Cetinje :: Moj grad

„Zaštita kulturne baštine – nacionalni i međunarodni okvir“-mr Vukan Ražnatović

Posted on 07. Jun, 2024 by Vesko Pejović in Iz kulture

Predavanje na temu „Zaštita kulturne baštine – nacionalni i međunarodni okvir“ istoričara Vukana Ražnatovića održano je sinoć na platou kod spomenika princeze Ksenije u organizaciji Ogranka Matice crnogorske na Cetinju.

Vukan Ražnatović rođen je na Cetinju gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću na Odsjeku za istoriju, a magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Podgorici na smjeru Međunarodni odnosi na temu „Uloga UNESCO-a u zaštiti, obnovi i promociji kulturne baštine Crne Gore“. Rad je objavljen u najnovijem broju časopisa MATICA. Ražnatović radi kao rukovodilac Muzeja kralja Nikole. Autor je brojnih tekstova i učesnik više seminara na temu kulturne baštine i istorije 19. i 20. vijeka.

Prisutne je pozdravio generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović:

Poštovane dame i gospodo, poštovaoci i članovi Matice crnogorske, dragi Cetinjani, bogatstvo različitih civilizacijskih slojeva od antičkih vremena do naše savremenosti je ostavilo dubok trag na crnogorskom etnogeografskom prostoru. Kontinuitet crnogorskog duhovnog, kulturnoistorijskog i državnog identiteta pratimo kroz bogato spomeničko nasleđe, narodno stvaralaštvo i osobenu kulturu življenja od ranog srednjeg vijeka naovamo.

Kao što je i u životu pojedinaca svijest o individualnom kontinuitetu neophodna za konstituisanje samosvijesti, slično biva i u istorijskom trajanju bilo kojeg naroda.

Jedna od neobično važnih pretpostavki kolektivnog identifikovanja i samoprepoznavanja predstavlja čuvanje i odnos prema kulturnoj baštini.

Povod našeg večerašnjeg okupljanja je predavanje Vukana Ražnatovića na temu Zaštita kulturne baštine: nacionalni i međunarodni okvir.

Ovo je prilika da još jednom ukažemo kako je kod nas u trajanju, i pored državnih institucija zaduženih za čuvanje kulturne baštine, materijalnog i nematerijalnog nasleđa te postojanja zakonske regulative, prisutan neodgovoran i neodlučan odnos nadležnih,  a u nekim slučajevima i nedostatak svijesti o njoj i nebriga. Stanje kulturne baštine je jednim dijelom i zabrinjavajuće, a posebno je na udaru hrišćansko sakralno nasleđe iz perioda vladavine crnogorskih dinastija Vojisavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića kao i ostaci ranohrišćanskih crkava i manastira predatih na korišćenje i upravu pravoslavnoj crkvi sa sjedištem izvan Crne Gore, sa zadatkom prisvajanja duhovnog i kulturnoistorijskog identiteta.

Brojni primjeri nebrige, devastacije, odsustva zaštite pa čak i pohare kulturnog nasleđa marali bi konačno biti sankcionisani od odgovornih inspekcijskih službi i resornog ministarstva. Ako zaista želimo ući u društvo evropskih naroda i postati članica Evropske unije vlasti bi trebale demonstrirati dosljednu politiku zaštite kulturnih dobara.

Vjerujem da će Ražnatovićevo predavanje, ne tragu rečenog, ukazati na legislativni okvir i pravce djelovanja koje institucionalno moramo usvojiti i sprovoditi u cilju zaštite kulturne baštine.

Zahvaljujem i dajem riječ predavaču, istoričaru i vašem sugrađaninu Vukanu Ražnatoviću.

VUKAN RAŽNATOVIĆ:

Zaštita kulturne baštine

Nacionalni i međunarodni okvir

Kulturna baština:

• Kulturna baština obuhvata artefakte, spomenike, grupu zgrada i lokaliteta, muzeje koji imaju različite vrednosti uključujući simbolički, istorijski, umetnički, estetski, etnološki ili antropološki, naučni i društveni značaj. Uključuje materijalno nasleđe (pokretno, nepokretno i podvodno), nematerijalno kulturno nasleđe ugrađeno u kulturno i prirodno nasleđe, artefakte, lokacije ili spomenike. Definicija isključuje nematerijalno nasljeđe koji se odnosi na druge kulturne domene kao što su festivali, proslave itd. Ona obuhvata industrijsko nasleđe i pećinske slike.
• Prakse, reprezentacije, izrazi, znanja, veštine – kao i instrumenti, predmeti, artefakti i kulturni prostori povezani sa njima – koje zajednice, grupe i, u nekim slučajevima, pojedinci prepoznaju kao deo svog kulturnog nasleđa. Ovo nematerijalno kulturno nasleđe, koje se prenosi s generacije na generaciju, zajednice i grupe stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, njihovu interakciju sa prirodom i njihovom istorijom, i pruža im osećaj identiteta i kontinuiteta, promovišući na taj način poštovanje kulturne raznolikosti i ljudsko stvaralaštvo.

Odnosno to je ono što čini dio identiteta jedne zajednice, bilo da je to lokalna, npr. Cetinje, istorijsko jezgro grada u kojem se sad nalazimo, Crna Gora, Gorski vijenac, Mediteran –proizvodnja vina.

Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine 1972.

Jedan od ključnih trenutaka kada je međunarodno pravo definisalo kulturnu i prirodnu baštinu kao takve ali i obavezalo sve međunarodne subjekte na njenoj zaštiti kako se navodi u 4 članu konvencije:

Svaka država potpisnica ove konvencije priznaje da dužnost obezbeđivanja identifikacije, zaštite, očuvanja, prezentacije i prenošenja budućim generacijama kulturnog i prirodnog nasleđa iz članova 1. i 2. i koje se nalazi na njenoj teritoriji, pripada prvenstveno toj državi. Učiniće sve što može u tom cilju, u najvećoj mogućoj meri iz sopstvenih resursa i, gde je potrebno, uz bilo kakvu međunarodnu pomoć i saradnju, posebno finansijsku, umetničku, naučnu i tehničku, koju može da dobije.

Druga najvažnija Stavka je stvaranje Komiteta svjetske baštine čija je uloga između ostalog bila i vođenje proceza za upis nominovane baštine na Listu svjetske baštine.

UNESCO

• Odnosno Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu je najvažnija svjetska organizacija za promociju i zaštitu kulturne ali i prirodne svjetske baštine. Kao što i samo ime kaže, ona je dio sistema UNa i sve međunarodno priznate države su članovi UNa. Njegova uloga u posljednjih 75 godina najbolje se ogleda u cjelokupnom pristupu prema kulturi, koja je postala dostupna svakome za razliku od prethodnog elitističkog pristupa. Jedni od glavnih postulata su ravnopravnost na svim nivoima, nacionalnim, rasnim, vjerskim i da svaka kultura ima jednaku vrijednost. Samim tim osmišljena je Lista svjetske baštine, u kojoj je upisana ona baština koja prevazilazi granice jedne zajednice, bilo da je ona lokalna, nacionalna ili međunacionalna.
• Prirodna i kulturno-istorijska oblast Kotora
• Nacionalni park Durmitor
• Stećci – srednjovjekovna groblja
• Venecijanska utvrđenja od XVI do XII vijeka
• Bokeljska mornarica

ICOMOS

Odnosno Međunarodni savjet za spomenike i lokalitete je glavni partner UNESCOa prilikom odlučivanja o dodjeli statusa svjetske baštine. Njegova glavna uloga je procjena fizičke autentičnostu i očuvanosti predloženog upisa međutim njihovi savjeti često obuhvataju i druge oblasti poput komparacije sa postojećim upisima. ICOMOSu možemo da zahvalimo u neku ruku što, prema njima Cetinje nije upisano na Listu svjetske baštine, ali on nije imao definitivnu ulogu u toj procjeni.

ICOM

Međunarodni savjet muzeja organizacija koja je takođe dio sistema očuvanja kulturne baštine. Zajedno sa ICOMOSom je jedan od osnivača Plavog štita, institucije koja se bavi zaštitom kulturne i prirodne baštine bilo kako materijalne tako i nematerijalne u slučajevima oružanih sukoba ili i prirodnih i katastrofa nastalim djelatnostima čovjeka. Važnost ove institucije je nemoguće dovoljno akcentovati što pokazuje uništenje kulturne baštine u zemljama u kojima su danas ili skoro bili sukobi kao na Bliskom Istoku. U tom slučaju Plavi štitovi nijesu mogli da sprovode svoju misiju i rezultat je bilo uništenje Palmire. Nažalost, slično iskustvo su imali i na ovim prostorima kada su paramilitarne jedinice prilikom opsade Dubrovnika ignorisale ovaj međunarodno priznati standard i tretirale zaštićene objekte kao legitimne vojne mete. Njihov etički kodeks za muzeje definiše da je „muzej nekomercijalna, stalna ustanova u službi društva i njegovog razvoja, otvorena prema javnosti, koja sakuplja, čuva, istražuje, objavljuje i izlaže materijalna svjedočanstva o ljudima i njihovoj okolini radi proučavanja, obrazovanja i estetskog doživljaja“. Muzeji, sami po sebi obavljaju gorepomenute djelatnosti i prije stvaranja ove definicije 1986. godine ali jedan međunarodni standard doprinosi poboljšanju sveukupne prakse. Sam rad muzeja definiše struka ali i međunarodni i nacionalni zakoni i pravilnici.

Crnogorsko zakonodavstvo

• Zakon o kulturi

Definiše prava i obaveze institucija i pojedinca prema sveukupnoj djelatnosti u kulturi. Definište osnivanje i rad ustanova kulture ali i vaninstitucionalnu djelatnost kao što je statut samostalnih umjetnika i stručnjaka u kulturi. 

• Zakon o zaštiti kulturnih dobara

„Kulturno dobro je svako nepokretno, pokretno i nematerijalno dobro, za koje je, u skkladu sa ovim zakonom, utvrđeno da je od trajnog istorijskog, umjetničkog, naučnog, arheološkog, arhitektonskog, antropološkog, tehničkog ili drugog društvenog značaja.“ Odnosno svaki predmed koji je upisan u Registar kulturnih dobara uživa posebnu zaštitu. Upisani predmeti imaju različite naučne i umjetničke vrijednosti, ali pred zakonom se tretiraju jednako. Zaštita ovih predmeta je dalje detaljno propisana i bez obzira na njenog držaoca, koji može bili privatno ili fizičko lice ono mora poštovati smjernice Uprave zaštite za kulturna dobra.

• Zakon o muzejskoj djelatnosti
• Zakon o bibliotečkoj djelatnosti
• Zakon o arhivskoj djelatnosti

Tri zakona koji prema svojoj prirodi definišu rad muzeja, biblioteka i arhiva. Prvenstveno čuvanju materijala u njihovoj nadležnosti. Sem toga definisane su obaveze u sakupljanju i promociji pomenutog materijala kroz publikacije, izložbe i dokumentovanje, kao i definisanje prirode ustanova. Npr. Muzeji mogu biti kompleksni i specijalizovani; javni i privatni ali svi jednako moraju da poštuju pravila propisana ovim zakonom od trenutka podnošenja zahtjeva za njihovo osnivanje koji mora da ispunjava uslove kao što su odgovarajući muzejski materijal, prostor za opremu, smještaj, čuvanje, korišćenje i prezentaciju muzejskog materijala, sredstva za kontinuirano obavljanje djelatnosti i stručno osoblje.

• Pravilnik o načinu vođenja, vrstama i sadržaju dokumentacije o muzejskom materijalu

Dokumentacija kao segment koji je često izostavljen u laičkoj javnosti. Ona je jedan vid intelektualne zaštite predmeta i ona predstavlja detaljno opisivanje samog predmeta, njegova svojstva, porijeklo, kretanje predmeta i sve druge relevantne informacije, osnosno život predmeta. Strogo definisane rubrike se ispunjavaju i cilju što bolje analize predmeta ali i njegove eventualne sigurnosti.

• Pravilnik o zaštiti muzejskog materijala i muzejske dokumentacije

Prethodno definisanapravila struke su zakonima obavezni i oni podrazumijevaju precizno navođenje uslova u kojima se materijal čuva. To podrazumijeva mjesto čuvanja, mikroklimatske uslove kao temperaturu, vlažnost vazduha. Prije svega to se dijeli na materijal predmeta, ali je srednja vrijednost za sve manje više 45-55 % vlažnosti vazduha sa temperaturom 15-20 stepeni celzijusa. U to spada i definisanje svjetlosti kojima predmet treba da bude izložen, u depoima ono se po pravilu čuva u zamračenoj prostoriji a u izloženom prostoru, ponovo, zavisno od materijala i treba izbjegavati dnevnu svjetlost. Ovi uslovi se po pravilu redovno prate i kontrolišu od strane muzejskih radnika. Istim zakonom je definisano i zaštita prilikom transporta predmeta zbog izložbe, ekspretize ili nekog drugog razloga. Naravno postoje i muzejski predmeti koji se po svojoj prirodi nalaze napolju i pod stalnim uticajem su klimatkih prilika poput stećaka.

Nacionalne ustanove

• Ministarstvo kulture i medija
• Uprava za zaštitu kulturnih dobara
• Centar za arheologiju i konzervaciju
• Državni arhiv Crne Gore
• Pomorski muzej
• Muzej savremene umjetnosti
• Prirodnjački muzej

Narodni muzej Crne Gore

• Istorijski muzej
• Arheološki muzej
• Etnografski muzej
• Umjetnički muzej
• Služba stručnih poslova:

Odjeljenje za dokumentaciju

Bibliotečko-arhivsko odjeljenje

Odjeljenje za trajnu i preventivnu zaštitu

Fizička zaštita

• Prostor
• Mikroklimatski uslovi
• Konzervacija

Konzervacijom se obezbjeđuje očuvanje kulturnog dobra u zatečenom stanju. Najčešća praksa koja objezvjeđuje apsolutnu autentičnost predmeta.

• Restauracija

Restauracija je vraćanje nedostajućih djelova kulturnog dobra i odstranjivanje neautentičnih djelova i dodataka kulturnom dovru, u skladu sa njegovim izvornim oblikom i svojstvima. Česti primjer je Tezejev brod je paradox koji glasi “Ako zamijenimo svje djelove broda jedan po jedan je li t ii dalje isti broj” odnosno da li je on na kraju Tezejev brod i ako nije u kojem trenutku je on to prestao biti. Primjer kod nas je dvor kralja Nikole. Originalno je bila svijetlo zelena fasada sa krovom od eternita a sada je prepoznatljiva crvena fasada sa bakarnim krovom. Ostavivši krov po strani, da li je crvena fasada, koja je sada dio kolektivnog sjećanja relevantnija ili svijetlo zelena?

• Adaptacija

Adaptacija je prilagođavanje kulturnog dobra novoj namjeni, funkciji ili standardima, djelatnosti, bez bitne promjene njegovog izgleda. Cetinje sa svojim brojnim kvalitetnim adaptacijama dobar primjer, pomenuti dvor u Muzej kralja Nikole, Biljarda, Vladin dom, Srpsko poslanstvo stavljenje u funkciji muzeja, Italijansko i Francusko poslanstvo Biblioteka, Austrougarsko, Rusko, Englesko, Osmansko kao akademije. Objekti kulture stavljeni u funkciju kulturne djelatnosti.

Intelektualna zaštita

• Dokumentacija

Detaljno i relevantno opisivanje predmeta, po mnogima i primarna djelatnost muzeja, dok je čuvanje sekundarna a izlaganje tek tercijalna. Ovo „čitanje“ predmeta čuva njegova svojstva i namjenu.

• Digitalizacija 2D predmeta (dokumenta i fotografije)

U vremenu kada je sve digitalizovano ono čuva predmete od fizičke upotrebe i doprinosi produženju njegove dugovječnosti. Manji kontakt istraživača sa dokumentom daje manje šanse za štećenja bilo da je od dodira ali i od svjetlosti. Digitalizacija po strogo definisanim pravilima, prvenstveno svjetlosnim predmet se čuva i postaje dostupniji javnosti. Dobar primjer je digitalizacija Glasa Crnogorca od strane Nacionalne biblioteke Đurađ Crnojević i njihovo objavljivanje na njihovom sajtu a od regiona fototeka Muzeja Jugoslavije.

• Digitalizacija 3D predmeta (fotogrametrija)

Komplikovaniji proces ali izuzetno zahvalan. Rijedak u našim uslovima ali veoma važan ne samo za istražvanje već i za konzervaciju. Primjer za doprinos istraživanju je fotogrametrija, odnosno fotografisanje više stotina puta zatim njihova digitalna obrada. Ovom obradom se npr. mogu vidjeti scene sa stećaka koje se više ne vide golim okom. Ovu praksu koristi Arheološki muzej.

• Fototipska izdanja

Vrijedne knjige i dokumenta u svom originalnom izgledu daju osjećaj autentičnosti i pokazuju kompleksnost njene izrade. Od srednjovjekovnih rukopisnih knjiga, do relevantnih rukopisa i štampanih izdanja XX vijeka. Sam estetski izgled govori o vremenu u kojem je djelo nastalo bilo da je Gorski vijenac ili Inventar državne imovine u Skadru.

• Pisanje stručnih tekstova

Najprostranjeniji vid intelektualnog očuvanja i promocije kulturne baštine. Bilo da je njen opis u vremenskom trenutku, njena analiza, kritika ili neki drugi primjer, bilo kakva informacija o njoj doprinosti što boljem njenom upoznavanju i stručne i laičke publike.

• Popularna kultura kao vid promocije

Od snimanja filmova na određenim lokacijama do pisanja romana, slika, amaterskih fotografija pa čak i postova na socijalnim mrežama. Može imati negativne posljedice, kao što je pogrešna interpretacija ili fizičo oštećenje ali i oni mogu biti snažan faktor promocije. Jedan od najboljih primjera je primjer požara u Noterdamu, nakon kojeg je uprava katedrale tražila projekte od kompanije Ubisoft, koja proizvodi video igirce, i jedna od njihovih igrica je smještena u vremenu revolucionarne Francuske. Za potrebe njene izrade 3D mapiranje katedrale u razmjeru 4:1 i to je najdetaljniji model katedrale izrađen.

Evo i video zapisa …

VESKO PEJOVIĆ