Izložba „Pokret“ Marije Kape u Podgorici

Posted on 30. Jun, 2013 by Vesko Pejović in Iz kulture

U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, u četvrtak (27.06) veče , u Umjetničkom paviljonu u Podgorici, Ljiljana Zeković, direktorica Umjetničkog muzeja CG, otvorila je prvu samostalnu multimedijalnu izložbu „Pokret“ Marije Kape, akademske grafičarke sa Cetinja.

Riječ Ljiljane Zeković, dipl. istoričarke umjetnosti:

-Mlade generacije crnogorskih umjetnika kao stvaraoci nove imaginacije i novog senzibliteta u okviru tzv. nove umjetničke prakse – umjetnosti proširenih medija, nalaze uporište u izražavanju svojih specifičnih idejnih i kreativnih samosvojnosti. Njima pripada mlada grafičarka Marija Kapa koja svoje stvaralačke zamisli pored klasičnih disciplina – crteža, grafike i skulpture, realizuje i u fotografiji.

Na njenoj prvoj samostalnoj izložbi navedeni mediji formiraju jedinstvenu cjelinu – figurativni podtekst sa vidljivim vizuelnim porukama koje svaki od njih prenosi sa aspekta svog autonomnog značenja.

Njeno idejno polazište zasniva se na sagledavanju materije u kontekstu njenog arhetipskog značenja i njene virtuelne i realne dimenzije koja otkriva suštinsku vezu čovjeka i prirode – podsvjesnog i stvarnog.

Nestalnost promjenljivog i nestvarnog – pokret i sjenka

Na grafičkim listovima koje realizuje kombinacijom klasičnih tehnika – akvatinte, bakropisa, suve igle i savremene tehnike – fotografike, Marija preko ljudske figure razvija ideju o pokretu koji se javlja kao unutrašnje stanje kroz statične forme sa izduženim tijelima predstavljenim u anfasu ili profilu, ili fizičko stanje definisano dinamičkim apstrahovanim oblicima koji simuliraju kretanje. Pokretom umjetnica izražava nestalnost vremena i prostora, psihe i spoljnih refleksija, zapravo, nestalnost koja podleže prirodnim silama i zakonima, ili kako sama autorka kaže vođena Heraklitovom sintagmom: u nama i svjetu u kojem živimo stalna je samo vječna promjena.

Na crtežima koje postavlja u frizovima da bi pratila razvoj svoje ideje kombinuje forme definisane crno-bijelim kontrastima i figure sjenke koje se stapaju s pozadinom. Na njima nosioci kretanja su i objekti i prostor unutar kojeg su smješteni.

Fenomen nestalnosti umjetnica izražava i sjenkom – simbolom nestvarnih i promjenljivih tvari. Na granici između realnog i imaginarnog, svjetlosti i sjenke, stvarnog i neuhvatljivog ona povezuje biće i njegovu dušu.

Njene sjenke su sjenke sunčanog dana ispunjene „plavom svjetlošću“ koje umjetnica naziva San u plavom koji otvara prostor beskraju.

Put iz mraka u svjetlost vodi preko sjenke. Taj put Marija nalazi u novom vizuelnom mediju, fotografiji, koja je zapravo „sjenka“. Sjenka kao aspekt yina i njena suprotnost – ljudsko tijelo, kao aspekt yanga, omogućavaju da na primjeru kontrasta i razlike sagledamo pozitiv i negativ oblika. Fotografije – slike performansa umjetnica realizuje postavljanjem figure u prirodnom ambijentu, a prati je njeno drugo Ja – njena sjenka koja mijenja veličinu od minornog odraza do gigantskih dimenzija. Umjetnica prati proces igre koju stvaraju čovjek u pokretu ili stanju mirovanja, i negova sjenka kao dvodimenzionalni prikaz trodimenzionalnog oblika. Sjenka koja se odražava na nebu, u vodi, na blatnjavoj podlozi, nekad se materijalizuje. Tako figura – mumija od blata postaje odraz odraza.

Neprekidna igra materije i nematerijalnog stanja pomjeraju granice stvarnog i iluzornog, potvrđujući autorkinu teoriju o nestalnosti i promjenljivosti kao procesu koji je vječan i koji traje. Magija fotografije uspijeva da izvuče najfinije nijanse i varijacije svjetlosti koje stvaraju efekte nadrealnih dimenzija, ali i izazivaju osjećaj nemira koji otvara prostore nesvjesnom, nedokučivom i tajnovitom. Na svakoj fotografiji, kao personalizovanoj viziji, posmatrač uvijek nalazi nešto novo i drugačije, jer svjetlost i sjenka stvaraju materiju koju čovjek otkriva u oblicima. Sve u sebi nosi sjenku, koju Frojd tumači kao susret sa samim sobom, a Jung kao svačije tamno JA.

Čudesna moć gline

Potreba da traži i istražuje nove forme izraza van konteksta sjenki i eterične dimenzije ona uporište svojih likovnih promišljanja nalazi u drevnoj materiji – zemlji. Od zemlje su napravljene njene mumije na fotografijama, podloga na crtežima, ali i skulpture od terakote i gline. Povratak prapočecima, mirisu zemlje i njenim svojstvima koja omogućavaju direktno oblikovanje dodirom umjetnikove ruke koja je oplemenjuje i u nju izliva svoju ekspresivnu i stvaralačku strast, Marija realizuje ekspresivnim figurinama ljudskih obličja sa jasno utisnutim tragovima njenih prstiju. U njihovom oblikovanju umjetnica je unijela minimalne intervencije kao da se plašila da ne naruši prirodnu ravnotežu oblika i materije od „koje smo nastali i kojoj se vraćamo“, koja je naš početak i naša konačnost.

Izložba Marije Kape u Umjetničkom paviljonu u Podgorici pokazuje da su njene vrijednosti i tek nagovješteni stvaralački potencijali vrijedni naše pažnje.

Za čitaoce sajta cetinje-mojgrad evo i Marijinog osvrta na izložbu:

Pokret

Suprotnosti se privlače, jing/jan! Vezuje ih nit koja se nastavlja u krug. Da li smo svjesni koliko zavisimo jedni od drugih – balans koji varira, koji se održava u univerzumu? Da li smo svjesni naše podsvijesti koliko je moćna, kako nas preusmjerava i vodi u ostvarenju naših zamisli? Podsvijest nas čini ono šta jesmo!

Vječita igra, vječita misterija i pitanja duboko me proganjaju. Već dugo postavljam sebi isto pitanje: Na kojem stepenu svijesti se nalazim? Razvoj svijesti, njegovanjem našeg duha, uma, čula, dovodimo sebe, našu ličnost do većeg stepena sazrijevanja.

Kroz crtež tragam za odgovore na postavljena sebi pitanja. Crtež gradim i postavljam u frizu. Tako bolje sagledavam prethodne misli.

Samosvijest preuzima kontrolu! U ekstazi svjesnog i nadsvjesnog stanja, dodirnula sam bogatstvo duhovne svijesti. Sveprisutni strah od nepoznatog lagano je nestajao.

Potrebom da ističem figure, statične, najčešće frontalno postavljene, sa glavama u amfasu ili poluprofilu, sa naglašeno izduženim tijelima – definisala se misao o sigurnosti pokreta.

Ovim predstavljam evoluciju kao prirodno zbivanje, kao postanak organizovanih oblika, koji opstaju i mijenjaju se djelovanjem prirodnih sila i zakona. Čovjek!

Trenutak svjesne spoznaje našeg postojanja je prošlost, sadašnjost i budućnost. To je u isto vrijeme naš prostor koji svojim pokretom u tom trenutku stvaramo. U dimenziji prostor- vrijeme, srijećemo sebe same i cijeli svijet. Kroz crtež ističem ljudsku figuru koja se može konstantno posmatrati, slušati, mirisati, dodirnuti. Crtajući figuru, osjetila sam da bi bilo najidealnije da bude linearna- valovita. Tako bih čula otpor vazduha, mirisala prostor iz kojeg ona izvire i dodirivala tragove koje za sobom ostavlja. Pošto ne posjedujem toliku moć čula, budim u sebi svijest o trenutku, zamišljam spiralnu dinamiku mojih misli, osjećam ritam svojih pokreta i prostor koji odredjuje u meni dimenziju mog sadašnjeg vremena.

Hodajući, osjećam auru, prostor koji svakim pokretom, ujedinjujući u sebi tijelo i energiju, uvijek nestabilan i promenljiv, ali uvijek moj. Svaki novi pokret je novi poticaj, nova nestabilnost koja teži stabilnosti. Pokret predstavlja slobodu!

Pokušavam da zadržim i kontrolišem misao u okviru prostora koji je u konstantnom mijenjanju.

Heraklitove riječi „Panta rei“ (sve teče), se tom spoznajom potvrdjuju. U nama i u svijetu u kojem živimo stalna je samo vječna promjena!

Kroz ovo stvaranje bavim se intezivno problemom odnosa izmedju prostora realno-imaginarnog. Posežem sve dublje, sa željom spoznavanja dubokih i dalekih daljina univerzuma. Naša egzistencija nam omogućava shvatanje samo lakše dostupnih djelića beskrajno velikog neizmerljivog.

Da bih ostvarila svoju zamisao, osim klasičnih grafičkih tehnika, uključila sam i druge medije koje su mi omogućile da realizujem i upotpunim koncepciju svog rada: fotografiju i glinu.

„Zamišljena svjetlost“ uopšte se ne razlikuje od željene svjetlosti. Fotoaparatom, želim da zamrznem odredjeni trenutak u vremenu, da zaustavim trenutak. Fotoaparat mi omogućava da bilježim trenutke na svojstven način „presudni trenutak“ (Henri Cartier-Bresson).

Kada posmatram prostor oko sebe, uvijek se koncentrišem na objekte, ljude, koje mi obuzimaju pažnju, dok njihove sjenke, odraze rijetko, skoro nikad. Odraz se nalazi u području našeg perifernog opažaja i ona je ta koja je zaslužna za čitav doživljaj posmatranog. Želim da dovedem u prvi plan, u žarište vizuelnog– pojavu u periferiji. Odabrala sam fotografiju zato što mi se čini da ni jedan drugi oblik, pa čak ni film ne bilježi sa tolikom sofisticiranošću, doživljaj ili problem vremena kao fotografija. Fotrografija više od filma bilježi vrijeme, a statična je! Opčinio me taj način proizvodnje snimka koji pruža prostor za bilježenje spoljne dimenzije ili možda, dimenzije unutrašnje slike svakoga od nas?

Živim pored potoka. Poslije velikih kiša potok je u punoj snazi. Takav raznosi u nedogled sve ono što se dohvati njega, apsorbuje i pretvara u blato. Blato je jako bogato organskim materijama iz kojeg se rađa novi život, život koji će se tako u nedogled obnavljati i vrtjeti u krug. Krug opstanka i nestanka i nestanka i opstanka. To je ono što nas čini ovim što jesmo. Blato djeluje, mi ga samo upotpunjujemo.

Mulj, blato sadrži sve mirise iz kojeg je pronikao život. Miris života i smrti. Zbog sveg sadržaja od kojeg je sačinjen, poprima određenu boju, gustinu i teksturu, koja me prosto mami da je dodirnem, prisvojim i primijenim. Sačinjen je od prošlosti, sadašnjosti koja gradi budućnost – nepoznato. Prošlost, koja se vječito izučava i obnavlja, milijardama godina unazad. Prati se svakim pogledom, uzdahom, govorom, korakom. Blato-glina je učinjelo da postojimo! Zahvaljujući njemu, postali smo samosvjesna bića, koja laganim, ali sigurnim korakom, gradimo budućnost. Postojimo u vremenu i prostoru, koji su u konstantnom mijenjanju. Mi, kao racionalna bića, dajemo oblik i smisao našem postojanju.

Opčinjena materijom gline, počinjem grubo da je mijesim, gnječim i pritiskam vrhovima prstiju, a ujedno djelujem i nježno. Prepuštam se glini da me vodi, slijedeći njenu mogućnost prilagođavanja. Isprva sam se suočavala sa glinom sa određenim strahopoštovanjem, koje proizilazi iz svijesti o njenoj dugovječnosti i trajnosti, ali u isto vrijeme i spoznaji o njenoj lomljivosti i krhkosti. Osjećam osnovne zahtjeve gline, njenu težnju da se osuši i otvrdne. Budi se svijest o porijeklu života koje pri tom ugrađujem u djelo. Postajem neka vrsta posrednog prenosnika!

Poslednja faza – Raspadanje, rastavljanje zanima me u postupku sa glinom. U procesu gradjenja figura od gline, iste izlažem prirodnim i slučajnim (spontanim) uticajima i pri tome pucanje i raspadanje mog rada.

Svoju misao sam definisala razrađivanjem u procesu gradnje crteža, preko fotografije do duboke štampe. Cink kao leguru, kao matricu, sam prihvatila u početku sa velikim strahopoštovanjem zbog ogromne neizvjesnosti od ishoda. Djelovanjem na matrici, vremenom je postala dio mene. Kombinujući klasične metode i tehnike (bakropis, akvatinta, suva igla), do savremenih (fotografike), ugradila sam u matrici sa velikom sigurnošću trajne ožiljke, svoju misao. Papir je sve to primio.

Iz biografije Marije Kape:

Obrazovanje:

2003–2007. Srednja umjetnička škola „Petar Lubarda“ odsjek Grafički dizajn

2007–2010. Fakultet likovnih umjetnosti, STEPEN BACHELOR, smjer Grafika, klasa Anke Burić

2010–2011. Fakultet likovnih Umjetnosti, postdiplomske- specijalističke studije, smjer Interdisciplinarna grafika, klasa Anke Burić

2012. Završila postdiplomske studije na Fakultetu Likovnih Umjetnosti Cetinje

studijski Program Interdisciplinarna grafika

STEPEN SPECIJALISTE (Spec.Art) GRAFIKA

2012. Član ULUCG (Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore)

Kolektivne izložbe:

2013. I internacionalni salon grafike, Kraljevo

2012. IV SKC, medjunarodna izložba grafika, Galerija

PROGRES, Beograd 2011: “Susreti”, Ekonomski fakultet,

Podgorica Prodajna izložba grafika “ Blues bar”, Podgorica

“MAIN STREET FEST” dobrotvorna izložba, Podgorica

XIV INTERBIFEP, Internacionalni festival crteža i grafika Tuzla BiH

KOTOR ART, Pisanje grada, likovna radionica

Godišnja izložba studenata završne godine, Galerija 42, Cetinje

Američka ambasada, studentska izložba, Podgorica

Kuslerova kuća, studentska izložba, Podgorica

Perjanički dom, studentska izložba, Podgorica

2010. START FEST, međunarodna izložba grafika, Novi Sad

IV SKC, “Susreti”, međunarodna izložba grafika, Novi Beograd;

Barski ljetopis i Galerija

ULUPUH u Zagrebu; Galerija ULUBIH u Sarajevu

Poštovani čitaoci,

Na pitanje zašto nije napravila prvu samostalnu izložbu na Cetinju, Marija je odgovorila: “Još uvijek se ne usuđujem cetinjskoj publici predstaviti moje likovno stvaralaštvo, ali svakako, planiram odvažiti se u skorijoj budućnosti”.

Izložbu će zainteresovani moći da posjete u narednih 10 dana u vremenu od 09-14h.

Prilog pripremio Vesko Pejović