Otvorena izložba slika Luke Lagatora

Posted on 09. Sep, 2020 by Vesko Pejović in Iz kulture

U organizaciji Narodnog muzeja Crne Gore i Prijestonice Cetinje sinoć je u Biljardi, svečano otvorena samostalna izložba slika Luke Lagatora, pod naslovom »Cetinju«.

O likovnom stvaralaštvu Luke Lagatora, govorila je Dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti, likovna kritičarka i direktorica Narodnog muzeja Crne Gore, koja je i autorica prigodnog teksta u katalogu, a izložbu je otvorio gradonačelnik Prijestonice Cetinje, Aleksandar Kašćelan.Dr Anastazija Miranović: Kako živjeti i što znači život u svijetu apsurda?

Ova suštinska pitanja su upitne konstante civilizacijskog hoda čovječanstva, a umjetnici/umjetnost su, pored filosofa, među prvoprozvanima u pokušaju njihovog odgonetanja. S pozicije cetinjskih, crnogorskih umjetnika, Luka Lagator jedan je od onih koji djelom na pitanja odgovara, jer kako sam kaže, govor bi ga možda izdao, al’ slika, nada se, neće.Likovna priča Luke Lagatora posvećena Cetinju traži čitaoca s predznanjima. Umjetnik razotkriva koprene Cetinja u trijadi: duh, energija, potencijal, odnosno, autor, slika, posmatrač.

Za umjetnika Cetinje je “…neobično orlovsko gnijezdo… semantizam koji proističe iz univerzalne i neiscrpne energije paradoksalnog i apsurdnog, gdje je interakcija sa surovom prirodom i istorijskim prilikama stvorila očvrslog i snažnog, ali u isto vrijeme suptilnog i produhovljenog čovjeka.”Cetinje je snažno, identitesko, polazište mnogo šireg narativa. Krećući iz mikrosvijeta- toposa Cetinja, autor kazuje univerzalnu priču Balkana, svijeta. Mit o Sizifu postaje opšte mjesto-apsurd življenja, poklon i pizma stvaraoca/tvorca…

Pričom o Cetinju, Luka Lagator istovremeno opšti s prošlošću i budućnošću iz tačke njihovog susreta/sučeljavanja u esenciji moći i slabosti, državnosti, mentalitetske upečatljivosti, kreativne nadahnutosti, nadobudne pripadnosti mjestu, gdje “genius loci” kao nevidljivi, sveprisutni, “vrhovni gospodar” vibrantno treperi u izmaglicama svitanja i sumraka, cetinjskih kiša i ponornica, svih dihotomija bića podlovćenskog krša i čovjeka današnjice – izgubljenog stanovnika svijeta.U hodogramu vremena, koji ne trpi linearna čitanja, Lukine slike su svojevrsni, amblematični lamenti i zavjeti, oproštaji i nada. Penetracije u istoriju, religiju, filosofiju artikulišu željeni uzročno-posljedični diskurs. Simbolika značenjskih punktuma – Manastir, Ćipur, Dvor, Gumno, Lovćen, Vila, Ivan Crnojević, Oktoih…

To je Cetinje i Crna Gora, jedno bez drugog ne postoje… Taj, svojevrsni “kulturni pejzaž” dio je Lukine “mentalne geografije” koja kreće i završava se Sizifovim putem, kao konstantom promjena i apsurda.Luka kroz korotnu i prkosnu, stvaralačku i rušilačku Crnu Goru priča o mukama“malog”, običnog čovjeka iz Lesovih pjesama (Ljudi sjenke), ali i o vladarima, umjetnicima, kreativcima koji će permanentno gurati kamen postanja uz litice nevjerice, da bi ga sa vrha, istim rukama egzaltirano stropoštali u podnožje (be)smisla, “dolinu bogova”, zarad ponovne muke, uspona, guranja, rasta, napretka i pada… Jer, suština je u procesu, ne u krajnjem ishodu/djelu, poručuje umjetnik… Prihvatamo aksiom. “Ništa novo pod suncem”…Potreba da harizmatičnu, identitetsku, istorijsku, dramatičnu, herojsku, umjetničku, stvaralačku energiju Cetinja ugradi/transponuje u sliku i ostavi je otvorenom za komunikacionu korelaciju autor-djelo-publika, pokušaj je i napor vrijedan poštovanja, Lukin Sizifov put. Autor to čini na posve osoben način.

Poput „memorijskih bilborda“ obasjanih metafizičkom, kosmičkom svjetlošću, nenametljivo i upečatljivo krećemo se kadriranim sekvencama istorije grada/države, nas samih. Energetski kovitlaci kao stihijski usudi razaraju satatičnost likovno-filosofskih promišljanja. Preovlađujuća siva gama razbijena je akcentima crvene, plave, zelene uz prisustvo višeplanskih kompozicionih rješenja. Linija – često direktna, dijagonalna, oštra ili vijugava definiše konstrukt, u kontrast ima maglovitih i jasnih partija, fasetiranih elemenata i, nadasve, sveprisustvu geometrizovanih formi u kojima kubus dominira.Kocka je simbol koji se provlači u svim medijima Lukinog egzekutivnog čina i za autora ima posebno značenje. Ona je njegov potpis, prisustvo/odsustvo smisla/besmisla, energetsko čvorište i bestežinska masa, „ram“ za sliku svijeta. Kocka je Lukino „htjeti“ u paradoksima života. Osjećaj „mjere“ gradivnih elemenata umjetničkog djela karakterišu Lagatorov manir, koji dosljedno njeguje i nadograđuje svakim novim stvaralačkim iskustvom. Nema slučajnosti i ishitrenih poteza kičice. Kontrolisani kolorit, kompoziciona ravnoteža, rafinirani osjećaj strukturalnih odnosa. Svjetlost, sjenka, forma, ritmika, dinamika… sve je podređeno kontemplativnom nemiru „iskre u kamenu“.“…Ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. I svoju ranjivost, isvoju zlu sreću, i svoje prokletstvo. U tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga mogli nevoljeti?… Zar, pri pomisli da bismo bili drugi nego što smo – daleko uspjeliji, daleko čarobniji, i daleko sretniji – duboko u nama, ipak, nešto ne zazebe? Ne javi li se u nama neka nostalgija za samim sobom, kao da sami sebi umiremo? Da. Ljudi vole isvoje krize, i svoje lomove, i svoja bankrotstva. Oni su, štoviše, ljubomorni na njih. Oni se ponekad čak i vrijeđaju kada im se ne priznaju. Jer, oni imaju pravo na njih, onako kao što čovjek ima pravo na svoju rođenu fizionomiju…” (V. Desnica) Autentičnu, lično proživljenu, fizionomiju Cetinja i Cetinjana, njihov karakter i neodvojivi duh, Luka pr(o)enosi umjetničkim djelom. U slikama, karikaturama, instalacijama, objektima, filmu, performansu. Kao autor, kreativac, zavisno od poticaja, umjetnički talenat se ispoljava u različitim medijima, nekada paralelno i/ili prožeto više njih istovremeno. Ovog puta, Luka izložbenom postavkom 53 djela/69 slika, različitih dimenzija, rađenim u akrilu, donosi, kako sam kaže: “…cetinjske elegije, metafizički pejzaž, segment inspirisan poezijom poznatog lirika, Aleksandra – Lesa Ivanovića”, i još mnogo onog što referiše na cetinjski, crnogorski, istorijsko-kulturološki kontekst i značenja.„Analizirajući sopstveno vrijeme pred mojim očima ogoljena je istina, postao sam svjestan „metafizičke“ sreće i fenomena apsurda…“ (Luka Lagator)

“Što je više apsurda, to je više traganja za smislom”.

Izložbu je otvorio gradonačelnik Prijestonice mr Aleksandar Kašćelan, dipl.ing, koji je kazao da je Luka Lagator slikar i jedan od najboljih svjetskih karikaturista – ali i hroničar cetinjske i crnogorske zbilje, a da je izložba “Cetinju” kruna njegovog dosadašnjeg umjetničkog stvaranja.-Po vokaciji ekonomista, po slobodnom izboru, a reklo bi se i po srcu, likovnjak, Luka Lagator jedinstvena je persona crnogorske likovne scene. U umjetničkom stvaranju, bilo da je riječ o slikarstvu ili karikaturi, Lagator je slojevit, domišljat, otvoren, suptilan, misaon i ubjedljiv u portretisanju pojava, ljudi i objekata.

Zato je njegovo stvaralaštvo visoko vrednovano u zemlji i inostranstvu, na evropskom i drugim kontinentima”, kazao je Kašćelan i dodao da su mnoga viđenja, koja je vješto zabilježio na slikama i karikaturama, i danas aktuelna, živa i vibrirajuća, kao uostalom i sva velika djela velikih umjetnika.On je naglasio da izložba kao omaž Cetinju sublimira sve ono što mi jesmo kroz grad u kojem i za kojeg živimo, a koji jeste okosnica cijelog jednog svijeta oko kojeg se na različitim nivoima gradi naša kultura i identitet.

Stoga, Luka Lagator govori jezikom svoga naroda kroz paletu boja u koju se utapaju sva naša osobena i kolektivna vjerovanja, obilježja, simboli i znaci. Vidjećete i duhovno i svjetovno Cetinje i Ivana gospodara i Petra Prvog i Petra Drugog i Biljardu i Lovćensku vilu i cetinjske kiše i cetinjske zime”, kazao je Kašćelan.

Rekao bih, nije se teško naći oči u oči sa djelom Luke Lagatora, jer svako ma šta radio, koliko znao, razumio ili želio da vidi, u svakom njegovom djelu može naći parče slobode za sebe, ugao za posmatranje, odraz stvarnosti ili dašak sjećanja na Cetinje, na Crnu Goru, na roditelje srodnike i prijatelje. Još jedna je znakovitost djela Luke Lagatora, koja se čita iz njegovog umjetničkog rukopisa. To je hrabrost. Da se kaže, predoči, opomene, uputi, pokaže kakav je svijet koji nas okružuje i mjesto čovjeka u njemu. I to je suština umjetnosti, da istovremeno razdobličava i oblikuje i stvarnosti i ljude.

Umjetnik Luka Lagator se zahvalio Narodnom muzeju Crne Gore i Prijestonici Cetinje i kazao da je posljednjih desetak godina, na svom sizifovom putu, imao Cetinje kao najstrmiji i najuzvišeniji vrh na koji pokušava da se popne i dokuči sve cetinjske fenomene u kojima se kriju njegovi apsurdi i paradoksi. On je iskazao nadu da je donekle pogodio duh Cetinja i Cetinjana, i to ne pričom već slikarskom kičicom i na platnu. Lagator je pozvao Cetinjane da dođu i posjete izložbu, jer će vjerovatno naći dio sebe u mnogim slikama.

Za naš sajt Luka je izjavio:

-Cetinje, kao neobično orlovsko gnijezdo, postaje i ostaje semantizam koji proističe iz univerzalne i neiscrpne energije paradoksalnog i apsurdnog, gdje je interakcija sa surovom prirodom i istorijskim prilikama, stvorila očvrslog i snažnog, ali u isto vrijeme suptilnog i produhovljenog čovjeka, koji se vjekovima bori i neprekidno dokazuje kao simbol nepokolebljivosti i slobode.

Teško je shvatiti i odgonetnuti cetinjske fenomene iz kojih proizilaze njegovi apsurdi i paradoksi na kojima se i temelje neponovljive vrijednosti po kojima se Cetinje prepoznaje.

Luka Lagator je poznati crnogorski multimedijalni umjetnik. Svoj stvaralački credo uspješno iskazuje u slikarstvu, karikaturi, instalaciji, objektima, filmu, performansu… Dobitnik je Trinaestojulske nagrade i drugih prestižnih domaćih i svjetskih priznanja za svoj umjetnički rad.