Cetinje :: Moj grad

O izložbi Veska Pejovića “Za Cetinje”

Posted on 08. May, 2021 by Vesko Pejović in Iz kulture

U petak 07. maja u 18 h u galeriji MC Ogranak Cetinje, Njegoševa broj 60,  otvorena je treća samostalna  izložba Veska S. Pejovića  „ZA CETINJE“. Autor je ponudio svoje viđenje mogućih rješenja više aktuelnih  gradskih tema sa željom da to pomogne  rukovodstvu grada u kreiranju ljepšeg ambijenta i određivanju prioriteta za razvoj grada.

Nakon muzičke numere pijaniste Matije Markovića, prisutne je pozdravio Luka Lagator, slikar i karikaturista:

-Treći put smo u prilici da se preko prigodne izložbe  malo bolje i detaljnije upoznamo sa brojnim aktivnostima našeg sugrađanina inžinjera VESKA PEJOVIĆA, koji je izvršni direktor NVO Cetinje moj grad i sekretar Matice crnogorske – Ogranak Cetinje. Upravo sa ove dvije funkcije je, u posljednje vrijeme, neumornim radom i zalaganjem, uz određene pomoći za koje se, opet, sam izborio, ostvario veoma zapažene inicijative i rezultate, naročito kada je Cetinje u pitanju.

Ali, to je samo ono što je sada vidljivo i u trenutnoj žiži njegovog interesovanja. Daleko sežu počeci ispoljavanja njegovih talenata, još od rane mladosti, preko školovanja, rada i Elektroindustriji »Obod«, i društveno-političkog angažovanja. Veoma je široka oblast njegovog interesovanja i djelovanja, ali Cetinje je prioritet koji ga inspiriše i drži, dajući mu snagu da traje. »Niko u svom selu nije prorok« kaže stara izreka, što ukazuje na činjenicu da se ogroman trud mora uložiti ako neko hoće u svojoj sredini da izraste do nivoa da se njegov trud uvažava i cijeni. Vesko je jedan od takvih. Indetifikovao se sa svojim gradom, prosto srastao sa njim, zna mu svaku poru i ima meleme za svaku njegovu ranu.

Da se Vesko Pejović, uz marljivost i predanost koje sada ima, od malena opredijelio za jedan od svojih brojnih talenata ili prirodnih darova, mislim da je mogao ostvariti vrhunske rezultate i postići zavidnu karijeru. Tu, prije svega, mislim na šah i na fudbal. U svojoj jedanaestoj godini bio je pionirski prvak Crne Gore u šahu, a dobro mi je poznato kakav je bio majstor u malom fudbalu.

Ali, mladost brzo prolazi, nije se koncentrisao na jednu od te dvije mogućnosti, širila su se polja njegovog interesovanja i mijenjali  životnu islovi, pa je on lagano prelazio u oblasti od opšteg interesa u čemu se takođe pronašao na vrlo zapažen način. Tako je i određeno političko angažovanje bilo njegovo neizbježno iskustvo, pa je bio član LSCG, odbornik u Skupštini Prijestonice Cetinje i to u tri mandata i poslanik u Crnogorskom parlamentu. Nije više član nijedne partije već samostalno djeluje u brojnim društvenim aktivnostima koje su od opšteg interesa.

Vesko Pejović je autor veoma zapažene knjige »ŠAH NA CETINJU« u kojoj je obrađen jedan dug vremenski period, od Njegoša do kraja dvadestog vijeka, gdje su na interesantan način prikazani događaji i brojni šahovski velikani koji su dolazili na Cetinje, što je postalo dio istorije ovoga grada koji je dao prvog crnogorskog velemajstora Božidara Ivanovića. Ovu knijigu su pohvalili i promovisali najveći jugoslovenski šahisti toga vremena.

Vesko je autor i knjige »OVOGA NEMA NIĐE« koja je do sada imala tri dopunjena izdanja i promocije. Radi se o neobičnom štivu izvanredno komponovanom u jednu cjelinu iz koga izbijaju iskre duha jednog broja nevjerovatnih aktera, žitelja Cetinja, preko kojih se na poseban način preko humora, satire, pa i sarkazma, prelama i duh ovoga grada. Ova knjiga je zbirka vješto interpretiranog usmenog kazivanja stvarnih događaja koji su nastajali u specifičnim uslovima i nepredvidivim okolnostima, koje se, vjerovatno, samo na Cetinju mogu desiti, pa tako čine cjelinu koja izvanredno odslikava naše biće i karakter.

Vesko Pejović je sav posvećen Cetinju. Ne poznajem nikoga ko više razmišlja o Cetinju, ko osjeća svaki njegov damar i prosto trepti nad svim događajima od interesa za ovaj grad i ko više sanja o njegovoj budućnosti. Ali, nijesu to tek prazne želje i pusti snovi. Vesko je izuzetno vrijedni pregalac koji se stalno pokazuje i dokazuje na djelu, nastojeći da što veći broj svojih planova ostvari u interesu razvoja i napretka njegovog i našeg Cetinja.

Malo je prostora da bi se ovom prilikom moglo hronološki i detaljnije opisati njegovo djelovanje kada su u pitanju pogledi i ambicije vezane za Cetinje. Uzimam kao polazište (iako to nije sami početak) njegovu izložbu »ZA-JEDNO LJEPŠE CETINJE« iz novembra 2000 godine. Dakle, on je na osvit 21. vijeka, skupio hrabrost i izložio svoja viđenja u želji da priloži doprinos svome gradu. Na ovoj izložbi koja je otvorena u sklopu obilježavanja dana Prijestonice 13. novembra, na vizuelno upečatljiv način, Pejović je na 50 panoa, sa 10 projekata i preko 230 fotografija, veoma plastično prikazao svoju viziju i to preko dvije osnovne teme: CETINJE-CETINJU i CRNA GORA SVOJOJ PRIJESTONICI.

Tu je dao veliki broj veoma korisnih predloga i sugestija kako da se prevaziđu brojni problemi i propusti i kako da nam grad bude funkcionalniji i ljepši. U svemu tome dominira idejno rješenje za kvalitetnije i svrsihodnije prevazilaženje problema vezanih za podvožnjak u centru istorijskog jezgra Cetinja. Ovim problemom Pejović je nastavio da se bavi, mijenja usavršava i dopunjava ideje i koliko je god to bilo u njegovoj moći u postojećim okolnostima, došao je do optimalnog rješenja.

Ispunjeni su zahtjevi upotrebljivosti objekta uz maksimalno očuvanu okolinu i vizuelni doživljaj što je od velikog značaja obzirom na lokalitet i blizinu Biljarde, Dvora i crkve na Ćipuru. Tu je i njegov prijedlog kako da se riješi prolaz od Državnog arhiva do Dečanske ulice, otvaranje ove ulice prema Vladinu domu i uređenje parka između Vladina doma i Biljarde. Svjestan problema i prijeke potrebe da se priđe realizaciji ideja, autor pravi apel:«VRATIMO SE CETINJU«prezentirajući ga na vrlo upečatljiv način.

Veoma interesantna i za Cetinje značajna je bila Veskova izložba »ŽIVOT TRGA«, upravo na trgu, na mjestu gdje su nekada bila dva brijesta, gdje je na 240 fotografija prikazao presjek događaja u centru Cetinja u periodu od 1900. do 2009. godine. Tako je nastao jedan dobar i vrijedan foto-album o životu glavnog cetinjskog trga što se ostavlja na korišćenje budućim generacijama.

Da bi Cetinje učinio pristupačnijim i otvorenijim za širu javnost, Vesko je 2009. godine otvorio sajt www.cetinje-mojgrad.org. Ponovo je došla do izražaja njegova ljubav prema Cetinju, jer on, o svom trošku, elektronski predstavlja svijetu svoj grad i događaje vezane za njega i to na veoma zanimljiv i praktičan način. U isto vrijeme na facebook stranici predstavlja album »Cetinjski šarm «sa preko 2000 fotografija raznih autora na kojima se vidi ambijent Cetinja i njegovi brojni građani.

Kako bi što efikasnije mogao realizovati svoje ideje i prijedloge od interesa za dalji razvoj i prosperitet Cetinja, Vesko osniva i NVO CETINJE MOJ GRAD čiji je izvršni direktor. Prvi prijedlog preko ove organizacije bila je inicijativa za obnovu LOKANDE, koja je predata Skupštini i Senatu Prijestonice. A, 2015. godine pokreće se inicijativa da se na odgovarajućoj lokaciji preko puta zgrade Opštine, formira PARK PJESNIKA sa spomenikom ALEKSANDRU LESU IVANOVIĆU, na čemu se Vesko posebno angažovao i što se privodi kraju.

U Veskovoj aktivnosti posebno se ističe njegov projekat-studija CETINJE, IMENA ULICA, SPOMENICI I SPOMEN OBILJEŽJA, gdje je, u želji da se konačno u Prijestonici uz sveobuhvatnu analizu i dobru metodologiju ova oblast adekvatno definiše i sprovede, uložio ogroman trud. Studija je veoma brižljivo urađena, na preko 300 stranica, sa detaljnim obrazloženjem, uz obilje podataka za svaki prijedlog. Počinje od osvrta na istorijsko-urbanistički razvoj grada od XV vijeka, preko prvog urbanističkog plana iz 1860. godine, do današnjih dana, poštujući principe i metodologiju za ovu oblast.

On pokreće brojne inicijative, među kojima: Spomenik slobodi na trgu ispred autobuske stanice, spomenik Svetom Petru Cetinjskom na platou iznad Manastira, 11 bista raznim zaslužnim ličnostima vezanim za Cetinje i dvije spomen ploče, kao i mnoge druge inicijative od značaja ne samo za Cetinje već i za Crnu Goru.

Zajedno sa prof dr Zoranom Rašovićem, akademikom CANU, pokreće inicijativu za postavljanje obilježja o proglašenju Opšteg imovinskog zakonika  za Knjaževinu Crnu Goru čuvenog Valtazara Bogišića. Ta je inicijativa prihvaćena i realizovana.  Isto tako, autor je i elaborata za sanaciju skulptura »Četiri godišnja doba«  ispred Kuće Đukanovića u Njegoševoj ulici, koje su bile u alarmantnom stanju što je takođe i realizovano, kao i skulpture slova »O« iz Oktoiha na kružnom toku  na raskrsnici prema Podgorici i Budvi. On je takođe autor idejnih rješenja nekoliko parking prostora na vrlo atraktivnim lokacijama u gradu.

Pejović je dao i konkretan prijedlog za lokaciju kuće za Princa Nikolu Petrovića i njegove nasljednike, što je stara obaveza, ne samo Cetinja, nego i Crne Gore. On predlaže da se ova kuća, projektovana prema strogim kriterijumima za uklapanje u prostor i ispunjenje ostalih urbanističko-tehničkih uslova, podigne u prostoru gdje je  nekada bila kuća vojvode Boža Petrovića, od ograde sadašnjeg Etnografskog muzeja prema parku i spomeniku Ivanu Crnojeviću i Zmajevoj ulici.

Od 2009. godine, Vesko Pejović je sekretar Matice crnogorske – Ogranak Cetinje, gdje je takođe ispoljio invetivnost i svoje organizacione sposobnosti. Za to vrijeme, organizovano je preko 6o raznih kulturnih događaja u skladu sa programom rada Matice za svaku godinu (grupne i samostalne izložbe slika, skulptura, fotografija, dizajna iz raznih oblasti, koncerte, književne večeri i tribine, omaže značajnim ličnostima i promocije brojnih knjiga čiji je izdavač Matica crnogorska). Iako je plan aktivnosti zajednički donošen, velika većina su bile njegove ideje i prijedlozi, a realizacija velikim dijelom oslonjena na  njega.

Ovdje bi samo istakli realizaciju omaža Valtazaru Bogišiću povodom 125. godišnjice od donošenja Opšteg imovinskog zakonika Knjaževine Crne Gore u kraljevskom pozorištu Zetski dom i objavljivanje luksuzne  foto- monografije «CETINJE 1950-1980 iz albuma Krsta Đuričića« uz impresivnu promociju u Biljardi i izložbi u Podgorici i na Rijeci Crnojevića.

U svom skoro 40.godišnjem radu na osmišljavanju konkretnih programa, VeskoPejović je sve svoje projekte, studije i inicijative obrađivao uz obrazloženja i obilje podataka, do nivoa da se mogu valjano ocijeniti, da se može pristupiti glavnom projektovanju ili neposrednoj realizaciji. Dobar dio njegovih dosadašnjih aktivnosti i prijedloga za neko buduće vrijeme može se sagledati na ovoj neobičnoj izložbi koja svjedoči o jednom neumornom sanjaru i borcu za bolje danas i još ljepše sjutra.

Marko Špadijer je svoje izlaganje naslovio “Vesko Pejović gradi svoje Cetinje”

-Među nama živi jedinstveni Vesko Pejović, inženjer, šahista, sanjar koji decenijama neumorno nudi Cetinju ideje iz svojih maštanja kako bi naš i njegov grad učinio ljepšim. On nastoji da oblikuje grad­sko jezgro kao živu sliku, ogledalo istorije, kulture, umjetnosti i duha koja stalno isijava i ostvaruje harmoniju sadašnjeg života i prošlo­sti. U njegovoj viziji detalja tog grada treba ispraviti greške i otvoriti nove mogućnosti da bi se postigla skladnost i savremena funkcija. Vesko nije umjetnik koji se neobavezno igra idejama i slikama. On je sanjar i neimar širom otvorenih očiju. Njegova zamisao naziva ulica, izgleda nadvožnjaka, pješačkih zona, parkova i skverova, spo­menika, bunara, parkinga, nijesu ideje amatera arhitekte, istoričara ili pjesnika, već razrađen projekat do koga se došlo, studiranjem am­bijenta, dubokim promišljanjem, do tančina dotjeran, provjeravan sa prijateljima raznih struka, obrazložen do ubjedljivosti, spreman za realizaciju. Pejović je svaku svoju ideju doveo do provokacije, do želje da se realizuje. Njegov građanski aktivizam u odbrani svojih ideja je budilnik naše uspavane savjesti i udarac u ljenost birokratije.

Četrdeset godina on uporno upozorava, pokazuje svoj doživljaj de­talja gradskog ambijenta koji bi po njemu bio funkcionalniji, ljepši. Inicijative Veska Pejovića nijesu pokušaji da zadobije ličnu korist bilo koje vrste, niti da se zaobilaze zakonski, estetski, stručni i drugi propisani uslovi. Naprotiv. On se zalaže za opšte dobro. Ovaj građanin iz Lovćenske ulice, cijelo Cetinje vidi kao svoj dom a njegove ideje intrigiraju maštu i pozivaju ljude od znanja i ljubavi za grad da aktivno učestvuju u kreaciji a institucije da pokažu agilnost i profesionalnost.

Neumorni Vesko Pejović, zahvaljujući njegovom sajtu “cetinje-mojgrad.org” i aktivnostima preko Matice crnogorske na izdavanju knjiga o Cetinju, a najviše svojoj upornosti i entuzijazmu, uspio je da zainteresuje građane i prijestoničku vlast da realizuje neke njegove ideje u kojima je autor, neimar ili inicijator (Crnogorkin bunar želja na Dvorskom trgu, stilizovano slovo “O” iz Oktoiha na ulazu u Cetinje, spomenik slobodi sa orlom na kapitelu kod Autobuske stanice) a neke ideje su u procesu ostvarenja (Park pjesnika sa spomenikom Lesu Ivanoviću i Studija naziva cetinjskim ulicama). Ove i druge inicijative i projekte dokumentuje ova izložba.

Smisao demokratije i više urbane kulture je da građanstvo aktivno i neposredno participira u svim društvenim poslovima. Činjenica što ovu izložbu otvara gradonačelnik Cetinja, je znak da se inicijative građana uvažavaju i dopiru do donosioca odluka, što ohrabruje.

Arh. Ana Mrvaljević-Zogović, dala je stručni osvrt na izložbu Veska Pejovića ZA CETINJE

Autorska izložba Veska Pejovića, mašinskog inžinjera, publiciste, ša­histe, je svojevrstan primjer znalačkog promišljanja prostora jednog grada. Uvijek u kontekstu društvene realnosti i aktuelne politike razvo­ja građene sredine. Kao svako živo biće koje prolazi stadijume razvoja do nivoa zaokruženog sistema koji ga drži u životu, tako bi i građena sredina, koja je na svojevrstan način živi organizam, trebalo da raste i razvija se po određenim zakonitostima prirodnih i neprirodnih faktora uticaja koji direktno ili indirektno utiču na formiranje određenih feno­mena u prostoru. Da bi nešto bilo lijepo mora počivati na određenom poretku koji poštuje prirodni redosljed stvari, te čuva strukturu od be­smisla i anarhije. Kod nas, zadnjih tri decenije, očigledna je potreba za izgradnjom ekonomije, koja je između ostalog izazvala trend naglog i brzog razvoja građene sredine. Međutim, takav razvoj je direktno uticao i na njen kvalitet, koji je doveden u pitanje usljed pojednostavljivanja metodologije razvoja prostora, zanemarujući njegovu kompleksnost kao objektivno stanje stvari. Često preskakanje važnih koraka u pro­cesu planiranja i gradnje, rezultiralo je prilično nekoherencijom fizičke strukture grada, sela, regije.

Cetinje, na sreću, nije podleglo trendu gra­đevinske industrije, te je na određen način konzervirano odnosno saču­vano za neku buduću promišljeniju gradnju. Ta gradnja ne bi trebala da bude brza i megalomanska, već promišljena i postupna, omogućujući svakom stadijumu gradnje zaokružen život te izvor blagostanja njenih korisnika. Kroz diskurs koncepata „obrazaca“, ,,jezika obrazaca“, ,,odvi­jajućih procesa“ i ostalih, zarad ,,prirode reda“ i ,,cjelovitosti“ prostora Kristofera Aleksandra, prepoznajem kvalitet rada Veska Pejovića koji je proizašao iz direktnog i empirijskog odnosa prema gradu u kojem živi, radi. Za njega nema bitnih i nebitnih elemenata gradskog prostora. Svi oni su važni u sistemu hijerarhije, neprestano se ,,preklapajući“ i ,,među­sobno prožimajući“, bivajući primarni u svom najužem kontekstu. ,,Od najmanje do najveće razmjere“, direktno inspirisana filozofskim proma­tranjem građene sredine uvaženog teoretičara i praktičara arhitekture i urbanog dizajna, iznosim ovu jezičku formulaciju kao objektivnost koja karakteriše rad Veska Pejovića.

Međutim, za razvoj bilo koje građene sredine potreban nam je ne samo pojedinačan već i kolektivni osjećaj, kao i napori da se stvari poslože na svoje mjesto. Dakle, grad nije i ne smije biti izložbeni prostor pojedi­ načnih napora u svjetlu individualnih zapažanja, već prije svega plat­forma koherentnih pogleda na prirodu prostora koji je predmet razvoja.

Ovo upravo prepoznajemo u radu Veska Pejovića. Njegov senzibilitet, odnosno intuicija u prepoznavanju nedostajućih obrazaca prostora ili nefunkcionalnosti istih, nije autističan već jasno definisan pristupom koji motiviše i uključuje ostale sugrađane kao i sve zainteresovane da doprinesu objektivnoj evaluaciji predmetnih tema.

U tom smislu, ova izložba pokazuje snagu njegovog rada ne samo sa stanovišta filozofskih načela razvoja građene sredine, već i metodoloških te ga, kao takvog, valja preuzeti i primijeniti u strategiji i planskoj dokumentaciji razvoja grada Cetinja. Dakle, kao neko od arhitektonske i urbanističke teorije i prakse, svjesna realnosti da struka odnosno autoriteti, ne znače uvijek i mogućnost sveukupnog sagledavanja kompleksnosti koju nosi sobom jedna građena sredina, ovu izložbu ne vidim samo kao afirmaciju bo­gatog višedecenijskog rada Veska Pejovića i njegovih intelektualnih na­pora, već i kao ohrabrenje i poziv svima onima koji bi svojim dubokim osjećajem prema razvoju zdravog, lijepog, udobnog i sigurnog životnog prostora mogli doprinijeti njegovom „cjelovitom“ razvoju čuvajući nje­govu kompleksnost kao prirodno stanje stvari. Usmjeravana i organizo­vana kompleksnost, sačuvala bi prostor od haosa i anarhije, te omogući­la svakom živom biću da izgradi postojan osjećaj pripadnosti mjestu.

U ovom kontekstu, Kristofer Aleksandar lijepo kaže: „Vjerovatno ono što je najviše obilježeno, i sa ljudskog i sa teorijskog stanovišta, je ideja pri­padanja. Pod tim mislim na ideju da je ono što je u izgrađenom svijetu najvažnije u kojoj se mjeri ljudi osjećaju kao kod kuće“. A ja bih tome dodala, da razmislimo o svom odnosu prema sopstvenom domu i šta nam on znači, te taj osjećaj prenesemo na veću razmjeru kakva je jedna ulica, grad, regija, i sigurna sam, da ćemo vrlo brzo shvatiti da nas sve to tangira, koliko god mislili da nije tako. Vesko Pejović koncipira svoju izložbu, na isti način kao što rješava pojedinačne teme, u zanimljivom aranžmanu raznovrsnih elemenata koji tvore jednu cjelinu. Od bogatog materijala izazovno je bilo izdvojiti teme koje se čine najvažnijim, jer svaka u načinu na koji ih autor vidi i obrađuje, djeluje jednako važno. Dakle, neke od primjera obrazaca koje on (kao i brojni njegovi sugra­đani, ali i oni slučajni i namjerni prolaznici) prepoznaje da nedostaju ili se trebaju unaprijediti u gradu Cetinju, u ovom prikazu, iako svjesna njihove međuzavisnosti i preklapanja, dajem prema redu veličine, od male do veće razmjere u okviru sljedećih tematskih grupacija:

A-ONI KOJI SU DETALJI U URBANOM OPREMANJU GRADA (GEOMETRIJA SEKUNDARNOG REDA) A KOJI OBOGAĆUJU PRIMARNU GEOMETRIJU PROSTORA.

CRNOGORKIN BUNAR ŽELJA

Na Veskovu inicijativu bunar na Dvorskom trgu posvećen je crnogorskoj ženi. Urađen je pre­ma rješenju slikara Dimitrija Popovića a uz pomoć (u svim fazama) autora ove izložbe.

Kroz konkurs Ministarstva održivog razvoja i turizma Crne Gore a na zalaganje Veska Pejo­vića, ušao je i na spisak lokacija „Sva čuda Crne Gore“ koje se predlažu za posjetu turistima. Vesko je i autor prospekta na 5 jezika.

 

SPOMENIK SLOBODI

Usljed odluke organa razvoja grada Cetinja, inicijativa Veska Pejovića (sa idejnim rješenjem) da se na kružnom toku ispred Autobuske stanice postavi adekvatna skluptura koja simbolizuje slobodu (najveći ideal Crnogoraca) pretvorena je u instalaciju koja vizuelno ne govori autoro­vu priču (orao je vezan za visine i litice a ne za “direke” od tri metra). Valjalo bi postojeću instalaciju zamijeniti reljefnom granitnom stijenom boje naših brda (koja bi simbolizovala Crnu Goru), visine 7,5 m, na vrh koje se nalazi orao okrenut prema Lovćenu – simbolu slobode, zbog onih koji ga prvi put posjećuju ili u znak samosvojnosti za one koji u njemu žive ili iz njega potiču.

DORADA POSTOJEĆEG OBRASCA UREĐENJA KRUŽNOG TOKA NA ULAZU U CETINJE

Oktobra 2012. godinu na Konkursu za izradu idejnog rješenja skulpture na kružnom toku i za estetsko uređenje stijene sa zapadne strane kružnog toka na ulazu u Cetinje iz pravca Po­dgorice i Budve, pobijedio je rad pod šifrom „Perper“, autora Veska Pejovića. Danas, nakon skoro deset godina, autor smatra da poruka skulpture stilizovanog slova “O”iz Oktoiha, bez otvorene knjige „nije zaokužena“, pa je napravio predlog kako bi to moglo da izgleda ako se „knjiga vrati“. Knjiga bi mogla da bude i od kamena pa bi se samo „složila“ oko skulpture i na taj način bi svako mogao da shvati pravu poruku ovog rješenja – da je u temelje Cetinja ugrađena knjiga.

POBOLJŠANJE OBRASCA UREĐENJA OKO BRIJESTOVA NA GLAVNOM TRGU

Prilikom rekonstrukcije Dvorskog trga 2011. godine, oko dva brijesta su napravljeni gloma­zni pidžuni koji svojim dimenzijama i oblikom narušavaju ravnotežu prostora pa bi, prema viđenju Veska Pejovića, trebalo jedan ukloniti ili im smanjiti prečnik i dimenzije. Predlog je dobar, jer odnos ograđenog i onoga koji ograđuje nije srazmjeran a zagušenje prilaza glav­nom prostoru trga iz pravca Njegoševe ulice je evidentan.

POBOLJŠANJE PLOČNIKA GLAVNOG ŠETALIŠTA U CENTRU GRADA

Vesko Pejović je uputio zahtjeve da se što je prije moguće, rješava oštećenje pločnika Njegoševe ulice.

B-ONI KOJI GRADE PRIMARNU GEOMETRIJU PROSTORA I KOJI DIREKTNO UTIČU NA NJEGOV KVALITET

OBNOVA LOKANDE

Građansku inicijativu za obnovu „Lokande“ PRVOG HOTELA U Crnoj Gori, Vesko Pejović podnosi 2010. Parlamentu Prije­stonice Cetinje. „Lokanda“ je srušena prije 41 godinu, 10. 12. 1979. Nakon podnošenja ove inicijative, kako tvrdi njen autor „počelo je ponešto konkretno da se radi u tom pravcu“. Senat Prijestonice podržao je ovu inicijativu, Ministarstvo kulture naložilo je Zavodu za zaštitu spo­menika da napravi konzervatorski projekat kako bi ona spolja izgledala kao i prije rušenja, a u toku prošle godine otkupljen je i plac. Kao element koji nedostaje istorijskoj slikovnici grada, ali i kao geometrija koja bi na lijep način završila Njegoševu ulicu, lijepo je da se obnovi „Lokanda“.

PROŠIRENJE ETNOGRAFSKOG MUZEJA

Analizom postojećeg stanja Etnografskog muzeja koji u depou Narodnog muzeja Crne Gore ima dosta eksponata, Pejović dolazi na ideju da se ovaj muzej proširi na sljedeći način: otkupiti objekat (2) do Etnografskog muzeja (1), renovirati ga zajedno sa Belgijskim poslanstvom (3 koje je otkupljeno) i dati Etnografskom muzeju. Na ovaj način bi se riješio problem neadekvatno čuvane bogate zbirke, a raznim izložbenim postavkama, privukao veliki broj posjetilaca i tako doprinijelo, između ostalog i sadržajnijem životu Dvorskog trga. S obzirom na to da ovi objekti imaju dvo­rišta, postoji mogućnost i njihovog djelimičnog korišćenja za dodatno proširenje izložbenog prostora, što bi doprinijelo još većim efektima za afirmaciju našeg kulturnog blaga…

KUĆA ZA PRINCA, MUZEJ KRALJA NIKOLE IZ IZBJEGLIŠTVA I FONDACIJA „PETROVIĆ-NJEGOŠ“

Vesko Pejović afirmiše ideju da se princu Nikoli, nasljedniku kralja Nikole, na adekvatan način obezbijedi smještaj na Cetinju. Crna Gora se obavezala da princu Nikoli i njegovoj porodici napravi na Cetinju kuću veličine 300 m², što još uvijek nije riješeno, ako zanemarimo kuću u Bajice kao neadekvatno rješenje. On predlaže kao jedinu pravu lokaciju, prostor preko puta dvora kralja Nikole gdje se nalazila kuća vojvode Boža Petrovića i tu napraviti objekat površine oko 600 m² koji je još prije desetak godina projektovao princ Nikola i dodaje da bi se u se u taj objekat trebala preseliti iz Podgorice Fondacija „Petrović-Njegoš“, kao i da se u njemu osnuje Muzej kralja Nikole iz perioda izbjeglištva, dopunjen fotosima i pojedinim eksponatima porodičnog Muzeja dinastije Petrović-Njegoš.

Vesko Pejović na dato rješenje princa Nikole daje sugestije za smanjenje širine kuće sa 12 m na 8 m (najviše 10 m), pri čemu bi dužina kuće bila 27 m, što bi sa prizemljem, spratom i pot­ krovljem obezbijedilo potreban prostor. Na ovaj način, kako on kaže, princ i njegovi potomci bi se vratili u svoju kuću, Dvorski trg bi dobio jači život i sjaj, ne bi se uznemirio park Ivana Crnojevića, a Crna Gora bi se odužila potomcima dinastije Petrović-Njegoš na pravi način.

C-ONI KOJI PREDSTAVLJAJU OBRASCE PROSTORNE INFRASTRUKTURE A KOJI DOPRINOSE FUNKCIONALNOM I ESTETSKOM KVALITETU GRAĐENE SREDINE

ŠETALIŠTE DUŽ CENTRALNE OSE BULEVARA

Pejović analitički sagledava trenutno stanje Bu­levara u kojem se trotoari ne koriste za pješački saobraćaj iz više razloga: zbog različitog nivoa, zbog lošeg stanja u kojem su, zbog parkiranih auta, ali i terasa ugostiteljskih objekata. On do­lazi na ideju da se sredinom zelenog pojasa koji je širok 7,5 m, napravi popločana staza za pje­šake širine 2,5 m i da s obje strane staze ostane zeleni pojas širine takođe po 2,5 m, što je sasvim dovoljno da se postojeće zelenilo sačuva i na­dograđuje.

PARK PJESNIKA I SKULPTURA ALEKSANDRA LESA IVANOVIĆA

Odlukom Skupštine Prijestonice od 2017. godi­ne, a na inicijativu V. Pejovića, odnosno NVO „Cetinje moj grad“ planira se uređenje Skve­ra preko puta zgrade lokalne uprave a ispod objekta bivšeg Turskog poslanstva, površine 520 m². U okviru inicijative autor daje predlog izrade skulpture u prirodnoj veličini našeg naj­većeg liričara Aleksandra Lesa Ivanovića, tako da se taj, decenijama „mrtvi“ prostor, nakon pejzažnog uređenja parka, stavi u funkciju kulture (pjesničke večeri, promocije knjiga, mali kon­certi itd). Projekat je u završnoj fazi.

PARKING PROSTOR ZA SPORTSKI CENTAR I GRADSKU TRŽNICU

Detaljnim razmatranjem moguće lokacije parkinga u zoni Sportskog centra i Gradske tržnice V. Pejović je zaključio da je za tu svr­hu idealan prostor između nove saobraćajni­ce (koja povezuje Mojkovačku i Grahovsku ulicu) i postojeće dosta široke ulice ispred Sportskog centra.

On je 2013. godine izra­dio idejno rješenje koje predviđa 95 parking mjesta.

Kako je u međuvremenu ulica ispred Sportskog centra postala „slijepa“, autor predlaže da se razmotri mogućnost njenog otvaranja za jednosmjerni saobraćaj od mar­keta „Voli“, prema Grahovskoj ulici, te cijelom njenom dužinom obezbijedi dodatnih 10–15 parking mjesta, a ulica „13 novembar“ otvori za jednosmjerni saobraćaj petkom do 14 h.

RELOKACIJA POSTOJEĆIH PARKING MJESTA NA TRGU UMJETNOSTI

Vesko Pejović predlaže projekat izgradnje no­vih parking mjesta (98 p. m. na dvije lokacije udaljene 50 m i 100 m od Trga umjetnosti ili bivšeg hotela „Lokanda“), te otvaranje nove ulice (između Parka „13 jul“ i južne listre Stu­dentskog doma), koja bi služila i za ekonom­sko napajanje hotela „Lokanda“, za izlaske au­tomobila sa trga, a i za dolaske u Rezidenciju predsjednika Crne Gore, što bi doprinijelo bo­ljem funkcionisanju gradskog saobraćaja.

Ova bi investicija prema proračunu V. Pejovića, bila značajno povoljnija u odnosu na troškove izgradnje podzemne garaže.

PARKING KOD VLADINOG DOMA

U Vladinom domu (površine 9.138,52 m²) pored Umjetničkog, Istorijskog i Arheološkog mu­zeja smještene su: Dokumentaciono-matična služba, Konzervatorsko-restauratorska služba, Služba opštih i pravnih poslova, Turistička služba, Služba za ekonomsko-finansijsko poslova­nje, Služba za tehničke poslove i rukovodstvo Narodnog muzeja. Iako ovaj objekat predstavlja kulturno istorijski spomenik, zbog normalnog funkiconisanja službi smještenih u njemu, kao i zbog reprezentativnih skupova koji se dosta često organizuju u njegovoj kristalnoj dvorani, neophodno je u njegovoj blizini obezbijediti oko 100 parking mjesta. Sada ispred Vladinog doma postoji oko 25 parking mjesta, te je Pejović na svoju inicijativu uradio projekat sa svim potrebnim elementima i predračunom radova za još oko 75 parking mjesta.

SANACIJA PODVOŽNJAKA I UREĐENJE PROSTORA OD ĆIPURA DO VLADINOG DOMA

Predloženim projektom Pejović nudi rješenje uređenja prostora od Ćipura do Vladinog doma koji je „drastično ‘uznemiren’ izgradnjom podvožnjaka 1988/89 godine“.

Kako tvrdi autor „izvedeno stanje je naišlo na nepodijeljenu osudu svih Cetinjana i ljubitelja Cetinja, a prilikom kandidature Cetinja za UNESKO, adekvatna sanacija ovog poteza bila je pod brojem jedan neophodnih preduslova koji se moraju ispuniti za uspješnu kandidaturu“.

Projekat je urađen u skladu sa Detaljnim urbanističkim planom Istorijskog jezgra Cetinja, podržan je i prihvaćen od rukovodstva Prijestonice Cetinje i Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

Radovi na projektu počeli su 1998. godine, prva verzija izložena je u Plavom dvorcu 2000. godine, a konačno idejno rješenje i njegova javna prezentacija, na Dvorskom trgu 17. septembra 2015. godine u organizaciji Prijestonice Cetinje i Matice crnogorske.

Najveću ocjenu ponuđenom rješenju dala je i javnost, kako prilikom izložbe tako i preko sajta www.cetinje-mojgrad.org, na kojem je Projekat sanacije detaljno obrazložen.

D-ONI KOJI PREDSTAVLJAJU NEFIZIČKU STRUKTURU GRADA A KOJI DOPRINOSE CJELOVITOSTI FIZIČKE STRUKTURE PROSTORA, OBOGAĆUJUĆI NJEGOV URBANI KARAKTER

Od preko 60 kulturnih događaja koje je Vesko Pejović organizovao uz podršku Luke Lagatora i rukovodstva Matice crnogorske, a koji su dali izuzetan doprinos kulturnoj sceni Cetinja, ovom prilikom treba posebno istaći promociju monografije „Cetinje 1950–1980 – iz albuma Krsta Đuričića“ sa izložbom „Cetinje – nekad“.

PROMOCIJA MONOGRAFIJE “CETINJE 1950-1980 IZ ALBUMA KRSTA ĐURIČIĆA2 I IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “CETINJE – NEKAD”

Krsto Đuričić se amaterski bavio fotografijom i ostavio je oko 12.000 fotografija Cetinja na 344 filma. Fotografije, nastale u periodu od 1948. do 1980, bile su neuslovno arhivirane i zbog toga već počele da propadaju. Vesko Pejović, u namjeri da spasi od propadanja fond pokojnog Krsta Đuričića, uz angažovanje Matice crnogorske postiže dogovor sa Krstovom familijom oko do­bijanja prava na njihovo korišćenje. Tako se pristupilo izradi monografije Cetinja, koja afirmiše Krstovo djelo i obogaćuje kulturu sjećanja, a objavljena je 2010. godine u izdanju Matice crnogorske.

FOTOGRAFIJA

Kao ljubitelj fotografije, Vesko Pejović se, sticajem okolnosti, počeo njome amaterski baviti tek prije petnaestak godina. Sa vjerom u sopstveni senzibilitet, trudi se da „uhvati i ovjekovječi čaroliju Cetinja“. Oko sto dvadeset izloženih fotosa prikazuju ambijent Cetinja, kroz četiri go­dišnja doba i život grada. Do sada je imao tri izložbe fotografija na Cetinju i jednu u Podgorici. Ovom prilikom izložio je i nekoliko fotosa sa izložbe „Život trga“ iz 2006. godine.

IMENOVANJE ULICA

Cetinje je od druge polovine 2019. godine pored 49 imenovanih ulica dobilo još 38 ulica ozna­čenih brojevima. Vesko Pejović ovo smatra nepoželjnim za karakter grada Cetinja, pa detalj­nom studijom o imenovanju ulica predlaže nazive onih pod brojem, kao i izmjene postojećih naziva nekih ulica.

OBNAVLJANJE TURNIRA U MALOM FUDBALU

Svaka fizička struktura nosi sobom nematerijalne obrasce kakav je jedan od njih obrazac događa­ja. Prostor u kojem se ništa ne dešava, koliko god lijep bio, ne vrijedi puno jer ne doprinosi životu grada odnosno njegovoj cjelovitosti.

U ovom kontekstu prepoznajem Veskovu inicijativu i napor da se ponovo organizuje memorijalni turnir u malom fudbalu „Sreten Banović Cura“ (iz osamdesetih godina), koji, kako on to slikovito kaže: „nas vraća u jedno lijepo vrijeme, kada su jako mirisale cetinjske lipe“. Ovdje se vizija jednog građanina pretvara u konkretno djelo koje je okupilo veliki broj Cetinjana. On smatra da „takve manifestacije treba njegovati“.

Izložbu je otvorio gradonačelnik Cetinja mr Aleksandar Kašćelan

Uvaženi prijatelji, dragi sugrađani,

Ovo su posebne prilike i zaista mi je veliko zadovoljstvo što sam večeras na ovom mjestu, da zajedno sa vama iskažem poštovanje prema viziji i nepresušnoj ideji našeg sugrađanina Veska S. Pejovića, koji je svoj životni opus posvetio našem gradu.

Dobra želja i dobra mjera, čini mi se das u ključne vrijednosti koje treba iastaći kada se govori o postavci Veskove izložbe “Za Cetinje”. To autora i njegova djela odvaja od onih koji  su spremni da svemu nađu manu i da se samo u verbalnom junačenju uhvate u koštac sa problemima i izazovima koje ima svaka urbana cjelina, pa i Cetinje.

Prijedlozi, sugestije, inicijative, idejna rješenja i neprestana potraga za boljim, za dodatnom vrijednošću prostora, za pametnom urbanizacijom, estetikom prostora koja nije u koliziji sa istorijskim jezgrom grada i spomenicima kulture, sa prirodom, čine Veska Pejovića jedinstvenom personom naše zajednice koja zaslužuje duboko poštovanje.

Svjedoci smo osipanja svih vrijednosti – procesa u kojem su dominantno u fokusu komercijalizacija ukusa i neprestana potrošnja prostora, vremena, dobara.  Svjedoci smo nekih dobrih rješenja uređenja prostora, ali i nekih loših, nelogičnih i pogrešnih.

Briga o prostoru kao ograničenom resursu, obaveza je ne samo lokalnih i nacionalnih vlasti, nego i svakog pojedinca.   Naš grad uz sve pohvale i pokude koje se mogu izreći, jedinstvena je urbana cjelina, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim svojom svevremenošću, naročito svojim zdanjima od kojih su neka dio naše kulturne baštine i nacionalnog ponosa.  

Zato se s posebnom pažnjom moramo odnositi prema svakom vidu gradnje kako se ta jedinstvenost i posebnost ne bi narušila. Uvjeren sam i da u promišljanju nove urbane estetike Cetinja ima mjesta i za ideje i vizije Veska Pejovića.

Čestitam autoru i proglašavam izložbu “Za Cetinje” otvorenom.

EVO I VIDEO ZAPISA EKIPE RTV CETINJE I NOVINARA IGORA RUDOVIĆA

PRILOG PRIPREMIO: VESKO PEJOVIĆ