Cetinje :: Moj grad

Počelo obilježavanje jubileja 110 godina KUD “Njegoš”

Posted on 26. Apr, 2017 by Vesko Pejović in Iz kulture, Valorizacija prošlosti

U Zetskom domu sinoć je upriličen događaj povodom obilježavanja 110 godina postojanja Kulturno umjetničkog društva Njegoš

Tom prilikom, prisutnima se obratio gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Bogdanović, koji je svim članovima KUD „Njegoš“ čestitao je važnu godišnjicu rada, te istakao da je KUD „Njegoš“ neumorni čuvar naše tradicije, naše kulture i identiteta.

-Za dosadašnjih 11 decenija, KUD „Njegoš“ postao je ansambl po kojem se Cetinje prepoznaje. Društvo posvećenih i vrijednih ljudi – a njih je na hiljade. I zbog toga, KUD „Njegoš“ danas je mnogo više od organizacije. Riječ je o cetinjskom skupu prijatelja, jednom od najviđenijih gdje god da nastupa – o neumornim čuvarima naše tradicije, naše kulture i identiteta. Sve to obavezuje da i ovdje, javno, pružim podršku grada ideji da KUD „Njegoš“ zavrijedi status nacionalnog ansambla – kao najstariji i prvi, ali i kao najznačajniji – rekao je Bogdanović.

Tokom sinoćnjeg događaja prisutni su uživali u bogatom repertoaru, koji je obuhvatao crnogorske, ali i igre manjinskih naroda koji je zastupljen na teritoriji naše države.

Evo i linka video zapisa: RTV Cetinje – KUD „Njegoš“ koncertom obilježilo 110 godina rada

https://www.youtube.com/watch?v=jCSGSwFsmTs&feature=youtu.be

Poštovani čitaoci, naš poznati publicista Luka I. Milunović napisao je jedan divan osvrt na ovaj jubilej pa vam ga uz njegovu saglasnost prezentiram:

Luka I. Milunović

110 GODINA DRUŠTVA ,,NJEGOŠ“

Godišnjice i jubileji mogu biti dobar povodi prilika da se nešto intenzivnijim angažovanjem pokuša bar donekle nadomjesti ono što je već trebalo, ponekada i mnogo ranije uraditi. Ovđe, naravno treba voditi računa o tome da ponekada sami broj godina (djeljiv sa 10, katkada je dovoljno i sa 5, nekoga perioda koji je protekao, ili upravo ističe) podstakne obilježavanje jubilarnih prigoda, odnosno želje za organizovanjem praznično – svečarskih manifestacija. U takvima prilikama isticanje značaja događaja i ličnosti, anticipirajući greške i propuste nastale ne samo zbog kratkima rokovima uslovljene površnosti lako može donijeti, i obično donosi, više štete nego koristi u saznavanju istine o samoj pojavi i njenima akterima. Imamo ovđe na umu i vrijedni savjet: ,,Gotovo sve svečane i veličanstvene stvari jesu prosta obmana, kao što su pozorišne dekoracije: nema u njima suštine stvari.“ i dalje: ,, …sve je to samo forma, ljuska, hijeroglif radosti; ali radosti tu gotovo nikada nema: jedina je, pri svečanosti, ona odrekla sudelovanje,“ (Artur Šopenhauer).

                                             Držeći da bi, uz ovakva razmišljnja, jubileji ipak mogli biti dobra prilika za stvarnu afirmaciju saznanja o ličnostima i događajima iz naše prošlosti podśetićemo čitaoce  da pod sam kraj ljeta, odnosno početkom jeseni ove godine pada važan jubilej događaja iz naše kulture. U drugoj polovini septembra će se navršiti punih 110 godina od formalnoga konstituisanja Društva ,,Njegoš“ sa Cetinja. Osnovanje ovoga društva, kako bi danas kazali – nevladine organizacije – sa početnim nazivim Prvo cetinjsko crkveno pjevačko društvo vezujemo za Mali Gospođindan 1907. godine.

Tekuća periodika bilježi da je Društvo osnivano, pa „Glas Crnogorca“ u broju 42 o tome donosi komentar: ,,…Ovo društvo nije nova ustanova, koja treba tek da otpočne svoj rad, već je stvoreno od članova hora koji je i do sada sa uspjehom pojao u manastirskoj crkvi…“ Tačan datum osnivanja Društva, nažalost, nijesam mogao sasvim pouzdano utvrditi.Arhiva Društva iz ovoga perioda nije sačuvana, a u tekućoj periodici, kao i u konsultovanim dokumentima fonda „Oblasna uprava Cetinje“ u Državnome arhivu Crne Gore datum osnivanja se ne pominje sasvim precizno. Oblasnoj upravi je po tada važećima zakonima formiranje društva moralo biti prijavljeno i pravilnik (osnovni opšti akt) dat na odobrenje. Napomenućemo da je početkom upravo 1907.godine, tačnije 17. februara, u „Glasu Crnogorca“ objavljen „Zakon o javnim zborovima i udruživanjima“, koji u trećemu poglavlju, tj.članovima 34-52, definiše pravni okvir za formiranje i djelovanje društva i udruženja crnogorskih državljana, koja nemaju ekonomske svrhe i ciljeve.

Tek na osnovu pregledanih dokumenata i drugim fondovima u Arhivu Crne Gore može se sa mnogo većom izvjesnošći kazati da je Društvo potpuno formirano u septembru: 8/21. (Mali Gospođindan) ili neposredno poslije ovoga datuma, dakle svakako prije 22.IX/5.X 1907.godine, kada je izašao iz štampe pomenuti broj „Glasa Crnogorca“, u kojemu se o Društvu govori kao već osnovanome. Novoformirano Društvo je izabralo i svoju upravu koju su predvodili: predśednik Lazar Brkić, profesor, sekretar Dušan Milić, pisar Velikoga suda, blagajnik Jovan Sečujski, bankarski činovnik.

Grupa građana Cetinja, kako se tada govorilo ,,boljih pjevača“ mnogo ranije se okupila i pod rukovodststvom Františeka (Franja) Vimera, kapelnika vojne muzike, uvježbavala notno pjevanje i učestvovala pri bogosluženju u crkvi Cetinjskoga manastira. O prvome uspješnome nastupu na Cetinju u Manastirskoj crkvi, na Cvijeti te godine, izvijestiće crnogorsku javnost „Glas Crnogorca“. Dobar prijem kod publike, uspješni nastupi isticani u štampi, kao i Vimerovo iskustvo sa ranije formiranima horovima, ali i pretendovanje na novčanu potporu državnih vlasti, sigurno su ohrabrili donošenje odluke da se hor, koji je u početku bar formalno djelovao u okviru „Društva za pomaganje trgovine i zanata u Crnoj Gori“, emancipuje i organizaciono konstituiše u samostalno udruženje – Pjevačko društvo. Horovođa Društva, kapelnik Crnogorskevojne muzike, Franjo Vimer (1865-1935) u Crnu Goru dolazi novembra 1889. godine i do pada crnogorske kraljevine 1916. god. dominantno utiče na razvoj naše muzičke kulture, pridružujući se tako blistavoj plejadi Čeha, koji su svojim znanjem i talentom dali značajni doprinos razvoju crnogorskoga društva i države.

Samim formiranjem Društvo nije riješilo sve probleme svoje egzistencije. Prije svih pritiskali su problemi materijalne prirode, koje Društvo pokušava da riješi pozivom gradjanstvu na upis u članstvo i uplatu članarine. Takav apel upućen je preko „Glasa Crnogoraca“ već u januaru 1908. godine i u njemu se ističe da je Društvo za svoje izdržavanje upućeno samo na članarinu (godišnja članarina pomažućih članova, kojih je bilo najviše, iznosila je 4. krune) i „neznatnu pomoć“ Konsistorije (200 kruna za 1908.godinu).

Značajni zaokret, kako u organizacionome ustrojstvu, tako i inteziviraju djelatnosti u pravcu ośetnoga povećanja broja, oblika i sadržaja javnih nastupa Društva, nastupiće tokom 1909.godine. Već 14. januara održana je „Glavna redovna skupština“, na kojoj će se, pored izbora za predśednika veoma preduzimljivoga profesora Pera Vučkovića, budućega ministra prosvjete i crkvenih poslova. Na ovoj skupštini je otpočelo sa izmjenama osnovnoga opštega akta i odlučeno da društvo dobije ime ,,Njegoš“. Pravila su konačno utvrđena 1. maja 1909.godine i objavljena u formi brošure. Ovđe treba napomenuti da, najvjerovatnije zbog činjenice da je Društvo osnovano kao samostalno udruženje septembra 1907. godine a naziv „Njegoš“ dobilo januara 1909. godine, u izvorima i literaturi srijetamo navode u kojima se kao godina osnivanja pominje: 1907, 1908, ili 1909.godina.

Drštvo ,,Njegoš“ intenzivno radi u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori. Redovno priređuje kulturno-zabavne večeri različitih sadržaja: zabave, beśede, igranke, pozorišne predstave, čak i masken-balove, što redovno prati štampa i značajno utiče na oblikovanje kulturne klime u crnogrskoj Prijestonici. Na priredbama Društva ,,Njegoš“ prisustvuju i učestvuju: članovi dinastije Perović-Njegoš, predstavnici diplomatskoga kora, crnogorske aristokratije i viđeniji građani Cetinja i Crne Gore.

Za ilustraciju sadržaja ostvarenih programa biramo priredbu Društva ,,Njegoš organizovanu u jubilarnoj, 1910. godini. Uoči Lučindana, istovremeno dana svetoga Petra Cetinjskoga – slave društva „Njegoš“, organizovana je 17/30. oktobra 1910. godine „Velika zabava sa kotiljonom“. Tom prilikom u Zetskome domuje izveden program sa sedam tačaka:

,,1. ,,Crnogorska himna“, pjeva Društveni zbor;

2. Marinković: ,,Junački poklič“, pjeva Društveni zbor;
3. Smolenskij: ,,Osanna“, pjeva oktet Društvenog zbora;
4. Nicolai: ,,Vesele žene vindzorske“, uvertira -svira Vojna muzika;
5. Muhović: ,,Mir“, pjeva oktet Društvenog zbora;
6. Binički: ,,Čuješ dušo“, pjeva Društveni zbor;
7. Novak: ,,Bi mirna noć“, pjeva Društveni zbor;

Iza toga nastaje igranka, a poslije odmora kotiljon.“

                                    Kako će javiti tadašnja štampa na zabavi Društva „Njegoš“ organizovanoj 1910. godine uoči dana svetoga Petra Cetinjskoga, prisustvovao je i uzeo učešća na igranci, pokrovitelj Društva, knjaz Petar Petrović, veliki vojvoda Zahumski, najmlađi sin kralja Nikole I.

O Uskrsu 1911. godine Društvo ,,Njegoš“ je organizovalo turneju po Crnoj Gori. Adekvatnima nastupima Društvo se predstavilo u Podgorici, Spužu, Danilovgradu, Ostrogu i Nikšiću. Turneja Društva opširno je opisana u crnogorskoj šatampi toga vremena. O utiscima slušalaca pri pjevanju Društva ,,Negoš“ na narodnom saboru u Spužu hroničar „Cetinjskoga vjesnika“ bilježi: ,,Gologlavi i stojeći svi su slušali himnu. Klicanju ne bješe kraja. Tad se moglo primjetiti kakav silan utisak ima na patriotska čuvstva narodne mase lijepa pjesma. Otpjevavši još dvije do tri rodoljubive pjesme, članovi društveni produžili su put za Danilovgrad,…“

Za Društvo ,,Njegoš“, kao za rijetko koje drugo u Crnoj Gori, možemo reći da, uz rijeke i neduge zastoje, kontinuirano radi do naših da dana. Kroz periodiku tokom proteklih 11 decenija srijetamo svjedočanstva o stotinama angažovanih članova, postignitim rezultaima, brojnima priznanjima i nagradama Društva ,,Njegoš“. Predstojeći jubilej može biti povod da se o tome zapitamo pokušavajući da ukažemo na putokaze ponašanja u vremenu koje je neposredno pred nama. Držimo da zaslužuje pažnju i pitanje: Da li bi nam, ponovo trebala državna instiucija koja bi se brinula o crnogrskome folkloru. Kažemo ponovo jer je takva ustanova ,,Ansambl narodnih igara Narodne Republike Crne Gore“ – Cetinje, djelovala u prvoj polovini pedesetih godina 20. stoljeća.

Objavljeno: ,,Klicanju ne bješe kraja“, ,,Pobjeda“, LXXIII/2017, br. 18418 (3.IV) str. 12.

Prilog pripremio i likovno opremio Vesko Pejović