Cetinje :: Moj grad

Od Ćipura do Vladinog doma

Posted on 19. Sep, 2015 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Iz kulture, Urbanizam i arhitektura

U organizacija Matice crnogorske i Prijestonice Cetinje u četvrtak 17.09. 2015 godine na Dvorskom trgu, predstavljen je projekat uređenja prostora Od Ćipura do Vladinog doma autora Veska Pejovića i njegovih saradnika arh Ane Mrvaljević Zogović, spec.sci, mr Aleksandra Dajkovića, Nemanje Đurišića, dipl. politikologa i Miška Ćetkovića.

Nakon muzičke numere Roland Dyens – Libra sonatina III stav – Fuoco koju je na gitari izveo Petar Dobričanin, prisutne je pozdravio predsjednik Ogranka MC Cetinje Luka Lagator, umjetnik i svjetski priznati karikaturista:

Dobro veče dame i gospodo,

Sve Vas pozdravljam ispred Matice crnogorske – Ogranka Cetinje. Povod našeg okupljanja je izložba Veska Pejovića na kojoj ćemo vidjeti idejno rješenja uređenja OD ĆIPURA DO VLADINOG DOMA prostora koji se nalazi u samom srcu Cetinja a slobodno možemo reći i u srcu Crne Gore.

Po principu vrijeme gradi, vrijeme razgrađuje, krajem osamdesetih godina nastao je u neposrednoj blizini Dvorskog trga, kao što svi znate, podvožnjak, za koji je vrijeme pokazalo da ga treba riješiti na drugi način. Tog, nezahvalnog i teškog zadatka, latio se Vesko Pejović, no nije mu prvi put, kad je u pitanju Cetinje, on je veoma agilan i raspoložen da na svoj inžinjerski precizan i likovno impresivan način ponudi određena rješenja koja su se do sada pokazala kao veoma dobra, korisna i prihvatljiva, ili, kako mi to danas volimo da kažemo – održiva rješenja.

Svi mi volimo Cetinje ali ja mislim da malo ko ima ljubav prema Cetinju kao Vesko. Neću govoriti mnogo o njegovim aktivnostima kada je Cetinje u pitanju ali ću posebno istaći da je dosta napravio u pogledu afirmacije Cetinja preko njegovog nadaleko čuvenog humora kroz nekolika izdanja svoje knjige „Ovoga niđe nema“ a kasnije i preko Monografije Cetinje 1950-1980 iz albuma Krsta Đuričića, koja je naišla na veoma dobar prijem čitalaca,a čiji je inicijator, urednik i priređivač bio Vesko a koju je izdala Matica crnogorska Ogranak Cetinje.

Brojni su Veskovi projekti za ljepše Cetinje a pomenuću još samo jedan, veoma značajan, koji je sada u fazi razmatranja od strane nadležnih organa Prijestonice a to je Studija – Cetinje imena ulica, spomenici i spomen obilježja jer se i u toj oblasti pokazuje potreba da dođe do određenih promjena i dopuna.

Projektu Od Ćipura do Vladinog doma Vesko je pristupio kao inžinjer koji ima dušu da osjeti kako treba pristupiti stvarima i zajedno sa svojim vrsnim saradnicima napravio je jedan izuzetan projekat. Mi smo sada kao što većina od Vas zna aplicirali za prijem tj zaštitu naše kulturne baštine kod UNESCO-a i svi se nadamo da će do toga i doći. Jedna od slabih tačaka u našoj kandidaturi je i nephodna sanacija podvožnjaka (za što smo se mi i obavezali) pa se nadam da će ovaj projekat mnogo doprinijeti prevazilaženju tog problema tj ljepšem izgledu prostora Od Ćipura do Vladinog doma a time i uspjehu naše kandidature.

O samom projektu govoriće više stručnjaci iz te oblasti a ja Vas još jednom pozdravljam uz preporuku da dobro pogledate ovaj projekat koji je jedna lijepa građanska inicijativa za koju se nadam da će naići na podršku stručnjaka i što je najvažnije da će biti realizovana.

Pozdravnu riječ gradonačelnika Prijestonice Cetinje Aleksandra Bogdanovića koji je zbog učestvovanja na sjednici Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope u Varšavi (17.09.2015), bio spriječen da prisustvuje ovom događaju,  pročitala je gospođica Valentina Vujović, zamjenica gradonačelnika za pravne poslove.

 

Uvaženi predstavnici Matice crnogorske,

Cijenjeni sugrađani i sugrađanke,

Dame i gospodo,

Drago mi je što sam u prilici da Vas pozdravim i da Vam uputim pozdravnu riječ gradonačelnika Prijestonice Aleksandra Bogdanovića povodom večerašnjeg događaja.

Raduje činjenica da je Dvorski trg večeras domaćin još jednog događaja koji predstavlja plod inicijative našeg uvaženog i posvećenog sugrađanina Veska Pejovića čiji je rezultat ovog puta idejni projekat sanacije podvožnjaka u istorijskom jezgru našeg grada.

Rješenje pomenute lokacije, bez sumnje, predstavlja kompleksan izazov koji zahtijeva temeljan i sistematski pristup, no sudeći po projektu Veska Pejovića i njegovih saradnika, mogu reći da je pred nama upravo jedan takav projekat.

Radovi objedinjeni pod izložbom “Od Ćipura do Vladinog doma” sasvim sigurno mogu biti okarakterisani kao dobra vizija jednog od središnjih djelova istorijskog jezgra i grada u cjelini.

Iz tog razloga, ne želim zaobići činjenicu da je upravo isti autorski tim do danas izradio više projekata iz svere saobraćajne i komunalne infrastrukture koji su bili osnova za naš rad u tim oblastima. Rezultati su očigledni i oličeni u više realizovanih projekata u interesu našeg grada.

Stoga, ovim putem, želim uputiti čestitke autoru i njegovom timu na predanom radu i na još jednom projektu koji potpisuju.

Zbog navedenog, vjerujem da i autor i Matica crnogorska – Ogranak Cetinje, danas mogu poslužiti kao dobar primjer na koji način stručnošću i ljubavlju svi zajedno možemo raditi za našu Prijestonicu.

U to ime, srdačno Vas pozdravljam i želim da večerašnji događaj naiđe na uspjeh.

U ime Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore prigodnom besjedom prisutnima se obratila pomoćnica direktorice dr. Igbala Šabović Kerović, dipl.ing.arh:

Dobro veče Cetinjanima, organizatorima izložbe i autoru projekta,

Ja ću Vas u ime Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, u ime direktorice Anastazije Miranović koja zbog neodložnih obaveza nije mogla večeras prisustvovati i u svoje lično ime srdačno pozdraviti. Ja ću svakako u dijelu stručnog mišljenja u dijelu onog što podrazumijeva integrativna prostorna zaštita pročitati izvode iz moje poslednje knjige i osvrnuti se na to što je doprinos izložbenog sadržaja sa stanovišta eventualnih zaključaka značaja ovog projekta.

O PRINCIPIMA SAVREMENE KONZERVATORSKE PRAKSE

Savremena zaštita graditeljskog nasljeđa, zasnovana na osnovnim principima očuvanja baštine i njene aktivne zaštite, podrazumijeva i integraciju graditeljskog nasljeđa u savremeni život.

Predstavlja neminovnost savremene konzervatorske prakse, kao jedno od primarnih sredstava pomoću kojih se sprovodi konzervatorski tretman, ali i ne zaustavlja, već kontrolisano podržava razvoj istorijskih gradova i cjelina utemeljenjem na razumijevanju suštine prostornih odnosa u ambijentu. Ona se, dakle, bavi metodama, povezuje i “miri” konzervatorske zahtjeve i ciljeve urbanističkog planiranja, i u konačnom rezultatu definiše uslove arhitektonskog projektovanja u ambijentima naslijeđenih vrijednosti.

Na polju integrativne prostorne zaštite, svakako, ne možemo utvrditi apsolutne zakonitosti koje će dovesti do razmjere upotrebljivih formula i opšte prihvatljivih pravila, ali kritičkom i kvalitetnom procjenom naslijeđenih vrijednosti, dosljednim izučavanjem nastajanja i funkcionisanja grada možemo obezbijediti njihovu transmisiju u budućnost bez kompromitovanja prostornih specifičnosti. Metodološki pristup u iznalaženju funkcionalnih rješenja a priori se zasniva na razumijevanju i poštovanju suštine procesa kulturnog kontinuiteta, u pojavnosti svih njegovih značenja – formalnih i suštinskih, prostornih i vremenskih, prolaznih i istorijskih.

Ključnu ulogu u tom procesu imaju Institucije koje se bave pitanjem zaštite graditeljskog naslijeđa, urbanističkog planiranja i arhitektonskog projektovanja, stručna javnost i naravno istaknuti pojedinci koji se posredno i neposredno bave pitanjem prostora i inicijatori su njegovog unapređenja.

Suštinski, odgovornost pripada svima nama!

U KONTEKSTU IZLOŽBE

U vezi sa tim esencijalno pitanje jeste pronaći način da dodamo novu vrijednost prostoru u kome gradimo – dakle „ostvariti graditeljski otisak vremena preko kojeg se prepoznaje uvijek prisutni duh mjesta“, što bi u konkretnom slučaju izloženog projekta, izloženog idejnog projekta uvaženog autora Veska Pejovića, (eventualnih intervencija na podvožnjaku iz 1988 godine) možda značilo ponovno, djelimično uspostavljanje one, kako to autor Vesko Pejović kaže izložbe, gospodin Vesko Pejović, kaže „grubo presječene relacije“ između Balšića Pazara i Cetinjskog Manastira, i od Ćipura do Vladinog Doma.

Na kraju, jedan citat šahiste Aleksandra Aljehina:

„Novi potez? Danas neko teško može dokazati da je odigrao novi potez, jer će prije ili kasnije neko doći i pokazati da je taj potez odigrao deceniju prije na nekom turniru… Ali, mnogi potezi koji su odlični su zaboravljeni“

Zato gospodine Vesko Pejoviću, nek Vaši građanski doprinosi Cetinju ne budu zaboravljeni. Nek budu vjetar u jedra Institucijama koje se formalno-pravno i vjerujem suštinski bave pitanjem razvoja, očuvanja i unapređenja Cetinja!

Vaša inicijativa jeste građanski doprinos, zato Vam u ime Uprave za zaštitu kulturnih dobara i u svoje lično ime čestitam i zahvaljujem!

Izložbu “Od Ćipura do Vladinog doma” proglašavam otvorenom!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poštovani čitaoci, dragi Cetinjani i ljubitelji Cetinja,

Evo za Vas  detaljnog osvrta na sadržaj projekta:

OD ĆIPURA DO VLADINOG DOMA

Idejno rješenje uređenja prostora

Autor: Vesko Pejović

Saradnici: arh Ana Mrvaljević Zogović, spec. sci, Aleksandar Dajković, mr. arh, Nemanja Đurišić, dipl. politikolog i Miško Ćetković

O postojećem stanju

Na osnovu idejnog projekta Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje autora arh Vukote Tupe Vukotića i građevinskog projekta koji je izradila projektantska kuća MAVROVOPROEKT iz Skoplja 1986. godine, a koji je finansirala Skupština Opštine Cetinje, u ulici Novice Cerovića ispod definisanog kolskog poteza između Ćipura i Dvora Kralja Nikole, odnosno Biljarde i Arhiva, izgrađen je 1988/ 89. godine podvožnjak (most) i potporni zidovi. Dužina pokrivenog dijela izgrađenog mosta je 66,00 metara, a u podužnom smislu postojeći most se može podijeliti na tri dijela od po 22,00 m. Čisti otvor mosta je 8,5 m za dvije vozne trake širine po 3,25 m i dva obodna trotoara od po 1,00 metar širine. Visina saobraćajnog profila za prolaz vozila je 4,5 m.

(Fotos iz 1987. -Stanje između Biljarde, Dvora i Ćipura prije izgradnje podvožnjaka)

Podvožnjak je izgrađen iz sledećih razloga:

-Da ukloni saobraćaj između Dvora kralja Nikole i Biljarde, jer je to prostor kojim se stalno kreću turisti.

-Da novi (veliki) parking blizu hotela “Grand” i Njegoševog parka (preko ulice Novice Cerovića, koja bi se produžila od Vladinog doma kroz kompleks Starog “Oboda”), poveže sa Bogdanovim krajem što bi doprinijelo rasterećenju saobraćaja kroz grad.

-Da u slučaju velikih poplava odvede vodu iz Cetinjske pećine prema ponoru i tako zaštiti Biljardu i Dvor.

Nedostaci postojećeg stanja

Izvedeno stanje naišlo je na nepodijeljenu osudu i ogorčenje svih Cetinjana i ljubitelja Cetinja iz sljedećih razloga:

-Između istorijskih i kulturnih objekata kao što su Dvor kralja Nikole, Biljarda i Ćipur našla su se strana tijela: otvoreni dio podvožnjaka – “kanjon” (dužine 40 m prema Ćipuru i 16 m prema Arhivu) i  nezgrape betonske žardinjere (kojima je oivičen) čime je narušena „ravnoteža“ tog istorijskog prostora.

 

 

-Dečanska ulica je zbog spuštanja saobraćajnice od Vladinog doma na mjestu ulivanja u ulicu Novice Cerovića nedopustivo grubo zatvorena čime je presječena jedna od najvažnijih i najomiljenijih relacija Balšića pazar – Cetinjski manastir.

-Trotoar od Dečanske ulice do Arhiva Crne Gore ostao je neuređen, različitog nivoa i širine (kod Dečanske 4,5 m, a kod Arhiva 2,5 m), a na vrh potpornog zida koji prati spuštanje saobraćajnice stavljene su kao ograda glomazne betonske žardinjere čime je negativni vizuelni i funkcionalni efekat na ovom potezu dodatno pojačan.

O putu do konačnog idejnog rješenja

Ubijeđen da je postojeće stanje neodrživo, a imajući viziju, osjetio sam potrebu da pomognem i  deset godina kasnije (1998.) počeo  da tragam za idejnim rješenjem kojim bi se ublažio negativni efekat ovog projekta na istorijski kompleks Cetinja.

Nakon analize i snimanja postojećeg stanja podvožnjaka detaljno sam razmatrao sljedeće varijante:

1-Da se otvoreni dio podvožnjaka zatrpa i taj prostor dovede u prvobitno stanje, a pokriveni prostor kanjona iskoristi u neke svrhe.

2-Da se spuštanje za ulaz u podvožnjak pomjeri na prostor iza zgrade u kojoj je sada smješteno Ministarstvo kulture što bi omogućilo natkrivanje i popločavanje prostora od Biljarde do Vladinog doma,

3-Da se eliminišu glomazne betonske žardinjere i dio “kanjona” od ograde Dvora prema Ćipuru natkrije prema Dvorskoj biblioteci 40 m, a prema arheološkom ostrvu Ćipur  oko 33,5 m i od Biljarde do Arhiva za 16 m, da ploču prekrije zelena površina, a da se na krajevima ploče prema Ćipuru i Arhivu postavi providna metalna ograda. Tako bi podvožnjak bio pokriven u dužini od 120 m, umjesto sadašnjih 64 m, praktično se ne bi vidio, a bio bi u funkciji, jer je zadržana “saobraćajna” visina od 4,5 m.

Varijanta broj 3 je “isplivala” kao jedina realna i sasvim dovoljna pa sam napravio idejno rješenje u 2D i izložio ga u Plavom dvorcu za Dan Cetinja 13. novembra 2000. godine u sklopu moje izložbe “Za-jedno ljepše Cetinje”.

Ovo rješenje dostavio sam na sve relevantne adrese, čak i autoru idejnog projekta podvožnjaka arh Vukoti Tupi Vukotiću.

Kako je vrijeme prolazilo sve više sam bio ubijeđen da sam na dobrom putu ali sam jednoga dana shvatio da sve to treba prikazati u 3D, pa sam u tu svrhu u julu 2011. godine angažovao arh. Aleksandra Dajkovića koji je po mojim instrukcijama to dobro uradio.

Tako je sve postalo mnogo preglednije i efektnije, pa sam to objavio na mojem sajtu www.cetinje-mojgrad.org kako bih “oslušnuo” mišljenje javnosti.

Brojni Cetinjani i ljubitelji Cetinja bili su oduševljeni o čemu svjedoče njihovi komentari – link: https://www.cetinje-mojgrad.org/?p=5652

Baš tih dana prišao mi je jedan sugrađanin i rekao:

 

– Vesko, gledao sam na sajtu cetinje-mojgrad tvoju viziju prevazilaženja negativnog efekta podvožnjaka na istorijski kompleks Cetinja. Meni su rekli da je podvožnjak trebalo baš tako (kao što si ti prikazao) da izgleda, ali da zbog nedostatka sredstava nije izveden po projektu autora! Po mom mišljenju, jedino pravo rješenje bilo je da se podvožnjak zatrpa i sve vrati u prvobitno stanje!

Odgovorio sam mu da je loše informisan i da niko nikada nije predložio nešto slično, a što se tiče izvedenog stanja i idejnog projekta autora oni se razlikuju jedino u tome što je autor bio predvidio kameni zid visine 1,5 m umjesto žardinjera kojima je sada oivičen otvoreni dio kanjona i oblaganje unutrašnjih zidova kamenim pločama.

Da bih mu sve to bolje dočarao pošli smo do podvožnjaka i kada je potpuno shvatio zamisao autora i kako bi ta 1,5 m visoka kamena ograda zaklonila Ćipur i Vladin dom i dodatno opteretila prostor dosta nevoljno mi je priznao da sam u pravu i da je sreća što to nije urađeno.

Tom prilikom, rekao sam i da je prilikom izgradnje podvožnjaka da bi se dobila potrebna visina za prolaz kola od 4,5 m, nivo pokrivenog dijela podvožnjaka podignut za 90 cm što je uslovilo i podizanje nivoa Dvorskog trga a kasnije i Njegoševe ulice i da je zato varijanta zatrpavanja i vraćanja u prvobitno stanje nerealna, što je takođe prihvatio!

Dodaću još i to da je 2012. godine prof. dr arh Svetislav Popović, autor projekta rekonstrukcije Dvorskog trga (koji je sredinom osamdesetih godina radio u Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje sa arh Vukotićem na izradi DUP-a Istorijskog jezgra Cetinja) imao namjeru da na podvožnjaku napravi intervencije prema idejnom projektu autora (o čemu svjedoči projekat rekonstrukcije Dvorskog trga iz 2011.)!?

Da bih to spriječio morao sam da razgovaram sa tadašnjim sekretarom Sekretarijata za uređenje prostora Prijestonice Cetinje arh. Filipom Aleksićem koji je prihvatio moje argumente i vjerovatno nakon konsultacisa gradonačelnikom Aleksandrom Bogdanovićem eliminisao tu zamisao.

Od polovine 2012 do polovine 2013 godine radio sam zajedno sa arh Aleksandrom Dajkovićem na realizaciji  ideje otvaranja svega 80 m dugačke Dečanske ulice što ustvari predstavlja drugu fazu ovog idejnog rješenja.

Prva varijanta je bila da se spuštanjem trase od Njegoševe ulice prema ulici Novice Cerovića (1cm/1m) ona ponovo stavi u funkciju neophodnog saobraćaja. Međutim, veoma brzo došli smo do zaključka da je bolje postojeći nivo zadržati, a na mjestu njenog ulivanja u ulicu Novice Cerovića ukloniti pregradni zid i atraktivnim stepeništem po cijeloj širini ulice na najljepši način je otvoriti za pješački saobraćaj čime bi se “vratila” omiljena relacija Balšića Pazar – Cetinjski manastir pa smo tako i uradili.

Malo kasnije, sa saradnikom Nemanjom Đurišićem, koji je veliki zaljubljenik u Cetinje, nastavio sam dotjerivanje rješenja Dečanske ulice. Predviđeli smo njeno popločavanje, na objektima postavili konzolne fenjere za osvjetljenje, na platou između stepenica i ceste semafor (koji se uključuje po potrebi) a prije pješačkog prelaza i ležeće policajce.

Sredinom 2014. godine Nacrtom DUP-a Istorijskog jezgra Cetinja bilo je predviđeno pokrivanje i popločavanje postojeće saobraćajnice od Vladinog doma do Arhiva na račun preusmjeravanja saobraćaja iza Vladinog doma i izgradnje novog podvožnjaka kroz park od zgrade Crkvenog suda do Arhiva (vjerovatno da bi se izašlo u susret zahtjevima predstavnika UNESKO-a). Na javnoj raspravi koja je održana 06. jula 2014. godine jedini sam se suprotstavio tom predlogu i zahvaljujući jakim argumentima i dostavljenom prikazu moje vizije u 3 D spriječio još jednu, možda i veću, nepovratnu grešku u urbanizmu i arhitekturi Cetinja.

Baš u to vrijeme pročitao sam zapisnik i preporuke predstavnika UNESCO-a o tome što treba Cetinje još da uradi kako bi njegova kandidatura za ulazak pod zaštitu UNESCO-a imala smisla i u njemu vidio da se od infrastrukturnih problema, pod brojem jedan, traži sanacija podvožnjaka.

Tada sam shvatio da mojem idejnom rješenju na ovu temu nedostaje uređen potez od Dečanske ulice do Arhiva i tako je počela treća i posljednja faza. Posmatrajući ga iz raznih uglova shvatio sam da se sa potpornog zida koji prati spuštanje saobraćajnice moraju ukloniti glomazne žardinjere i umjesto njih postaviti providna metalna ograda, da se trotoar mora nakon postavljanja infrastrukturne mreže nivelisati i proširiti tako da njegova širina bude svuda barem 4 m itd. što je u prvom trenutku izgledalo nemoguće, jer je sada kod Arhiva širina trotoara kad se uklone žardinjere svega 2,75 m a tek na 33 m prema Dečanskoj trotoar ima širinu 4 m.

Sinula mi je ideja da trotoar tu vazdušno prepustim, pa sam morao provjeriti da li će to ometati saobraćaj. Zajedno sa prijateljem Miškom Ćetkovićem sa kojim sam i prije 17 godina vršio prva potrebna mjerenja kako bih došao do krajnjih tačaka natkrivanja podvožnjaka prema Ćipuru i Arhivu snimio sam kompletnu trasu trotoara od Dečanske ulice do Arhiva, uključujući i potporni zid, sve provjerio i na veliko zadovoljstvo konstatovao da krajnja tačka najšireg prepusta kod Arhiva (za 1,25 m) tangira ivicu trotoara pored saobraćajnice što znači da se trotoar može prepustiti i da to neće ometati saobraćaj.

Da bih realizovao sve navedene ideje u 3 D i tako kompletirao priču o sanaciji podvožnjaka, odnosno uređenju prostora od Ćipura do Vladinog doma, morao sam prvo da napravim adekvatne fotose postojećeg stanja. Tu mi je u pomoć priskočio direktor Javnog komunalnog preduzeća Cetinje gospodin Saša Zvicer tako što mi je omogućio korišćenje njegovog specijalnog vozila sa korpom koja se podiže na kotu od 15 m.

Zajedno sa Nemanjom Đurišićem to je uspješno obavljeno. Nemanja je pokušao da napravi nešto od navedenog u 3D, ali kako nije imao odgovarajući program molio sam arh Aleksandra Dajkovića da mi on to uradi. Njemu se baš u to vrijeme bio pokvario kompjuter, a i završavao je magistarski rad, tako da je uspio samo djelimično da to obradi što nije bilo dovoljno da se stekne pravi utisak moje zamisli, pa sam početkom 2015. godine zamolio arh Anu Mrvaljević Zogović spec. sci, da ona to uradi.

Ana je to sa zadovoljstvom prihvatila ali kako nije imala puno slobodnog vremena posao je potrajao nekoliko mjeseci. Svo vrijeme od izrade skica pa do završetka posla krajem avgusta 2015. imali smo redovne konsultacije. Da bi konačno idejno rješenje, prema mojim zamislima i ranije urađenim rješenjima, imalo “istu melodiju” Ana je obradila u 3 D kompletan prostor od Ćipura do Vladinog doma.

EFEKTI NOVOG RJEŠENJA

-Dodatnim natkrivanjem “kanjona” podvožnjaka negativni efekat od stranih tijela (kanjona i žardinjera) bi bio neutralisan, između Ćipura, Biljarde i Dvora ponovo bi bila zelena površina, pješaci bi nesmetano prelazili ovu relaciju a saobraćaj kroz podvožnjak bi se normalno odvijao.

-Turisti bi iz Njegoševog parka mogli da idu prema Ćipuru i Cetinjskom manastiru pješačkom stazom sa koje se lijepo vidi arheološki kompleks Ćipur koji ovim rješenjem uopšte nije “uznemiren”.

-Popločani trotoar od Arhiva do Dečanske širine 4 m povezao bi Dvorski trg sa Dečanskom, omogućio neophodni saobraćaj (kola hitne pomoći, dopremanje artikala, …) i u dovoljnoj mjeri kompenzovao potrebu natkrivanja saobraćajnice od Arhiva do Vladinog doma čemu dodatno doprinosi posađeno drveće duž saobraćajnice čije krošnje “ublažavaju” pogled iz parka na potporni zid koji je nakon uklanjanja žardinjera mnogo prihvatljiviji, elegantna providna ograda koja se samo nazire, a služi svrsi, i konzolni fenjeri za osvjetljenje na fasadama objekata.

-Otvaranjem Dečanske ulice sa atraktivnim stepeništem otklonjen je i posljednji „feler“ postojećeg stanja na potezu OD ĆIPURA DO VLADINOG DOMA.

PS: Ostaje još da se popločaju Dečanska ulica, staza do Biljarde i da se umjesto asfalta na stazi pored Biljarde postavi kaldrma koja bi se nastavila i duž Nove džade.

ZAKLJUČAK:

-Ovo idejno rjesenje treba posmatrati kao građansku inicijativu koja ima za cilj da doprinese što bržem i što kvalitetnijem rješavanju jednog od najprioritetnijih infrastrukturnih problema Cetinja ili u “prevodu” – Ono ne škodi ali može da koristi!”

-Ubijeđen sam da će ovaj projekat podržati sve nadležne institucije, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, Ministarstvo kulture,  Sekretarijat za uređenje prostora Prijestonice Cetinje a vjerujem i predstavnici UNESCO-a i da će se u naredne dvije godine realizovati sredstvima iz Kapitalnog budžeta Crne Gore čime bi “konflikt” nastao izgradnjom podvožnjaka na potezu Ćipur – Vladin dom bio potpuno i na pravi način riješen čime bi se vratila ravnoteža ovom istorijskom prostoru.

NAPOMENA

-Cilj ove izložbe, koja će biti otvorena do 17.10.2015. u  prostorijama Matice crnogorske je da se  javnost upozna sa ovim idejnim rješenjem kako bi se ono “pročešljalo” sa svih aspekata prije njegovog razmatranja od strane nadležnih institucija.

POSVETA

Projekat posvećujem Cetinju – mojem rodnom gradu!

                                                                 Autor projekta,

Vesko Pejović, Cetinje, 12.09.2015.

https://www.youtube.com/watch?v=ERlghU2Sq8s

PS: Autori fotosa  sa otvaranja  izložbe : Novak Abramović i Vesko Pejović