
Pjesma bez riječi – The Song without words – Chanson sans paroles
Posted on 03. Dec, 2014 by Vesko Pejović in Iz kulture
Nadrealistička instalacija našeg proslavljenog umjetnika Dimitrija Popovića, pod nazivom “Pjesma bez riječi“, koja predstavlja svojevrstan doprinos obilježavanju 100-te godišnjice početka I. svjetskog rata, prestavljena je u Parizu 24.11.2014. Izložbeni prostor Hale Segur u UNESCU gdje je izložena u neposrednoj je blizini Đakometijeve skulpture. a popularno ga zovu i “Koridor nacija (njime dnevno prođe oko dvije hiljade ljudi). UNESCO u Parizu posjeduje izuzetnu kolekciju djela savremene umjetnosti što ambijentu ove središnje svjetske institucije daje posebnu vrijednost. Tu su djela Pikasa, Henri Mura, Đakometija, Miroa, Kaldera, Tapijesa, Roberta Mate, Eroa , Jorna i drugih. Povod izložbe , ambijent i tema čine simboličnu cjelinu u kojoj se kroz umjetnost afirmiše čovjekov kreativni duh naspram onog destruktivnog nagona koji se ispoljio u tragedijama i stradanjima u Prvom svjetskom ratu. Izložbu je otvorila ambasadorka Crne Gore u Parizu Irena Radović.
Chanson sans paroles
L’annee 2014 est marquee par le souvenir de la Premiere guerre mondiale. Il est passe un siecle depuis cette periode des souffrances et des ravages inconnus jusque la. En meme temps, le debut du XXe siecle a libere un enorme potentiel createur realise dans les decouvertes scientifiques epochales et les oeuvres d’art supremes.
Ainsi, dans les temps modernes, s’est-il exprime encore une fois la dualite de la nature humaine et la contradiction de ses traits – createur et destructif.
L’installation „Chanson sans paroles“ exprime cette dualite de la nature humaine. Le piano, comme instrument de musique, symbolise le besoin createur qui annoblit la vie humaine et lui accorde un sens. Le fusil, comme arme a feu symbolise la destruction et la mort. Ces deux objets d’utilisation differente constituent une composition surrealiste d’une harmonie formelle et d’une unite absurde. „Chanson sans paroles“ est un memento des evenements qui ont durablement marque une epoque turbulente de l’histoire moderne.
The Song without words
This year (2014) commemorates the centenary of the outbreak of the First World War in which occurred thus far unprecedented human casualties and destruction. At the same time, creative potential emerged at the start of the 20th century, which resulted in epochal scientific developments as well as great artistic achievements. Still today, this dualism of human nature is manifested, though its contradictory characteristics-creation and destruction.
The installation “The song without words” expresses this dual aspect of human nature. The piano as a musical instrument, symbolizes the human need for creativity, which enables human life and gives it meaning.The rifle as firearm symbolizes destruction and death. These two very different objects together form a surrealist composition of harmony and absurd unity. “The Song without words” is a memento of the events that have permanently
marked a turbulent period of modern history.
Pjesma bez riječi
Ove se 2014 godine obilježava sjećanje na Prvi svjetski rat. Navršilo se sto godina od vremena u kojem su se dogodila do tada nezapamćena stradanja i razaranja. U tom istom vremenu ranih godina XX stoljeća oslobađao se golemi stvaralački potencijal realizovan u epohalnim znanstvenim otkrićima i vrhunskim umjetničkim ostvarenjima.
Tako se i u moderno doba ispoljila ona dvojnost ljudske prirode, oprečnost njenih karaktera – stvaralaokog i destruktivnog.
Instalacija “Pjesma bez riječi” izražava taj dvojni aspekt ljudske prirode. Klavir kao muzički instrument simbolizuje čovjekovu potrebu za stvaranjem koje oplemenjuje ljudski život i daje mu smisao. Puška kao vatreno oružje simbolizuje razaranje i smrt. Ova dva predmeta
različitih namjena čine nadrealističku kompoziciju formalne harmonije i apsurdnog jedinstva.
“Pjesma bez riječi” je simbolični memento na događaje što su trajno obilježili jedno burno razdoblje moderne istorije.
Dimitrije Popović
Prilog pripremio i likovno opremio Vesko Pejović
.
Aleksandar Dajkovic
09. Dec, 2014
Sjajna podudarnost datuma, umjetnika, i djela u smislu značaja i dometa koje imaju za svjetsku umjetnost i kulturu. Kroz djelo se prati istorijska transfenzala od stvaralačkog ka destruktivnom, i u krajnjem opet stvaralačkom, koje inventivno podsjeća na destruktivnu prošlost….Genijalno!