Cetinje :: Moj grad

Može li Cetinje postati grad u parku, Marija Ražnatović

Posted on 09. Mar, 2013 by Vesko Pejović in Gradske aktuelnosti, Za ljepše Cetinje

Na XX sjednici Senata prijestonice (održanoj 11.02.2013. godine) prva tačka dnevnog reda bila je “Prezentacija Projekta rekonstrukcije i sanacije parkova u istorijskom jezgru grada”.

Kao neko ko istinski voli svoj grad i kao neko ko bi želio da mnogo toga u gradu ljepše izgleda a znajući kakvo je postojeće stanje cetinjskih parkova sa nestrpljenjem i nadom sam očekivala detaljan “izvještaj” na ovu temu. Umjesto toga, mediji su prenijeli saopštenje sa sjednice:

“Savjetnik u kabinetu Gradonačelnika Prijestonice, g-din Matija Dautović upoznao je prisutne da Ministarstvo kulture, koje je nosilac Projekta rekonstrukcije i sanacije parkova u istorijskom jezgru grada, u prethodnoj godini kroz program „ Cetinje grad kulture 2010-2015 “ nije bilo u mogućnosti da obezbijedi sredstva za njegovu realizaciju, zbog čega je projekat kandidovan kod međunarodnih fondova i institucija, odnosno kod Vlade Republike Slovenije, da je to trenutno u proceduri kod Ministarstva vanjskih poslova i da se do kraja mjeseca očekuje odgovor da li projekat zadovoljava određene kriterijume da bude s njihove strane finansiran i da bi izrada same projektne dokumentacije iznosila oko 50.000,00. eura.

G-din Dautović je naglasio da Prijestonica radi na tome da se cetinjski parkovi dovedu u pravo stanje, kakvo i zaslužuju, imajući u vidu činjenicu da su 1968. godine proglašeni Spomenicima prirode i samim tim zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode.

Savjetnik u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, g-đa Dobrila Vlahović istakla je da je Ministarstvo kulture prepoznalo značaj i ulogu cetinjskih parkova, tako da je projekte njihove revitalizacije uvrstilo u program „ Cetinje-grad kulture 2010-2015”. Cetinjski parkovi danas imaju dvostruku zaštitu, kao integralni dio istorijskog jezgra Cetinja koje posjeduje status kulturnog dobra i kao posebni zaštićeni spomenici kulture.

Na sjednici je konstatovano da je neophodno pronaći donatora, koji bi finansirao izradu projektne dokumentacije za gore navedeni projekat, pa je zaključeno da Prijestonica i Senat zajednički rade na tome, odnosno na pronalaženju donatora”.

Samo to, i ništa više!

Očekivala sam da će se navedena gospoda detaljnije osvrnuti na istorijat, postojeće stanje i sam sadržaj projektnog zadatka za sanaciju cetinjskih parkova i njihovo suštinsko stavljanje u funkciju života  budućih posjetilaca. Kako se to nije desilo, odlučila sam da, za ovaj naš divni sajt, napravim osvrt na ovu temu sa ciljem da, eventualno, dam doprinos  njihovom “novom ruhu”.

OSVRT NA CETINJSKE PARKOVE

“Njegošev park”  je najstarija parkovska površina u gradu. Formiranje parka je vezano za podizanje prestolonaslednikovog dvorca, odnosno za drugu polovinu XIX vijeka. Park je uređen u francuskom stilu kojeg karakterišu čisti, strogi, i pravilni geometrijski oblici parcela, prave staze posute pijeskom i oivičene šimširom, itd. U ovom parku se 1910 godine nalazio podijum za SKEJTING (ROLANJE).

Gradski park ili Park „13 jul“

Prve sadnice u Gradskom parku zasađene su 1891. godine. Park je uređen u engleskom stilu – ima slobodno oblikovane parkovske površine a sve pješačke staze vode prema zvjezdastom raskšću koje je postavljeno u sredini parka, gdje se nalazi okrugli betonski plato koji se koristio za razne kulturne programe.

Postojeće stanje

 

 

 

 

U cetinjskim parkovima dominira više vrsta drveća lišćara, četinara, bukava i brestova velikih dimenzija. Prilikom raznih rekonstrukcija, vršena je planska i neplanska sadnja i sječa tako da su danas prisutne guste grupe drveća. Iz tih razloga krošnje nijesu pravilne, drveće smeta jedno drugom, pa izvjesni djelovi parkova izgledaju prilično zapušteno. Na starim stablima  prisutno je dosta suvih grana a ima i oboljelih stabala mada je to u prošlogodišnjoj operativnoj akciji svedeno na korektnu mjeru.

Glavne parkovske staze su osamdesetih godina asfaltirane i za mene je to jedna od velikih grešaka jer mi se čini da je na taj način narušen prirodni ambijent kojim parkovi moraju da zrače (zanima me, iako sa zakašnjenjem, da li je tada konsultovan Zavod za zaštitu spomenika kulture i da li je dao saglasnost za asfaltiranje parkova?!)

 

 

 

 

Preko zelenih parkovskih površina napravljene su mnoge pješačke “prečice”  a sem poljskog cvijeća (kaćuni, visibabe, ljubičice) i malo jorgovana nema ni govora o nekoj cvjetnoj aleji. Prije nekolike godine parkovi su osvijetljeni ali nijesam sigurna da je izabrana adekvatna parkovska rasvjeta. Prostor do Njegoševe ulice je ostao nedefinisan a “sve kapije” su otvorene 24 h.

Iz priča starijih Cetinjana znam da su parkovi nekada imali ograde, stražare i da su se zaključavali  uveče…

Kroz parkove ne postoje česme, nema ni sadržaja za djecu (ljuljaški, tobogana isl.).  a o pristojnim toaletima, i drugim neophodnim sadržajima za osvježenje i udobni boravak posjetilaca nema ni govora.

Park treba svakome da pruži udobnost

Parkovi su mjesto susreta, kontakta, komunikacije i uživanja. Koriste se za odmor, šetnju, igru i druge oblike rekreacije pa ih često nazivaju plućima grada. Tamo se najčešće srijeću sve starosne grupe ljudi. Parkovi imaju veoma značajnu ulogu u odrastanju djece. Roditelji s malom djecom koriste ih za igru i bjekstvo od gužve i buke, mladi često tu pronalaze prostor za prve poljupce ili dokolicu, oni malo stariji pauziraju u toku radnog vremena ili čitaju knjigu, a penzioneri uživaju u laganoj šetnji, igranju karata i dugim razgovorima. Parkovi su često mjesta za prezentaciju umjetnosti kroz koncerte, izlaganje skulptura ili umjetničkih instalacija. U parkovima se može učiti o prirodi i životnoj sredini a značajni su i za dobro psihofizičko stanje.

Zašto umjesto asfalta kroz parkove nemamo ovakve staze?!

Za osvježenje posjetilaca u obadva naša parka, nažalost, služe dvije male kućice koje su svojevremeno bile magacini za ostavljanje alata radnika koji su održavali parkove a koje ne ispunjavaju ni minimalne sanitarne propise. Razmišljam kako bi to bilo lijepo da se ljeti preselimo sa vrelog asfalta u ove bogom dane oaze, da tamo na miru u hladovini, popijemo kafu, pročitamo novine, popričamo, odgledamo koji teniski set, pustimo djecu da se izigraju na za to predviđenim zelenim povšinama ne “strecajući” da će ih udariti kola…

Česme moraju biti „prisutne“ u parkovima …

      Smatram da:          

-Parkovi moraju imati arhitektonski lijepo uklopljene objekte sa svim sadržajima za osvježenje…  -Svi djelovi parka treba dobro da se osmisle (u jednom dijelu mogao bi da se predvidi prostor za boravak djece a u okviru njega da budu razni sadržaji – pozorište lutaka, jahanje ponija, klackalice, tobogani, u drugom dijelu …, itd.

 

-Kako veliki broj ljudi izvodi kućne ljubimce  u parkove, neophodno bi bilo da komunalna policija sa ovlašćenim veterinarom opomene vlasnike pasa na odgovorno držanje psa u šetnji (higijenu psa, čipovanje i vakcinaciju) što bi doprinijelo “totalnom” opuštanju posjetilaca…

Biciklisti bi u parkovima mogli da imaju svoje staze a otvorene parkovske površine su idealne za postavljanje skulptura …

–Moramo više pažnje posvetiti  parkovima i zbog toga što oni imaju svoju ulogu u očuvanju životne sredine jer eliminišu
ugljen-dioksid iz atmosfere,  smanjuju buku koju stvara saobraćaj i daju posebnu estetsku dimenziju koja igra važnu
ulogu u kreiranju pejzaža.

Ozelenjavanje Cetinja

 

 

 

 

Gledajući lijepo uređenu baštu Plavog dvorca (koji se nalazi na samom kontaktu između “Njegoševog ” i “Parka 13 jul“ i koji ga okružuju tako da ona i u prostornom i pejzažnom smislu sa njima predstavlja jedinstvenu cjelinu) i Vladičinu baštu  sa Ljetnom pozornicom ispod Orlovog krša (veliki asfaltni parking “ne vidim”), razmišljam kako bi bilo lijepo da se pokrene akcija ozelenjavanja Cetinja.

Unapređenje  životne sredine i ambijenta u gradu sa kamenitom okolinom kao što je Cetinje, čiji je razvoj u zadnjih 60. godina narušio ekološku ravnotežu, predstavlja složeni proces, bez obzira na kvalitetne djelove urbanog zelenila kao što su parkovi i drvoredi.

U tom pravcu:

–Trebalo bi sprovesti akcije pošumljavanja kamenjara, kraških zaravni i padina u okolini, proširiti i unaprijediti parkovske površine, vrtne komplekse, prostor Novog groblja, intenzivirati ozelenjavanje povšina u gradskim  naseljima, predškolskim i školskim kompleksima i otvorenim prostorima za rekreaciju i sport, nastaviti tradiciju zasađivanja drvoreda lipa (možda i bukava), posaditi drveće na parking prostorima (sad imamo ulica u kojima nema nijednog drveta jedna od njih je tzv Bogdanov kraj).

-Posebnu pažnju posvetiti parkovima u dvorištima bivših poslanstava ( Italijanskog, Austrougarskog, Engleskog, Francuskog i Ruskog), parku oko spomenika Ivana Crnojevića, Malom parku u kojem je smješten Dječiji vrtić , parku u krugu Bolnice “Danilo I”, parku na prostoru Novog Oboda (sa neznatnim sredstvima oni bi se mogli dovesti na potreban nivo i staviti u funkciju boljeg korišćenja što bi mnogo značilo).

Čitajući na ovom sajtu Studiju Cetinje, imena ulica spomenici, spomen obilježja, naišla sam na zanimljiv podatak:

“Početkom septembra 1890 godine po knjaževom imenovanju, prof. Božo Novaković je postavljen za predsjednika cetinjske opštine. Kao predsjednik opštine, za četiri godine ostvario je mnoge zamisli: izgrađen je cetinjski vodovod, izvršeno je ozelenjavanje i urbano sređivanje grada i okoline. Na prostoru oko crkve na Ćipuru, duž puta Cetinje –Bajice, na Zagrablju zasađeno je 50 stabala bora, 185 jela, 301 jasika, 100 kestenova, 110 lipa, 101 brijest i oko 1200 bagremova”.

Pomislila sam kako bi Cetinje danas bilo GRAD U PARKU, da su svi predsjednici grada (od tada do danas) to radili, da se nastavilo sa akcijama ozelenjavanja grada i pošumljavanja okoline Cetinja i da se sve to planski radilo.

EFEKTI OZELENJAVANJA GRADA

 

 

 

Poznato je da se zelena infrastruktura, kao i svaka druga, strateški planira i da je značaj zelenih gradskih površina u procesu očuvanja zdrave životne sredine i zdravlja ljudi veliki. Zelenilo je sve zanačajnije u ljudskom životu. Neophodan je prisniji dodir sa prirodom i to je fiziološka potreba koja je promijenila shvatanja o parkovima i zelenilu u gradu. Zelenilo poboljšava mikroklimu tamo gdje prirodna klima gubi svoj značaj. Zelenilo izaziva emocije na posmatrača a koristi od kvalitetno uređenih zelenih površina imaju pojedinci, zajednica, ekonomija i životna sredina.

Interesantno je pomenuti i podatak da zelene površine mogu uticati na smanjenje stope kriminala i povreda kod djece (u odnosu na neuređene površine ili na ulicu). Dobro povezane zelene površine i saobraćajna infrastruktura ohrabruju građane na veću mobilnost, pješačenje i vožnju bicikla.                    

 

 

 

Smatram da je, iako to projektanti znaju, prilikom uređenja zelenih površina na Cetinju potrebno sagledati uslove u kojima će se biljke saditi, obratiti pažnju na nadzemne i podzemne instalacije, imati u vidu saobraćajne propise i sadnjom zelenila nikako ne ugroziti saobraćaj (počev od širine krošnje u ulicama, pa do preglednosti raskrsnica), ne saditi drveće koje je podložno lomljenju usljed olujnih vjetrova, ne saditi drveće s jakim bočnim korijenjem blizu pešačkih staza, na pločnicima, trgovima i pješačkim zonama, ne saditi “prljave” vrste drveća (one, koje dugo zbacuju sa sebe cvijet, plod i list), u prometnim pješačkim zonama ne saditi vrste koje izazivaju jaku polensku reakciju – jer javna površina pripada svima – ovo se u prvom redu odnosi na preispitivanje daljeg sađenja lipa po Cetinju!

Sve ovo govori o nezamjenjivoj ulozi parkova i lijepo uređenih zelenih površina u kreiranju socijalne dimenzije grada, neophodnosti njihovog brižljivog planiranja i održavanja i mojem ubjeđenju da bi Cetinje jednog dana moglo da postane GRAD U PARKU.