Cetinje :: Moj grad

150 godina Biblioteke i čitaonice “Njegoš”

Posted on 23. Nov, 2018 by Vesko Pejović in Iz kulture

Sinoć je u Kraljevskom pozorištu “Zetski dom” obilježeno 150 godina postojanja Biblioteke i čitaonice “Njegoš”. Svečanost je otvorio gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan, prigodnu besjedu održao je istoričar Luka Milunović, o istorijatu biblioteke i ličnostima koji su svojim radom ostavili dubok trag prikazan je dokumentarni film a u muzičkom dijelu programa nastupili su Aleksandra Vojvodić, Petar Dobričanin i Žana Lekić.

Povodom jubileja pripremiljeno je i drugo izdanje knjige dr Dušana J. Martinovića, pod nazivom „Cetinjska čitaonica – Gradska biblioteka Njegoš (1868 – 1998)“.

Veliki jubilej čestitao je i Predsjednik Vlade Duško Marković:

„Narodna biblioteka ‘Njegoš’ na Cetinju već vijek i po jedna je od značajnih institucija crnogorske kulture. Osnovana vizijom crnogorskog suverena i najuglednijih ličnosti tadašnje Crne Gore, Biblioteka je svojim uticajem podsticala zapažene ideje na temelju kojih su osnivana društva, muzeji, čitaonice“– stoji u čestitki predsjednika Vlade upućenoj direktorici Biblioteke Ireni Nenadović.

Premijer navodi da je sâm Njegoš, još 1832. začeo biblioteku u onom formatu koji je potreban svakoj civilizovanoj zemlji, svjestan da vrijeme koje dolazi mora sa sobom odnijeti samoće i izolacije, a isturiti u prvi plan kolektivnu i državnu potrebu za prosvijećenim i evropskim življenjem.

„Njegoš pripada svima koji ga razumiju. A upravo noseći njegovo ime, ova Biblioteka je snagom institucionalnog autoriteta ostala središte kulturnog uticaja koji već vijek i po zaslužuje poštovanje svih generacija“.

Narodna bibloteka i čitaonica „Njegoš” jedna je od najstarijih kulturnih ustanova u Crnoj Gori. Osnovana je 4. februara 1868. godine, a njeni utemeljivači bili su crnogorski suveren Nikola I Petrović–Njegoš, mitropolit Ilarion Roganović i devetnaest najuglednijih ličnosti tadašnje Crne Gore među kojima su bili vojvode i senatori Božo Petrović, Petar Vukotić, Ivo Radonjić, Đuro Matanović… 

Biblioteka i čitaonica „Njegoš“ nikada od osnivanja do danas nije imala u svom vlasništu prostor u kom radi. Smještena je bila na 14 adresa. U kući Maša Vrbice, kući Jabučanina, predratnom hotelu “Belveder”, Zetskom domu, Vladinom domu, Domu Crvenog krsta a dans je u prizemlju zgrade  nekadašnjeg Zadružnog doma u Njegoševoj ulici, u neuslovnih i nedovoljnih 250 kvadrata.

Biblioteka danas posjeduje 120.000 publikacija, više od 58.000 brojeva novina povezanih i 6.609 časopisa, godišnje na čitanje izdaju oko 15.500 knjiga a vrši i matičnu službu nad šest školskih biblioteka i dvije seoske čitaonice u kojima se čuva oko 50.000 knjiga.

Poštovani čitaoci,

Kao što sam najvio u uvodnom tekstu na svečanosti u Zetskom domu govorio je naš veliki poznavalac ove teme i saradnik našeg sajta, gospodin Luka I. Milunović pa zahvaljujući njegovoj pažnji evo za vas te besjede:

Luka I. Milunović: KROZ TRI STOLJEĆA

 Beśeda na Svečanoj akademiji povodom 150 godina od osnivanja Društva Cetinjska čitaonica

                                      Pruža nam se mogućnost da ove godine progovorimo o važnome jubileju crnogorske umjetnosti, kulture i nauke. Proteklo je 150 godina od kada je u našu povjesnicu, upisano veliko crveno slovo. Na Cetinju je osnovano i počelo sa radom Društvo Cetinjska čitaonica, čiju tradiciju danas baštini i nastavlja JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš“. Period dostojan naročite pažnje, ali ne samo po dužini trajanja, već, i to prije svega, po značaju rezultata koje je ova institucija ostvarila. Pozvao bih zato da svi zajedno podijelimo radost obilježavanja ovako značajnoga jubileja crnogorske kulture.  

                                       Pri pokušaju sagledavanja i pružanja ocjena već i samim osvrtom na prijeđeni put moramo primijetiti da posebnu svjetlost na postignute rezultate bacaju opšti društveni uslovu u kojima su ostvarivani. Dobri običaji nas upućuju da se, okrenenuti knjizi i kulturi, s ljubavlju i dužnom pažnjom, makar tek osvrnemo na tragove i poruke prošloslosti. Zavirimo, bar na trenutak, u vrijeme nastajanja Društva Cetinjska čitaonica.  

                                      Danas je teško i zamisliti koliko su bile teške prilike u kojima se našla slobodna Crna Gora pri ulazu u sedmu deceniju 19. stoljeća, na samome početku vladavine mladoga knajza Nikole I Petrovića. Nedaće su dolazile od prirode, ali i suśeda. Velika suša je 1861. godine ugrozila nesigurnu egzistenciju znatnoga broja, ionako siromašnih, crnogorskih porodica. Sljedeća, 1862. godina donijela još mnogo veće nevolje − ratni sukob sa Otomanskom silom, koji će odnijeti veliki broj života i ostaviti za sobom porušena naselja i popaljene zasade, pasišta i šume.    

                                   Poslije teške i uspješne odbrane slobode za Crnu Goru su otpočela vrmena mira, koja će potrajati duže od jedne decenije. Na samome početku nastupajućega perioda mira, već 1863. godine, emisijom akcija za izgranju Velike lokande crnogorsko praviteljstvo najavljuje ostvarivanje zaista inenzivnih i vrlo značajnih aktivnosti na uređenju države i društva. Na Cetinju, koje polako dobija potpunije gradske konture, počinje se okupljati kulturni krug visokoškolovanih izvanjaca i obrazovanih Crnogoraca. Knjaz Nikola I, piše Vukašina, svoje prvo dramsko djelo. Počinje izlaziti Orlić, novi crnogorski kalendar, . . . 

                                 To je vrijeme kada se na Cetinju i Crnoj Gori sve više ośeća potreba za stalnim i organizovanim djelovanjem u kulturi. Veoma intenzivne, navlaštito ekonomske, ali i političke i svake druge komunikacije između Kotora, odnosno Boke i primorja, sa Cetinjem, ne mogu ostati bez odraza i na pokretanje konkretnih aktivnosti u pravcu što skorijega formiranja kulturno-prosvjetnoga društva pod Lovćenom. Na Cetinju je 1864. godine odigrana predstava „Kap otrova“, sa temom iz crnogorskoga života. Sljedeće godine iz Kotora na Cetinje dolazi vođa pozoprišnoga društva, sa pet dobrovoljnih kazalištaraca.

                                Konačno, 4. februara 1868. godine osnovano je Društvo Cetinjska čitaonica – jedna od najznačajnijih prosvjetno-kulturnih ustanova, prva te vrste u Crnoj Gori. Podsticaj osnivanju Društva dao je i sveslovenski kongres održan u Moskvi, maja 1867. godine, đe su učestvovali i predstavnici iz Crne Gore. 

                               Pomenućemo imena zaslužnih osnivača, baš onakao kao je to 1898. godine učinio Đuro Popović, predśednik Cetinjske čitaonice, u svečanoj beśedi prilikom obilježavanja 30 godina od osnivanja Društva: „Prvi članovi osnivači Cetinjske čitaonice jesu ovi: Njegovo visočanstvo knjaz i gospodar Crne Gore Nikola I. Visokopreosvešteni Mitropolit Ilarion. I dalje ova gospoda: Božo Petrović, vojvoda i senator, Petar Vukotić, vojvoda i senator, Ivo Radonjić, vojvoda i senator, Đuro Matanović, vojvoda i senator, Miljan Vuković, vojvoda i senator, Petar F. Vujović, vojvoda i senator, Savo Jovićević, serdar i senator, Marko Miljanov, vojvoda, Visarion Ljubiša, arhimandrit. Stevan Kapičić, proto; Filip Radičević, đakon; Špiro Kovačević, učitelj; Đuro Popović, učitelj; Mašo Vrbica, pobočnik; Bogdan Milinović, kapetan; Ilija Ramadanović; Aleksa Đorđević i Panta Pejović. Svega je bilo dvadeset članova osnivača.“

                           Možemo slobodno reći da je, po personalnome sastavu osnivača, odnosno javnome položaju ličnosti koje ga čine, ovo društvo bilo reprezentativnije od bilo kojega kolektivnoga državnoga organa pojedinačno. Teško bi, naime bilo na jednome mjestu naći, uz nosioce najviše duhovne i svjetovne vlasti, toliko vojvoda, senatora, vojnih starješina i drugih uglednika.  

                             Pod uticajem članova Društva cetinjska čitaonica kulturna klima na Cetinju i u Crnoj Gori počela se odmah ośetno mijenjati: uz domaće programe organizuju se i gostovanja kulturnih društava iz suśedstva, izlaze prve novine – neđeljnik Crnogorac od 1871. godine i Crnogorka, odnosno od 1873. godine Glas Crnogorca. Ispred dvora, uoči rođendana prijestolonasljednika Danila Aleksandra, 16. juna 1872. godine, prvi javni nastup je imala Crnogorska vojna muzika.

                          Cetinjska čitaonica počinje organizovati cjelovečernje skupove na kojima se izvode programi sa edukativnim, umjetničkim i kulturno-zabavnim sadržajima. Povremeno, programa ovih kulturnih događaja, sadrže i dramske fragmente. Povodi za održavanje su obično bili značajni događaji, ili godišnjice vezane za crnogorsku državu i dinastiju.

                           Kulturna klima koju oko sebe intenzivno širi Društvo cetinjska čitaonica doprinijeće da se sedamdesetih godina 19. stoljeća pojave i složeniji oblici kulturno-umjeničkoga izraza. U jednome krilu građevinski još nedovršene zgrade za bolnicu 1873. i 1874. godine prikazane su pozorišne predstave. Neposredni podaci o dvije prikazane predstave, nagovještaji i zapisi savremenika daju nam za pravo da govorimo i o znatno više datih predstava i da, ako ne tvrdimo, onda bar otvorimo pitanje o mogućoj pozorišnoj sezoni 1873/74. godine na Cetinju.

                            Zamah u pregnućima na kulturnome polju i opštemu društvenome razvoju u Crnoj Gori ponovo će, tokom druge polovine osme decenije 19. stoljeća, prekinuti ratna zbivanja. Počeo je Velji rat…

                              Poslije završetka uspješno vođenoga Veljega rata i potpunoga konstituisanja državne teritorije, u Knjaževini Crnoj Gori nastupa najduži period bez ratnih operacija i vojevanja, koji će međutim, potrajati tek nešto duže od tri decenije. Ratnima i diplomatskima naporima stvoreni su opšti preduslovi za brži sveukupni razvoj crnogorskoga društva. Cetinjska čitaonica 7/19. marta 1879. godine obnavlja djelovanje prekinuto u ratnim uslovima. Odmah po osnivanju Društva njegov agilni predśednik Jovan Pavlović otvara knjižaru i antikvarinicu. Iz oglasa u ,,Glasu Crnogorca“ saznajemo, što je za ono vrijeme kuriozitet, da se u antikvarnici na Cetinju mogao nabaviti i Marksov ,,Manifest komunističke partije“. Već u drugoj polovini godine u kojoj je obnovila rad Cetinjaska čitaonica će raspolagati sa preko 60 naslova inostrane periodike.

                               Tokom osamdesetih godina 19. stoljeća u Knjaževini Crnoj Gori se ośeća opšti posljeljeratni polet i entuzijazam koji će donijeti i značajna kuturna pregnuća. Knjaz Nikola I piše dramsko djelo u stihu. U okviru Cetinjske čitaonice, krajem 1883. godine, formirano je Dobrovoljno pozorišno društvo.

                               Već na samome početku sljedeće, 1884. godine, upravo formirano Dobrovoljno pozorišno društvo je prikazalo knjaževu dramu „Balkanska carica“ čime je otpočeo redovni i kontinuirani pozprišni život u Crnoj Gori. Te godine je ostvareno i gostovanje strane profesionalne pozorišne trupe iz okruženja. Tada počinje izlaziti novi književni list, koji donosi za ono vrijeme vrlo opširne prkaze pozorišnih predstva. Rađa se crnogorska pozorišna kritika. Odjek kulturnih zbivanja u Crnoj Gori nalazimo i u inostranoj periodici. Koristeći se stihovima iz knjaževe drame Crna Gora šalje poruku Evropi da više nije samo ratničko gnijezdo nego i gaj pjevača.

                             Kruna svih pregnuća Društva Cetinjska čitaonica, koja će učiniti da 1884. godinu možemo nazvati godinom pozorišta i kulture u Crnoj Gori, ali biti i najsnažniji dokaz novoga pravca u kretanju međunarodno priznate države, je polaganje kamena temeljca za izgradnju Zetskoga doma. Zdanje pod čijim se krovom večeras nalazimo građeno je da u zemlji koja je prošla kroz stoljeća uporne i neprestalne borbe za salobodu, državni suverenitet i dostojanstvo života, nastanu uslovi kako bi se počele zadovoljavati, ili na mnogo većemu nivou izlaziti u susret društvenima potrebama iz oblasti: knjižarstva i bibliotekarstva, muzejske i arhivističke djelatnosti, informisanja, nauke, opšte edukacije stanoviništva, sporta, muzičke i pozorišne umjetnosti, te raznih scenskih oblika.

                              Uz saranju i snažnu potporu najviše državne vlasti Društvo cetinjska čitaonica je početkom marta 1884. godine pokrenulo veliku donatorsku akciju. Upućen je apel satnovništvu Crne Gore da dobrovoljnima prilozima, koliko god može, pomogne izgradnju Zetskoga doma. Odziv je bio zaista veliki. Domaća periodika je iz broja u broj donosila poduže spiskive donatora iz svh sela i gradova Crne Gore. Podrška, uz skromnu materijalnu pompoć, stizala je i iz inostranstva.  

                           No i pored zaista masovnoga učeća u pokrenutoj donatorskoj akciji, veoma niska ekonomska snaga stanovništva nije dozvolila da se u očekivanome roku prikupi dovoljna svota novca neophodna za završetak radova na Zetskome domu. U petoj godini poslije početka radova, kada donatorska akcija znatno gubi na intenzitetu, donešena je odluka da se zdanje, iako građevinski nedovršeno useli i počne koristiti. Krajem 1888. godine, od Mitrovdana do Nikoljdana, desiće se, kako to obićno i biva, ne samo jedan, nego niz događaja u kulturi Crne Gore koji zavređuju posebnu pažnju. U Zeski dom uselio njegov nominalni vlasnik – Društvo Cetinjska čitaonica  – na Mitrovdan 1888. godine, dakle prije ravno 130 godina. I evo nam još jednoga jubileja važnoga kulturnoga događaja: 13 decenija od početka kulturne misije pod krovom ovoga zdanja. Odmah po useljenju Cetinjska čitaonica počinje razvijati intenzivnu i raznovrsnu aktivnost. Za Nikoljdan te godine pripremljena je i prikazana prva pozorišna predstava u Zetskome domu, koju je najavio prvi pozorišni afiš o domaćoj produkciji obajavljen u crnogorskoj periodici. Konačno, prva pozorišna publika ušla je u salu Zetskoga doma. Otvorena je, možemo slobodno reći, nova stranica u kulturnoj istoriji Crne Gore.

                                Već je uočeno da je samim činom sazdanja Zetski dom postao i kroz trajanje, sve vrijeme, opstajao kao sintagma koja je bila znak, pojam, simbol, aktivni amalgam, možda je najbolje reći – skladan spoj najviših humanih vrijednosti i principa sa umjetnošću i kulturom. Trajući do naših dana dijeli sudbinu države i naroda kojemu pripada. Zato su uvjek odgovori na pitanja o sudbini Zetskoga doma bili sadržani u sudbini crnogorskoga naroda. 

                             Cetinjska čitaonica i biblioteka je i tokom 20. stoljeća uspijevala da održi i, kada bi to prilike dopuštale, razvije i unaprijedi svoju djelatnost, iako su, ne tako rijeke ratne prilike, zapljuskujući u talasima Crnu Goru i njeno okruženje, donosile velika iskušenja i stardanja. JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš“ danas se oslanja na bogatu tradiciju i saznanja koja nudu moderno bibliotekrastvo i predstavlja stamen i prijatan dom knjige i kulture sa široko otvorenima vratima za sve koji žele da se bogate nataloženim iskustvom i stiču savremena saznanja. 

                             Možemo zaključiti da ostvareno na kulturnome polju tokom druge polovine 19. stoljeća po svome značaju izlazi iz granica svoje oblasti i vremena. Pregnuća pokrenuta osamdesetih godina su uspjevala da uvedu u sazvučje čitav niz iskustava koje donosi bogata tradicija crnogorskoga naroda, sa aktuelnima političkima odrednicama koje su trebale da definišu hod crngorske države i društva u tada novima uslovima. Traženje zato, odgovora na pitanja i poruke koje nam stižu iz prošlosti držimo veoma potrebnim, kako radi razumijevanja tadašnjih društvenih pocesa, tako i radi utvrđivanja jasnijega pogleda na kulturu u budućnosti, ali i crnogorskogo društvo uopšte. Na današnjima pregaocima je zbog toga nimalo lak zadatak, da dobro poznajući i vrednujući, ostvarene rezultate i poruke prohujalih stoljeća, uz oslonac na savremna saznanja, izaberu put koji izbjegava zamke i neuspjehe prošlosti i voditi ka dosezanju najviših evropskih razina, odnosno ka postizanju ubrzanoga, svestranoga i održivoga razvoja crnogorske kulture, kao i drštvenoga bića uopšte.  

                           Dozvolite mi, uvažena gospodo, da beśedu završim porukom koju su naši preci, neimari tako značajnih kulturnih tvorevina, zapisali za buduća pokoljenja: ,,Potomci naši neka čine dalje i bolje. Oni će to moći na već utrvenom putu i pokazanoj stazi, sa višom spremom i jačim sredstvima!“.

NA KRAJU

Nadamo se da će u skoro vrijeme, trajno i na adekvatan način biti riješen smještajni prostor  JU Biblioteka i čitaonica “Njegoš” što bi doprinijelo njenoj  boljoj i savremenijoj organizaciji, kako bi dobra knjiga još jače uticala na formiranje pogleda na svijet njenih čitalaca.

VESKO PEJOVIĆ

PS:

Evo i video zapisa RTV Cetinje i novinara I. Rudovića sa sinoćnje svečanosti u Kraljevskom pozorištu Zetski dom: