Cetinje :: Moj grad

Otvorena Dimitrijeva izložba „Misterijum Luče mikrokozma“

Posted on 21. May, 2013 by Vesko Pejović in Iz kulture

Na Cetinju je u subotu 18.05.2013. u organizaciji Prijestonice Cetinje i Narodnog muzeja Crne Gore, upriličen sadržajan program umjetnika Dimitrija Popovića, posvećen obilježavanju velikog jubileja – 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Tom prilikom, u parku između Biljarde i Vladinog doma, svečano je otkrivena skulptura „U čast Njegoševe misli“, nakon čega je, u Biljardi, otvorena i Popovićeva izložba „Misterijum Luče mikrokozma“.

Jedan od najznačajnijih ovogodišnjih kulturnih događaja na Cetinju, ali i u Crnoj Gori, počeo je (u 19h) svečanošću na Trgu revolucije, gdje se nalazi  skulptura Dimitrija Popovića „U čast Njegoševe misli“ koja je poklon Dimitrija Popovića i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Prijestonici Cetinje. Brojnim posjetiocima – među kojima je bio čitav niz ličnosti iz javnog života, uključujući predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića i Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, te gostiju iz drugih gradova, te zemalja regiona (Slovenije, Hrvatske i Srbije), obratili su se gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr Radomir Pavićević i autor Dimitrije Popović.

Riječ gradonačelnika Aleksandra Bogdanovića:

-Dragi prijatelji, dame i gospodo,

Dobro došli na svečanost tokom koje će naš prijestoni grad postati bogatiji za još jedno obilježje – u čast Njegoševe misli. Večerašnji događaj jedan je od onih koje smo očekivali sa budnom pažnjom. Tako je još od dana kada je naš prijatelj Dimitrije Popović najavio da će svom rodnom gradu upriličiti program Njegošu u čast, preko nedavne prezentacije njegovog djela u Zagrebu, sve do proteklih dana – kada je na Cetinje stigla skulptura u”U slavu Njegoševe misli”.

Otkrivanje skulpture koja se nalazi na prepoznatljivoj lokaciji, u srcu našeg grada – između monumentalnih zdanja Biljarde i Vladinog doma – dio je proslave značajnog jubileja koji će obilježiti tekuću godinu u crnogorskoj kulturi. Naravno, riječ je o obilježavanju 200 godina od rođenja našeg svjetovnog i duhovnog vladara, našeg velikog pjesnika, Petra II Petrovića Njegoša.

Tim povodom, širom Crne Gore, biće organizovane brojne i sadržajne manifestacije – a upravo večerašnja, može se svrstati među najznačajnije. Jer, zahvaljujući Dimitriju i Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske, među motivima u srcu Cetinja, od večeras, nalaziće se i skulptura posvećena Njegoševoj Luči mikrokozma – njegovoj epohalnoj poemi i jednom od brojnih svjedočanstava koja govore o intelektualnoj, filozofskoj i umjetničkoj veličini Petra II Petrovića Njegoša.

Onaj koji polazi i koji traga, nerijetko će na svom putu naići na igrokaze i sjećanja na mjesto sa kojeg je sve počelo – sa kojeg je krenuo. A ova noć, jedna je od tih – kada svjedočimo veličanstvenom povratku. Naš cijenjeni stvaralac, naš dragi prijatelj i naš sugrađanin, večeras je, opet među svojim Cetinjankama i Cetinjanima, u svojoj Crnoj Gori. Iako se, prateći Dimitrijev rad, sa pravom može kazati kako on, zapravo, nikada nije napuštao svoje Cetinje, lovćenski kamen i vrhove – večeras smo okupljeni posebnom prilikom. A ta prilika nije oličena samo u otkrivanju monumenta koji će bitno doprinijeti skladu istorijskog jezgra našeg grada, već i u momentu – momentu koji simbolizuje svojevrsnu krunu Dimitrijevog traganja kompleksnim stazama Petra II Petrovića Njegoša. Jer, od večeras, na ovom mjestu, trajno će ostati dragocjen trag Dimitrijeve motivacije, impresije i traganja za Njegoševim likom i djelom – i to baš nadomak njegove Biljarde.

U ime organizatora večerašnjeg skupa – Prijestonice Cetinje i Narodnog muzeja Crne Gore – još jednom, zahvaljujemo gospodinu Dimitriju Popoviću i Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske na njihovom daru našem prijestonom gradu.

Uz zahvalnost na vašem prisustvu prvom od dva večerašnja događaja, pozivam vas da ispratite otvaranje izložbe radova Dimitrija Popovića “Misterijum Luče mikrokozma” koja će početi u 20h u Biljardi.

Nakon gradonačelnika Bogdanovića prisutnima se obratio Predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr Radomir Pavićević:

Poštovane dame i gospodo, uvaženi prijatelji i dragi domaćini,

Od srca vas pozdravljam u ime Crnogoraca i Crnogorki Hrvatske i njihove Nacionalne zajednice. Naši rezultati i uspjesi su rezultat kolektivnog uma.

Prenosim vam iskrene izraze naše najdublje odanosti historijskom liku i umjetničkom djelu genijalnoga Rada Tomova. Naša odanost Njegošu nije izmamljena ovim jubilejem, ma koliko nam bio važan. Želimo vjerovati i nastojimo djelovati s punom sviješću da su njegoševske najviše vrednote utkane u samo biće našeg nacionalnoga, duhovnoga i moralnog samopoštovanja. Pritom smo svjesni da te vrednote ne pripadaju samo nama, u našem nacionalnom partikularitetu, nego da su univerzalna baština čovječanstva.

Ako sam danas u prilici da odam puno poštovanje našem omiljenom „pjesniku-nebesniku“, čovjeku koji nas je svojim djelom učinio duhovnim Evropljanima,  to je zato što vam se obraćam u ime onog dijela integralnog crnogorskog korpusa, naime hrvatskih građana koji uskoro postaju građani velike Evropske unije.

Naš Njegoš pripada i nama ne samo kao Crnogorcima i hrvatskim građanima, nego prije svega kao Evropljanima. Stoga, odanost Njegošu nije niti smije biti prostodušno i paradno idolopoklonstvo, nego veoma ozbiljan, trajan i kritički dijalog o njemu, s njime i o nama današnjima, obavezujuće promišljanje i djelovanje kojima odmjeravamo naše sposobnosti, zamisli i nade, kojima se nastojimo samosvjesno uključiti u evropsku republiku slobodnih naroda.

Stoljetna je bogata baština suradnje Hrvata i Crnogoraca, u sklopu koje posebno mjesto zauzima plemenito razumijevanje hrvatskih intelektualaca i Njegoša. Bliske kulturne veze koje su njegovali hrvatski književnici i Njegoš plodan su poticaj ali i moralni dug potonjim generacijama da te veze dalje razvijaju. Mogu bez pretjerivanja istaknuti da je za moju generaciju, za nas koji smo odlučili otići u Zagreb na studije, na naš egzistencijalni izbor značajno utjecalo poznavanje i poštovanje hrvatske književnosti (od Gundulića i Mažuranića do Krleže i Tina Ujevića, da spomenem samo najveće).

Na tom tragu i nadahnuću mi smo još 2010 godine koncipirali program kvalitetnog uključivanja u dostojno obilježavanje 200 – te godišnjice rođenja našeg Njegoša (1813-2013).

Na izdavačkom planu, objavili smo tri knjige. To je knjiga „Njegoš i Hrvati“ (skupine autora iz Hrvatske i Crne Gore), zatim su to monografija „Misterijum Luče mikrokozma“ i Luča Njegoševe noći čiji je autor Dimitrije Popović.

Svestrani umjetnik Dimitrije Popović, slikar, književnik i kipar, izradio je ovu skulpturu „U slavu Njegoševe misli“ a u sklopu njegova impresivnog ciklusa „Lux Aeterna“ (Vječna svjetlost).

Ovaj umjetnički projekat „U slavu Njegoševe misli“ doista je zajednički pothvat, omogućen  velikodušnošću, razboritošću, i osjećanjem za odgovornost članova naše nacionalne zajednice i naše veze sa matičnom domovinom, koji su u proteklih 2,5 godine donirali potrebna sredstva i financirali izradu Skulpture u Ljevaonici umjetnina Likovne akademije u Zagrebu. S toga je ova skulptura, za svakoga od nas, uistinu zajednički poklon kako samog umjetnika Dimitrija Popovića tako i članova NZCH, njenih udruga i vijeća te naših prijatelja – Prijestonici Crne Gore Cetinju.

Zahvalni smo građevinskom preduzeću „Bombeton“ sa Cetinja koje je doniralo i izradilo postament za skulpturu kao i Prijestonici Cetinje na čelu sa gradonačelnikom Aleksandrom Bogdanovićem i Narodnom muzeju Crne Gore čiji je direktor Pavle Pejović, na svemu što su uradili da organizuju i uveličaju ovaj događaj.

Pred nama je dakle skulptura „U slavu Njegoševe misli“ inspirirana njegoševskim pjesničko-filozofskim djelom koje govori o čovjekovoj zdvojnosti i neutaživoj potrazi za spoznajom apsoluta. Potrzi temeljnoj ali i uzaludnoj, osim možda miljenicima muza: „Svemogućstvo svetom tajnom šapti samo duši plamena poete“(iz proslova „Luče“).

Moćna je simbolika ove skulpture: dok viši krak ustremljen prema nebu upućuje na nedokučivost kosmičkog misterija, dotle onaj niži sugerira ograničenost čovjekove spoznaje. Ljudska glava metamorfozne anatomije izražava stremljenje duha zarobljenog u „tjelesnoj tamnici“. Čovjek živi svoju tragičnu sudbinu jer mu sve više izmiče smisao vlastitog bivstvovanja: „mi smo iskra u smrtnu prašinu, MI SMO LUČA TAMOM OBUZETA“ (iz proslova „Luče“).

Na kraju, dozvolite mi da još jednom izrazim najviše priznanje i zahvalnost našem Dimitriju Popoviću, velikom umjetniku čiji je „ommagio“ veličajnom „plamenom poeti“ omogućio, danas i ovdje, da u drevnom Cetinju, u punom sjaju zablista njegoševska zublja slobode duha i ljudskog dostojanstva.

Zbog službene posjete Kini, ministar kulture Crne Gore Branislav bio je spriječen da prisustvuje ovom događaju pa je pročitan njegov telegram:

Dragi moj prijatelju Dimitrije,

Iako sam daleko, danas su moje misli uz tebe i naše prijestono Cetinje.

I današnjim činom pokazuješ predanost rodnom gradu i domovini Crnoj Gori.

Skulptura „U čast Njegoševe misli“ koju daruješ rodnom Cetinju povodom obilježavanja jubileja – dvije stotine godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, učiniće još bogatijim jedinstveno i specifični nasljeđe ovog grada. Među brojnim kulturnim dobrima, stajaće i Tvoja skulptura, koja simbolizuje „nedokučivost kosmičke tajne“ i vječitu potrebu svakog od nas da je dosegne. Baš onako kako je tome težio i naš vladika, pjesnik i državnik.

Radujem se što će ovo Tvoje djelo učiniti trajnim Tvoje prisustvo na Cetinju, ali i što će generacijama mladih Cetinjana pokazivati kako se nasljeđe i tradicija pretvaraju u modernu, blisku i prepoznatljivu vrijednost ovovremene Crne Gore.

Uz iskrene čestitke, Tvoj Branislav  Mićunović.

Pozdravljajući prisutne Dimitrije Popović  je kazao kako je uzbuđen time što je u svom rodnom gradu i što je događaj upriličen u blizini Njegoševe Biljarde, upoređujući taj trenutak sa onim početkom godine, kada je primao povelju rodnog grada „Ivan Crnojević“, i između ostalog dodao:

– Njegoš na najbolji mogući način pokazuje kako jedno umjetničko djelo produžava samog autora i kako predstavlja bogatstvo za generacije koje dolaze i inspirišu se njegovim djelom.  Slavni umjetnik pojasnio je i simboliku skulpture „U čast Njegoševe misli“.

Skulptura “U slavu Njegoševe misli” ne odnosi se samo na Vladičinu pjesmu “Misao” nastaloj 1844. godine koja se smatra prologom spjevu Luča mikrokozma. Naziv skulpture odnosi se u širem smislu na kompleksnost pjesnikove misli, njene poetske, filozofske, teološke i mistične dimenzije, na misli koje govore o čovjeku, toj “luči mikrokozma” kao tragičnom biću. Inspirativni osnov za skulptoralnu kompoziciju našao sam u Njegoševoj pjesmi “Crnogorac k svemogućem Bogu” nastaloj 1833. godine u kojoj pjesnik govori o nemogućnosti čovjekoj da spozna Boga odnosno samoga sebe.

Skulptura simbolički predstavlja tu čovjekovu uzaludnu težnju ka spoznaji apsoluta. Visoki rosfrajni krak usmjeren prema nebu upućuje na nedokučivost kosmičkog misterija, dok drugi, niži također zašiljeni rosfrajni krak sugerira ograničeni domet čovjekove spoznaje. Ljudska glava metarmofozne anatomije izražava stremljenja duha zarobljenog u “tjelesnoj tamnici”. Čovjek kao kažnjenik zemaljskog bitisanja živi svoju tragičnu sudbinu svjestan tajne koju ne može spoznati. Možda je može spoznati tek u smrti, jer kako Njegoš kaže “Ovoga su u grobu ključevi“.

“Blago tome ko dovjeka živi, imao se rašta i roditi“, riječi su Njegoša kojima je Dimitrije Popović, jedan od najznačajnijih crnogorskih likovnih stvaralaca, završio obraćanje prisutnima na otkrivanju svoje skulpture „U čast Njegoševe misli“ a njegovo izlaganje dopunili su  stihovi iz Luče koje je pročitala glumica Ivana Mrvaljević:

 O ti bićem beskonačni

Bez početka i bez kraja

početak si sam osnova

i kraj svega u tebi je.

Čovjek je svjestan uzaludnosti i bezuspješnosti svoga traganja

Al zaludu njemu muka

po prostoru tumaranje,

kada si ga ti stvorio

krtkovidno i slijepo

da u tebe ne pogledi,

no se natrag mora vratit

u ćeskobnom svome hramu

zanešeno, utruđeno,

veličinom začuđeno.

…………………………………………

Um si kratak dalo čojku

ne može te ni nazrijeti

a kamoli vidjeti

već um leti čojka slijep

po prostoru beskrajnome.

Skulpturu „U čast Njegoševe misli“ svečano su otkrili Dimitrije Popović, gradonačelnik Aleksandar Bogdanović i predsjednik NZCH Radomir Pavićević.

U drugom dijelu večeri, uslijedilo je otvaranje izložbe radova Dimitrija Popovića pod nazivom „Misterijum Luče mikrokozma“. Događaj je upriličen ispred Njegoševe Biljarde – prisutne su pozdravili direktorica Umjetničkog muzeja Crne Gore Ljiljana Zeković i književnik Pavle Goranović, a izložbu je otvorila akademik Olga Perović.

Riječ Ljiške Zeković:

U danu kada se u cijelom svijetu obilježava Evropska noć muzeja i Međunarodni dan muzeja imamo posebnu privilegiju da u muzejskom prostoru Biljarde odamo počast velikanu naše duhovne kulture Petru II Petroviću Njegošu, izložbom Misterij Luče mikrokozma koju mu je posvetio Dimitrije Popović, umjetnik koji je na bravurozan način u vizuelnom mediju – slikarstvu, uspio da pronikne u suštinu Njegoševog kompleksnog spjeva Luča mikrokozma i njegove poetsko-filozofske misli. Virtuoz linije, majstor forme, crtački perfekcionist i stvaralac izuzetno prodorne imaginacije Dimitrije je razgrnuo „tabu“ prostore metafizičkog, magičnog, fantastičnog, nadrealnog i transcendentalnog.

Poznavaoci Dimitrijevog likovnog opusa često postavljaju pitanje – da li u njemu tražiti one nasljedne ontološke korijene crnogorskog bića koje je slikar nesvjesno ugradio u svoje duševno ocjelotvorenje, ili, možda, univerzalni duh, koji je od nastanka ljudske civilizacije nagonio čovjeka da traži utočište u carstvu apsolutne istine.

Čudesno, ali pravi odgovor koji se naslućivao otkrivamo upravo na izložbi Misterij Luče mikrokozma koja nedvosmisleno pokazuje da se umjetnik duhovno nadahnjivao na živototvornom istočniku rodnog podlovćenskog prostora – djelu Petra II Petrovića Njegoša, na njegovom dualističkom shvatanju odnosa duha i tijela i njegovoj zamisli o preegistenciji.

U Njegoševoj Biljardi poeta i slikar uspostavili su odnos stvoritelja i stvaraoca. Veza između njih je čvrsta, ne samo preko misli i ideja koje su zaiskrile u jednom i obasjale drugog već i njihovom psihofizičkom formiranju u nadrealnom prostoru cetinjskog polja čije su energetske moći i vizionarsku atmosferu mogli da osjete i da otjelotvore samo odabrani.

Večeras, zahvaljujući Njegošu i Dimitriju približavamo se sferama univerzalnih vrijednosti koje nas iz naših mikrokosmičkih ograničenja uzdižu prema kosmičkim visinama.

U ime Narodnog muzeja Crne Gore i Prijestonice Cetinje koji su organizatori projekta Dimitrija Popovića „Omaž Njegošu“, upriličenog u čast 200-te godišnjice od Njegoševog rođenja, zahvaljujemo vam se što ste svojim prisustvom ove za sve nas neponovljive i jedinstvene trenutke virtuelnog susreta poete-filozofa i  slikara –filozofa koji mu svojim djelom odaje počast.

Riječ Pavla Goranovića:

Pred nama je čudesan „kosmički boj“. Kao što su se poistovjetili pjesnik i planina, tako su se, na oseben način, susrele vizije dva umjetnika jednog prostora. Zato vjerujem u stvaralačke opsesije Dimitrija Popovića. Sa njima se lako možemo sroditi. Samo ukolikone sumnjamo da smo i sami ona „luča tamom obuzeta“.

Pred nama je susret dvije stvaralačke usamljenosti, dva genijalna umjetnička svijeta. To je i dodir samoće jednog usnulog naroda. I neobični sastanak s nedokučivom tajnom Njegoševog genija.

Kad se Crnogorac obraća „svemogućem Bogu“, on gleda put Lovćena.  A Dimitrije Popović gleda put Lovćena od onog trenutka kada je zašao u mistične umjetničke svjetove. Od dječačkih dana, zapravo.Uvijek je Dimitrije bio tamo, pod granicom. Sa njim smo uvijek blizu Njegoševe tajne. Posvuda se krije slika onog znatiželjnog i zamišljenog cetinjskog dječaka koji gleda prema Jezerskom vrhu, prema tim „nebeskim vratima“ Crnogoraca.

„Čovjeka određuje tragična spoznaja vlastitog položaja“, piše Dimitrije. A niko to nije bolje znao i iskusio od Njegoša. I zato umjetnik promišlja o Njegošu kao vladaru, misliocu, duhovniku… Razumijeva sve strane njegovog složenog bića, ali, prije svega, on njega tumači kao čovjeka i kao pjesnika. Otuda, Popović bira poznate Njegoševe portrete i tu ispisuje srodnost njihovih misli.Tako nam se ukazuje Njegoš izbliza!

Čudesna čuvstva u nama bude ove slike. Svjesno razapet među svojim interesovanjima, Dimitrije pronalazi lik Njegošev, razapet između pjesme i zemlje, između stvarnog rata i drame u sebi, između Erosa i Tanatosa. Tako nam uvjerljivo pokazuje način kako je Njegoš živio „svu žestinu svoga intimnog tragičnog raspeća“.

Kao da ova djela namjeravaju izaći iz svojih okvira, pravo do srži Njegoševih tajanstava. Do nepoznatih prelesti ona odlaze.

Ovdje u Biljardi, gdje je Njegošev duh još sveprisutan, Dimitrijeve slike su istinska svjedočanstva Njegoševe neprolazne misli. I pomišljam: kako bi Njegoševa bilježnica bila obogaćena ovim radovima. I stoga je ovo pripovijest o nenapisanom.

Kako su samo uvjerljivi ovi radovi. Kao da možemo dotaknuti Njegoševu tugu i misteriju, njegovo „grko nasljeđe“. Upravo to želi Dimitrije. Da u cjelosti razumijemo „pustinjaka cetinjskog“. S Njegošem on razgovara, stvara nezaboravne oglede o konačnosti čovjeka. I još jednom se pokazalo da Cetinje omogućava najbolji izrazza njegove umjetničke vizije.

Ogrtač tajnovitosti i maestralni postupci umjetnika sjedinjuju se u ovom prostoru, koga ćemo, od večeras pamtiti i po ovoj izložbi– izuzetnom duhovnom prazniku. U slavu Njegoševe tajne i u u čast jedinstvenog umjetničkog osjećaja. A posebno u čast jedne „tužne armonije“ .

Na kraju, uputimo zahvalnost maestru Dimitriju Popoviću što je Njegoševu misteriju pretvorio u neprolaznu luču Umjetnosti.

Riječ Olge Perović:

Dame i gospodo, prijatelji umjetnosti,

Osobita mi je čast i zadovoljstvo da vas pozdravim na otvaranju izložbe Dimitrija Popovića posvećene i inspirisane 200 godišnjicom od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, vladike i vladara crnogorskog, najistaknutijeg predstavnika crnogorskog duha, slobodoljublja i etike. O tome će tokom ove godine biti dosta riječi, ali moje je da kažem nešto o ovoj likovnoj manifestaciji jer je ona posebna i osobita.

Odani Cetinjanin i Crnogorac slikar Dimitrije Popović cijelim svojim djelom, obimnim i raznovrsnim, otkriva svoju duhovnu vezanost za čudesni prostor i duh svoje postojbine.

Hoću da kažem nekoliko prisjećanja koja me na to opominju. Prvu svoju samostalnu izložbu priredio je na Cetinju u Plavom dvorcu. Bili su to veliki crteži rađeni olovkama u boji i bilo je to 1974 godine. Moje kolege Mladen Lompar i pokojni Coko Marović zvali su me da je vidim i svi smo bili ubijeđeni da je to izložba studenta koji će se svojim radom proslaviti. Oduševljeno sam pisala prikaz o njoj i to je prva bibliografska jedinicakad se god nabraja šta je o Dimitriju napisano. Između ostalog zaključila sam: „Olovka je klizala onuda kuda je misao htjela. Sve stoji čvrsto, kontrasti stvoreni potezom i bojom su znalački odmjereni i ostvareni. Popović je sticao znanje na dobrim izvorima, kod velikih majstora crteža u prošlosti i dobro je naučio. A hrabar i sposoban, bio je već tada dorastao da samostalno sa sigurnošću nastavi.“ I danas stojim iza ove tvrdnje i mislim da ju je Dimitrije neprekidno radom potvrđivao stvarajući svoje velike cikluse i omaže, neprekidno tragajući za novim saznanjima. On je bio i ostao slikar koji „zna znanje“ što je tvrdnja koja se samo za velike može izreći.

Poslije diplomiranja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu on ostaje tamo da živi sa suprugom Jagodom i sinom Petrom i da radi mnogo, izlaže često po svijetu i zavičaju. Dimitrije je po najviše grafičar iako se tokom vremena bavio skulpturom, slikarstvom i najzad pisanjem. Godine 1982 s Batom Ljumovićem sam radila TV film, razgovor sa njim, iz kog se da zaključiti ovo što sam istakla. Kasnije su mi iz Egipta tražili da predložim umjetnika grafičara za Bijenale mediteranskih zemalja 1985, i Dimitrije je na toj manifestaciji bio veoma zapažen. Tako su naši kontakti uvijek bili plodonosni a saradnja srdačna i prijateljska.

U Dimitrijevom stvaralaštvu me opčinjavao njegov odnos prema ljudskom tijelu koje je on kao neki anatom izvijao i razvlačio da bi iskazao svu ljepotu ali i životnu muku čovjekovu. To je zajednički imenitelj njegovih djela bilo da se radi o omažima ljepoticama ili slikarima, ili istorijskim događajima. Jedinstvena nit koja se  kroz sve   provlači to je virtuozno crtanje ljudskog tijela kojim o svemu govori.

Najzad, čak i ciklus po „Luči mikrokozma“ (o kojoj je vrsnu pripovijetku napisao) on sa mnoštvom inovacija radi po svom duboko osjećajnom načinu koji njeguje od početka. To je utoliko razumljivije ako se ima u vidu da je Luča, kako Božo Rudež ističe „ … poema o borbi duha i tijela, svjetlosti i mraka, dobra i zla, … „što je de fakto, pravi likovni program Dimitrijev, svjedočanstvo o slikarevom nadahnuću životom i djelom velikog pjesnika i državnika na što ga je od ranog djetinjstva podsjećao pogled sa kućnog praga na Lovćen i pjesnikov grob.

Olovkama u boji, temperom i akvarelom Dimitrije na papiru najčešće uobičajenog formata 100×70 radi razne kompozicije kojima miješa realni i apstraktni tretman djelova motiva, pravi upečatljive kombinacije koje otkrivaju njegovo poimanje Luče i njegov osoben likovni govor. On stvara svoj misterijum Luče mikrokozma i cjelinom izložbe jedno posebno viđenje. Perfekcija izrade, dorađenost koncepta udopunjavaju utisak o umjetnikovoj posvećenosti temi i njenom značenju u sadašnjosti i budućnosti i osvjetljavaju njenu svrhu odavanja počasti velikom pjesniku i državniku.

Hvala Dimitriju na ovoj izložbi baš u ovoj prilici.

 

 

 

Nakon ovoga prisutni su mogli u dvorištu Biljarde da čuju recitovanje Njegoševih stihova – markantnog glumca Slobodana Marunovića i da uživaju u postavci preko pedeset Dimitrijevih radova iz ciklusa “Misterijum Luče mikrokozma”.

Poštovani čitaoci sajta, evo i izjave Dimitrija Popovića koju je dao specijalno za naš i njegov sajt cetinje-mojgrad:

-U povodu 200 godina Njegoševog rođenja Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i ja kao autor, poklanjamo skulpturu „U čast Njegoševe misli“ gradu Cetinju., staroj crnogorskoj prijestonici. Kao rođeni Cetinjanin i dobitnik ovogodišnje Povelje „Ivan Crnojević“ ovim putem izražavam veliko zadovoljstvo što se ovo moje djelo inspirisano Njegoševim filozofsko mističnim odnosno religioznim mislima nalazi u neposrednoj blizini Biljarde. Na taj se način uspostavilo fino saglasje ambijenta, teme djela i povoda njegovog postavljanja. Tako na simboličan način skulptura povezuje staro i novo vrijeme, staro jezgro Cetinja sa novim središtem grada: Manastir i Trg Balšića, Orlov krš i Vlašku crkvu, iskopine Manastira Crnojevića i Dvor kralja Nikole s „Vladinim domom“ danas „Narodnim muzejom Crne Gore“.

Ovim se putem još jednom želim zahvaliti svim članovima Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i njihovim prijateljima koji su svojim donacijama omogućili realizaciju ove skulpture. Posebno se zahvaljujem predsjedniku NZCH Radu Pavićeviću na angažmanu oko prikupljanja potrebnih sredstava.

Zahvaljujem se vlasnicima ugledne građevinske firme „Bombeton“ iz Cetinja,  gospodi Nebojši Nenu Vujoviću, dipl.građ.ing i Nebojši Đukanoviću, dipl.građ.ing,  na donaciji postamenta za skulpturu „U čast Njegoševe misli“.

Takođe se zahvaljujem gospodinu Vesku Pejoviću na angažmanu i brizi da se realizacija postavljanja skulpture uspješno dovede do kraja.

Hvala i Prijestonici Cetinje na podršci i pomoći oko realizacije ove ideje.

Postavljanje skulpture „U čast Njegoševe misli“ u ovoj jubilarnoj godini jedan je od izraza svijesti i poštovanja prema neprolaznoj i trajno inspirativnoj vrijednosti djela velikog pjesnika Petra II Petrovića Njegoša a za čitaoce ovog divnog sajta evo najave dva moja projekta vezana za Cetinje.

Prvi je  “Njegoševa mistična delta”:

Inspirativnost Njegoševih stihova, odnosno misli u njima, postavljala mi je kvalitativan problem. Kako literarnu metaforu izraziti likovnom metaforom. Na koji način oblikovat kompoziciju koja će vizuelno izražavati ono što je zapisano u stihovima. U tom smislu sam koristio i
klasične i moderne načine izražavanja: crtež, sliku, objekt. S tim u vezi, imam koncipiranu jednu svjetleću instalaciju za koju se nadam da će se steći uslovi da se realizuje ovoga ljeta na Lovćenu, na Jezerskom vrhu. Instalacija nosi naslov „Njegoševa mistična delta“. Snopovi snažnih reflektora usmjereni su u nebeske visine (do 10 km), a projiciraju se sa krajeva Jezerskog vrha. Njegošev mauzolej nalazio bi se na sredini zemaljske osnove te piramidalne kompozicije. Instalacija simbolički upućuje na pjesnikovu kosmogoniju…

Drugi je spomenik Svetom Petru Cetinjskom:

– Odavno razmišljam o spomeniku Petru Prvom Petroviću, Svetom Petru, čudotvorcu cetinjskom a u posljednje vrijeme to želim pretvoriti u idejno rešenje. Osnovni koncept imam u skicama. Kada razradim sve studije, rado bih upriličio prezentaciju toga projekta građanima Cetinja, uz eksplikaciju svih pojedinosti te kompozicije. Volio bih čuti mišljenja javnosti. Lokacija koju odavno smatram najpodesnijom i najprimjerenijom za ovaj spomenik je plato iznad Cetinjskog manastira. Ova lijepa lokacija, malo iznad grada, u neposrednoj blizini sakralnog objekta sa ćivotom Svetog Petra, aktivirala bi se postavljanjem spomenika kao zanimljiv javni prostor, ne samo za šetnju već i za organizovanje raznih scenskih priredbi. Spomenik ne smije biti mrtvo, pusto mjesto, već okupljalište živih koji čuvaju spomen na onoga kome je spomenik podignut. Crnogorci, a naročito Cetinjani, imaju poseban odnos i osjećaj prema svjetovnoj i svetoj osobi Petra Prvog Petrovića, čudotvorca cetinjskog.

Dimitrije Popović, Cetinje 17.05.2013

POŠTOVANI ČITAOCI,

Prilog ću završiti riječima iz jučerašnjeg maila od poznatog crnogorskog književnika Miraša Martinovića  za koje smatram da su napisane iz glava svih prisutnih:

– Dragi Vesko,

Bijaše ona noć veličanstvena na Cetinju, u svemu, za pamćenje. Nebo je te večeri bilo naklonjeno Dimitriju, a i svima nama, njegovim poštovaocima.

Vratio sam se pun utisaka sa kojima još snažno živim.

PS:

-Izložba u Biljardi biće otvorena do 18. novembra tekuće godine.

-Fotografije u ovom prilogu djelo su Miodraga Martinovića, Novaka Abramovića i moje.

Prilog pripremio Vesko Pejović