano u sebi, navlaženo cetinjskim maglama, ono mora da proklija, da se pojavi, da se pokaže i dokaže. Nije umjetnica mogla ostati ravnodušna prema Balšića pazaru, Cetinjskom manastiru, Njegoševoj ulici, Lokandi… i zato imamo priliku da vidimo njen pogled i lični doživljaj brojnih cetinjskih motiva i drugih širom Crne Gore. Urbana sredina joj je glavna preokupacija, poznati objekti, ulice, obični kućerci i drveće uz
dominantno plavetnilo neba. Crtež je tvrd i precizan kao sigurna potka za neophodnu nadogradnju slike. Umjetnica ne eksperimentiše, ne svodi formu, ne ističe akcente i ne zalazi u nepoznato, čvrsto se držeći već osvojenih i usvojenih premisa koje su joj prihvatljive i zadovoljavaju njen likovni senzibilitet. Imponuje njena želja i trud da spoji svoje muziciranje sa svojim slikarstvom čineći zadovoljstvo sebi i nama koji uživamo u njenom umijeću.
Evo što je nakon koncerta za čitaoce sajta cetinje-mojgrad.org izjavila vidno uzbuđena, ali uvijek nasmijana i šarmantna Anela:
CETINJE JE MAGIJA
-Velika mi je čast što sam imala mogućnost da realizujem ovakav projekat upravo na Cetinju i to zahvaljujući Matici crnogorskoj i gospodinu Vesku Pejoviću. Veoma sam srećna što je publika došla u velikom broju da me podrži. Još jedna divna čunjenica je i to da su na mom koncertu bile gošće četiri umjetnice od kojih su tri moje koleginice i prijateljice a četvrta – mlađa sestra Džejla. Mislim da je ovo bio najbolji način da se zaokruže 4 godine mog života na Cetinju. Odavde nosim samo najljepše uspomene. I znam da ovakav događaj niđe ne bi bio u ovakvom sjaju i sa ovoliko topline kao na Cetinju.
Osim što je ova izložba bila ostvarenje mog sna iz djetinjstva njom sam htjela da pokažem da se do svakog cilja može doći samo ako postoji velika želja i rad. Bilo je teško u nedostatku slobodnog vremena napraviti slike a još teže izložiti radove u gradu slikara. Gospodin Vesko Pejović me habrio od samog početka, zato sam neizmjerno zahvalna njemu i Luki Lagatoru koji je u katalogu koji prati ovaj događaj napisao prelijep tekst …
Veoma mi je žao što nijesam imala više vremena da ovom izložbom obuhvatim još neka prelijepa mjesta na Cetinju. Cetinje je magija, ali i velika zagonetka. Težak je život jednog umjetnika na Cetinju, ali ima i dosta prednosti koje uglavnom moje kolege ne koriste. Treba stalno ići naprijed i tražiti više, nezavisno od Akademija koje su odličan oslonac ali i mač sa dvije oštrice. Studenti moraju biti inicijatori…
Cetinje mi bilo mnogo atraktivnije kad se naša umjetnost ne bi konstantno zavlačila u četiri akademska zida. Ona treba da diše i da bude svuda, po ulicama, u kafićima, restoranima. Zbog toga smatram da je bila lijepa ideja organizovati ovaj događaj na otvorenom prostoru.
Uz napomenu da će izložba biti otvorena do kraja juna upućujem najljepše želje Aneli u daljem umjetničkom usavršavanju.
Vesko Pejović
Foto: Enes i Vesko Pejović
Božidar
23. Jun, 2015
Dragi Vesko,
Kao uvijek, prilozi su savršeni, bogati sadržajem i fotografijama. Ovaj za Anelino veče posebno. Crna Gore ne samo da može da se ponosi muzičkim talentima već i njihovom ljepotom. Poslacu ti kad stignem u Pariz par fotografija sa jednog sličnog koncerta u Kejptaunu dvije godine unazad, možda ti sinu neke nove ideje.