Cetinje :: Moj grad

O izložbi Veska Pejovića – Za Cetinje

Posted on 22. May, 2014 by Vesko Pejović in Iz kulture

Druga samostalna izložba Veska Pejovića “Za Cetinje”, na kojoj su predstavljeni njegovi projekti koji se tiču infrastrukturnog razvoja grada i očuvanja kulturnog nasljeđa, koju je organizovala Matica crnogorska povodom (21 maja) Dana nezavisnosti Crne Gore, a koja je pobudila veliku pažnju građana i ljubitelja Cetinja, otvorena je u utorak 20. maja 2014 godine. Na izložbi je predstavljeno deset projekata, od kojih su neki već i realizovani kroz dosadašnji rad gradske uprave.

Nakon muzičkih numera koje su briljantno izvele studentkinje Muzičke akademije sa Cetinja Anela Čindrak (harmonika) i Vasilisa Lopušina (klavir) prigodnom besjedom prisutne je pozdravio predsjednik Ogranka Matice crnogorske na Cetinju Luka Lagator, umjetnik, čuveni i svjetski priznati karikaturista.

Riječ Luke Lagatora:

Dame i gospodo,

-Evo nas je Vesko Pejović okupio po drugi put vezano za njegovo pregnuće, za njegov entuzijazam, za njegovu ljubav koja se zove CETINJE.

Godinama , a možemo reći i decenijama, on je prosto zaokupljen svojim rodnim gradom. Njegove misli su stalno usmjerene na Istorijsko jezgro Cetinja, Manastir, Biljardu, Ćipur, Podvožnjak, Njegoševu, Bajovu, na cijeli podlovćenski dolac a i više od toga – na Rijeku Crnojevića, Njeguše, Lovćen,  sa željom da njegovi sugrađani i on žive u još ljepšem ambijentu i da crnogorska prijestonica Cetinje sija što jačim sjajem.

Ne završava se to na pukom razmišljanju i opisivanju problema  – na kritici postojećeg stanja. ON NUDI RJEŠENJA. I to ne bilo kakva. Nudi prije svega realna ali i lirski suptilna i sasvim prihvatljiva rešenja. Sve je nacrtano i stručno elaborirano, sve je jasno prikazano i vidljivo, kako običnom posmatraču tako i stručnjaku za urbanistička i prostorna planiranja.

O tome će više reći drugi, a ja Vas pozivam da pažljivo pogledate ove njegove izložene radove, da se inspirisani inicijalnim rešenjima Veska Pejovića  i sami uključite, da saopštite lične utiske, prijedloge i sugestije.

Veliki broj Cetinjana i ljubitelja Cetinja, nakon pregleda sajta „cetinje-mojgrad“ čiji je Vesko vlasnik i urednik,  se već javio i dao punu podršku svim ovim prijedlozima.

Moja je želja, a vjerujem i svih vas, da se Veskovi „snovi“ o ljepšem Cetinju pretočeni u idejna rešenja u 3D, koja nam je prezentirao na ovoj izložbi a od kojih je dio već realizovan, ostvare u potpunosti.

Marko Špadijer, jedan od osnivača Matice crnogorske i njen dugogodišnji generalni sekretar, književnik i publicista, koji je 2000 godine u Plavom dvorcu otvorio Veskovu prvu samostalnu izložbu ZA CETINJE, pozdravljajući prisutne rekao je:

-Poštovani građani Cetinja,

Datum u čiju čast se priređuje ova izložba, vratio je na pozornicu prijestono Cetinje i odredio mu obavezu da poveže prošlost i budućnost crnogorskog naroda u jedan istorijski sklad. Za takvu ulogu u evropskom okruženju Cetinje treba da bude uređeno i čuvano kao simbol slobode i suverenosti Crne Gore.

Drugi datum, 22. maj Dan Matice crnogorske, za nas predstavlja ne samo sentimentalnu vezu sa “rodnim” gradom, već i obavezu da pod okrilje Ogranka okupimo sve koji žele da dinamiziraju društveni život u gradu i kultivišu lokalpatriotizam.

Zadovoljstvo mi je što aktivno učestvujem u ovom neobičnom događaju – izložbi ideja inženjera Veska Pejovića, sekretara Ogranka Matice crnogorske, da se uljepša Cetinje. Neću se određivati prema bilo kojem projektu. Oni su tu, javni i na svakom posjetiocu je da donese sopstveni sud. Mjerodavno će biti ono što kažu institucije za to određene.

Ogranak Matice nastoji da postane jedan od aktivnih sudionika u razvijanju svijesti o značaju i misiji Cetinja. Sjećanjem na ljude i događaje iz prošlosti želimo da održavamo poštovanje prema minulim generacijama, a prezentacijom savremenih kulturnih i umjetničkih dostignuća stvaramo bolju duhovnu klimu i postajemo centar u kome se roje ideje za opšti kulturni napredak.

Cetinje je jedno, jedinstveno i neponovljivo. Ono je dragocjen prostor u kome obitavaju građani raznih porijekla, doba, obrazovanja, običaja, navika, kulture, koji sa ponosom nose naziv – Cetinjani. To većinu nas čini gordim i obaveznim da učinimo nešto dostojno predaka.

Jedan od onih koji se ne miri sa propadanjem, devastacijama, nemanjem para i ideja, ravnodušnošću, pasivnošću ili zapuštenošću u bilo kojem dijelu grada, je svima dobro poznati Vesko Pejović, inženjer iz Lovćenske ulice. Neumoran sanjar, fantast i vizionar. Predlozi Veska Pekovića su snovi u slikama i planovima. On je virtuelni graditelj i propagator svojih zamisli. Ovoga puta se usredsredio na desetak tačaka u gradu koje svakog dana gledamo. Oko svoje ideje okupio je prijatelje : arihitekte, urbaniste, građevince, slikare, književnike, vajare, mašinske inženjere, profesore, politikologe, … To je respektivna grupa mladih ljudi koji se deklarišu kao aktivni građani željni učešća u društvenim poslovima.

Ovakvi entuzijasti su velika nada da se na Cetinju stvara atmosfera aktivnog građanstva voljnog da participira u javnim poslovima, ali i obaveza opštinskih i državnih struktura da napuste činovničku ljenost.

Stalna i dinamična građanska inicijativa morala bi obuhvatiti sav misaoni i stručni potencijal koji ima Cetinje. Pored domaćih umjetnika i stvaralaca iz svijeta porijeklom sa Cetinja, očekuje se kvalitetnije i masovnije učešće brojnih NVO, radnika zaposlenih u školama, bibliotekama, muzejima, arhivima, galerijama, zavodima, a naročito onih iz umjetničkih akademija. Ekskluzivnu poziciju na Cetinju imaju kulturne i umjetničke ustanove, pa je legitimno očekivati da njihov odnos prema gradu bude u tom duhu. Za uljepšavanje grada mora se organizovano razvijati navika i stvarati strast od najmlađeg doba i kod svih kategorija građana. Tek kad svako bude imao tu svijest, znaćemo da imamo evropsko Cetinje.

I još nešto. Cetinje se mora potruditi da bude u mnogo čemu originalno. Konfekciju treba izbjegavati kad god je moguće. Zar uzor ne mogu biti ograda Vlaške crkve, kamena Ljetnja pozornica, izgled mnogih cetinjskih vrata i ograda. Skoro sam bio u Barseloni i još sam pod utiskom kako je ona sačuvala svoju autentičnu arhitekturu, od katedrala, preko kuća za stanovanja,  klupa, kandelabara …

Konstatovaću i da mladi gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović,  pokazuje da cijeni one svoje sugrađane  koji entuzijazmom daju primjer kako treba voljeti svoj grad.

Želim da se neki od ovdje izloženih planova ostvari, a znajući Veska Pejovića, uvjeren sam da ga neće napustiti mašta i upornost i da ćemo imati novih ideja. Ja mu na ovome dosada i na budućim planovima – čestitam.

Izložbu je zvanično otvorio gradonačelnik prijestonice Aleksandar Bogdanović:

Riječ Aleksandra Bogdanovića, Gradonačelnika Prijestonice Cetinje

-Cijenjeni gospodine Pejoviću,

Uvaženi predstavnici Matice crnogorske,

Drage sugrađanke i sugrađani,

Poštovani prijatelji,

Drago mi je što sam u prilici da vas pozdravim i da vam se obratim na ovom događaju, koji je zbog mnogo čega jedinstven i poseban u društvenom životu našeg grada.

Na samom početku, podijeliću sa vama lični utisak da je u našem užem ili širem okruženju doista malo gradova u kojima postoje događaji nalik večerašnjem. Jer, sve što je večeras pred nama – inicijativa je jednog čovjeka, plod njegovog rada, a sve to posvećeno je isključivo razvoju njegovog rodnog grada.

Vjerujem da vama ne moram govoriti o tome u kojoj je mjeri naš susjed, prijatelj i sugrađanin Vesko Pejović posvećen ovom gradu. O tome, uostalom, govori i ova izložba, koja je svojevrstan skup ideja i vizija na koji način treba rješavati pitanja kako bi naše Cetinje u budućnosti bilo još ljepše.

Stoga, moje je zadovoljstvo što je gradska uprava, na čijem sam čelu, u proteklom periodu već bila u prilici da uvaži zamisli Veska Pejovića, kao što smo to uradili prilikom uspostavljanja kružnog toga na ulazu u grad, gradnje bunara na Dvorskom trgu ili skulpture Dimitrija Popovića kod Biljarde.

Jer, kao gradska uprava, kao servis građana, u obavezi smo da podržimo i njihove zanimljive i praktične ideje. A kada je riječ o Vesku Pejoviću, tih ideja je na pretek. Jer, Vesko je zaljubljenik u Cetinje, a dodaću i čovjek koji 24 sata radi za svoj grad.

Zbog svega toga, drago mi je što smo večeras ovdje – na drugoj samostalnoj izložbi inicijativa za ljepše Cetinje, čiji je autor Vesko Pejović.

Biću slobodan da ustvrdim kako deset projekata, koji su dio ove izložbe, imaju prilično različit karakter. Naime, neke od njih već smo implementirali, a neki su već uzeti u razmatranje i, vjerujem, u budućnosti će dio njih biti realizovan upravo onako kako je to sugerisano kroz ovu izložbu.

Jer, kako ćete i sami zapaziti, ovi projekti imaju širok karakter – od očuvanja kulturnih dobara, preko saobraćaja, sve do pojedinih pitanja koja bi u bitnoj mjeri doprinijela budućoj kandidaturi Cetinja za upis na Svjetsku listu zaštićene kulturne baštine.

Vjerujući da će večerašnja postavka najbolje reći o sebi, a prije svega o neumornom i posvećenom radu Veska Pejovića.

Stoga, uz neizmjerno zadovoljstvo što sam večeras sa vama, proglašavam izložbu Veska Pejovića otvorenom.

 ZA ČITAOCE SAJTA EVO OSVRTA AUTORA NA IZLOŽBU:

Ovo je moja druga samostalna izložba inicijativa, idejnih rešenja i projekata za ljepše Cetinje. Za razliku od prve koja je bila 2000. godine u Plavom dvorcu, na kojoj sam na 50 panoa “obradio” cijeli grad, sada sam na 14 panoa sa predloženim rešenjima u 3D ponudio viđenje mogućih rešenja za 10, možda najprioritetnijih infrastrukturnih tema, čijim bi se rješavanjem dao veliki doprinos ljepšem izgledu Cetinja i njegovoj uspješnoj kandidaturi za UNESCO.

SANACIJA PODVOŽNJAKA

Podvožnjak je izgrađen  1988/89. godine iz sljedećih razloga:                                                                                                                                                     -da se obezbijedi mirna pješačka zona na potezu Dvor-Biljarda;                                                                                                                                                 -da se eventualna voda iz Cetinjske pećine u periodima poplava usmjeri kroz podvožnjak;                                                                                                    -da se napravi nova saobraćajnica na relaciji Hotel “Grand”- Veliki parking – Bogdanov kraj -Lovćen, što bi doprinijelo rasterećenju saobraćaja kroz grad;

Pokriveni dio podvožnjaka sada je svega 66 m tako da njegovo postojeće stanje (evo već 25 godina) „uznemirava“ ovaj kompleks, mnoge Cetinjane i ljubitelje Cetinja.

Nakon dugogodišnjih analiza ovog problema, 2000 godine,  napravio sam Idejno rješenje za neutralisanje negativnog efekta podvožnjaka koje predviđa da se postojeći “Kanjon” (otvoreni dio podvožnjaka između Dvora, Ćipura, Biljarde i Arhiva oivičen glomaznim žardinjerama) pokrije još oko 60 m (45m prema Ćipuru i 15,5m prema Arhivu, da se preko ploče do nultog nivoa stavi zemlja, posadi trava i žardinjere uklone). Na ovaj način, podvožnjak bi zadržao funkciju, praktično se ne bi vidio a zelena površina bi  vratila “ ravnotežu” ovom prostoru.

2011 godine angažovao sam magistranta arhitekture Aleksandra Dajkovića koji je sve to  ”preslikao” u 3D čime je ova inicijativa dobila pravu dimenziju za razmatranje i tako obrađeno idejno rješenje poslao sam na relevantne adrese ukazujući tako na potrebu razmatranja i rješavanja ovog problema.

Kako je zbog kandidature Cetinja za UNESCO,  ovo pitanje postalo aktuelno, napravio sam još jedan korak u pravcu detaljnijeg sagledavanja opravdanosti ove inicijative i od Milana Gogića dipl. građ. ing i odgovornog  projektanta za mostove i saobraćaj, dobio  ponudu za izradu (građevinskog) Idejnog projekta sanacije podvožnjaka (prema mojem idejnom rešenju), što bi doprinijelu kompletnijem sagledavanju ove zamisli.

 

 

 

 

INTERVENCIJE NA POTEZU NJEGOŠEVA – MANASTIR – ORLOV KRŠ

Prilikom izgradnje podvožnjaka, jedna od najvažnijih relacija Balšića Pazar – Cetinjski manastir  „grubo je presječena“ na mjestu ukrštanja Dečanske sa ulicom Novice Cerovića, što je dodatno devastiralo ovaj dio istorijskog jezgra Cetinja.

U sklopu predložene sanacije podvožnjaka trebalo bi realizovati predloženo idejno rešenje za otklanjanje i ovog „felera“ nakon čega bi se moglo, s pravom, konstatovati da su negativni efekti izgradnje podvožnjaka u najvećoj mjeri prevaziđeni.

Kako su u međuvremenu popločane staze koje vode do Biljarde i Cetinjskog manastira sa južne i jugozapadne strane, trebalo bi na isti ili sličan način urediti stazu Dečanska ulica – Biljarda – Cetinjski  manastir – Orlov krš  (skroz do mauzoleja vladike Danila).

 

OTVARANJE ULICE “13 NOVEMBAR” I PARKING ZA GRADSKU TRŽNICU I SPORTSKI CENTAR

Početkom osamdesetih godina, tada “Skadarska” a danas ulica “13 novembar” iz neutemeljenih razloga, zatvorena je za jednosmjerni saobraćaj tako što je  na mjestu ukrštanja sa Grahovskom ulicom pregrađena trotoarom i tako, skoro trideset godina nedopustivo figurira u prostoru sa neadekvatnim urbanističkim rješenjem stvarajući velike probleme u funkcionisanju kolskog i pješačkog saobraćaja, posebno petkom kada  je “pazarni” dan.

Na sjednici Senata Prijestonice od 10.02.2014 godine razmatrana je mogućnost otvaranja za saobraćaj  ove ulice i konstatovano da “postojeća infrastruktura u ulici i ulicama koje je  okružuju, ne dozvoljava njeno otvaranje za saobraćaj”.

Kako se uskoro očekuje razmatranje inicijativa za izmjene DUP-a Istorijskog jezgra Cetinja ocijenio sam da je to možda zadnja prilika da se ovaj propust ispravi pa sam predao ovu Inicijativu – Sekretarijatu za planiranje i uređenje prostora Prijestonice Cetinje, s molbom da  se u okviru izmjena Detaljnog urbanističkog plana (DUP – a) i Urbanističkog plana (UP – a) Istorijskog jezgra Cetinja razmotri mogućnost povezivanja ulica 13. Novembra i Grahovske prema mojem predlogu.

Trenutno stanje je takvo da se ulica  13. Novembra završava kao slijepa ulica, sa parkingom na lijevoj strani gledano od ulilce Baja Pivljanina. Pošto se u nastavku kolovoza nalazi šaht čije bi izmještanje dovelo do većih komplikacija(?!), predlažio sam da se izvrši zamjena pozicija parkinga i kolovoza – tzv. diskontinuitet u situacionom planu. Na ovaj način problem instalacija u ovoj zoni, koji se navodi kao ključni razlog zbog kojeg se ne može otvoriti ulica “13 novembra” za saobraćaj – bio bi prevaziđen. Vozila bi izlazila na Grahovsku ulicu sa pravom skretanja na desnu stranu jer je kružni tok blizu …

Pošto je širina parking jednaka sa širinom ulice a razlika u visini nivoa asfalta u Grahovskoj ulici i nivoa parkinga u ulici 13.novembar, oko 30 cm, to ne bi predstavljalo značajan problem za realizaciju ovog rješenja.

Dio ulice 13. novembar od skretanja za pijacu do priključka sa Grahovskom ulicom bio bi organizovan kao jednosmjerna ulica, što bi značajno pojednostavilo organizaciju sobraćaja. Ovim bi se izbjeglo dodatno opterećivanje ulice Baja Pivljanina, i dio saobraćaja preusmjerio na Grahovsku ulicu i izlaz iz užeg centra grada kako u pravcu Sportske zone tako i prema Donjem kraju i izlazu iz grada, što bi doprinijelo boljem protoku automobilskog saobraćaja u centru Cetinja.

Kako Gradska tržnica i Zona sporta nemaju adekvatan parking prostor, napravio sam predlog da se prostor između nove saobraćajnice za ulaz u Cetinje i ulice ispred Sportskog centra iskoristi za 100 parking mjesta  što bi dalo značajan efekat za ublažavanje saobraćajnih problema u centru Cetinja.

INICIJATIVA ZA OBNOVU LOKANDE

Građansku inicijativu za izgradnju hotela „Lokanda“  dostavio sam Parlamentu Prijestonice Cetinje i Senatu Prijestonice Cetinje 15.10.2010. godine. Cilj ove inicijative bio je da ukazivanjem na određene propuste, posebno u urbanističkoj dokumentaciji da doprinos ubrzavanju procesa obnove „Lokande“prvog hotela u Crnoj Gori, centra cetinjskog društvenog života, simbola građanske Crne Gore, svojevrsnog kulturnoistorijskog spomenika čija je arhitektura predstavljala značajnu komponentu Cetinja.

Objekat je srušen nakon zemljotresa, 10.12. 1979. godine. Obnova Lokande bi doprinijela i uspjehu kandidature Cetinja za UNESCO listu kulturne baštine.

SPOMENIK SLOBODI

Kako je Cetinje KAMENI PRESTO SLOBODE  predlažem da se u okviru kružnog toka ispred autobuske stanice podigne spomenik Slobodi koji ja vidim kao stijenu visine (sa orlom) oko 8 m – (simbol Crne Gore) na čijem vrhu se odmara  orao raširenih krila (simbol Slobode).

SANACIJA SKULPTURA

Kako su skulpture na Kući Đukanovića u Njegoševoj ulici, koje simbolizuju četiri godišnja doba i predstavljaju veoma značajan detalj kulturno-arhitektonskog blaga Cetinja, zbog višedecenijske nebrige bile dovedene do „alarmantnog“ stanja, smatrao sam da se moraju preduzeti adekvatne mjere kako bi se spasile od potpunog propadanja.

U tu svrhu, nakon konsultacija sa odgovarajućim opštinskim službama, poručio sam izradu kvalitetnog elaborata za njihovu sanaciju i profesionalno angažovao stručnjake Zavoda za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Božidara Jovićevića, Mirjanu Ivanović Rajković, Mirjanu Padalicu i Petricu Krivokapić da izvedu radove. Sanacija je završena u julu 2012 godine a troškove sanacije je platilo Ministarstvo kulture Crne Gore.

SKULTURA NA ULAZU U GRAD

Vjerujem da se većina od Vas sjeća kako je izgledala raskrsnica na ulazu u grad i ružne slike neukusno obrađenih i bez nekog reda postavljenih reklamnih panoa na frontalnoj stijeni prema Cetinju. Od 12 jula 2013 godine prema mojem autorskom projektu, na očuvanom prirodnom izgledu ove stijene, nalaze se samo  tri jarbola na kojima se lepršaju zastave Evrope, Crne Gore i Prijestonice Cetinje a u sredini kružnog toka, na ovalnom postamentu, bronzana skulptura (460x202x40 cm) koja predstavlja skladnu formu stilizovanog slova “O” iz Oktoiha-prvoglasnika, knjige štampane 1493/4 godine  na Cetinju u prvoj državnoj štampariji kod  Južnih Slovena, knjige koja je nastala kao simbol ljudske potrebe za kulturnim oplemenjivanjem života ovoga podneblja a što je tada odredilo simbolički i stvarno Cetinje kao centar crnogorske kulture, knjige koja je u stvari grad i to vječni grad  =  Cetinje.  Na pragu Cetinja ovo slovo vizuelno odaje utisak ljudskog  oka koje na sve gleda i koje će kao zvijezda, vječno  obasjavati put  i neće se ugasiti dok bude Crne Gore.

IMENA ULICA

Rad na ovom projektu trajao je skoro dvije godine. Činjenica da je studija na ovu temu napravljena prije dvadeset godina, procjena da postojeće stanje u ovoj oblasti „ište“ jedan temeljit projekat i želja da na konkretan način, dam još jedan doprinos za ljepše Cetinje, razlozi su zbog kojih sam pokrenuo ovaj projekat. Poslije skoro dvije godine studioznog rada uz podršku nekoliko saradnika i uz brojne sugestije građana Cetinja posao je završen. Inicijativa sa studijom predata je u ime NVO “Cetinje moj grad” i Matice crnogorke Ogranak Cetinje u martu 2013. godine nadležnim službama Prijestonice.

Nastojalo se da ova priča bude sastavljena od ličnosti i događaja iz naše prošlosti koje su svojim djelima i značajem to zaslužili, tako da se dobije jedna ilustrovana istorija Cetinja i Crne Gore.

Obuhvaćen je period od X vijeka do danas i u najuži izbor za imena ulica (105), nakon svih analiza, figurisalo je oko 120 ličnosti i događaja. Staro jezgro Cetinja, najviše što je to bilo moguće, vezano je za period ranije istorije.

Napravljena je i studija na ovu temu u kojoj se pored istorijskog i urbanističkog razvoja Cetinja od XV vijeka do danas nalaze i biografije svih predloženih ličnosti i događaja kako za imena ulica tako i za spomenike i spomen obilježja. Predloženo je i nekoliko rešenja izgleda tabli za imena ulica i trgova kao i za kućne brojeve ali je posebno važno što bi pri dnu table bila navedena elektronska adresa preko koje bi svako zainteresovani mogao da pročita sve najvažnije o nekom detalju iz ove oblasti.

Za cijeli grad predlaže se imenovanje 105 ulica – sad je imenovano 49. Od toga 37 ulica bi zadržale imena a sa novim imenima bilo bi 68 ulica. Od 37 ulice koje su po ovom predlogu zadržale imena na 23 ulice je bilo korekcija (ili su skraćene, ili premještene ili produžene) dok na 14 ulica nije bilo nikakvih korekcija.

-Izbrisano je 13 naziva ulica,  bez korekcija je prošlo 14 ulica a sa korekcijama – 23 ulice ( skraćena, produžena, promijenila lokaciju). Obrađeni su trgovi kao i spomen obilježja.

PREDLOZI ZA PROJEKAT “BEAUTIFUL CETINJE”

U okviru druge faze projekta “Beautiful Cetinje” kojom se planira renoviranje pojedinih objekata  u istorijskom jezgru Cetinja kako bi mu se, najviše što je to moguće,  vratila autentičnost i eliminisalo šarenilo koje se ogleda u loše izabranim bojama fasada  i uništavanju prepoznatljivih cetinjskih krovova, vrata, prozora i balkonskih ograda sugerišem da se nakon vraćanja boje fasadi Dvora koja će zračiti snagom i dostojanstvom,  interveniše na fasadama kuće Đurića i kuće Matanovića (Atelje Dado), na kućama pored pošte i na samoj pošti. Kuća Đukanovića zaslužuje sanaciju barem krova i fasade a tu su i fasade bivših poslanstava, u prvom redu Njemačkog i Belgijskog.

 PIDŽUNI, KAPIJA NA PARKU, OGRADA OKO BANSKIH, KUĆA U NJEGOŠEVOJ

Pidžuni nikada nijesu postojali na Dvorskom trgu… Kako su sada napravljeni (spoljašnji prečnik je preko  6 metara, visina 65 cm a širina 60-90 cm) mislim da su predimenzionisani i da  “uznemiravaju” cio taj prostor. Jednostavno rečeno nijesu “legli”. Ubijeđen sam da se tu može i mora intervenisati i u tom pravcu evo jedne varijante.

U starom jezgru Cetinja, posebno u Njegoševoj i Ivanbegovoj ulici puno je zapuštenih objekata. Jedan od primjera, Kuća u Njegoševoj ulici u kojoj je rođen Jovan Tomašević, osnivač Komunističke partije za Crnu Goru, pokazan je da bi se sugerisala neophodnost hitnih mjera za sanaciju, barem njihovog spoljašnjeg izgleda. Prilazna staza do Kraljevskog pozorista Zetski dom takođe je ispod svakog nivoa…

Bistu Jovana Tomasevića treba okrenuti prema Bajovoj ulici a sa druge strane staze trebalo bi postaviti bistu dr ing Josipa Sladea koji je projektovao Zetski dom, Austrougarsko poslanstvo, napravio urbanistički plan Cetinja 1880 godine (…, Bajova ulica je njegova), projektovao put Kotor-Njegusi-Cetinje, put Cetinje-Rijeka-Virpazar, Cetinje-Podgorica itd …

Kapija na Njegoševom parku i Ograda oko Banskih stanova su dva detalja kojima želim naglasiti potrebu veće brige svih (građana i institucija) o izgledu našeg grada.

NA KRAJU ovog osvrta želim da se zahvalim svima koji su me podržavali u radu na ovim projektima a posebno mojim saradnicima: Aleksandru Dajkoviću, magistrantu arhitekture,  Nemanji Đurišiću, dipl. politikologu i studentu arhitekture, Đorđu Beladi, dipl. prostornom planeru, Mariji Vujović, dipl. građ. ing, Goranu Mrkeli, dipl. saobraćajnom ing, Petru Martinoviću, dipl. arh, Branku Šoću, dipl. maš. ing, Nebojši Guberiniću, Dimitriju Popoviću – slikaru i vajaru, Ivanu Femiću – dipl arh, Marku Koljenšiću, dipl. arh, Zoranu Martinoviću, dipl. maš. ing i Dragoljubu Špadijeru, dipl. el. ing i vama poštovani čitaoci koji ste mi svojim komentarima davali podršku i korisne sugestije.