Cetinje :: Moj grad

Otvorena izložba slika Mr Radoslava Miloševića Atosa

Posted on 28. Mar, 2014 by Vesko Pejović in Iz kulture

Sinoć je na Cetinju, u prostorijama Matice crnogorske na Balšića pazaru, nakon čarobnih zvukova harmonike Anele Čindrak, studentkinje treće godine Muzičke akademije, likovni umjetnik, poznati i svjetski priznati karikaturista Luka Lagator, u prisustvu velikog broja ljubitelja umjetnosti, otvorio izložbu radova “Ljudsko ili božansko” Mr Radoslava Miloševića Atosa:

-Ništa neobično u tome što je Matica crnogorska široko otvorila svoja vrata za prezentaciju djela Radoslava Miloševića – Atosa, jer je on , svojim životom , radom i djelom, to  itekako zaslužio, ali je posve neobično da se ovaj vrli i neumorni pregalac i stvaralac po prvi put, svojom samostalnom izložbom, pojavljuje na Cetinju. Na našu radost, čini to sredstvom svog najomiljenijeg i najupečatljivijeg izraza – crtežom.

Kad čujemo – ATOS, bez obzira na primarnu asocijaciju, nama Cetinjanima je odmah jasno da je riječ o pripadniku naše gore, o plemenitom i veselom liku, uz to umjetniku, čovjeku eruditi, aktivisti, čovjeku zlatnih ruku i isto takve duše.

Radoslav Milošević – Atos, rodjen je  1954. godine u Djakovici. Na Cetinju živi i radi od 1980. godine. Završio je Filozofski fakultet, odsjek za engleski jezik i književnost i Akademiju umjetnosti, slikarski smjer u Prištini, a postdiplomske studije u oblasti konzervacije likovnih djela na FLU u Ljubljani 1985. godine. Proveo je sedam godina na zaštiti spomenika kulture, dvije u turizmu i veše od dvadeset u obrazovanju. Osim već pomenutog, što se obrazovanja tiče, završio je i više specijalizacija u zemlji i inostranstvu. Do sada je učestvovao na  25 konzervatorsko- restauratorskih projekata u Crnoj Gori, Sloveniji, Italiji i Poljskoj, pri čemu se izdvajaju konzervatorsko – restauratorski radovi na živopisu Pivskog manastira, ikonostasu manastira Dubočica kod Pljevalja, gotskih lukova i rozete manastira Platerje kod Maribora, a bio je i član  radne grupe na konzervatorsko- restauratorskim radovima na Lovćenskoj vili, crkvi na Ćipuru i Mauzoleju Vladike Danila na  Orlovom kršu.

Brojne su i njegove druge aktivnosti od značaja, kako za njega lično, tako i za naše društvo. Inicirao je i povratio Likovnu školu «Petar Lubarda» na Cetinju i  bio njen  dugogodišnji direktor. Bio je profesor engleskog jezika, slikar-konzervator, izvodjač praktične nastave na Kulturološkom fakultetu, saradnik za engleski jezik na Likovnoj akademiji, a bio je i šef turističke agencije «Tara» na Cetinju, direktor Obrazovnog centra na Cetinju, a od 2009. godine je na mjestu pomoćnika direktora Zavoda za školstvo u Sektoru za unapredjenje obrazovanja. Atos, osim engleskog, govori: ruski, albanski i poljski jezik. Prevodilac je, pa je objavio brojne prevode od kojih najviše u oblasti obrazovanja, a autor je preko 30 dizajnerskih rješenja za knjige i časopise, flajere, postere i td.

No, nije nam sav Atos u tome, iako je i ovo dosta. On je više i još više u svom likovnom opusu, čiji jedan mali, ali vrijedan dio imamo izložen na ovoj, kako rekoh, njegovoj  prvoj samostalnoj izlobi na Cetinju. Ovo je njegova sedma samostalna izložba koju čine 15 crteža u kombinovanoj tehnici koji su nastali u dosta velikom vremenskom rasponu, od 1998. godine, pa do danas.

Ovo su crteži, čini se najjače oružje Radoslava Miloševića- Atosa. Bez dileme, njegov crtež je bio i ostao prava oštrica i snaga, likovni proizvod stilizovane i koloristične  strukture i figuralnog opažanja svega što ga okružuje. Njegovom oku kao da ništa ne može promaći pa za sve ima mjesta, s mjerom, s pravim osjećajem do granice lagodne podnošljivosti. Kroz lazurne vijugave trake promiču razni biblijski likovi, egzotično voće i životinje, simboli, znaci i elementi prepoznatljivog folklora. Pred posmatračem se otvara piktoresni vitraž koji neodoljivo nameće reminiscenciju živopisa i ikonografije uvodeći ga u nedokučive svere mističnog. Ali, fenotip žene ostaje najupečatljivi izraz koji se stalno pojavljuje i kao crvena nit  provlači kroz Atosov crtež. Bez njega, kao da ne bi postojala prava priča u likovnom djelu, jer je on esencija koja determiniše intenciju u osnovnoj zamisli umjetnika. Bila ona «Žena leptir», «Zamišljena dama» ili «Sirena», žena uvijek ostaje u središtu dogadjaja kao simbol ljepote i materinstva, kao radost življenja  i vječita  apoteoza. Atosova «Malisorka» poput  Botičelijeve Venere izranjajući iz otvorenog cvijeta, sramežljiva i smjerna, blago nagnute glave u tipično botičelijevskom maniru, kao da nam kroz svoju igru sugeriše radost življenja.

Milošević često na već, reklo bi se gotovu sliku, spretno i smjerno interveniše linijom, akcentirajući tako pravo mjesto, čime nedvosmisleno uspijeva da sugeriše pravi likovni elemenat koji nam donosi pun doživljaj.Tome naročito doprinosi vješto preobražavanje tmurne svakodnevice u autentiučne likovne kreacije sa snažnim estetsko-stilizovanim i poetskim rukopisom što ove crteže čini originalnim i dopadljivim.

«Likovno-poetske refleksije kroz liniju i lazurni kolorit, često iz tame izvlače svjetlost i oslobadjaju lik ili predmet uobičajenih stega i pravila. Pred nama izranja neki drugačiji temperament slikara koji nas na jedan živahan i dramatičan način uvodi u svoj svijet nastao u spletu slučajnosti nekim lazurnim i sugestivnim stepenicama, ka nekom zamišljenom svetilištu. Skale tonova, redukovana likovna sredstva, poneki akcentovani dertalj i orkestar vijugavih linija vodjen sigurnom Atosovom dirigentskom palicom, nikako nas ne ostavlja ravnodušnim pred ovim glasovima boja i doživljajem koji vibrira u zraku i stomaku svakog ljubitelja umjetnosti».

Želja mi je da naš prijatelj Radoslav Milošević- Atos, u svjetlosti svoje muze vodilje ostane još dugo, kako bi nas što češće veselio novim izložbama i novim uspjesima na svim poljima svoje djelatnosti.

Za čitaoce sajta Atos je napisao:

-Rado sam prihvatio inicijativu mojih dugogodišnjih prijatelja Veska Pejovića – čovjeka koji Cetinje nosi u srcu na poseban način, i Luke Lagatora poznatog umjetnika i svjetskog karikaturiste, da u Matici crnogorskoj, ogranku Cetinje, otvorim moju sedmu izložbu. Vesko Pejović je odavno prepoznat po svojim konstruktivnim inicijativama i projektima “ZA LJEPŠU PRIJESTONICU CRNE GORE – CETINJE”. Njegov INTERNET PORTAL POSVEĆEN CETINJU, koji je jako posjećen, uvijek nudi aktuelne teme iz kulturno-istorijske prošlosti i sadašnjosti Cetinja i Crne Gore. Sa sličnom misijom Vesko i Luka u Matici crnogorskoj, ogranku Cetinje, organizuju brojne kulturne aktivnosti sa visokim profesionalizmom. Njihov rad iako se na izlged radi samo o dva čovjeka ostvaruje dalekosežan i pozitivan uticaj u kulturi na čemu bi im mogli zavidjeti čak i institucije sistema.

Nijesam imao sreću da se rodim i odrastem u Crnoj Gori kao moj otac ali sam uspio da se 1980 vratim u Crnu Goru i upravo na Cetinje, đe sam osnovao porodicu i posvetio se svojim dvijema ljubavima: umjetnosti i stranim jezicima. Rad u zaštiti kulturnih dobara mi je pomogao da mnogo bolje upoznam Crnu Goru. Kasnije i rad u turizmu i konačno u obrazovanju sve do danas. Bio sam obnovitelj srednje likovne škole na Cetinju koja nosi ime slavnog PETRA LUBARDE, na što sam posebno ponosan.

Imao sam šest samostalnih izložbi i 13 grupnih, prvi put samostalnu izložba na Cetinju. Ne volim da se naročito svrstavam ali spadam u nadrealiste.

Ovogodišnju izložbu sam ukomponovao u neuobičajeno kratkom roku ali što je tu je. 15-tak crteža većinom u boji, kombinovanoj tehnici u velikom vremenskom rasponu od 1995-2014 koji više liči na neku retrospektivu-evoluciju slikarskog rukopisa, varijacije na iste teme i slično. Idealizovani pomalo biblijski likovi u nadrealnom  ambijentu vijugavih linija i vibrirajuće palete boja su moji najčešći motivi. Iz nadrealne likovnosti i vizantijskih reminescencija živopisa ponekad unosim neke elemente nauke, kosmosa ili poezije.  Crtež mi je nekako prirasto srcu i u njemu sam najslobodniji. Pozdrav svim čitaocima ovog divnog sajta i svim ljubiteljima Cetinja.

Vesko Pejović