U Rio je stigao ambasador disidentske književnosti istočne Evrope
Posted on 09. Feb, 2026 by Vesko Pejović in Gradske aktuelnosti, Iz kulture
Žurnal Rio de Žaneira, popularni brazilski dnevnik sa dugom tradicijom (izlazi od 1821. godine), objavio je razgovor sa piscem i diplomatom Gojkom Čelebićem. Dnevnik ga predstavlja kao jednog od najplodnijih pisaca na Balkanu, sa 80 knjiga, filmskih scenarija i drama i svjedoka političkih preokreta u Istočnoj Evropi.
Pod naslovom “U Rio je stigao ambasador disidentske književnosti Istočne Evrope”, dnevnik objavljuje vijesti o novoj antologiji brazilske poezije 1525-2025, koju Čelebić prevodi na srpski, uz svoj kritički aparat, kao i o prevodu njegove knjige Pisci jevrejskog Praga na portugalski.
S više od 80 napisanih knjiga, drama i scenarija, Gojko Čelebić, jedan od najplodnijih pisaca sa Balkana, odabrao je Rio za dovršetak svoje pionirske antologije 500 godina brazilske poezije na srpskom jeziku.
Razgovor vodio: Olav Šrader
Gojko Čelebić
- Kakav je bio osjećaj cenzure od strane komunističkog režima bivše Jugoslavije i odlazak u mladosti kako biste nastavili svoju umjetničku karijeru?
Otišao sam iz Jugoslavije u kratkim hlačama i sandalama kako ne bih izazvao sumnju. Imao sam 22 godine i autostopirao sam do austrijske granice, koju sam prešao pješice. Dva dana kasnije bio sam u Parizu, gdje sam gladovao i spavao na ulici ispred palate Matinjon nedjelju dana. Već sam bio objavio svoju prvu knjigu, a svaki stih mojih pjesama pomno je pregledao cenzorski aparat. Bilo bi ludost nastaviti književnost pod tim uslovima. Moj otac je brojio svoje posljednje dane i bio je mučen na bezbroj načina; nije želio istu sudbinu za mene.
- Uz umjetničku karijeru, imali ste i važnu paralelnu karijeru, zar ne?
Nakon pada komunizma imenovan sam za najmlađeg veleposlanika Jugoslavije, sa samo 38 godina. I predstavljao sam, kao ambasador ili otpravnik poslova, tri zemlje: Jugoslaviju, Srbiju i Crnu Goru, i konačno Crnu Goru, nakon dramatičnih promjena u mojoj regiji. Služio sam kao diplomat u deset zemalja, a među njima sam imao i kratko iskustva kao veleposlanik u Brazilu, zemlji koju jako volim i poštujem. Bio sam i otpravnik poslova pri Ujedinjenim nacijama i Svetoj Stolici, uz to što sam bio ministar kulture Crne Gore od 1993. do 1997. Danas osjećam da sam zatvorio dugi ciklus. Na neki način, ponovno sam se povezao s tim 22-godišnjakom i ponovno nosim kratke hlače i sandale dok anonimno putujem svijetom pišući svoje knjige i scenarije.
- Kako biste opisali svoj književni svijet?
Svoj književni rad vidim kao operu, s mnogo glasova i scena najrazličitijih vrsta. Izazov je bio prolazak kroz najrazličitije žanrove, u procesu koji je možda kulminirao mojim pseudonimom, Ben Golosovker. Radim s poezijom, romanima, kratkim pričama, dramama i scenarijima za film i televiziju, izražavajući se umjetnički kao da sam dirigent polifonije koja me ispunjava životom. Takođe se bavim političkom kritikom i upravo sam objavio dva toma o povijesti disidentskog pokreta tijekom komunističkog režima. Zalažem se za očuvanje kulturne baštine i sastavio sam zbirku Književnost i pismenost od Crnojevića i Petrovića I-II s kratkim zapisma 128 sveštenika iz Crne Gore između 15. i 18. stoljeća. Za to sam morao istražiti mnogo materijala na latinskom, grčkom i crkvenoslavenskom jeziku (pozniji srpski), koji je u srednjem vijeku bio jedan od pet svjetskih jezika.
Cetinje, 1973… Budo Gledić i Gojko Čelebić, snimio Krsto Đuričić
- Također ste poznati po svom eksperimentalizmu i kršenju konvencija. Koja je vaša najnovija avantura u istraživanju novih formata?
- Nedavno je objavljena vaša prva knjiga prevedena na portugalski, Pisci jevrejskog Praga. Kakvo je bilo to iskustvo?
Osjećao sam se kao neutralni agent koji konačno ulazi u dugi spor između kultura i nacija. Za Njemce, ovi jevrejski pisci, koji su pisali na njemačkom, bili su izopšteni ili izravno diskriminisani. Za Čehe su ovi krugovi jevrejskih pisaca smatrani crnim ovcama, integrisanim ljudima koji su ujedno bili i stranci u vlastitoj zemlji. Na moje iznenađenje, zbog ovog komplikovanog, traumatičnog i emocionalnog konteksta, shvatio sam da ni Njemci ni Česi nisu otvorili kovčeg ovog golemog kulturnog blaga. Malo, urbano i kosmopolitsko društvo koje se molilo na jidišu, mislilo na njemačkom i živjelo na češkom bilo je jedinstven fenomen u svjetskoj književnosti. Autori poput Franza Kafke, Rajnera Rilkea ili Edmunda Huserla, osim svoje individualne originalnosti, dijele i zajedničku kulturnu i društvenu pozadinu kojoj se, nevjerovatno, nije posvećivala pažnja koju zaslužuje.
- U Riju se družite sa bivšim ministrom kulture Brazila i ambasadorom, Žeronimom Moskardom. O čemu pričate?
O brazilskoj književnosti i diplomatskom iskustvu, tom intrigantnom derivatu svjetske literature. Trenutno prevodim i pišem antologiju brazilske poezije od 1525. do 2025., veliki format od sedamsto stranica koja pokriva tih petsto godina brazilskoga genija. Odabrao sam osamdeset i sedam pjesnika, napisao njihove biografije i proveo teorijsku studiju o djelima, sve na mom maternjem jeziku. Ali postoji i drugi projekt koji želim poduzeti, smješten u Rio de Žaneiru, a to je drugi svezak Antologije evropskih gotskih priča koju sam ranije spomenuo. Bit će u tom eksperimentalnom formatu, ali sada inspirisana univerzalnošću Rio de Žaneira, antologijskog grada, koji pomaže u procesu stvaranja raznolikih likova i kontrasnih priča. Takođe, punim baterije jer ću u junu osnovati festival svjetske književnosti i višejezičnih pisaca, u Kotoru, u Crnoj Gori, pod imenom Geoliteratura.
- PS:
- IZ BIOGRAFIJE GOJKA ČELEBIĆA
- Gojko Čelebić rođen je1958. Srednju školu na Cetinju… Studirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu i u Podgorici a 1989. godine diplomirao je dramaturgiju na DAMU (Prag, Čehoslovačka).
Tokom disidentskog pokreta u Istočnoj Evropi, kroz koji se Čelebić gradio kao tvorac sličnih radova, od 1980-ih režirao je brojne pozorišne komade disidentskih pisaca i počeo da objavljuje drame, poeziju, kratke priče i romane. Takođe je proveo neko vreme kao student u Pragu u Schauspielhausu u Berlinu1987. godine, kada je učestvovao na seminaru o Bertoltu Brehtu. Godine 1989. odbranio je master u Pragu sa tezom o Vsevolodu Meierholdu.
Čelebić je početkom devedesetih osnovao i režirao dva antologijska projekta. Prva je bila zbirka romana objavljena u dvadeset svezaka, koja predstavlja antologiju crnogorskih romana u 20. stoleću. Drugi, čiji je on i tvorac, potpuna je antologija crnogorske književnosti koja se razvija već hiljadu godina. Ova djela su nastala na četiri jezika: latinskom, italijanskom, srpskom i crkvenoslovenskom.
Po književnom pozivu Čelebić je romanopisac, kanališući tradicionalni evropski filozofski roman. Ipak, njegovi književno-istorijski interesi vezani su za evropski barok, a aspekte koji se odnose na južnoslovenske jezike i kulturu, posebno na one koji se odnose na srednjovjekovni i barokni Кotor. Najznačajniji uticaj na njegov književni razvoj, koji je postao očigledan u njegovom radu, bio je američki (i kasnije evropski) hipi pokret. Pored toga, disidentska literatura, kao i brojni pisci njegove generacije u Poljskoj, Nemačkoj i Rusiji bili su veoma značajni u procesu njegovog umetničkog stvaralaštva.
Obrazovanje
1991 – Karlov univerzitet u Pragu, DAMU, Ph.D. svjetska književnost
Jezici: Engleski, Španski, Ruski, , Češki, Italijanski
Karijera
2015-2023 – nerezidentni ambasador Crne Gore u Arapskoj Republici Egipat
2021-2022 – šef Misije Crne Gore pri Svetoj stolici i SVMR u Rimu
2012-2015 – Generalni direktorat za bilateralne poslove u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore
2007-2011 – ministar savjetnik u Stalnoj misiji Crne Gore pri Ujedinjenim Nacijama u Njujorku
2005-2006 – ministar savjetnik u Ambasadi Srbije i Crne Gore u Japanu
2004 – Generalni direktorat za Aziju u Ministarstvu inostranih poslova Srbije i Crne Gore
1998-2002 – ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Argentini, nerezidentno Urugvaj i Paragvaj
1997 – Generalni direktorat za Amerike u Saveznom ministarstvu inostranih poslova Savezne Republike Jugoslavije
1993-1996 – ministar kulture u Vladi Crne Gore
Ostalo
Ambasador Čelebić je dobitnik Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja Crne Gore. Objavio je više od 40 knjiga u oblasti književnosti, istorije i politike.
- PRILOG PRIPREMIO I LIKOVNO OPREMIO: VESKO PEJOVIĆ
