Cetinje :: Moj grad

U Muzeju Mimara upriličen „Omaž Njegošu“

Posted on 05. Apr, 2013 by Vesko Pejović in Iz kulture

U zagrebačkom Muzeju Mimara sinoć (04.04) je, u sklopu događaja „Omaž Njegošu“, otvorena izložba Dimitrija Popovića „Misterijum luče mikrokozma“.

Događaju u glavnom gradu Republike Hrvatske, koji je izazvao izuzetnu pažnju javnosti, prisustvovali su brojni posjetioci, među kojima i ministri kulture Republike Hrvatske i Crne Gore Andrea Zlatar – Violić i Branislav Mićunović, gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić i gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović.

U sklopu izložbe, upriličene povodom 200 godina od rođenja crnogorskog vladara i pjesnika Petra II Petrovića Njegoša, Dimitrije Popović predstavio je i svoju skulpturu „U čast Njegoševe misli“, koja će u maju (18) biti postavljena na Cetinju.

Ministarka kulture u Vladi Republike Hrvatske Andrea Zlatar – Violić naglasila je kako djelo Petra II Petrovića Njegoša, te njegova misao, i danas jesu inspiracija za nove generacije …

Obraćajući se prisutnima, ministar kulture u Vladi Crne Gore Branislav Mićunović istakao je kako se Njegoševom „Lučom“ Dimitrije Popović, literarno i likovno, vratio svojoj Crnoj Gori i Cetinju:

Riječ ministra kulture Branislava Mićunovića:

Draga Andrea,

Poštovani gospodine Lukšiću,

Poštovani gospodine Pavićeviću,

Poštovani gospodine Marojeviću,

Raduje me što večeras, u prijateljskoj atmosferi, govorimo u Mimari o djelu Dimitrija Popovića,  uvjeren da ovakvim projektima inteziviramo prijateljstvo i bliskost Hrvatske i Crne Gore. I biće ih još više jer je pred mojom koleginicom Andreom i preda mnome definisanje trogodišnjeg Programa saradnje kroz koji ćemo afirmisati i promovisati stvaralaštvo i baštinu naših zemalja, kroz razmjenu znanja i iskustava, koja će Crnoj Gori na putu ka EU biti potrebna i dragocjena .

Negoševom Lučom, likovno i literarno, Dimitrije se vratio Crnoj Gori, Cetinju, i konačno, da budem sasvim precizan, svojoj Podgranici, Arkadiji iz svojih pripovijedanja đe je začeta njegova fantastika.

A tu je sa svog prozora, od najranijih dana, svakim buđenjem gledao Lovćenski vrh đe od prvog Dimitrijevog saznanja, počiva pjesnik svojim “vječitim snom”.

I đe ga je ta memljiva samština na lovćenskoj stijeni, zaštitila od  prometejskih orlova.

Ali, gromovi su sažegli ono što je mogla biti svetačka zasmrt prvog dostojanstvenika crnogorske poezije, čije strasti zavrijeđuju vječnost, ne samo zbog  žudnje i prohtjeva puti koju nije mogao obuzdati, već zbog uvjerenja da se “tajna neba i stvarnost zemlje mogu simbolički izraziti ljudskim tijelom.”

Dimitrije se jasno distancira od privida kojim se može ispuniti prostor.

Jer, preobražavanje samosusreta u stihove veličanstvene privremenosti, Njegoš je ostavio u epu koje je slikar prepoznavao hodajući njegovim stazama. Možda najviše “…nad ugašenim kraterom, ’Vezuvije grdna ‘vala’, prizivajući u sjećanje žive slike opisa Plinija Mlađeg o velikoj tragediji koju je 79. godine prouzročila erupcija vulkana”.

Misterijum Luče mikrokozma, ima posebno  mjesto u Dimitrijevom opusu. “Ono što čini osnovu na kojoj se koncipira ciklus… jest čovjekova svijest o kazni koju ispašta na zemlji ’gnjezdilištu čovječije nesreće’. On je vječno proklet. ’Krasotu nebeskog voinstva smrtni nikad positći ne može’. Čovjek je tragično biće. Njegošev se ’metafizički dualizam’ ogleda u padu duše, u njenom utamničenju u ljudsko tijelo. Ono je ‘okov fizičeski’, grobnica duše”. I kao kod Omaža Danteu, inspirisala ga je unutarnja ekspresija poetskih slika.

Dakle, sva djela Dimitrijevih “poema” su začeta u djetinjstvu, među ispranim skeletima ptica, zmija i gorskim ružama, na Njegoševim stazama,  u stvarnosti fantastičnijoj od svih fantazija, i granala su se iz brojnih zakutaka slikareve imaginacije.

Do izuzetnosti Misterijuma Luče mikrokozma i monumentalne skulpture U slavu Njegoševe misli.

I na kraju, koristim priliku da čestitam  Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske, Koordinaciji vijeća Crnogorske nacionalne manjine na području Republike Hrvatske, Ambasadi Crne Gore u Republici Hrvtaskoj i svim pojedincima koji su učestvovali u organizaciji ovog značajnog događaja.

Tokom događaja, brojne goste u zagrebačkom muzeju pozdravio je gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović. On je iskazao zadovoljstvo činjenicom da je glavni grad Republike Hrvatske domaćin impozantnog skupa kojim se obilježavaju dva vijeka od rođenja Petra II Petrovića Njegoša.

– Ovaj značajan jubilej obilježiće godinu u našoj zemlji, a u segmentima proslave učestvovaće upravo i neki od umjetnika koji su večeras u Zagrebu predstavili svoje stvaralaštvo inspirisano Njegoševim likom i djelom. U prvom redu, treba pomenuti upravo našeg dragog prijatelja Dimitrija Popovića, koji će na svom rodnom Cetinju organizovati više događaja, a koji je upravo večeras premijerno predstavio skulpturu koju ćemo u maju postaviti u crnogorskoj Prijestonici – rekao je on.

Gradonačelnik Bogdanović iskazao je zahvalnost  Ministarstvu kulture u Vladi Republike Hrvatske, Ambasadi Crne Gore u Hrvatskoj, Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske i Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske na organizaciji događaja, koji – kako je kazao – ima izuzetan značaj, prije svega na planu kulturne prezentacije Crne Gore.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić sinoćnji događaj okarakterisao je kao veličanstveni omaž zagrebačkog Crnogorca i umjetnika međunarodnog ugleda Dimitrija Popovića, ali i kao veliku noć prijateljstva Republike Hrvatske i Crne Gore.

Predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Radomir Pavićević je naglasio da je održavanje ovakvih skupova svjedočanstvo zajedničke budućnosti temeljene na međusobnom obogaćivanju i gradnji mostova saradnje hrvatskog i crnogorskog društva i kulture.

– Njegoš pripada nama, ne samo kao Crnogorcima i hrvatskim građanima, nego prije svega kao Evropljanima – kazao je Pavićević.

Akademik Tonko Maroević osvrnuo se na umjetnička rješenja posvećena Njegošu. Ocijenio je da skulptura Dimitrija Popovića povezuje zemaljsku, ljudsku sudbinu s težnjom nadmašivanja.

– Njegoš je univerzalna vrijednost, a Dimitrije je njegov dobar sagovornik – rekao je Maroević.

Drugi dio „Omaža Njegošu“, nastavljen je nakon otvaranja izložbe, u dvorani Muzeja Mimara, predstavljanjem tri knjige posvećene Njegoševoj ličnosti „Njegoš i Hrvati“ – grupe autora; monografija „Misterijum Luče mikrokozma“ i „Luča Njegoševe noć“ Dimitrija Popovića. Na promociji su govorili: istoričarka umjetnosti Iva Korbler, Milanka Bulatović (koja je pročitala tekst Boža Rudeža), akademik Tonko Maroević, Predrag Matvejević, Josip Silić, Radomir Pavićević i slikar Dimitrije Popović. Moderator predstavljanja je bio Danilo Ivezić.

Tonko Maroević je istakao da je „Luča mikrokozma“ savremeni Njegoš, poetsko filozofsko djelo.

– „Gorski vijenac“ je spjev o prošlom, pa i ne čudi da je Dimitrijeva inspiracija u „Luči“ i njegovom spajanju, materijalno, nečega što u prvom trenutku nije spojivo – kazao je Maroević.

U tekstu koji je pročitala Milanka Bulatović, Božo Rudež je ocijenio da je ovom trilogijom (priča – skulptura – likovni ciklus), Dimitrije, uz 200. godišnjicu rođenja, za poetu i Vladiku priredio „pravi Symposion, u izvornom značenju te grčke riječi: tu se znalački i predano raspravlja o ljubavi i smrti, umjetnosti i filozofiji, patnji i smislu čovjekova života, o demonima i erotici, o duhovnosti i moralnim dilemama; o istini i pravdi, o prolaznosti i beskonačnosti, o križu i kosmosu, svetom i svjetovnom, o slobodi i nuždi“.

– Za istim stolom Dimitrije je okupio pjesnike, filozofe, teologe i umjetnike: od grčkih bogova i muza, starozavjetnih proroka, Platona i Origena do Dantea, Bajrona i Sv. Augustina… U ovom umjetničkom, literarno-likovnom vijencu objedinjeni su san i java – riječi su Rudeža.

U katalogu koji prati izložbu nalazi se i Dimitrijev tekst o skulpturi “U slavu Njegoševe misli”:

-Zahvaljujem se članovima Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Koordinaciji vijeća crnogorske manjine Hrvatske i njihovim prijateljima koji su svojim donacijama osigurali materijalna sredstva kojima se realizirala moja skulptura “U slavu Njegoševe misli”. Posebno se zahvaljujem predsjedniku Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske dr. Radomiru Pavićeviću na njegovom svesrdnom zalaganju i angažmanu za prikupljanje potrebnih sredstava. Zahvaljujem se Ljevaonici umjetnina Likovne akademije i radionici Koprivnjak iz Zagreba na izvrsnoj izvedbi skulpture u trajnim materjalima bronci i rosfraju, te “Bombetonu” iz Cetinja na donaciji postamenta za skulpturu u staroj crnogorskoj prijestonici.

U povodu dvijesto godina Njegoševog rođenja Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i ja kao autor skulpture poklanjamo ovo umjetničko djelo gradu Cetinju izražavajući na simboličan način zahvalnost prema liku i djelu Petra II Petrovića Njegoša, izuzetnoj ličnosti crnogorske kulture.

Skulptura “U slavu Njegoševe misli” ne odnosi se samo na Vladičinu pjesmu “Misao” nastaloj 1844. godine koja se smatra prologom spjevu Luča mikrokozma. Naziv skulpture odnosi se u širem smislu na kompleksnost pjesnikove misli, njene poetske, filozofske, teološke i mistične dimenzije, na misli koje govore o čovjeku, toj “luči mikrokozma” kao tragičnom biću. Inspirativni osnov za skulptoralnu kompoziciju našao sam u Njegoševoj pjesmi “Crnogorac k svemogućem Bogu” nastaloj 1833. godine u kojoj pjesnik govori o nemogućnosti čovjekoj da spozna Boga odnosno samoga sebe.

O ti bićem beskonačni

Bez početka i bez kraja

početak si sam osnova

i kraj svega u tebi je.

Čovjek je svjestan uzaludnosti

i bezuspješnosti svoga traganja

Al zaludu njemu muka

po prostoru tumaranje,

kada si ga ti stvorio

krtkovidno i slijepo

da u tebe ne pogledi,

no se natrag mora vratit

u ćeskobnom svome hramu

zanešeno, utruđeno,

veličinom začuđeno.

…………………………………………

Um si kratak dalo čojku

ne može te ni nazrijeti

a kamoli vidjeti

već um leti čojka slijep

po prostoru beskrajnome.

Skulptura simbolički predstavlja tu čovjekovu uzaludnu težnju ka spoznaji apsoluta. Visoki rosfrajni krak usmjeren prema nebu upućuje na nedokučivost kosmičkog misterija, dok drugi, niži također zašiljeni rosfrajni krak sugerira ograničeni domet čovjekove spoznaje.

Ljudska glava metarmofozne anatomije izražava stremljenja duha zarobljenog u “tjelesnoj tamnici”. Čovjek kao kažnjenik zemaljskog bitisanja živi svoju tragičnu sudbinu svjestan tajne koju ne može spoznati. Možda je može spoznati tek u smrti, jer kako Njegoš kaže “Ovoga su u grobu ključevi”.

IZ BIOGRAFIJE DIMITRIJA POPOVIĆA

Dimitrije Popović rođen je 4. ožujka 1951. na Cetinju. Završio studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Za boravka u Parizu 1974. upoznaje pariškog kolekcionara gospodina Jeana Davraya, pa u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u Galeriji Alexander Braumüller s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugima. U Pforzheimu 1982, Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona, organiziraju mu zajedničku izložbu grafika s Salvadorom Dalijem. Iste godine, u povodu velikog jubileja “Leonardo a Milano 1482-1982”, izlaže ciklus crteža Omaggio a Leonardo u milanskoj Palazzo Sormani. U povodu 27. međunarodnog umjetničkog festivala “Due mondi”

grad Spoleto u kojemu se taj festival održava, organizira mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini jubileja, dvije tisuće godina kršćanstva, izlaže u Rimu ciklus raspeća Corpus Mysticum u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo l’Agostiniana arte sacra conteporanea i u Pantheonu.

Jedan je od petnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa, (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portoghesi), koji su pozvani da odgovore na “Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima”. Odgovori su objavljeni u knjizi “Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II”, izdavač Sri spa-Milano, 2003.

Prilog pripremio Vesko Pejović