O izložbi: 80 godina 13 jula 1941-2021 – Godine prkosa i ponosa

Posted on 26. Nov, 2021 by Vesko Pejović in Iz kulture

Sinoć je u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore otvorena izložba 80 godina 13. jula 1941–2021 – GODINE PRKOSA I PONOSA koju su priredili Matica crnogorska i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, povodom obilježavanja jubileja jednog od najsvjetlijih trenutaka crnogorske istorije.

Izložbu čine dvadeset dva ilustrovana panoa sa fotografijama i dokumentima iz perioda pripreme ustanka i događanja nakon toga. Autori izložbe su istoričar dr Adnan Prekić; istoričarka mr Jadranka Selhanović; Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske i Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Za katalog izložbe tekst je napisao dr Adnan Prekić. Total dizajn potpisuje Suzana Pajović a na otvaranju su govorili Luka Lagator, predśednik Ogranka MC na Cetinju, Danilo Ivezić, predśednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Dragan Radulović, predśednik Matice crnogorske, koji je i otvorio izložbu. Suorganizator izložbe je Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“.

Nakon pozdravne riječi Luka Lagator je ukratko predstavio sadržaj izložbe, pročitao kratak izvod teksta iz bogatog kataloga i najavio govornike :

„Narod Crne Gore podigao je ustanak u trenutku kada su fašisti kontrolisalicijelu Evropu. Zbog toga je ovo jedan od najsvjetlijih trenutaka milenijumske istorije Crne Gore, najveći i najorganizovaniji ustanak protiv okupatora u Evropi tokom 1941. godine. Trinaestojulski ustanak zato predstavlja i jedan od vojnih i političkih fenomena Drugog svjetskog rata. Ništa manje nijesu važne vrijednosti na kojima je organizovan otpor okupatoru. Te vrijednosti su ugrađene u temelje svih budućih razvojnihi emancipatorskih uspjeha Crne Gore. Vrijednosti slobode, antifašizma, jednakosti i pravde postaće kamen temeljac obnovljene crnogorske državnosti koja je Trinaestojulskim ustankom najavila početak jednog novog perioda naše savremene istorije.“

Dragan Radulović,

Poštovani,

Matica crnogorska i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske su organizovali ovu izložbu povodom jubileja 80 godina Trinaestog jula, antifašističkog ustanka crnogorskog naroda 1941. Godine.

Zahvalnost upućujemo Foto-arhivu Vlade Crne Gore, Narodnom muzeju Crne Gore i SUBNOR-u na pomoći prilikom prikupljanja materijala.

Poštovani,

Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda protiv fašističkog okupatora, 1941. Godine, po svom značenju i porukama – predstavlja epohalni trenutak u samorazumijevanju našeg naroda.

Bio je to čin u kojemu je crnogorski narod ponovo pronašao svoju republikansku slobodarsku tradiciju, s moralnim gnušanjem i masovno oružano odbacivši privid slobode i državnosti, danajski dar italijanskog fašističkog imperija u obliku tzv. Nezavisne države Crne Gore. Crnogorski građani nijesu dopustili da ih prevari kvislinška ideja obnove crnogorske države, koja u uslovima fašističke okupaacije ne bi bila ni nezavisna, ni država, ni crnogorska. Čin prkosnog otpora protiv fašističke iluzije o državnosti, koja je ukidala slobodu i dostojanstvo crnogorskih ljudi, svodeći ih na puke podanike obnovljenog rimskog imperija, istorijski je konstitutivni momenat savremenog crnogorskog političkog subjektiviteta i nacionalne samosvijesti. To je čvrsti zalog za budućnost, i snažna opomena kada god posustanemo u borbi protiv ideologija i političke prakse koje ponižavaju čovjek, ukidaju njegov spontanitet i žudnju za slobodom, svodeći bogatstvo ljudskog postojanja na bezlični višak materije i puki broj, čija je likvidacija onda samo pitanje tehnike.

Tim ustankom, i četvorogodišnjom borbomcrnogorskih rodoljuba u jedinicama Narodnooslobodilačke vojske – pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije i Josipa Broza – Crna Gora crnogorski nsarod su jasno iskazali svoje nepristajanje na život u ropstvu i poniženju, znajući da je cijena ogromna, i da će se, kao i bezbroj puta ranije – plaćati u krvi. Ali, isto tako, dobro znajući da je alternativa neprihvatljiva, jer nije svakakav život vrijedan življenja. Kada se čovjeku oduzmu sloboda, moralna autonomija i pravo da samostalno uređuje svoj život – šta onda preostaje? Za naše časne pretke prije osamdeset godina nije bilo dileme, oni su svoj herojski izbor odavno učinili. Nama za ponos, a sebi za vjećnu slavu!

Obilježavanje ovog jubileja odvija se u vremenu opšte revitalizacije i ideološkog revizionizma. Već više od trideset godina, među narodima Jugoslavije, čuju se, i godinama postaju sve glasniji, politički zahtjevi da se domaći baštinici ideologije fašizma i šovinističkog kleronacionalizma iz Drugog svjetskog rata prikažu kao borci protiv aila Osovine, a ne kao njihovi najgorljiviji saradnici na terenu.

Podižu se spomenici, održavaju mitinzi i masovne mise zadušnice – koje nijesu izraz porodičnog pijeteta prema mrtvima, koliko su politička poruka živima – donose se zakoni i sudske rehabilitacije … s ciljem da se nekako dokaže kako su saradnici fašista i okupatora bili antifašisti i borci za slobodu. Međutim, bez obzira na količinu žuči i falsifikata, u tome je nemoguće uspjeti. Saradnici okupatora su o svojoj kolaboraciji ostavili sasvim dovoljno tragova, i lako ih je kao takve prepoznati. Kod nas u Crnoj Gori možda i najlakše: od rane jeseni 1941. Godine pa do kraja rata, svi koji su bili na strani okupacionih vlasti i zajedno izvodili oružane akcije protiv boraca Narodnooslobodilačke vojske, masovna strijeljanja, deportacije u logore i brutalne represije nad civilnim stanovništvom, jesu, i to jedino mogu biti – saradnici okupatora, kolovođe krvavog bratoubilačkog rata. A bilo ih je među pripadnicima svih naroda koji žive u Crnoj Gori, kao što je pripadnika svih naroda bilo u partizanskim jedinicama. Nijedan narod tu nije izuzetak.

Na ovom mjestu valaj ukazati i na višedecenijski fenomen odricanja od trinaestojulske tradicije i herojske borbe crnogorskih partizana tokom Drugog svjetskog rata – čak i od onih kojima to nema po kome doći, kako se nekad zborilo u Crnoj Gori. Ništa u životu nije crno-bijelo, pogotovu to nije rat, jer kada vjetar sve nosi zavjetrina ne postoji. Crnogorska istoriografija je detaljno istražila postupkezaraćenih strana, i pouzdano ih dokumentovala, tako da tu ništa nije ostalo nepoznato. Ali ono što je nepoznato, i o čemu istorijska nauka ne može da odluči: jeste naš savremeni odnos prema Trinaestojulskom ustanku i borbi crnogorskih patriota u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. To pripada svakom od nas pojedinačno, svaka generasija iznova bira da li je za Trinaesti jul ili protiv njega – težine tog odgovora niko nas ne može osloboditi.

Obilježavajući ovaj jubilej, moramo se zapitati: šta nam danas govore te blistave stranice crnogorske prošlosti , čemu nas mogu podučiti?

Trinaesti jul, i docnija borba crnogorskih rodoljuba tokom Drugog svjetskog rata, omogućila je civilizacijski iskorak Crnoj Gori da se uspostavi kao demokratska republika, da u novoj Jugoslaviji dobije svoje ravnopravno mjesto sa drugim republikama, a crnogorski narod jednaku priliku za političku i socijalnu emancipaciju i napredovanje. I što je posebno dragocjeno: u takvoj Crnoj Gori, izrasloj na trinaestojulskoj republikanskoj tradiciji, postavljeni dsu prvi temelji za potppunu obnovu državnosti 2006. Godine. Dakle, savremena Crna Gora ukoliko namjerava da postoji kao politička zajednica vrijedna ljudskog života u njoj, mora postojati na vrijednostima antifašizma, narodnooslobodilačke borbe jugoslovenskih partizana, i biti uvijek otvoreni prostor razumijevanja za sve narode i kulture, jer svi smo mi upućeni jedni na druge, dobrobit nam je zajednička, kao i odgovornodt da unapređujemo ono što smo do sada postigli. Najzad, ukoliko tako ne bude, i neuspjesi će nam biti zajednički i vodiće nas u zajedničku propast.

To su snažne poruke Trinaestog jula. I danas jednako vrijedne ipolitički upozoravajuće, kao što su bile i prije osamdeset godina.

Danilo Ivezić je nakon osvrta na dugogodišnju uspješnu saradnju sa Maticom crnogorskom dodao:

-Trinaestojulski ustanak, crnogorski je odgovor na jedno od najvećih zala ovoga svijeta – fašizam i nacizam, nije jedini, ali je jedinstven po slijedećem:

Prvo, svojom masovnošću, što je i odredilo naziv Opštenarodni oružani ustanak, bio je jedinstveni primjer u tadašnjoj porobljenoj Europi. Odgovor nije bio ideološki nego civilizacijski.

Drugo, on je svojevrstan odgovor crnogorskog naroda na ponuđenu „fašističku slobodu“ – na Neazvisnu kraljevinu Crnu Goru, koja nije bila ni nezavisna, ni kraljevina ni Crna Gora. Crnogorci su sa gnušanjem odbili ovakvu državu i ovakvu slobodu. Krunu nije prihvatio ni Nikolin unuk Mihailo. Crnogorski narod je, ponovo, pronašao svoju dušu.

I danas kada obiljlježavamo izuzetnu obljetnicu: 80 godina 13-to julskog ustanka, ističemo ove historijske činjenice, i gordo gledamo na te GODINE PRKOSA I PONOSA.