Cetinje :: Moj grad

Dimitrijeva skulptura princeze Ksenije uskoro na Cetinju

Posted on 08. Feb, 2022 by Vesko Pejović in Iz kulture, Valorizacija prošlosti

U organizaciji Inicijativnog odbora i Prijestonice Cetinje sinoć je u hotelu “Gradska” na Cetinju održano donatorsko veče za izradu skulpture princeze Ksenije Petrović Njegoš na kojemu su sakupljena značajna sredstva. Pored članova odbora i predstavnika prijestonice akciji se odazvao i jedan broj predstavnika cetinjske privrede i kompanija iz Crne Gore kao i par patriota iz dijaspore  koji imaju razvijenu društvenu odgovornost prema zajednici u kojoj posluju i domovini a koji su nebrojeno puta podržali aktivnosti kojima se promoviše solidarnost i bili na usluzi svima onima kojima je pomoć potrebna.  Sada je izvjesno da će sredinom ove godine, na lokaciji ispod kuće Đukanovića u Njegoševoj ulici na Cetinju biti postavljena bronzana skulptura princeze Ksenije, rad našeg proslavljenog umjetnika Dimitrija Popovića,  koja će biti svojevrstan poklon Cetinju.

Moderatorka večeri bila je glumica mr Ivana Mrvaljević a u umjetničkom programu učestvovao je naš veliki muzički talenat Viktor Huter, student Muzičke akademije na Cetinju koji je na violini izveo numeru Bach, Sarabanda iz druge partite za solo violinu.

Evo uvodnog teksta koji je pripremio Vesko Pejović:

Gospodo privrednici, članovi Inicijativnog odbora, dragi Cetinjani,

Ove hladne februarske noći, ali s toplinom i ljubavlju u srcu, okupili smo se lijepim povodom, da kao poštovaoci ličnosti naše cijenjene  i drage princeze Ksenije Petrović Njegoš, obezbijedimo završetak izrade njene skulpture  koja će biti poklon njenom  i našem voljenom Cetinju.

Osma ćerka kralja Nikole – Ksenija rođena je 10.04.1881. Krštena je u Dvorskoj crkvi na Ćipuru. Obrazovanje je stekla na cetinjskom Dvoru, od renomiranih stranih učitelja. Bila je ozbiljna, ambiciozna, željna znanja i radoznalog duha, izuzetno hrabra i mudra. Govorila je ruski, njemački i francuski jezik i  jednako se zanimala za društvene i za prirodne nauke. Po mnogima, bila i najljepša kćer kralja Nikole. Imala je ljupke, mile i sjajne oči, pune plama, plemenitosti i ljepote. 

Nije se udavala, iako su za brak sa njom bili zainteresovani srpski kralj Aleksandar Obrenović i bugarski car Ferdinand.

Ksenija je prva žena na Balkanu koja je vozila automobil.  Pisala je memoare i uspješno se bavila fotografijom.  Na svojim fotografijama zabilježila je ljepote crnogorskih predjela, narodne običaje, svetkovine, državne proslave.

Dramatični događaji koji su s kraja 1915. i početka 1916. godine zadesili Crnu Goru, njenog vladara i porodicu mu, vladu, vojsku,  narod, nijesu mimoišli ni crnogorsku princezu Kseniju.

Napuštila je Cetinje januara 1916. i ostala u Francuskoj do kraja života, da se više nikad  “ne vrne” kako je ona govorila, u svoje rodno Cetinje. A ironija sudbine udesila je i to, da to baš bude zemlja koja je imala veliki udio u tragičnom kraju Crne Gore 1918. godine.

U ratnom egzilu osnovala je Ustanovu za pomoć ratnim zarobljenicima, njom rukovodila, u njoj i fizički radila, obavljala je sekretarske poslove svome ocu kralju Nikoli. Život je posvetila Otadžbini a otac joj je posvetio pjesmu “VELIKA” iz koje se vidi koliko je bila nadahnuta rodoljubljem i težnjom za pravo i ravnopravnost Crne Gore u zajedničkoj državi.

Da je aktivno učestvovala u grčevitim ali uzaludnim pokušajima spašavanja položaja i ugleda , kako samog kralja, tako i Crne Gore kao savezničke države u Prvom svjetskom ratu, od lažnih podataka agresivne, prvenstveno srpske propagande  svjedoči i njeno sponzorstvo najstarijeg jugoslovenskog i crnogorskog dugometražnog filma “Voskrsenja ne biva bez smrti” snimljenog po scenariju Cetinjanina Vladimira Đ. Popovića, ministra u crnogorskoj vladi u egzilu, prikazanog prvi put u Rimu 1922. godine, čija je glavna svrha bila da skrene pažnju međunarodne javnosti na Crnu Goru i na veliku žrtvu koju je podnijela tokom Prvog svjetskog rata, kao i tokom vjekovne borbe za slobodu i nezavisnost i na veliku nepravdu koju je doživjela 1918. godine.

Umrla je 9. marta 1960. godine u Parizu u krajnjoj nemaštini i osami sa nezadovoljstvom izgnaničkim statusom iz svoje Otadžbine i tugom što je bila u prilici da vidi najtragičnije crnogorske dane, nesreću i patnju kroz koje je prošla njena nekad brojna i srećna porodica.

Svojim životnim stavom i radom, Ksenija je dala primjere koji zaslužuju da budu isticani u prikazima znamenitih žena kao i u istorijskim analima jednog razdoblja. Bila je i izuzetno skromna i nikada nije isticala svoje zasluge želeći da se oduži svom rodu, svojoj zemlji i svom narodu.

Svoj patriotizam ovako je definisala: Ja mislim da je patriotizam urođeno osjećanje, koje ne traži nagradu ni nadoknadu.

Od 1916. godine, kada je jedne hladne januarske noći napustila topli roditeljski dom, živjela je u nadi da će još jednom vidjeti svoj rodni grad. Duboko u sebi nosila je sliku Cetinja i dvora, Lovćena, Crne Gore.

Princeza Ksenija je sahranjena 1989. godine, zajedno sa zemnim ostacima njenih roditelja i sestre Vjere, na Cetinje. Najveći dio njene zaostavštine (fotografije, memoari, itd.) pohranjen je na Cetinju.

U srca svojih Crnogoraca, vratila se 1994. , dramom Radmile Vojvodić “Princeza Ksenija od Crne Gore” koja je  obogatila ne samo duše savremenika  već i svim Crnogorcima “poručila” da je neophodno njegovanje kulture sjećanja.

Nakon ovoga pročitan je spisak svih dosadašnjih donatora koji su pozdravljeni apluzom prisutnih.

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje mr Aleksandar Kašćelan, koji je i član Inicijativnog odbora kazao je da je srećan što će princeza Ksenija, kao izuzetna istorijska ličnost, dobiti spomenik na Cetinju koji će svjedočiti o njenoj žrtvi i privrženosti ocu i domovini i dodao da će Prijestonica takođe finansijski pomoći projekat i raditi na obezbjeđivanju svih zakonskih uslova da se skulptura sa klupom postavi na platou ispred “Kuće Đukanovića” u Njegoševoj ulici.

Nadahnutu besjedu održao je predsjednik Inicijativnog odbora Marko Špadijer:

Poštovano gospodo,

Prvo da vam zahvalim što ste se odazvali da prisustvujete ovoj donatorskoj večeri na poziv Inicijativnog odbora za izradu skulpture princeze Ksenije. Svjesni smo težine okolnosti u kojima obavljete svoj biznis i zato visoko cijenimo vašu spremnost da finansijski pomognete ovu  našu akciju. Od ovog časa smo na  zajedničkom  poslu  koji je mjera naše društvene odgovornost i ljubavi prema Cetinju.

O princezi Kseniji je već bilo dosta rečeno. Ukazao bih na njen budući simbolički život,  koji joj želimo udahnuti  kao dio gradskog ambijenta Cetinja.

Naš grad ima više  spomenika na kojima je predstavljena žena. Na pročelju kuće Đukanovića četiri  žene u betonskoj formi personifikuju  godišnja doba. Na ulazu u Ministarstvo kulture “stražari”  folklorna karijetida Crnogorke. Najčuveniji žena je Lovćenska vila Rista Stijovića, vjerovatno najljepši spomenik u Crnoj Gori i uzvišena i elegantna  bronzana  apoteoza žrtvovanju  i slobodi crnogorskog naroda.

Spomenik princezi Kseniji bio bi prvi umjetnički  prikaz konkretne ženske ličnosti.  Dama sa Dvora, emancipovana Crnogorka, ulazi samouvjereno u automobilske i vizuelne svijetove koji će obilježiti dvadeseti vijek.  Život i ćudi istorije su tu ponosnu ženu pretvorili u građanku koja brine o  izgnanom ocu i tuguje za ukinutom domovinom. U najvećoj  nevolji princeza Ksenija je lični  moral i crnogorski patriotizam  uzvisila do primjera za  ugled.

                                                                                      Model – Prva faza …

Danas  na Ćipuru počiva uz oca i majku, doskora nepoznata i zaboravljena. Kad je vratimo na cetinjsko korzo, ona postaje sugrađanka, svinga, simbol, mjesto za odmor, za intimu, uspomenu… Izradom ovog spomenika nećemo samo obogatiti kulturu sjećanja i stvoriti kult odanosti, nego i ojačati sopstveni osjećaj odgovornosti prema domovini. Neće to biti spomenik udaljen od ljudi. Princeza Ksenija  družiće se nenametljivo i svakodnevno  sa  građanima  na ulici, a  mermerna klupa biće počivalo i mjesto  za fotografisanje Cetinjana i njihovih gostiju.

Samo par riječi o umjetniku koji ovog časa u svom ateljeu u Zagrebu  dotjeruje  model skulpture. Dimitrije Popović umjetnik izuzetnog renomea u slikarstvu, književnosti i vajarstvu jedan je od Cetinjana koji duboko proživljava sve dimenzije duha crnogorske prijestonice i njenih istorijskih i duhovnih vertikala, emotivno se vezao za lik princeze Ksenije. Siguran sam da će je oblikovati na  radost nas učesnika u ovom poduhavtu, već i  na ponos pokoljenja.

Dozvolite da vam predstavim “tim” koji je na sebe uzeo obevezu da priredi radost građanima Cetinja.  Pismo poziva za ovo veče potpisali smo Aleksandar Kašćelan i ja, a ostali članovi Inicijativnog odbora su:

Dušanka Belada,   Jovan Bošković, Vesna Vičević, Radmila Vojvodić, Ivo Đukanović,  Nebojša Đukanović,  Maja Đurić, Saša Zvicer, Luka Lagator, Milica Marković, Anastazija Miranović, Ana Mrvaljević- Zogović, Ivana Mrvaljević, Jovana Mrvaljević, Vesko Pejović, Borislav Rašović, Zoran Rašović, Slađana Sjekloća, i Mladen Ulićević.

Ideja za spomenik  princeze Ksenije kao poklon  građana Cetinju   potekla je od Veska Pejovića, izvršnog direktora NVO “Cetinje moj grad” i sekretara Ogranka Matice crnogorske na Cetinju a realizuje je Inicijativni odbor koji je, kao što vidite,  sastavljen od ličnosti raznih profesija i generacija koje povezuje entuzijazam i želja da omoguće  nešto lijepo i trajno  za Cetinje, molim vas da nam svojim prilozima pomognete da to postignemo.  Hvala!

PS: S OBZIROM DA SMO DO SADA SAKUPILI ZNAČAJNA ALI NE I DOVOLJNA SREDSTVA MOLIMO SVE ONE KOJIMA SE OVAJ PROJEKAT DOPADA I KOJI ŽELE DA GA U GRANICAMA SVOJIH MOGUĆNOSTI PODRŽE, UPLATE SREDSTVA  na žiro račun NVO “Cetinje moj grad”, broj 530-30023-57 kod NLB Banke a.d. Podgorica (sa naznakom  – za izradu skulpture princeze Ksenije).

FOTOSI: Ivana Jovićević i Vesko Pejović

VESKO PEJOVIĆ