Cetinje :: Moj grad

O izložbi “Zidovi” Bogdana Musovića

Posted on 12. Jul, 2014 by Vesko Pejović in Iz kulture

Povodom Dana državnosti Crne Gore, cetinjski ogranak Matice crnogorske, u svojim prostorijama na Balšića pazaru, organizovao je izložbu skulptura  BOGDANA V. MUSOVIĆA iz ciklusa „ZIDOVI” koju je večeras (12.07.14) u 19 h, otvorio poznati umjetnik i karikaturista Luka Lagator.

Riječ Luke Lagatora:

Dame i gospodo,

Povodom Dana državnosti Crne Gore, Matica Crnogorska Ogranak Cetinje, organizuje samostalnu izložbu skulpture BOGDANA MUSOVIĆA, našeg člana i dugogodišnjeg predsjednika Ogranka Herceg-Novi. Musović je rođen u Nikšiću. Umjetničku školu je završio u Herceg Novom, a Filozofski fakultet-istoriju umjetnosti u Beogradu. Svoje radove izlaže od 1968. godine. Od 1970 do 1984. godine, u okviru Društva Likovnih umjetnika Makedonija, a od 1984 kao član Likovnih umjetnika Crne Gore i naravno-samostalno. Izlaže na mnogim kolektivnim likovnim manifestacijama u zemlji i inostranstvu. Član je Udruženja medjunarodnih umjetničkih kritičara. Za svoj rad dobio je: Prvu nagradu za skulpturu Sobranja Makedonije i  Prvu nagradu na Dvadestom Hercegnovskom zimskom salonu. Bio je dugogodišnji kustos i direktor galerije “Josip-Bepo Benković u Herceg Novom.

Ovdje je izložen dio (15) radova iz Musovićevog ciklusa «ZIDOVI».Veoma su interesantni ti njegovi ciklusi gdje umjetnik, specifičnim postupkom i kombinacijom nađenih oblika i materijala u prirodi, stvara i živi svoj svijet koji kao originalnu ideju i vješto sklopljenu cjelinu imamo prilike da doživimo na ovakvim izložbama. Njegove «ZAVIČAJNE PTICE», baš kao i ovi «ZIDOVI» sugestivno djeluju na posmatrača izazivajući ponekad sjetu, možda čežnju i zapitanost.

Interesantno i intrigantno je umjetnikovo polazište sa osnovnom temom »ZID». Zid je, vjerovatno, prvi čovjekov izum, jer čim je postao svjestan, on je osjetio potrebu da se zaštiti, da se ogradi, da bude siguran  i svoj. Brojne su asocijacije kad kažemo ili čujemo riječ «zid»: zaštita, čvrstina, ograda, bedem, zatvor, parapet … ali i: kuća, stan, toplo ognjište … A zidova ima raznih: Kineski zid, Berlinski zid, Zid smrti, Zvučni zid, postoji i Zid-Zid i kakvi još ne.

Od svih njih po malo, makar i u finim nijansama, mogli bi naći i na fragmentima zidova Bogdana Musovića koji su ovdje izloženi. Svi oni mogu biti djelovi zidova i zidina, podzida i nadzida što ih je čovjek kao svoju prijeku potrebu sebi načinio. Oni jedino ne mogu biti djelovi Jerusalimskog zapadnog zida – «Zida plača». Musović ne ostavlja prostora za to. Obluci, cigle, kamen i drugi elementi, toliko su isfugovani i povezani, da se ponekad jedva i naziru u gustim slojevima veziva, pa nema  ni jedne pukotine izmedju njih, ni malo prostora da se zavuče pažljivo smotan papirić sa ispisanim željama. Nema mjesta za tudje želje i snove. Sve svoje smotuljke, sve tajne, želje, poruke… brižljivo je spakovao umjetnik, stavio ih unitra, uzidao ih, i dobro zaštitio od mogućnosti uvida, od pogleda i dodira. Posmatraču ostaje spoljašnjost objekata na kojima ponekad i postoje otvori da se uđe i izađe, kao dodatni elemenat koji samo omogućava cjelovitiji uvid u likovnu percepciju.

U svojoj viziji o «Zidovima» umjetnik, izmedju ostalog, kaže: «…ovaj svojevrsni «restauratorski zahvat» nije bitno povrijedio osnovne oblike, određenu ikoničnost (dvoobraznost), gdje faktura «zida» sa otvorima i drugim dominantnim uziđivanjima, djeluje akcentima terakote i drugim ubačenim «predmetima» sraslim u skulptorsku cjelinu».

Zahvaljujem umjetniku što se odazvao na naš poziv i podario nas ovom lijepom postavkom, a Vama dame i gospodo, zahvaljujem na prisustvu i želim Vam srećan praznik.

Izložbu proglašavam otvorenom. Za one koji nijesu večaras sa nama informacija da će izložba biti otvorena mjesec dana.

Evo i teksta autora koji je objavljen u katalogu koji prati ovu izložbu:

ČITANJE ZIDOVA

Preispitivanje sopstvenog opusa, ponekad postane, možda i podsvijesno, dio stvaralačkog čina i razumijevanja umjetničkih tokova, previranja i

aktuelnosti. Slučaj je htio, što voljom što nevoljom, da živim sa svojim djelima, sa likovnim kalendarom vremena prošlog, sa svim onim što vas u neku ruku prati kao dio slobodnog izbora – u negdje zapisanom, sudbinskom određenju.

Uzajamnost i svojevrsna prožetost, umjetnika i djela – po kojoj se prepoznajemo, nije samo duh jednog umjetničkog postojanja već mnogoznačna

– zapitanost, često uzgredna ali i uporna, čangrizava i direktna. Je li moglo bolje i drugačije, a da ne povrijedim mir i dostojanstvo; umjetničko stilskog, istorijskog trenutka i prakse pređašnjeg vremena. Jedno od mogućih pitanja je, kako djelo izmjestiti iz uobičajene sudbine „kućnog pritvora“- i kako zaštititi trošnost duha i materijala u trošnom vremenu?

Neveliki ciklus skulptura „Zidovi“, izlagan (među drugima) na samostalnoj izložbi 1998. godine u galeriji Josip – Bepo Benković u Herceg Novom, već poodavno pita svoga tvorca – znam li, kada je djelo završeno i zašto je tako I tako završilo? Ovdje, terakotni obluci (ciglići) u ulozi skulptorskog materijala, postali su „zidovi“, ili asocijativni segmenti, koji u principu nijesu prepoznatljivi, ali su plod zapažanja detalja (fragmenata) na tvrđavama Herceg Novog, duha Kotora, Starog Bara I Ulcinja. Naravno, nije riječ o insertima i autentičnim predstavljanjima – već o inspirativnosti onih zaboravljenih, zaraslih i uraslih „otvora“ u vremenu arhitekture, istorije i pamćenja. Sve su to materijalne i mentalne komponente koje grade „novu“ skulptorsku simboliku savremenog izraza i likovne prakse.

Dakle, skulpture sazdane (promovisane) prije 14 godina dobile su drugačiji izgled i značenja, ne gubeći pritom motivsko-idejno polazište. „Obučene“

su u novo ruho, povezani su, (ciglići) kombinacijom građevinskog materijala, dobile su drugačiju obojenost, energiju, strukturu, posebno osjećanje

taktilnosti, skulptorsku punoću i izražajnost. Međutim, ovaj svojevrsni „restauratorski zahvat“ nije bitno povrijedio osnovne odlike, određenu ikoničnost (dvoobraznost), gdje faktura „zida“ sa otvorima i drugim dominantnim uziđivanjima, djeluje akcentima terakote i drugim ubačenim „predmetima“ sraslim u skulptorsku cjelinu.

Trećom dimenzijom, određenom mistikom, totemskom zagonetnošću, ritmom i simbolikom – kao da je naglašena linija drame, koja se u ovakvim čitanjima likovnog – skulptorskog pisma podrazumijeva.

Duh ready made, i u ovom, likovnom izrazu, vodio je moju skulptorsku misao, kroz stvaralački proces, filozofiju umjetnosti i duh oblika – gdje su odbačeni materijali, rđom iźedeni predmeti, patinirani vremenom – zavrijedili punu pažnju u novoj ulozi, gdje je pitanje datiranja ciklusa „Zidovi, samim tim, čini se opravdano, pomjereno u vrijeme ovo.

Autor, Herceg Novi, 07. 07. 2014.

Samostalne izložbe i nagrade Bogdana V. Musovića:

1975 – Skoplje – Galerija Centra za kulturu, 1981 – Skoplje – Galerija Doma mladih, 1998 – Herceg Novi – Galerija Josip – Bepo Benković,

2011 – Podgorica – Galerija Centar, 2011 – Kotor – Gradska galerija, 2011 – Tivat – Galerija Ljetnikovac Buća, 2012 – Herceg Novi – Galerija Sue

Ryder, 2014 – Cetinje – Matica crnogorska, Ogranak Cetinje.

Nagrade:

Prva nagrada za skulpturu – „Sobranja Makedonije“.

Prva nagrada za skulpturu na „XX Hercegnovskom zimskom salonu“.

Za čitaoce sajta cetinje-mojgrad autor izložbe je izjavio:

-Organizatori moje izložbe iz Ogranka Matice crnogorske Cetinje učinili su mi veliku čast da u ovom prostoru postave moju izložbu. Čast je mnogolika. Prvo što sam od uvijek gledao na duhovnu, istorijsku i kulturnu veličinu. Drugo što u današnjim vremenima bremenitim svim i svačim  što ne dolikuje kulturi ili savremenom životu dostojnom čovjeku. Što se tiče mog ciklusa Zidovi, to su neka memorisana stanja oronulih i zaboravljenih tvrđava koji su u velikoj mjeri postali pozornica posebno u primorju kulturno turističkih događanja. Eto, nekadašnji “neprijatelji” koji su boravili na ovim prostorima ostavili su nam značajne spomenike koji su danas djelimično devastirani i zaobilazeći struku (naravno pod strukom podrazumijevam arheologe, istoričare umjetnosti i arhitekte) istu sudbinu doživljava i savremena kulturna scena, posebno likovna umjetnost.

Kad je Cetinje u pitanju, kao istoričar umjetnosti znam i razumijem da su cetinjski umjetnici Lubarda, Milunović, Dado i drugi u velikoj mjeri kreirali ex jugoslovensku umjetničku scenu i nivo. Danas, vidim da Cetinje sve više stoji na pijedestalu onih gradova i kulturnih cjelina koji su sasvim sigurno ubilježeni na kulturnoj i duhovnoj mapi svijeta.

Isto tako, veliko mi je zadovoljstvo  da budem jedan od milionskih posjetilaca ovog sajta specifičnih relacija gdje se osjeća ljubav i uvažavanje sopstvenog grada.

Vesko Pejović