Cetinje :: Moj grad

Urošu Toškoviću Tošu

Posted on 26. Feb, 2019 by Vesko Pejović in Iz kulture

Poštovani čitaoci, iz zbirke pjesama “Zbog jedne krive kletve” književnika Pavla Đonovića (1934-2002) odabrao sam za Vas ovu pjesmu jer mi se mnogo dopala… Uživajte …

Urošu Toškoviću Tošu

Čovjek koji nije pravljen ni napravljen
Ljubavlju oca i majke
Čovjek kojeg nije rodila majka
Kao ostalu djecu koja se rađaju,
Kojeg nije donijela na svijet crna vrana
Jer vrane ne donose djecu.

Njega je slučajno ispustila zvijezda repatica
Dok je u svom letu i prosipanju parala nebo.
Tako je pao na krila jedne rode u letu,
A ona ga po navici svojoj ostavila na dimnjak
Jedne stare, odivljale kuće.

Propade dijete kroz dimnjak do ognjišta;
Propade grdno i omrčeno, i namučeno…
Iz ložišta ga zgrabi jedna žena,
Za nogu ga zgrabi
I tresnu na nadimljeni i prašnjavi pod;
Prosu na njega kantu maslinovog ulja
Da mu melemom muke ublaži.

Više se o njemu nije znalo bilo što.
Kružile su neke glasine da luta svijetom,
Da nosi neke metle i četke
I neke zaoštrene grabove spice,
Da time maže po zidovima
I bijelim zategnutim lencunima,
A onim spicama zaoštrenim, suvim, grabovim
I nekim crnilom crnjim od sebe
Risuje nešto po bijelim papirima.
Risuje planine,ljude i sebe, a sve liči na njega,
Pa ljudi i djeca i žene to stravljeno gledaju,
Neki se smiju,neki bježe, a neki aplaudiraju…

I dođe dan kada se odrastao i zgužvan,
Zarastao, crn, sa napaćenim gustim vjeđama
I bradat kao đavo bez repa,
Ponovo stade da šeta rasklimatanim ulicama,
Te tako stiže do onog starog, nadimljenog,
Sad već istrujog poda,
Na koji ga je iz užarenog pepeljaka
Bacila ona žena i posula kantom maslinovog ulja
Da ne umre u mukama.

U ćošku sjedi,u stolovaču, jedna starica kao sjenka,
Bar tako se ocrtava na čađavom zidu.
Zagledana u njega usahlih usana i bezubih vilica,
Muči se da rastegne uveli osmijeh,
Uzaludno se muči i samo prošaputa
– Tošo poša, Tošo doša !

Pavle Đonović

IZ BIOGRAFIJE UROŠA TOŠKOVIĆA

Uroš Tošković je rođen u Bratonožićima na Pelevom Brijegu 19. novembra 1932. godine. Njegovo djetinjstvo je bilo ispunjeno nemaštinom, oskudicom i slikama ratnih razaranja. Kada ga je otac jednom prilikom pitao “što ćeš da radiš mali”, Uroš mu je kratko odgovorio – “da crtam”!

Put i misao da postane slikar dovode ga na Cetinje gdje upisuje Umjetničku školu, koja je ubrzo premještena u Herceg Novi. Profesori su mu bili Petar Lubarda i Milo Milunović. Njegova obdarenost za crtež, liniju i boju dovodi ga u red najtalentovanijh, tako da veoma brzo formira svoj likovni rukopis. Umjetničku školu je završio 1952. godine.

 Nošen željom da crta i usavrši svoje znanje odlazi u Beograd gdje upisuje Akademiju likovnih umetnosti, koju je završio u klasi profesora Marka Čelebonovića 1956. godine kada i željan usavršavanja odlazi za Pariz.

Njegova linija jasna, čista, žestoka, osvojila je parisku likovnu kritiku i slikare među kojima vlada mišljenje da je Uroš Tošković najbolji crtač svijeta.

Za svoje stvaralaštvo dobio je brojne nagrade a među njima Trinaestojulsku nagradu koju mu je dodijelila Vlada Republike Crne Gore 1987. godine  koja je najviše uticala da se vrati u Crnu Goru, Podgoricu, Nikšić, Bar…

Iako je već ušao u 85 godinu i dalje je pun nemira i njeguje svoj osobeni stil. Sa velikim žarom radi ono što najviše voli – crta – a njegove slike, pune zanosa, dramatike,  svijetla i tame,  se dobro prodaju …

Zavičaj je duboko utkan u njegovo stvaralaštvo što se vidi i iz njegove izjave:  

-Ovaj grdni svijet prošao sam uzduž i poprijeko, ali nikad nijesam uspio da umaknem kamenoj logici življenja koja vlada u mojem zavičaju.

Uroš Tošković je preminuo 03.03.2019.

IZ BIOGRAFIJE PAVLA ĐONOVIĆA

Književnik Pavle Đonović (1934 – 2002) ostavio je značajan trag u crnogorskoj kulturi.
Objavio je tri zbirke poezije. Prva „Umrli šetač” izdata je 1956. godine. Tada je bio student druge godine Filozofskog fakulteta u Beogradu, đe je diplomirao 1959. godine. „Ružni bogovi” su izašli iz štampe 1962. godine, kada je bio profesor Cetinjske gimnazije.
Zbirka „Mornarske elegije” je objavljena 1968. godine. U trenutku objavljivanja ove zbirke, nalazi se na mjestu kustosa u Njegoševom muzeju na Cetinju, đe će sa prekidom od tri godine (bio je sekretar Jugoslovenskog odbora za izgradnju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu), provesti ostatak radnog vijeka. U penziju je otišao sa dužnosti dugogodišnjeg direktora Njegoševog muzeja.

Pripremio je knjigu crnogorskog narodnog humora pod nazivom „Dim u dim”. Prva knjiga je štampana u okviru biblioteke „Luča”, Grafičkog zavoda iz Titograda. Doživjela je još tri izdanja i tiraž od preko 20.000 primjeraka.
Iz štampe je 2001. izašla knjiga „Drače”, kako je priređivač naveo, prva ove vrste kod nas, i predstavlja izbor kozerija objavljenih u „Cetinjskom listu”.
Pavle Đonović je objavio i brojne stručne radove, prikaze, reportaže i dr. Pisao je i televizijska scenarija ili bio konsultant na njima.

Dobitnik je i više nagrada i priznanja, među kojima i Ordena rada sa zlatnim vijencem, Nagrade za životno djelo na Danima humora i satire u Danilovgradu 2001. godine. Posthumno mu je dodijeljena Povelja „Ivan Crnojević”.

PRILOG PRIPREMIO: VESKO PEJOVIĆ