Cetinje :: Moj grad

Podrška inicijativi “Čas istorije u Prijestonici”

Posted on 16. Jul, 2013 by Vesko Pejović in Valorizacija prošlosti

Najvažnija obaveza svih roditelja je da za dobru i srećnu budućnost svoje đece obezbijede uslove da žive zdravo,  zdravo se hrane, pravilno fizički razvijaju, da su okruženi pažnjom, da se u ranoj fazi razvoja  kod njih stvore pravilni moralno-etički principi. Veoma je važno truditi se da se đetetu obezbijedi u skladu sa mogućnostima najkvalitetnije moguće školovanje a sve osluškujući njegove  afinitete prema kojima se treba u kasnijim fazama školovanja (srednje i visoko školstvo) opredijeliti za buduću profesiju. U prvoj fazi školovanja (Osnovnoj školi) treba đeci kao prvo primaći Školu na način da oni osjećaju zadovoljstvo odlaska u istu. U Osnovnoj školi đeca stiču stručnim radom najprije učitelja a kasnije i nastavnika i profesora, osnovna obrazovanja iz svih oblasti počev od pismenosti, preko matematike, biologije itd. pa sve do fiskulturnog obrazovanja. Nakon završetka osnovnog obrazovanja, moguće je osjetiti afinitete svakog đeteta i u skladu sa tim ga usmjeravati ka daljem školovanju. U toku osnovnog  i daljih faza školovanja veoma je važna socijalizacija đece, t.j. omogućavanje đeci i  razvoj osjećaja drugarstva, solidarnosti i djelimične samostalnosti.

Jedan od načina da se ovo što više pospješi su i đačke jednodnevne i višednevne ekskurzije. Roditelji moraju da shvate važnost  ekskurzije i da daju saglasnost đeci na odlazak na iste. Solidarno i socijalno odgovornom društvo, treba uvjek naći načina da se đeci čiji roditelji ne mogu pokriti troškove takvih eksurzija, država, društvo ili neke fondacije obezbijede njihov odlazak. Đeca su na tim eksurzijama u najvišoj mjeri usmjerena jedni na druge a i počinju da stiču navike izvjesne samostalnosti u odnosu na roditelje. Eksurzije su ispunjene druženjem, pjesmom, igrom ali u isto vrijeme moraju da imaju i edukativni karakter. Starije generacije, danas ljudi srednjih godina, sjećaju se da su u to vrijeme eksurzije bile organizovane na način što su pored tog velikog vremena provedenog u druženju značajno vrijeme koristili za obilazak raznih istorijskih gradova i lokaliteta tadašnje domovine. Sjećam se kao čovjek koji je odrastao na Cetinu da je današnji Dvorski trg (tadašnji Titov trg) svakodnevno u proljećnim i jesenjim danima bio ispunjen autobusima i đecom iz svih djelova tadašnje Države. Tu su zaista imali što  da vide i dosta toga da saznaju i neposredno unaprijede svoja saznaja o najznačajnijim istorijskim događajima i ličnostima, koji su bili djelimično u nastavnim programima.

Kao roditelj koji ima dvoje đece u početnim razredima, osjećam veliku zabrinutost zbog skorašnjeg saznanja. Naime, u razgovoru sa ćerkom mog  prijatelja saznao sam poražavajući podatak. Njegova kćerka koja je završila renomiranu podgoričku osnovnu školu i koja se sprema za nastavak školovanja u Gimnaziji ispričala mi je njeno iskustvo sa osnovnoškolskih ekskurzija. U toku tog školovanja organizovano je niz ekskurzija jednodnevnih i višednevnih. Od velikog značaja je što su te ekskurzije organizovane po čitavoj Crnoj Gori čime su se mogli upoznati sa gotovo čitavom Domovinom. Išli su i po gradovima i mjestima na sjeveru, bili su najčešće i na primorju i mnogo toka čuli i saznali. Ali ta đevojcica mi je otkrila, a kasnije sam se zaintresovao i provjerio na još nekoliko sličnih slučajeva u toj i drugim osnovnim školama da nikada nijesu imali prilike da organizovano odu na Cetinje ili recimo Jezerski  vrh na Lovćenu. Zapanjen sam jer smatram da bi trebalo još u toj fazi, makar u završnoj fazi osnovnog školovanja, omogućiti đeci da steknu praktična saznanja o istoriskoj vertikali njihove Domovine. Pa valjda bi trebalo da bude logično da odu na Lovćen, da tu dodatno osjete Njegoševu genijalnost, da obiđu Dvor kralja Nikole, Vladin dom, Biljardu, Manastir, Orlov krš… i na taj način povežu crtice iz svoje nastave u jednu cjelinu, čime se postiže da teška ali i herojska i za naš malobrojni narod bogata istorija bude kvalitetno posložena u njihovim glavicama. Veličanstven je i vjerodostojan reljef Crne Gore, pa se i obilaskom ovog objekta koji je u dvorištu Biljarde može plastično sagledati Crna Gora i geografski kroz istoriju. Tu su i fenomenalne građevine starih Ambasada, tadašnjih najznačajnijih svjetskih zemalja, koje svjedoče o uvažavanosti naše male zemlje u međunarodnim odnosima tog vremena. Značajni su i izložbeni prostori najvećih likovnih stvaralaca: od stalne postavke u Vladinom domu do postavki u Muzeju moderne umjetnosti ili Dadovom ateljeu. Tu je i prelijepo zdanje pozorišta Zetski dom. Ovo svjedoči da je Crna Gora kroz istoriju imala i značajne umjetnike i značajna umjetnička djela. Veoma je značajno što će prilikom obilaska ovih objekata i lokaliteta  đeca pored svojih nastavnika steći još šira saznanja  od kvalitetnih vodiča.

Imam ogromnu nadu da će se stvari u budućnosti promijeniti, da će i ovi  crnogorski lokaliteti ući u obavezne programe obilaska,  te da će đeca uz zabavu i zadovoljstvo koje sa sobom nose ekskurzije doživjeti značajnu edukciju vezanu za spoznaju istorije i poštovanje Domovine. U svakoj civilizovanoj i ponosnoj Državi današnjice, bez obzira na globalizaciju i integrativne tokove svako odgovorno društvo veliki značaj pridaje tome da se kod mladih ljudi razvija i pozitivni patriotizam kroz poznavanje svog istoriskog i kulturnog nasljeđa. Kada budu u prilici da više znaju đeca će biti manje sklona manipulacijama, koje nerijetko stariji sprovode nad njima a samim tim ćemo u budućnosti biti relaksirani od često primitivnih napada na crnogorske simbole.

Ova tema zaslužuje znatno jaču elaboraciju od ove koju je moja malenkost u stanju da predstavi , pa bih bio zadovoljan ukoliko zainteresuje makar neke pojedince koji mogu bolje otvoriti ovaj problem. Neka ovo bude za sada samo moj skromni prilog Danu nezavisnosti.

Đukanović Nebojša, dipl.građ.ing.  19.05.2013.

Poštovani čitaoci,

Na Okruglom stolu održanom na Cetinju u maju 2012 godine, Njegosava Seja Vujanović, tadašnja predsjednica Skupštine Prijestonice Cetinje inicirala je projekat “Čas istorije u Prijestonici” koji je nakon toga urađen u saradnji sa Zavodom za školstvo. U projektu se između ostalog navodi:

„Cetinje ima nezaobilaznu ulogu u uspostavljanju moderne crnogorske države. Demokratski, građanski i slobodarski duh našeg prijestionog grada bio je presudan i tokom procesa obnove države Crne Gore koja je voljom većine građana potvrđena na referendumu 21. maja 2006. godine. Svaka država koja teži utemeljenju demokratskih vrijednosti, poštovanju različitosti i razvijanju rodoljublja kod svojih građana to najbolje može postići osmišljenim sistemskim pristupom kroz obrazovni sistem. Cetinje je prirodan i logičan izbor za realizaciju takvog projekta.
Crna Gora je 2004. godine započela primjenu sveobuhvatne reforme obrazovanja na svim nivoima. Planom devetogodišnje osnovne škole u okviru obaveznih aktivnosti predviđeno je deset dana za kulturu, sport, tehniku i školu u prirodi. Smatramo da ta mogućnost predstavlja realan okvir da se tokom nastavne godine našim učenicima obezbijedi organizovan boravak i upoznavanje Cetinja i njegovih kulturno-istorijskih znamenitosti. Prirodni ambijent Cetinja i neposredna blizina odmarališta Lovćen-Bečići na Ivanovim Koritima pružaju odlične pretpostavke za realizaciju projekta. Boraveći u autentičnom okruženju i obilaskom ustanova poput muzeja, galerija, arhiva i biblioteka, mauzoleja, učenici na neposredan i zanimljiv način uče o bogatom kulturnom nasljeđu Cetinja i Crne Gore i razvijaju pozitivan odnos prema sopstvenoj državi.
Projekat predviđa da se tokom jedne školske godine obuhvati cjelokupna učenička populacija koja pohađa 6. razred osnovne škole. Pedagoško-bezbjedonosni razlozi preporučuju uzrast djece od 12 godina za realizaciju jednog ovakvog projekta. Na nivou jedne generacije učenika, upisuje se između 8.500-9.000 djece. Da bi se u potpunosti postigao cilj i obuhvatila sva djeca iste generacije, a uzimajući u obzir raspoložive uslove za smještaj i ishranu u odmaralištu na Ivanovim Koritima, reljef i demografsku strukturu Crne Gore, kao i kriterijume za optimalan rad, predlažemo da se program realizuje 3 dana (dolazak i odlazak u popodnevnim časovima, dva noćenja) u grupama koje ne bi prelazile više od 150-oro djece. Na taj način, bilo bi moguće organizovati boravak tri grupe u toku jedne sedmice i realizovati cjelokupan program u toku trajanja jedne školske godine….”
Cilj je da se kroz ovaj vid učenja i podučavanja podstiče rodoljublje i svijest o sopstvenoj državi; i da ovaj vid učenja i podučavanja postane sastavni dio našeg obrazovnog sistema”.

Na kraju ovog priloga, ostaje nam da se nadamo da će se od strane relevantnih adresa prihvatiti i aktuelizovati potpuno utemeljeno razmišljanje Cetinjanina Nebojše Đukanovića i inicijativa Njegosave Seje Vujanović – pretočena u projekat “Čas istorije u Prijestonici”.

Prilog pripremio i likovno opremio Vesko Pejović