Cetinje :: Moj grad

Izložba “Cetinje 1950-1980” otvorena u Podgorici – Sjećanje na jedno prohujalo vrijeme

Posted on 15. Feb, 2015 by Vesko Pejović in Iz kulture, Valorizacija prošlosti

Izložba “Cetinje 1950-1980” otvorena u Podgorici

Sjećanje na jedno prohujalo vrijeme

PODGORICA – Izložba fotografija „Cetinje 1950-1980“ iz albuma Krsta Đuričića čiju je postavku priredio Vesko Pejović otvorena je preksinoć (13.02.2015) u holu KIC-a ”Budo Tomović”. Postavku čini oko 100 crno-bijelih fotografija.

Specifičnost

Fotografije su, kako je za Pobjedu kazao autor izložbe Vesko Pejović, dio mozaika o životu crnogorske prijestonice u jednom, po mnogo čemu, specifičnom vremenu.

–

Cetinju su 1946. godine za jednu noć, bez ijednog valajnog razloga, oduzeli

atribut glavnog grada – institucije su preseljene u Titograd, a sa njima i kadrovi – kazao je Pejović.

Prema njegovim riječima tada se stavila tačka na razvoj grada, posebno kada je u pitanju infrastruktura. počela je industrijalizacija Cetinja i promjena socijalne strukture što mijenja sliku života grada i uzrokuje posljedice koje će osjetiti mnoge generacije.

– Cetinje se bori da preživi, ali dostojanstveno. Ulice su skoro neasfaltirane i 1968. godine raspisuje se samodoprinos za njihovo asfaltiranje.

Djeca provode siromašno djetinjstvo, ali, ipak, nalaze igre i razonudu u malim stvarima što se može vidjeti na izloženim fotografijama. Ovaj projekat ima više poruka od kojih bih ovom prilikom posebno istakao neophodnost poklanjanja veće pažnje kulturi sjećanja kako bismo budućim generacijama ostavili što više autentičnih dokumenata o prohujalim vremenima- istakao je on.

Zimska idila, poznate ličnosti, oriđinali…

Vesko Pejović je kazao da je mjesec dana pravio koncept izložbe…

– Počeo sam priču sa snijegom jer cetinjska zimska idila neće ostaviti ravnodušnim nijednog posjetioca. Tu je hotel “Lokanda” kojeg više nema, a koji je u srcima svih Cetinjana, Balšića Pazar pun života, mnoge poznate ličnosti koje su boravile na Cetinju poput Meše Selimovića, Sofije Loren, Miroslava Krleže, a zabilježen je i dolazak Tita. Nezaobilazne su i fotografije cetinjskih oriđinala, ali i fotosi o specifičnim cetinjskim sahranama – kazao je Pejović.

Prepoznatljivost

Izložbu je otvorio umjetnik i svjetski poznati karikatursita Luka Lagator. On je kazao da crno-bijele fotografije odmah asociraju na prošlost i pomisao da se radi o istoriji koja je neponovljiva, donekle nestvarna, pa i neshvatljiva za sadašnje pojmove i vrijeme u kojem caruje globalno informisanje, internet, digitalna komunikacija i virtuelna modifikacija u svim oblastima.

– Ali, u ovom slučaju nije baš tako. Cetinje je i danas na ovim fotografijama lako prepoznatljivo – kazao je Lagator.

On je podsjetio da je 2010. godine, nakon što je porodica Đuričić ustupila Matici cjelokupan Krstov album od 12.000 fotografija u izdanju Matice crnogorske štampana monografija “Cetinje 1950-1980 – iz albuma Krsta Đuričića” čiji je priređivač i urednik bio Vesko Pejović.

Na otvaranju izložbe nastupila je saradnica u nastavi na Muzičkoj akademiji Anela Čindrak (harmonika), dok je pjesmu Aleksandra Lesa Ivanovića ”Kari Šabanovi” recitovala učenica Gimnazije “Slobodan Škerović” Ana Knežević.

Izložbu su organizovali Matica crnogorska – Ogranak Cetinje i KIC “Budo Tomović”. Biće otvorena do 28. februara.

Adrijana Đorojević, Pobjeda, 15. februar 2015.

 Fotografije: Mara Babović i Danka Barović

Link sa otvaranja izložbe: https://www.youtube.com/watch?v=3r_Hog7m0RU

Riječ Luke Lagatora:

Večeras imate  izuzetnu priliku da vidite jednu posve neobičnu izložbu, čiju posebnost čine: jedan grad, jedan autor, jedno vrijeme, mnoštvo likova, mnoštvo prizora i mnoštvo sudbina. Donosimo Vam na dlanu jedan od mogućih pogleda na Cetinje iz vremena koje je već odavno za nama, ali koje živi u nama, otima se od zaborava i neda nam da budemo ravnodušni. Crno-bijele fotografije odmah asociraju na prošlost i pomisao da se radi o istoriji koja je neponovljiva, donekle nestvarna, pa i neshvatljiva za sadašnje pojmove i vrijeme u kojemu caruje; globalno informisanje, internet, digitalna komunikacija i virtuelna modifikacija u svim oblastima. Ali, u ovom slučaju nije baš tako. Cetinje je i danas na ovim fotografijama lako prepoznatljivo. I ne samo Cetinje, već i cetinjani; ovi sadašnji cetinjani koji, liše pametnih telefona, nijesu osjetili, bog zna, kakav napredak. Naprotiv, na ovim starim fotografijama možemo vidjeti mnogo toga čega više nama: period privrednog razvoja grada, Bajice, Humce, Donji Kraj… sa po nekoliko kuća, puni život Balšića pazara, dio manifestacija iz Titovog perioda, poznate ličnosti koje su raznim povodima boravile na Cetinju, puno cetinjana koji su davali šarm životu grada, Lokandu, Ljetnju pozornicu, bezazlene dječje igre i čuvene bizarne ispraćaje pokojnika. Cetinje opet nastavlja da živi svoj život koji bi danas, što se tehnike tiče, mogao biti predstavljen u punom koloru, kao  najozbiljniji razlog da neko pomisli i povjeruje kako je sada sve bolje, bogatije i ljepše.

Ova izložba je dio ogromnog opusa cetinjanina KRSTA ĐURIČIĆA, na osnovu koga je, po ideji i na inicijativu još jednog cetinjanina VESKA PEJOVIĆA, koji je bio priredjivač i urednik, a  u izdanju MATICE CRNOGORSKE, 2010. godine, štampana veoma luksuzna monografija; CETINJE 1950 – 1980- IZ ALBUMA KRSTA ĐURIČIĆA. Za knjigu je odmah zavladalo veliko interesovanje, ne samo od strane cetinjana, pa je čitavi tiraž rasprodat, a nama su ostale brojne fotografije, čiji sasvim mali dio možete pogledati na ovoj izložbi.

Krsto Đuričić je bio cetinjanin, dugogodišnji radnik Odjeljenja za opšte-narodnu odbranu na Cetinju i rezervni kapetan I klase. Bio je skroman, pošten, pouzdan i vrijedan čovjek. Nema cetinjanina, njegovog savremenika, koji ga se ne sjeća kako u rukama nosi svoj skromni fotografski aparat. Uvijek se trudio da bude u pravo vrijeme na pravom mjestu i da nenametljivo zabilježi i ovjekovječi događaj. Bio je darovit i sposoban da u svakom trenutku uoči motiv, pa njegovom objektivu nijesu mogli izmaći brojni cetinjski dogadjaji, objekti, pojave, pojedinci i nesvakidašnji prizori koje je strpljivo bilježio. Radio je to iz velike ljubavi, ali i iz još većeg siromaštva, pa je njegov  opus nastao uz ogromno materijalno odricanje njega i njegove porodice. Ali, ostale su fotografije iz kojih zrači ljubav, toplina i humanost, ali isto tako  majstorstvo i umjetnička vrijednost. Krsto nije bio samo hroničar Cetinja. Na njegovim fotografijama ostalo je vrijedno dokumentarno svjedočastvo iz Podgorice, Rijeke Crnojevića, Nikšića, Kotora, Budve, itd. Nakon Krstove smrti 1983.godine, uz angažovanje njegovih sinova Željka i Dragana, a uz pomoć institucija kulture, priredjeno je nekoliko izložbi fotografija pod raznim naslovima. Mi smo zahvalni porodici Đuričić što nam je  ustupila ogroman opus od preko 12.000 fotografija, a Matica crnogorska je, štampanjem pomenutog albuma, knjige o Rijeci Crnojevića i ovakvim izložbama, doprinijela da se ovaj fundus populariše, zaštiti i sačuva.

Do ove izložbe je došlo na inicijativu sekretara Matice- Ogranak Cetinje, Veska Pejovića koji je  napravio selekciju radova i lirski suptilno složio mozaik koji predstavlja jedinstvenu foto-storiju Cetinja i njegovog života u jednom, po mnogo čemu, specifičnom vremenu.

Vi će te, sigurno, prepoznati Prijestonicu i dio njenog duha, mnogi i sami sebe, ali što je sa Cetinjem? Hoće li neki novi fotografi, gledajući kroz moderne široke objektive, vidjeti ovaj grad i njegove žitelje u novom svijetlu i slavi? Umjesto odgovora, poslužiću se riječima Marka Špadijera iz uvodnika u pomenutom albumu Krsta Đuričića:

„Cetinje nije ostalo bez prepoznatljive ironične intimizacije sa istorijom, prkosa prema ljudskoj prolaznosti i bez osjećaja za svoje mjesto u Crnoj Gori i Evropi. Možda se u tom duhu mjesta krije pogonska energija za budućnost“

Zahvaljujući Kulturno-informativnom centru „Budo Tomović“,kao suorganizatoru, ovu izložbu proglašavam otvorenom.

Za Vas dragi Cetinjani koji ste daleko i ne možete posjetiti izložbu, evo još malo fotosa: