Cetinje :: Moj grad

Izložba ctreža Milene Đurović

Posted on 07. Nov, 2014 by Vesko Pejović in Iz kulture

U Matici crnogorskoj Ogranak Cetinje sinoć je umjetnik  Luka Lagator otvorio prvu samostalnu izložbu crteža Cetinjanke  Milene Đurović koja od rođenja boluje od cerebralne paralize. Sa oko trideset Mileninih “mozaika” urađenih nesvakidašnjim stilom, brojnu i šarmantnu publiku ozračila je toplina dječije duše, slutnja i želja za bolje sjutra a zvuci violončela Eden Sekulović i harmonike Anele Čindrak, dvije vrsne muzičarke, dali su posebnu dimenziju ovoj večeri …

Evo riječi Luke Lagatora:

-Matica Crnogorska- Ogranak Cetinje, otvorila je svoja vrata i dala priliku mladoj i talentovanoj Cetinjanki MILENI DJUROVIĆ da javnosti, a posebno likovnoj publici, predstavi svoj opus crteža na samostalnoj izložbi koju, splet nokolnosti, jedna ljudska sudbina i neobičnost u izrazu, čine sasvim posebnom.

Na prvi pogled mogu se uočiti: stilska ujednačenost, fini osjećaj za boju, kompoziciona jednostavnost i prepoznatljiv rukopis. Ujednačenost kompozicije proizilazi iz stalne težnje da se do maksimuma ispuni prostor apstraktnim ili prepoznatljivim figurama, modelima i znakovima koji u svojoj kauzalnosti ipak nijesu nastali u „igri smjeloga slučaja“, već se tako samo čini.

Postoji tu neki poredak, neka čežnja, neka slutnja, neka nada. Što bi drugo radilo suptilno i nadahnuto biće nego da u dugim i nametljivim cetinjskim izmaglicama u tjeskobi realnog i irealnog života, prazni svoju dušu od svega što se nakupilo, nataložilo i ispatilo? Najbolji posrednik za to jeste neodoljiva bjelina papira ili platna ispred sebe. Prepoznala je Milena moć te bjeline i neopisivu radost i olakšanje koje joj ona može donijeti. Zato se latila olovke i boje, pa se bijeloj hartiji do kraja povjerila iskreno i pošteno. Rezultat su ovi radovi koji su samo jedan mali dio njene priče bez kraja. A sve je počelo negdje duboko u njenoj duši, u podsvijesti koja daje i odaje skrivene impulse i neodoljivu želju da se kaže, saopšti, povjeri…

Ne ostavlja Milena ni trunku neobradjenog i slobodnog prostora na svojim radovima. Sve je iscrtano i puno jedne možda nedokučive „lirske fantazije“ komponovane od racionalnih i iracionalnih formi poput Miroove ili Polokove bilježnice koja je ostala neiščitana u nekoj skrivenoj ladici umjetnikovih tajni i dalekih sjećanja. Nema na ovim crtežima tonskih prelivanja i valera kod pojedinih elemenata, ali se veoma razuđena hromatska skala osjeća u cjelini svakog njenog rada. Nema ni treće dimenzije i perspektive, nego je sve dato sa akcentom na same figure koje u opštem galimatijasu, svaka za sebe, nose svoju formu i boju čineći tako dio jedinstvene kompozicije na ograničenom prostoru. Sve je tu, reklo bi se, u vidnoj korelaciji sa realnim životom koji u najvećoj mjeri i determiniše stav u likovnom izrazu autora. Važno je raditi, izgarati, stvarati i u tome pronaći smisao. Važno je uživati u trenutku i omogućiti sebi bezbroj takvih trenutaka, sve dok se prostor ne ispuni do samoga kraja. A onda ispočetka, i opet do beskraja, do zvijezda i dalje do beskonačnosti. I tu autor vidi izlaz –  u dalekoj nekoj perspektivi koja našem oku nije prepoznatljiva na samim crtežima, ali se može naslutiti, baš kao što u beskonačnom zvjezdanom jatu slutimo svoju srećnu zvijezdu.

Poštovani čitaoci, prilog o Mileninoj izložbi  završit ću  komentarom Cetinjanina Božidara Darića koji već duže vremena živi i radi u Parizu:

Ovo je izvanredno, genijalno. Djevojčica je nesumnjivo jedan od najvećih talaneta Cetinja svih vremena. Izložba  će se nesumnjivo ubrojiti u jedan od najvećih uspjeha vašeg ogranka. Najiskrenije čestitke tebi i svima koji su pomogli oko organizacije. Milenini radovi  su me blago asocirali na  slike koje sam nedavno vidio u muzeju afričke umjetnosti u Parizu, koje smatraju remek djelima. Djevojčica je nesumnjivo na istom ako ne  i višem nivou. Nadam se da  neće izostati  sva moguća podrška genijalnoj djevojčici…

IZ BIOGRAFIJE MILENE ĐUROVIĆ

Rođena je 25.07.1986. godine na Cetinju gdje živi u petočlanoj porodici. Od rođenja boluje od cerebralne paralize i pripada osobama sa smetnjama u razvoju. Završila je šest razreda Osnovne škole „Njegoš“ na Cetinju a dalje školovanje je nastavila u Zavodu za školovanje i rehabilitaciju invalidne djece i omladine u Podgorici. Od svoje jedanaeste godine članica je Udruženja djece sa smetnjama u razvoju „Razvitak“ Cetinje „Naša inicijativa“ Podgorica.

Milena od svog ranog djetinjstva ima sklonost ka crtanju što su prvi otkrili njeni profesori. Sa svojim radovima par puta je bila predstavnik škole na izložbama… Za crtanje najviše koristi drvene bojice i grafitnu olovku.

Njeni radovi na izložbama „Love and Life“ u Biljardi i u Udruženju „Razvitak“ bili su posebno zapaženi pa su tako dospjeli na izložbe u Švedskoj i Norveškoj.

Crtanje je smisao njenog života.

PRILOG PRIPREMIO VESKO PEJOVIĆ