Paulina Sudarski  – umjetnica koja nije htjela da ostavi ranjenike

Paulina Sudarski – umjetnica koja nije htjela da ostavi ranjenike

Posted on 07. Mar, 2015 by in Iz kulture

Dragi Vesko,

Šaljem ti jednu interesantnu storiju. Naime, riječ je o talentovanoj, hrabroj i plemenitoj slikarki Paulini Sudarski koja je kratko vrijeme bila žiteljka našeg Cetinja. Lijepo bi bilo da se ona nađe na tvojem-našem sajtu uoči Dana žena – 8. marta.

Prekjuče (05.03.2015) je u salonu Narodnog muzeja u Zrenjaninu, Mileta Prodanović, profesor na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu otvorio izložbu slika Pauline Sudarski pod imenom”Od ekspresivne vedrine do tragičnog kraja” čiji je autor kustos Olivera Skoko.

Život ove umjetnice, koji je tragično okončan u 29 godini života pogibijom na Sutjesci zanimljiv je iz više razloga.

paulina-sudarski2Rođena je u Novom Bečeju 1914. godine. Svoje osnovno slikarsko obrazovanje stiče u čuvenoj kraljevskoj umjetničkoj Novi Becejškoli. Kada se 1937. godine osniva Akademija likovnih umjetnosti u Beogradu Paulina postaje jedna od prvih upisanih studenata. Na akademiji je uradila najveći broj svojih radova. Osim aktova tu su i portreti, divni lirski pejzaži rodnog Bečeja i Vojvodine, mrtve prirode… Posebno je značajan njen rad sa profesorom i čuvenim slikaremPetrom Dobrićem kod koga je diplomirala1940. godine.

U to vrijeme, ova slikarka je i saradnica časopisa”Žena danas” i Vojvođanski zbornik” aktivno učestvujući u društvenom i političkom životu predratnog Beograda gdje se formirala kao slikar.

Poslije studijskog putovanja po Italiji i Francuskoj, vraća se u domovinu da bi predavala likovnu umjetnost u nekoliko škola Kraljevine Jugoslavije.

Vjerovatno je tada i upoznala svog budućeg supruga Blaža Đuričića. Ubrzo, zajedno sa njim odlazi na Cetinje gdje se kao profesor zapošljava upaulina-sudarski cetinjskoj gimnaziji.

Školska godina se prekida u maju 1941.god, zbog priprema za predstojeći ustanak. Paulina se sa suprugom priključuje mladim komunistima i odlazi u rat.

paulina-sudarski1Novi BecejPo dolasku na Durmitor dodijeljena je Upravi partizanske bolnice. Njen život će biti tragično okončan upravo obavljajući posao bolničarke tokom bitke na Sutjesci poznatoj kao Peta neprijateljska ofanziva. Toga 13. juna 1943. god. bila je dio sanitetskog osoblja koje, nije željelo da napusti ranjenike i bolesne, te su poginuli zajedno sa njima.

Kao njen otac u Prvom i Paulina nestaje u vihorima Drugog svetskog rata, a grobovi im ostaju zauvijek neobilježeni.

Iza sebe je ostavila preko 150 radova u ulju, crtežu, akvarelu i 10 vajarskih radova.

Građani Novog Bečeja su 1955. godine, iz poštovanja, a u znak sećanja na darovitu i hrabru Novobečejku, Predškolsku ustanovu – „zabavište” nazvali PU „Pava Sudarski”.

Ime Pauline Sudarski uklesano je na spomen ploči Akademije likovne umjetnosti zajedno sa još 12 studenata kao i u Umjetničkom paviljonu”Cvjeta Zuzorić”na Kalemegdanu u Beogradu uz imena Save Šumanovića, Jurice Ribara i ostalih koji su bili žrtve fašizma.

Prilog pripremila Sneška Vrbica

 

Jedan komentar

  1. Gox

    09. Mar, 2015

    Zene umjetnice, zene prosvetiteljke, zene radnice, zene majke, zene domacice i danas u ovim ‘mirnim’ vremenima vode svoje ‘ratove’, ne napustaju svoje ‘ranjenike’, istovremeno stvarajuci umijetnicka djela. Pitanje je kolko je onih srecnih koje ce ‘poginuti’ sa njima, a koliko onih koje ce ‘ginuti’ kraj njih.

    Inspirativan tekst koji dobija za mene novo znacenje ako se smjesti u kontekst 21. vijeka.

Vaš komentar