O izložbi Jagode Popović “Enigma prostora”

Posted on 29. Aug, 2014 by Vesko Pejović in Iz kulture

Sinoć je u Biljardi pred velikim brojem ljubitelja umjetnosti iz Cetinja, Podgorice, Budve, Kotora, Herceg Novog i Dubrovnika, mr Aleksandra Vuković otvorila prvu samostalnu izložbu slika Jagode Popović. U umjetničkom dijelu programa učestvovali su Dijana Lompar (flauta) i glumac Slobodan Marunović koji je za ovu priliku izveo izuzetan poetski recital. Izložbu čini tridesetak radova (ulja na platnu i crteži malog formata) koji predstavljaju “likovni iskaz njene lubavi prema ljepoti Cetinja”.

Do odluke da se prvi put samostalno predstavi baš na Cetinju došla je na nagovor prijatelja, pjesnika i likovnog kritičara Mladena Lompara koji je u katalogu što prati izložbu zapisao:

-U crtežima i slikama JagodePopović asociraju se figure i predmeti, u ranijoj fazi formirani sekvencama tonova ujednačene vrijednosti. I pored čitljivog preteksta, i poređenja sa polaznim vizuelnim podacima, pedantnom redukcijom bliska je duhu stare umjetnosti, naročito poslije rada naretuširanju djela iz Mimarinog muzeja.

Motiv vodi do granice, do reminiscencije na ikonografiju koju podiže na duhovnu ravan.

Tako se iz fine “ispeglane” kompozicije uočavaju predmeti u geometrijskoj posebnosti manje ili više udaljeni od prirodnog pitoresknog stanja. Geometrijska transformacija je statična i samostalna. Bez obzira koji motiv obrađuje (aktove, predmete svakodnevne upotrebe, torza…) i u kojoj tehnici (olovka u boji, tuš, tempera…) postepeno se udaljava u preobražaju i zasebnosti. To su platna specifičnog estetizma, oblici u početku predstavljeni čistim kolorističkim sekvencama, sve do najnovijih kompleksnijeg iskaza u kojima se transformacija približava simbolu. Otud proces koji se potencira, i posebno rješava u platnima (tempera, akrilik…), ide mjestimično i do granice asocijativnog iskaza (Nokturno, Pjesnikova noć, Ponoćni ritam itd.).

Dakle, prije svega može se govoriti o utiscima ili mirnim transformacijama što ih određeni objekti ostavljaju.

Ovo slikarstvo je potpuno lično, sasvim usamljeno u savremenoj crnogorskoj umjetnosti, i spokojstvom i preciznošću iskaza su njena nova dragocjenost.

Jer, ovo je prva izložba JagodePopović.

Riječ mr Aleksandre Vuković:

Hvala vama što ste došli da obradujete mene što ste došli jer sam ja srećna i osjećam se zaista lijepo u ovome prostoru u enigmi prostora Jagode Popović. Ništa me ne učini tako srećnom ženom kao kada se pojavi, oglasi ili objavi jedan ženski poj. Da bi se nekako uprkos Areju jedna Afrodita usprotivila, rekla svoje neko veliko sjajno čudo i kako bi se uspostavila harmonija. I zbog toga hvala Jagoda Popović što ste se objavili iako ste kao, čini mi se, bili podlegli tom ćutalništvu, crnogorskom ćutalništvu, kao muza našeg velikog slikara i crtača Dimitrija Popovića.

Ali prva asocijacija na riječ enigma, pošto je ovo enigma prostora, meni je Svinga, ona koja nas uvodi u prostor tajne, u prostor zagonetke i postavlja pitanja a ođe se pojavila jedna svinga koja je odlučila da prestane postavljati pitanja i poželjela početi davati odgovore i to slikarske a čini mi se da su ti najteži, posebno kada se ovoliko dugo ćuti a završiti akademiju uslovno rečeno kad i njen suprug Dimitrije Popović i desio se da je sve obavijeno u stvaralaštvu ove žene fantumom jer se desilo stvarno jedno čudo đe se tijelo pobunulo, tu je duh tražio svoje utočište. Ovo kažem zbog toga što je Jagoda Popović oduvijek alergična na uljane boje ali ona se usprotivila svome fiziološkom, svome biološkom i poželjela da da odgovore onome najvećem pozivu u sebi a to je poziv umjetnosti. A zamislite koliko je čuda i truda potrebno da se obilikuje, jer ovo je umjetnost oblika i oblikovanja, nešto čemu se ne može prigovoriti i čemu ništa ne može naškoditi makar u onom smislu poimanja cjelovitosti ljepote. Takav je moj doživljaj rada ili stvaralaštva naše Jagode Popović. Ona je u stvari zakletvenica umjetnosti. Znate ono kad apsolutno pripadate onome što je traganje, čini mi se, za vječnošću, jedina osveta smrtne ruke kako je govorila Vislava Šimborska, dakle osveta čovjekova nečemu čemu ne može da nađe odgovor od čega su u grobu ključevi. I sad ona je ona tiha, tiha stvarateljka koja tka kao u noći, čini mi se, u snu kad niko ne čuje, niko ne vidi i pritom nenametljiva ali, čini mi se, da su sve vezilje takve. Ona je kao recimo naša Jacinta Kunić ili jedna koja se usprkosila boginji Atini, ali čini mi se, da Jagoda Popović nije od tih koji bi se usprkosili Atini ali trudbeno se bori da sačuva svaku nit i onda je rezultat, kao što vidite, ovakav. Vidimo jednu svedenost, zgusnutost, pročišćenost, zrelost kao da je sve vrijeme imala u svome srcu riječi Iva Andrića koje sam dobro zapamtila što je dobro za dobro stvaranje u onom dijalogu u razgovoru sa Gojom kad kaže jedan od stvaralaca Goja zbijaj to, što ga štediš. Dakle, zgusni ga ovako kao što je Jagoda Popović to učinila. Vidimo da je ovo jedna žena koja je u traganju za vječnošću ipak nas navela na jedan trag da možemo da nađemo nešto što je možda simbol ili zajedničko svim njenim slikama jer gotovo da nema rada na kome nema tačke ili kruga. Kruga kao naravno simbola vječnosti i onoga o čemu sam govorila. Svaki umjetnik zaista traga za tim što je uvijek isto, uvijek isto na Jagodinim slikama je taj krug. S druge strane pitam se da to nije taj krug kao lopta, asocijacija na ljudsku sreću. Znamo da se helenske Tiha i Nemesida neprestalno igraju tom loptom ne bi li pokazale koliko je varljiva ljudska sreća, koliko ne smijemo nikad ni pomisliti da jesmo pomisliti da jesmo srećni, možda na trenutke radosni kao što jesmo u ovom trenutku i možda smo srećni samo onda kad učestvujemo u nečemu ovakvo velikom kao što je stvaralaštvo žene koja je čekala dugo, dugo da se objavi, mučno i trpeljivo mogu slobodno reći ali mislim da sve velike stvari kod nas žena dolaze nakon nekog dugog vremena, poslije oprobavanja u ćutalništvu. Hvala vam ponovo što ste došli i evo nadam se da će te uživati večeras u ovim zaista odličnim radovima Jagode Popović.

Iz biografije Jagode Popović:

Rođena je 4. januara 1953. godine u Zagrebu, đe je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. godine u klasi prof. Šime Perića. Član je je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Izlagala je na godišnjim izložbama Akademije likovnih umjetnosti, te na izložbama Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu i drugim gradovima. Radila na oslikavanju umjetničke keramike u zagrebačkom „Dekoru“. Sarađivala je sa izdavačkom kućom „Školska knjiga” u Zagrebu i ilustrirala udžbenike za ruski jezik. Specijalizirala se za restauriranje štafelajnog slikarstva i obojenu drvenu skulpturu s pozlatom. Kao restaurator radila je u restauratorskom studiju muzeja „Ante Topić Mimara“ u Zagrebu, kao i u restauratorskom zavodu Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, takođe u Zagrebu. Jagoda je inače supruga našeg Cetinjanina, svjetski poznatog i priznatog crnogorsko-hrvatskog umjetnika Dimitrija Popovića sa kojim ima sina Petra prof dr političkih nauka.

Vidno uzbuđena ovim, za nju posebno važnim događajem, za čitaoce sajta “cetinje mojgrad.org ” izjavila je:

-Cetinje veoma volim jer me veže za mladost i najljepše trenutke moga života. Opčinjena sam njegovom bogatom i slavnom prošlošću, ljepotom ambijenta i Cetinjanima, među kojima imam puno prijatelja i koje smatram toliko prisnim da mogu reći da se, osim Zagrepčankom, osjećam Cetinjankom. Meni je porodica uvijek bila na prvom mjestu. Ali, život sa suprugom Dimitrijem učinio je da stalno budem u dodiru sa umjetnošću. On mi je bio najveća podrška u radu. Nadam se da će ova izložba radova nastalih tokom mojih boravaka na Cetinju, zadovoljiti likovnu publiku. Redovno pratim ovaj divni sajt i koristim priliku da pozdravim sve njegove čitaoce širom svijeta.