Cetinje :: Moj grad

Sjećanja Đura Latkovića

Posted on 02. Aug, 2016 by Vesko Pejović in Iz kulture

Pred nekoliko stotina ljubitelja umjetnosti iz Cetinja, Podgorice, Tivta, (Beograda, Pariza, …), u četvrtak 28.07.2016. godine u 20 h u Ogranku Matice crnogorske na Cetinju (Njegoševa broj 100) otvorena je prva samostalna izložba slika dr Đura Latkovića na kojoj je predstavljeno 25 slika (uglavnom rađenih u tehnici ulje na platnu) . Program otvaranja održan je na otvorenom prostoru ispred prostorija Matice što je oplemenilo  atmosferu na Njegoševoj ulici i ovu lijepu cetinjsku julsku noć učinilo nezaboravnom.

IZ BIOGRAFIJE AUTORA

Đuro Latković, rođen je 1963. godine u Kotoru. Djetinjstvo i mladost proveo je u Tivtu. Diplomirao je i specijalizirao pedijatriju na Medicinskiom fakultetu u Beogradu. Početkom 90-ih godina dolazi na Cetinje, rodno mjesto svojih roditelja, gdje i danas radi kao ljekar – pedijatar u bolnici Danilo I.

Porodica u kojoj je odrastao i porodica koju je gradio skoro tri decenije sa suprugom i troje djece, njegova su životna priča i neiscrpan izvor stvaralačke energije. Na likovni izaz Đura Latkovića uticala su i dva grada u kojima je stasavao i formirao se kao ličnost, Tivat u kojem je rastao uz miris mora i iskonsku ljepotu maslina i Cetinje koje ga je osvojilo svojom duhovnošću i toplinom kamena pastelnih boja.

Izložbu Sjećanja posvetio je njemu dragim osobama kojih, nažalost, više nema, a ipak su prisutne i uvijek su negdje u njegovim mislima i djelima.

Pored slikarstva piše i poeziju.

I dok je neba na horizontu što seže,

pjesama što ranjene duše liječe,

vjetra s planine, što uvelo lišće nosi,

talasa morskog, što kopnu prkosi,

tvoje će gordo srce kucati mojim,

dok i moje ne bude kucalo žilama novim,

i tako u beskraj, beskraja, vremena novih.

 

Nakon muzičke numere Keith Jarrett ” Over the Rainbow”  Cetinjanke Ivane Kusovac, profesorice klavira, glumac Aleksandar Aco Radulović  nadahnuto je odrecitovao dvije Đurove pjesme.

BABI STEFI

Još i danas, portunom kad prođem,

zastanem i čekam, tih,

dušu mi obasja prigušena svjetlost,

vremena davno prošlih.

 

S tugom u očima, sjetim se tvoga lika miloga,

tvojih riječi, ponekad, neznanih i stranih,

a danas meni, lako prepoznatih.

 

Sa tobom je nestao

čitav jedan svijet mirisnih polja,

tajanstvenih priča i pastelnih boja,

tajni velom umotanih, u škrinji zatrpanih.

 

I priznajem, tužan sam jeseni ove,

dok sjetno gledam u prozore tvoje,

misli mi lete, vraćaju snove,

na stare dane, djetinjstvo moje,

Cetunje, novembar 2004.
DJETINJSTVO

Tonem u san, lagano, tiho

ko bijela barka, morem što klizi,

u duši klika galeba svira,

pjesmu djetinjstva, moga spokoja.
I sva su čula ustreptala silno,

od mirisa žuke i masline stare,

lice mi mije pjena valova,

što morem nose moje uspomene.

 

I vidim, čujem, osjećam

da sve treperi žilama mojim,

muzika, glasovi, dodiri, lica,

ta draga lica djetinjstva moga.
San me lomi, krade mi sliku,

vjetar leluja kroz moju kosu,

jarko me sunce mazi po vratu

šapće mi pjesmu nezaboravljenu.
I još sam negdje isti ko prije

dijete u duši što rado snije,

prepustim misli slobodnim letom,

nebom djetinjstva, prožetog sjetom.

 

 

 

 

 

Prisutne je u ime Matice crnogorske  prigodnom besjedom pozdravio majstor karikature Luka Lagator, a nakon njega je o izložbi govorila istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković,  dugogodišnja i doskorašnja direktorica Umjetničkog muzeja Crne Gore:

DJURO LATKOVIĆ – SJEĆANJA 

 

Divan je osjećaj kada upoznate kreativnu osobu čiji je život satkan od najtananijih altruističkih i humanih vrijednosti. Osobu koja uspjeva da pronikne u tajne svoje duše i projektuje je u svijet sazdan od ljepote, duhovnosti i emotivne topline. Ne govorim o iluziji ili opsjeni, već o određenoj personalnosti, pedijatru po profesionalnom opredjeljenju, pjesniku koji se povremeno vine u parnasovske prostore i slikaru autodidakti Đuru Latkoviću.

Ovaj diskurs biće posvećen njegovom slikarstvu i izložbi Sjećanja. Obično priča o likovnim stvaraocima počinje konstatacijom još od ranog djetinjstva on je pokazivao naklonost ka slikanju…, što u ovom slučaju nije floskula već se zasniva na činjeničnom stanju, o čemu svjedoče zrelost i likovni kvaliteti predstavljenih radova. Iako je kist i pero podredio stetoskopu, on nije prestajao da se bavi umjetničkim stvaralaštvom koje ne možemo smatrati samo hobijem već paralelnom djelatnošću sa profesionalnom, a koju nikada nije napustio i zanemario.

Izložba Sjećanja zasniva se na intimnim, sentimentalnim, nostalgičnim osjećanjima i sjećanjima umjetnika koja je ovaplotio likovnim djelima prezentovanim na Cetinju, kolijevci svojih predaka i svog djetinjstva. Ako govorimo o slikarima autodidaktima, podsjetimo se da su mnogi od njih otvorili nove stranice u svjetskoj istoriji umjetnosti, zato njihovom stvaralaštvu treba prići s respektom i uvažavanjem ako oni to zaslužuju, a to svakako zavređuje Đuro Latković čije je lirsko i intimističko djelo mnogo više od spontanosti i instinkta. Ono je izraz meditativnog pristupa motivu preko kojeg svijet svojih snova i perceptivnih doživljaja prenosi u slikarski jezik koji se, zavisno od sadržaja, mijenjao od realnog prosedea suptilnih tonskih i valerskih orkestracija, stišane ekspresije do strogih formi na kojima je istaknut grafizam; od predmetnih sadržaja prirode i urbanih miljea, do portreta i aktova. To su slike urađene uglavnom uljanom tehnikom, ikone i nekoliko akvarela i crteža tušem.

Dva grada za koje je vezan Đurov životni put, Tivat i Cetinje, bili su njegova inspiracija. Umjesto panoramskih vizura on predstalja detalje iz prirode – raskošnu i svjetlošću ispunjenu maslinu primorskog miljea i intimne kutke kontinentalnog grada koji odiše patinom istorijskog trajanja.

Posebne cjeline i njegove omiljene tematske preokupacije obuhvataju radovi posvećeni ženskom aktu i
portretu. Ima nečeg iskonskog i misterioznog u njegovim aktovima naslikanim kao najfinije arabeske. Oni variraju od akta savijenog
poput fetusa koji simbolizuje stvaranje života, do formi znakovne tajanstvenosti i lirske razigranosti.

Đurovi portreti otkrivaju magiju i transformaciju žene kroz vrijeme. U njegovoj galeriji likova nalazimo svetice (na ikonama), renesansne dame, savremene žene koje realizuje kao suptilne pojave ili fetiše novog doba – pop artističke konotacije. Ono što povezuje većinu portreta je određeni tip žene modiljanijevskog dugog vrata i prefinjenih, svedenih crta lica, koja se pojavljuje kao vizija iz nekog imaginarnog prostora.

Na kraju bih postavila pitanja. Gdje je Đuro Latković bio do sada? Zašto je svoje slikarstvo zatvorio u hermetizovan svet intime? Zar ljepotu koju je stvarao daleko od očiju javnosti nije poželio da podjeli sa drugima? Nadam se da će se ovom izložbom nešto promjeniti i da ćemo češće uživati u slikarskim ostvarenjima Đura Latkovića.

On i mnogi talentovani stvaraoci iz raznih oblasti umjetničkog stvaralaštva imali su, i imaju,  mogućnost prezentovanja svojih vrijednih ostvaranja u Matici crnogorskoj Ogranak Cetinje. Neveliki prostor u kojem je smještena Matica zapravo odiše duhovnom veličinom koja ga čini jednim od najznačajnijih kulturnih središta našeg grada.

Prezentovani radovi biće nesumnjivo praznik za vaše oči u duše, i otkrit će vam novo lice ove nadarene ličnosti, našeg dragog i omiljenog sugrađanina dr Đura Latkovića.

Sa željom za skorije susrete sa njegovim novim djelima izložbu proglašavam otvorenom.

 Prisutne je pozdravio i autor izložbe dr Đuro Latković:

-Večeras imam posebno zadovoljstvo da Vas prvo sve pozdravim i da Vam kažem da sam jako emotivno  ispunjen, izmješanim osjećanjima sreće i tuge. Tuge zbog nekih sjećanja po kojima sam i nazvao večerašnju izložbu, a koja su neraskidivi dio moga bića, a sreće, najviše,  zahvaljujući Vama koji ste došli, u ovolikom broju, da uveličate i podjelite sa mnom ovaj, slobodno mogu reći, specifičan trenutak u mom životu. Specifičan iz razloga što sam se ipak, nakon mnogo godina, usudio izložiti  svoje  radove  i tako  se predstaviti široj javnosti, na  potpuno drugačiji  način i u drugom svjetlu.

Iskoristio bih priliku da se zahvalim Matici crnogorskoj i naravno predsjedniku ogranka Cetinje, gosp. Luki Lagatoru,  što su mi izašli u susret i organizovali ovaj večerašnji događaj.

Posebnu zahvalnost dugujem gospodinu Vesku Pejoviću, prvo što je poslije dugo vremena uspio da me nagovori na ovaj korak, a onda što se maksimalno angažovao kako u organizacionom tako i u u idejnom smislu da realizujemo ovo naše,  kako on kaže, cetinjsko veče.

Zahvaljujem se od srca i istoričarki umjetnosti Ljiljani – Ljiški Zeković koja se potrudila da na osnovu svog  dugogodišnjeg  iskustva i naravno znanja,  pronikne u moj skromni umjetnički svijet.

Riječi hvale i Ivani Kusovac, profesorici klavira i glumcu Aleksandru Raduloviću što su ovoj večeri dali posebnu lirsku notu.

Veliko hvala gospodinu Paju Jabučaninu, koji je kao ljubitelj umjetnosti, prepoznao smisao ovog događaja, te organizovao lijepo posluženje.

I naravno zahvaljujem se gospodi, Novaku Abramoviću i Baji Stanojeviću, koji će posredstvom fotografija i video zapisa  trajno sačuvati ovo veče od zaborava.

A da se naš glas daleko čuje,  pobrinuo se Vlado Borozan koji je obezbijedio ozvučenje, na čemu sam mu zahvalan.

Hvala svima, još jednom, što smo ovo veče učinili čarobnim, što  su nam srca kucala istim bilom i što je Njegoševa ulica disala jednim plućima.

NAKON IZLOŽBE …

Vidno uzbuđen i ispunjen najljepšom energijom dr Đuro je za čitaoce sajta pojasnio zašto je izložbi dao naziv SJEĆANJA:

-Uvijek ih se rado sjećam

             Nekako, sama pomisao na Cetinje budi u meni mnoštvo lijepih emocija. Nije to slučajno. Sve je to počelo u ranom djetinjstvu kada sam sa velikim nestrpljenjem dolazio da upijem još po neku priču vješto ispričanu od mojih  voljenih baba. Možda ovo baba zvuči grubo, ali uvijek sam ih tako zvao, iako su bile ne babe nego gospođe žene, jake, stamene, veliki borci da se očuva osnov postojanja, jaka i časna familija. Bila bi tu i  priča o mojim đedovima, ali nažalost,  ipak su moju priču gradile neke ženske cetinjske  priče.  Đedove su tužne životne okolnosti rano otrgle od familija, pa su njihovo prisustvo samo dočaravala mašta  I pomen , ali uvijek sa velikim poštovanjem, ljudi koji su ih čuvali od zaborava. Tu su se rađale i moje maštarije o legendama našega kraja, Cetinja koje je uvijek posebno disalo svojim šarmom, Lovćena koji je dostojanstveno hrlio u nebo, a to je pored ruskih bajki koje sam upijao, bila  česta priča, ne manje interesantna, za laku noć tokom mojih raspusta.

      Miris lipe, poslastičarnica „Jagoda“ bile su moj  ulazak u svaki sledeći dan boravka na Cetinju. Prepuno korzo i neki , tada za mene, gospodstveni ljudi, muškarci u ištirkanim košuljama, poneka dama sa rukavicama i elegantnim šeširom, koje su ih   štitile  od ljetnjeg sunca, bile su pogled sa prozora iz Njegoševe ulice, iznad  „Elektrona“, dok sam  u ranim jutarnjim satima grickao vruće krofne, koje je baba Stefe prije zore donijela, da slučajno ne budem gladan. Imala je tu toplinu i želju da sve oko nje bude sa stilom. A onda bi krenula priča , kojoj bi se često pridružile tetka Beće, Bose, Danka … komšinice i prijateljice i priča bi  tekla sa puno neke magije.

      A onda, u popodnevnim satima,  bi baba Njake, već umorna od poslova koje je obavljala, uvijek sa osmjehom, u potkrovlju Zmajeve ulice, okružena unucima koje je vazda okupljala, našla malo vremena da me sjedne u krilo i priča o Đinovićima i teškom životu žene, udovice sa osmoro nejači koje je časno i sa velikom borbom izvela na pravi put. Divio sam se njenoj lakoći postojanja.

         Zašto se vraćam na ove stare dane prožete  tolikom emocijom? Pa valjda je moja izložba slika koju sam nazvao „Sjećanje“ i stihovi koje sam upravo posvetio voljenima, vratila moje misli u prošlost,  satkanu od najfinijih niti svakog odrastanja. A Cetinje je bilo  taj magični začin, koji je davao poseban ukus mom biću.

         I kao što već jednom rekoh, ponavljam,

28.07.2016. Divna noć, bez obzira na povod , grad je odisao jednom nevjerovatnom energijom i na trenutak bio ispunjen sa toliko divnih ljudi, vođen jednom čistom emocijom ljubavi i prijateljstva.

 

HVALA SVIMA što su uradili da noć na Cetinju bude više nego čarobna.

NA KRAJU

Poštovani ljubitelji umjetnosti vašoj pažnji toplo preporučujem ovu izložbu koja će biti otvorena u prostorijama Matice na Cetinju (Njegoševa broj 100) do kraja avgusta 2016. godine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vesko Pejović