O promociji knjige poezije “Orfejeva sjenka” Dimitrija Popovića

Posted on 12. Feb, 2023 by Vesko Pejović in Iz kulture

Promocija je održana 04. decembra 2022. u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu . Izdavač je “Litteris” iz Zagreba, u biblioteci Poezija. Knjigu su predstavili urednik Dražen Katunarić, književna kritičarka i pjesnikinja Darija Žilić, filozof i estetičar prof. Žarko Paić.

Odabrane pjesme su interpretirali glumci Dragan Despot i Urša Raukar.

Performans autora Dimitrija Popovića izveli su kustos i maneken Josip Tešija i balerina Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Ozana Mirković.

Kompoziciju inspirisanu performansom izveo je na klaviru kompozitor i pijanist Matej Meštrović.

Knjiga sadrži pedesetak pjesama koje čine četiri ciklusa: “Ekvilibri metamorfoza”, “Boje”, “Rijeke” i “Mysterium fidei”. Ovo je treća Dimitrijeva knjiga objavljena u toku 2022. godine. Pojavila se slučajno, na nagovor izdavača, a vezana je za Dimitrijeva likovna djela nastala u zadnjih deset godina. Iako sadrži elemente klasičnosti za nju se može reći i da predstavlja misaoni rukopis ispisan slikarskom rukom.

FLORA

Rosa budi usnula bedra

Pupoljci grudi dišu svanućem

Mirisne usne vlaže latice zore

Vjetar izvija travnati struk božice

Bokovi od krina šire mirise jutra

Rascvjetala nagost u nebu se ogleda

Po naslovu se vidi da je Orfej, glavni antički pjesnik i glazbenik, blisko povezan s religioznim životom, ujedno simbol zastupnika umjetnosti i pjesme bio Dimitrijeva inspiracija, jer su umjetnost, ljubav i smrt, teme kojima se Dimitrije oduvijek bavi u svom stvaralaštvu. Podsjetiću i da je Dimitrije autor više proznih i esejističkih knjiga.

MARIJA IZ MAGDALE-KAKO JE VIDI PJESNIK DIMITRIJE POPOVIĆ

M a r i j a M a g d a l e n a

Usne od latica noćne ruže

Dodidruju crveni prsti zaborava.

U plodu sna topi se smola kajanja.

Svjetlosni Gral okamenjuje grudi.

U sjenci raspletene kose

Raste raspelo od jantara.

D.P. – “Orfejeva sjenka”: poglavlje IV. MISTERIUM FIDEI

KOMENTAR

U trenutku kada ju je dodirnuo učovječeni Logos, istinski taknuo srž njezina bića,

u Mariji Magdaleni, tom legendarnom novozavjetnon liku, začinje se to čudo života.

Nekoć tek sanjane a sada, do punoće ostvarene Ljubavi!

Pjesnik Dimitrije će, ovu Novost u životu Marijinu,razlomljenu u tajnu pjevanja,

u svom zaključnom stihovlju, na ovaj način briljantno izgovoriti:

“U sjenci raspletene kose… Raste raspelo od jantara.”

Kakakv samo: Pjesnik i slikar i vjernik! Amen!! Aleluja!!!

PROSTOR – IZ ZBIRKE “ORFEJEVA SJENKA” DIMITRIJA POPOVIĆA

Analiza pjesme PROSTOR filozofa i pjesnika ( najboljeg prevoditelja Platonovih djela u Hrvatskoj) Mladenka Spahije

P r o s t o r

Prostor me prožima

Varljivom slikom tijela.

Osjećam daljinu umnoženih dimenzija

U središtu nepojmljive točke sebstva.

Beskonačnost oblikuje misao

Iscrpljujući moju prisutnost.

Prostirući se prostorom

Postojim u nepostojanju.

KOMENTAR

Da je Dimitrije Popović izniman slikar, o tome ne bi trebalo trošiti riječi: to je općeznana činjenica. Sada vidimo da je i pjesnikom- kakvim? Pokažimo to na primjeru ove, na prvi pogled zagonetne pjesme. Ima li u njoj onog “sjaja istine Bitka”, kako ljepotu određuje najveći filozof dvadesetog stoljeća Martin HAJDEGER. Dakako da ima, tko hoće taj i vidi.

Vidi svatko tko ulaže malo truda u njezinu analizu-vidi taj njegov žar pjesničkog stvaranja. Pjesma nosi naslov “Prostor”, a pojam “prostora” jest bitna karakteristika za cjelokupno slikarstvo, dok je pojam “vremena” bitna karakteristika skladateljske, glazbene umjetnosti.

Sada naš Dimitrije pokušava i uspjeva, ne samo oslikati nego i opjevati taj pojam, tu “prostornost” vlastitog života. On kaže : “Prostor me prožima v a r l j i v o m slikom tijela.” Istaknuvši na taj nači prividnost prostorne praznine, i istinu njezine punine: tijelima ispunjene. To je ta lijepa (riječ je o umjetniku) dijalektička igra: o Praznini i njezinoj Punini. Pjesnik nastavlja “Osjećam daljinu umnoženih dimenzija…

U središtu nepojmljive točke sebstva. “Ovdje pjesnik pojačava svoj stvaralčki čin, trećim bitnim čimbenikom: “svojim sebstvom”: ono je uz Prostor ispunjen tijelima, ta središnja točka njihova sabiranja u jednu reklo bi se “nepojmljivu” bivstvenu cjelinu. A nezaustavljiv je taj duhovni tijek naših života, njegova vječna protočnost.

Tako da će pjesnik s punim razlogom izreći bitnu Kazu ove svoje pjesme – šifre: “Beskonačnost oblikuje misao… Iscrpljujući moju prisutnost”. I na kraju poentirati: “Prostirući se prostorom… Postojim u nepostojanju.”

Istina, ovaj završni Stih čitave pjesme, jest da jest svojevrsni “paradoks”, ali samo za onog tko odbija vlastiti misaoni napor i tako ne umijeva proniknuti u njegovu tajnu: ispunjenu Mudrošću; odjenutu u Ljepotu – svaka čast i dobrodošlica za našeg Pjesnika!

Kao nadopunu ovom komentaru, navedimo i općeznanu činjenicu, tko je od filozofa najbolji u tumačenju tih dviju temeljnih metafizičkih kategorija: Prostor i Vrijeme. Tko drugi, doli Imanuel Kant. Slavni njemački filozof, propitkuje što je čovjek, propitkuje spoznajnu moć čovjekovu i zaključuje: “Naša se spoznaja ne ravna prema predmetima, nego se predmeti ravnaju prema spoznaji.” Ljudska spoznaja, ona j tako sačinjena da cjelokupno čovjekovo iskustvo smješta u vremenski i prostorni okvir. Vrijeme i Prostor dva su filtera koja prethode iskustvu, kroz njih se ono cijedi i osmišlja. Ali što jest u biti taj osjetilni prostno-vremenski idealitet? Joč točnije – mi se kršćani pitamo -Tko je On? Tko je taj Vječnik u vremenu i Kralj u prostoru: tvorac vremena, gospodar prostora? Znamo i svjedočimo, kao kršćani, kao filozofi, kao pojedinci, kao osobe: u toj svemirskoj igri na djelu je Isus iz Nazareta. Na djelu je njegova osobnost iz koje se rađaju i vrijeme bivanja i prostor širenja.