Marko Špadijer dobitnik Povelje „Ivan Crnojević“

Posted on 26. Dec, 2016 by Vesko Pejović in Iz kulture

Publicista i književnik Marko Špadijer dobitnik je Povelje „Ivan Crnojević“, koju povodom četvrtog januara – Dana osnivanja Prijestonice Cetinje, dodjeljuje gradska uprava.

Marko Špadijer je rođen 1938. godine na Cetinju gdje je završio Gimnaziju. Filološki fakultet (grupa svjetska književnost) završio je u Beogradu. Živi na Cetinju i Podgorici.

U društvenom životu našeg grada i Crne Gore učestvuje duže od pola stoljeća autorskim tekstovima, izjavama, intervjuima i drugim vidovima javnog intelektualnog djelovanja.

Radio je u Centralnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju (1963–1970) i bio glavni urednik izdavačkog preduzeća „Obod“. Radio je kao glavni i odgovorni urednik revije „Ovdje“ (1970–1974). Prihvatio se obaveze da sa Svetozarom Durutovićem pokrene dnevno izlaženje „Pobjede“, i bio zamjenik, pa glavni urednik i direktor dnevnog lista „Pobjeda“ (1974–1982). Potom je obavljao visoke partijske funkcije u Centralnom komitetu SK CG i na kraju radio kao predśednik Republičkog društvenog savjeta za odnose sa inostranstvom (1988–1990).

Marko Špadijer je obavljao i niz društvenih funkcija, pri čemu je bio predsjednik OO Saveza omladine Cetinja, član Univerzitetskog odbora Saveza studenata Beogradskog univerziteta, poslanik u Skupštini Crne Gore i član Predsjedništva Centralnog komiteta CK SK Crne Gore. Na partijske funkcije dao je ostavku 1987. godine, usljed neslaganja o crnogorskom nacionalnom pitanju.

Objavio je veliki broj publicističkih tekstova uglavnom na teme iz oblasti kulture, društvenih kretanja i identitetskih traganja i sljedeće knjige: Crna Gora, ilustrovana monografija u izdanju Jugoslovenske revije iz Beograda 1980. na nekoliko stranih jezika; Diplomatska poslanstva u Kraljevini Crnoj Gori (zajedno sa Stankom Roganovićem) Zagreb 2004, na crnogorskom i engleskom jeziku; Crnogorska raskršća, Zagreb, 2007, izbor iz publikovanih tekstova (1987–2007); Vladimir Popović–Španac, biografska priča o revolucionaru, Zagreb- Cetinje 2012. Učestvovao je u pripremi mnoštva knjiga različite sadržine, pri čemu je jedan od utemeljivača i redaktora Crnogorske retrospektivne bibliografije (1493-1993), kao i član prve redakcije Enciklopedije Crne Gore. Bio je posebno angažovan i na planu saradnje sa crnogorskom iseljeničkom zajednicom, pri čemu je 2000. godine sa užim rukovodstvom Matice crnogorske organizovao prvi Svjetski kongres crnogorskih iseljenika na Cetinju.

Njegovo znanje, mudrost, iskustvo i opredijeljenost naročito su došli do izražaja u osnivanju Matice crnogroske, za čijeg je generalnog sekretara biran u toku dvadeset godina (1993–2013) i za čiju je profilaciju i ugled veoma zaslužan. Pokretač je i glavni urednik časopisa „Matica“ koji izlazi od 2000. godine. Kao generalni sekretar bio je stub Matice koji je povezivao kreativne ideje i vrijednosti sa naporima da se promijeni zbilja vremena i maksimalno iskoriste objektivne mogućnosti u njemu. Njegova je velika zasluga što je Matica i u najgorim danima, kad je Crna Gora bila na ivici nepostojanja, bila aktivna i djelovala u skladu sa svojim programskim principima i ciljevima. Kao pregalac i čovjek razuma, koji piše i govori ono što misli i radi u skladu sa rečenim, uvijek se zalagao za ljudski i otvoren pristup rješavanju problema. Neuništivi je optimista što proizilazi iz konkretnog činjenja u domenu realnog. Zagovara pregalaštvo, hrabro pristupa zbilji i hoće da razumije i ono teško prihvatljivo. Marko je dosljedan u istrajavanju na idejama koje su temeljene na opštem dobru, moralu, humanosti, slobodi i dostojanstvu, ličnom i kolektivnom; uporan je u obrazlaganju ideja i nastojanju da ih približi drugima: razložno i bez demagogije, uvijek ističući napor, rad i odricanje koji se moraju uložiti ako se nešto vrijedno hoće postići. Zlo iz nas neće izaći prolivanjem krvi nego znoja – njegov je moto.

U najtežim momenima zastupao je tezu da pred crnogorskim građanima stoji izbor, ali samo jedan put – put slobode, svoje kuće i ličnog dostojanstva. Sve drugo je samoukidanje. Prije nego se naviknemo na tiho umiranje vrijedno je još jednom pokušati živjeti… Ogorčen sam zbog propuštenih šansi, ali ne pristajem da zbog toga upadam u kolektivnu apatiju.. Marko Špadijer je uvijek imao snage I volje, i smatrao to svojom dužnošću, da podsjeća na put državne nezavisnosti, slobode i samopoštovanja kao jedini izbor savremenih Crnogoraca. Crnogorski identitet je dio mene, moralne i intelektualne strukture moga bića. Ne mislim da sam time bolji od drugih, ali to je moja sudbina… U svakoj prilici je nalazio rješenja da sačuva dostojanstvo i suštinu Matice crnogorske kao organizacije slobodnih ljudi i da i u nepovoljnim vremenima napravi korak naprijed.

Povodom odluke da Povelja „Ivan Crnojević“ pripadne Marku Špadijeru, aktuelni generalni sekretar Matice crnogorske Novica Samardžić kazao je:

„Marko Špadijer je čovjek koji voli i zastupa život u svoj punoći i u ime kojega odbacuje sve utopije, fikcije i ideologije. Sve te osobine rijetko srijećemo kod Crnogoraca u jednoj ličnosti.

Špadijer je u toku svog plodnog života bio antejski vezan za Cetinje i u svakoj prilici isticao je važnost prijestonice kao kulturnog i istorijskog centra i simbola Crne Gore i njene slobode, boreći se za njegovo dostojanstvo i prosperitet. U granicama svoje moći nastojao je da proširi svijest o značaju Cetinja za identitet Crne Gore. Njegov dom na Cetinju decenijama je mjesto okupljanja intelektualaca i slobodnih ljudi i kuća u koju redovno dolaze prijatelji iz Crne Gore i cijelog svijeta.“

Povelja „Ivan Crnojević“ biće dodijeljena Marku Špadijeru na svečanosti koja će biti upriličena u srijedu, četvrtog januara na Cetinju.

Tokom proteklih godina, Povelju „Ivan Crnojević“ dobijali su akademik Dušan J. Martinović, dr Novak Jovanović, slikar i karikaturista Luka Lagator, esejista i publicista Pavle Đonović, slikar Miodrag – Dado Đurić, reditelj Branislav Mićunović, umjetnik Dimitrije Popović, Fudbalski klub „Lovćen“, Rastislav Vrbenski i Dejan Savićević.