Ministar Bogdanović otvorio izložbu „110 godina od obnove Kraljevine Crne Gore“: Sjećanje na nacionalni iskorak vrijedan najvećeg priznanja i slave

Posted on 28. Aug, 2020 by Vesko Pejović in Iz kulture

„Sto deset godina od obnove naše kraljevine i gotovo deset vjekova od prvih kraljevskih insignija kojima se okitio Mihailo Vojislavljević vrijedan su jubilej spram kojeg se ophodimo sa najdubljim poštovanjem“, kazao je ministar kulture Aleksandar Bogdanović otvarajući sinoć na Cetinju izložbu „110 godina od obnove Kraljevine Crne Gore. U čast obilježavanja ovog značajnog jubileja, postavka je realizovana u Svečanoj sali Vladinog doma, u kojoj je 28. avgusta 1910. proglašena Kraljevina.

Napominjući da u sjećanjima naroda ostaju oni ljudi i događaji koji stvaraju ideje oko kojih se i danas okupljamo, ministar Bogdanović je podsjetio da je nakon sedam srednjevjekovnih kraljeva, zasijala je i prva kruna na glavi utemeljivača moderne Crne Gore.

„Put do kraljevine krčile su sablje i džeferdari kroz stotine ratova i bezbroj žrtava na oltaru otadžbine, ali taj put uobličavali su i plemenili stihovi i riječi i velika kulturna djela. Ne možemo, a da se ne sjetimo i crnogorskih ratnika, koji su u traganju za slobodom, često znali napustiti tišinu evropskog mira velikim pobjedama poput Martinića, Krusa, Grahovca i Vučjeg Dola.

Ništa im za slobodu nije bilo nemoguće, uzdizali su ugled domovine, proslavljali crnogorsko oružje obasipajući ga iznova novim sjajem. Zastava slobode i nezavisnosti koja se ponosito i jedino vila na našim krševima nije bila samo zastava slobode već i znamenje jednog doba – Nikolinog doba“, istakao je ministar Bogdanović.

Crnogorski pejzaž, kako je naglasio, obojen je raznolikošću i zbilje i prošlosti, a uzdizanje na stepen kraljevine je civilizacijski i nacionalni iskorak vrijedan najvećeg priznanja i slave.

„Izložba je kao i knjiga, razgovor sa vremenom, susret sa sobom. Ova izložba u maniru iskusnog kustosa vraća nas u magičnu prošlost Crne Gore. Oživljava likove i crta događaje, dok pred očima paradira čitava istorija jednog kraljevstva. Stara hartija kao pouzdani svjedok jedne znamenite epohe vodi nas kroz vrijeme kad je Crna Gora bila i mit i stvarnost.

Mit oko kojeg su se plele najljepše legende i stvarnost koja je iznjedrila tu legendu. Poput okna stare škrinje, izložba nam otvara vidik na duboke identitetske korijene i evropske težnje. Ona je i hod kroz naše najintimnije biće, kao podsjetnik ko smo bili tih kraljevskih dana i ko treba da budemo danas“, kazao je ministar Bogdanović.

Ocijenio je da postavka sjeća na slavu naše domovine i čestitao autorima na senzibilnosti kojom su se osvrnuli na vijek za nama.

U ime domaćina i organizatora izložbe, posjetioce je pozdravila direktorica Narodnog muzeja Anastazija Miranovićistakavši da joj pričinjava posebno zadovoljstvo što se ovom prigodnom izložbom obilježava 110 godina od obnove Kraljevine Crne Gore u Svečanoj sali nekadašnje Kraljevske vlade – prostoru u kojem 1910. godine proglašena Kraljevina.

Postavku izložbe čine autentična materijalna svjedočanstva perioda Kraljevine, muzejski eksponati koji upućuju na slavnu crnogorsku prošlost – umjetnički portreti i svečane crnogorske nošnje kralja i kraljice, plakete, medalje, lente, kostimi tog perioda, reprodukcije autentičnih fotografija sa trodnevne svečanosti proglašenja Kraljevine Crne Gore, čestitke, telegrami, utilitarni predmeti toga doba i sl.

Autorke postavke izložbe i teksta kataloga su Tatjana Jović, dr Anastazija Miranović i Isidora Kovačević.

EVO I TEKSTA IZ KATALOGA:

Jubilej – 110 godina od obnove Kraljevine Crne Gore

Crna Gora je u toku svog hiljadugodišnjeg državotvornog puta imala devet kraljeva – osam srednjevjekovnih iz dinastije Vojislavljevića ( Mihaila, Bodina, Mihaila II, Dobroslava, VladimiraII, Đorđa, Grubešu, Gradihnu ) i jednog novovjekovnog iz dinastije Petrović-Njegoš. Prvog u jedanastom vijeku – MihailaVojislavljevića, potonjeg u dvadesetom – Nikolu I PetrovićaNjegoša. U ratovima i na bojištima osvajala je i branila svoju nezavisnost, dostojno i mučno trpjela periode okupacije, nikada ne posustajući u istrajnosti borbe za slobodu.

Danas, kada se osvrćemo na viševjekovnu crnogorska prošlost, ne možemo da ne primjetimo (možda i zbog činjenice da o tom period najviše znamo, jer nam je vremesnki najbliži), da je Nikolina Crna Gora iz doba kraljevine “hvatala” korak sa svijetom u skladu sa svojim mogućnostima, hrabro i smjelo, upravo kako to čini i danas. Izazova je bilo i uvijek će ih biti. Koliko smo spremni da im valjano odogovorimo svjedoči kontinuitet vlasti. Biti otvoren i spreman da ih dostatno prevazilaziš, imati viziju progresa, kontinuirano raditi na njenom sprovođenju, osnovi su dugovječnih politika koji pokreću upravljačke mehanizme.

Izložba „110 godina od obnove Kraljevine Crne Gore“ podsjećanje je na jedan od najznačajnijih događaja u crnogorskoj istoriji. Svetkovina pedesetogodišnjice vladavine Nikole I, „zlatnog“ pira crnogorskog vladarskog para i proglašenje Crne Gore za kraljevinu, a njenog vladara za kralja bila je potvrda ne samo tadašnje i buduće pozicije crnogorske države na međunarodnoj sceni, već i svjedočanstvo njene viševjekovne prošlosti. Duboki temelji obnovljene kraljevine, po riječima posljednjeg vladara iz dinastije Petrović – Njegoš, „silaze do nekadašnjih zetskih kraljeva Vojislava, Mihaila i Bodina. Vrijeme je rušilo samo ono, što je nad zemljom bilo, ali što je izidano bilo u njoj i što je usađeno bilo u srcima slobodnih gorštaka ovih planina, to nijedan silnik, koji je na našu Otadžbinu nasrtao, nije mogao porušiti. Na tom dubokom temelju počeli smo mi zidati, i danas evo staroga Kraljevstva našeg”.

Uvećanje vladarske titule i ranga Crne Gore sa knjaževine u kraljevinu naišlo je na odobravanje evropskih suverena i državnika koji su prijateljstvo i simpatije prema crnogorskoj državi i njenom vladaru ispoljili upućivanjem specijalnih izaslanstava nekoliko mjeseci prije ozvaničenja novog državnog i vladarskog statusa. Njihove posjete, registrovane u vodećim evropskim glasilima, izazvale su veliko interesovanje javnosti, koja je s pažnjom pratila sve pripreme i događaje u Crnoj Gori. Prvu javnu počast ukazala je Francuska, čija je flota, predvođena admiralom Pive-om, uplovila u barsku luku krajem 1909. godine. Dva mjeseca kasnije, upućivanjem svojih flota počast Crnoj Gori ukazale su Italija i Austrougarska, a nakon njih Turska, Grčka i Rusija.

Organizacija proslave, kojom su pored ceremonijala svetkovine, uređenja i dekoracije Prijestonice, izbora i dočeka gostiju, predviđene pripreme i aktivnosti izdavanja prigodnih spomenica, jubilarnog novca, poštanskih maraka, plaketa i albuma Vladalačka kuća Petrović-Njegoš i Slike iz Crne Gore, povjerena je Odboru za proslavu, kojim je rukovodio mitropolit Mitrofan Ban. Članovi Centralnog odbora bili su Milo Dožić, Risto Popović, Filip Jergović i Jovan Matanović. Oni su koordinirali i pratili rad ostalih: Odbora za doček i razmještaj gostiju, Odbora za kićenje varoši, za osvjetljenje i bakljadu, za uređenje varoši i Odbora za održavanje propisanog poretka.

Početak trodnevne svetkovine najavljen je na vanrednoj sjednici Narodne skupštine, održanoj 28.avgusta (15-og po starom kalendaru), u Svečanoj sali novopodignutog zdanja Doma Kraljevske vlade, gdje je predsjednik skupštine, Marko Đukanović podnio prijedlog da se Crna Gora proglasi kraljevinom, a njen vladar nasljednim kraljem. Nakon što ga je prihvatila, Skupština je jednoglasno izglasala Zakon o proglašenju knjaževine Crne Gore za kraljevinu, koji jeNikola I potpisao i crnogorska vlada odmah objavila.

Tokom tri dana svečano okićeno i novouvedenom električnom instalacijom osvjetljeno Cetinje pretvorilo se u otvorenu scenu na kojoj su bile prisutni evropski vladari, visoki članovi i izaslanici kraljevskih i carskih porodica, delegacije južnoslovenskih zemalja i Crne Gore, muzičke i pozorišne trupe, novinari i akreditovani fotografi.

Nakon skupštinskog zasijedanja slijedile su svečanosti ispred kraljevskog dvora gdje je u ime postrojene i u nove uniforme obučene crnogorske vojnike brigadir Mitar Martinović vrhovnom komandantu predao skupocjenu sablju sa pojasom. U prisustvu svih članova vladarske porodice i visokih zvanica u dvorištu bolnice „Danilo I“ , u čast očevog jubileja, italijanska kraljica Jelena položila je kamen temeljac hiruškom odjeljenju, dok je drugi temeljni kamen, u spomen prerane smrti kraljevih unuka Stevana i Stanislava, položen za izgradnju dječje bolnice. U popodnevnim satima na različitim lokacijama Prijestonice održani su koncerti pjevačkih društava okončani veličanstvenim vatrometom.

Drugi dan svetkovine najavljen je intonacijom crnogorske himne nakon koje se kraljevski par, pozdravljen salvom iz 101 topa, uputio u Vlašku crkvu gdje su prije pedeset godine sklopili bračni zavjet. Glavna scena daljih zbivanja odvijala se na Dvorskom trgu, gdje su sa balkona dvora slavljenici u društvu članova svoje porodice otpozdravljali učesnicima protokolom utvrđenog defilea vojske, stranih i domaćih delegacija, činovništva, školske djece i građanstva. U večernjim satima u „Zetskom domu“ ansambl glumaca Hrvatskog zemaljskog kazališta iz Zagreba izveo je predstavu „Balkanska carica“. U opštinskom parku mnogobrojni gosti su do kasno u noć prisustvovali velikoj vrtnoj zabavi.

Trećeg dana svečanosti su se prenijele na Obilića poljanu gdje su visoke zvanice prisustvovale defileu crnogorske vojske. Nakon smotre komandant Janko Vukotić pročitao je telegram ruskog cara Nikole II, koji ukazuje da je kralj Nikola proizveden u čin feldmaršala ruske vojske. Zlatnu maršalsku palicu, optočenu dijamantima Nikoli I je u Sali Doma kraljevske vlade svečano predao veliki ruski knjaz Nikolaj Nikolajevič Romanov. Po obavljenoj ceremoniji vladarski par u pratnji zvanica prisustvuje svečanom osvećenju temelja ruskog hrama, u blizini zdanja ruskog poslanstva. Program proslave upotpunila su dvije izložbe. U specijalno izrađenom paviljonu izložena su djela italijanskih slikara i kipara, inspirisanih crnogorskom tematikom. Na istu temu, u znatno skromnijem ambijentu, izložena su djela dvojice crnogorskih slikara Mila Vrbice i Vladimira Novosela.

Izložba »110 godina od obnove Kraljevine Crne Gore« materijalno je svjedočanstvo vremena prošlih, velikih i slavnih, podsjetnik na identitetske korjene i evropska stremljenja, kako onda, tako i danas – jedino suverena i nezavisna Crna Gora jeste i može biti ravnopravan član evropske porodice država. Za tu i takvu Crnu Goru borio se kralj Nikola, nesluteći da će i ovdašnja vremena otvarati slične izazove.

Tatjana Jović, Dr Anastazija Miranović, Isidora Kovačević

VESKO PEJOVIĆ