Cetinje :: Moj grad

Senat razmatrao obnovu “Lokande”

Posted on 18. Apr, 2012 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Pravci razvoja

Poštovani čitaoci,

Građanska inicijativa za obnovu hotela “Lokanda” koju je podnijela NVO “Cetinje moj grad” https://www.cetinje-mojgrad.org/?p=3264 razmatrana je na sjednici Senata Prijestonice Cetinje održanoj 09.04.2012. godine. Evo zapisnika sa te sjednice koji sam upravo dobio danas (26.04.12) zahvaljujući ljubaznoj pažnji Sekretara Senata Prijestonice Cetinje Milici Kaluđerović.

Z A P I S N I K

Sa trinaeste sjednice Senata Prijestonice održane dana 09.04.2012. godine, sa početkom u 12:00h u Svečanoj sali Skupštine Prijestonice Cetinje

Sjednicom predsjedava Dr Milovan Janković, predsjednik Senata.

Sjednici prisustvuju sljedeći članovi Senata:

1. Aleksandar Bogdanović, gradonačelnik Prijestonice
2. Prim. dr Milutin Vukić, predsjednik Skupštine Prijestonice;
3. Branko Vujović, predstavnik Vlade Crne Gore;
4. Borislav Banović, predstavnik Skupštine Crne Gore
5. Sreten Zeković, predstavnik nevladinih organizacija i udruženja Prijestonice;
6. Rajko Mijušković, predstavnik građana Prijestonice.

Sjednici Senata, pored gore navedenih članova, prisustvuju i lica po pozivu: g-đa Snježana Simović – direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, g-din Jovan Martinović – direktor Turističke organizacije Prijestonice, g-din Filip Aleksić – sekretar Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine i g-din Vesko Pejović, izvršni direktor NVO „Cetinje moj grad“, koja je inače i podnosilac građanske inicijative „Obnovimo Lokandu“.

Sjednici ne prisustvuju sljedeći članovi Senata:

1.   Prof. Branislav Mićunović, predstavnik Vlade Crne Gore;

2.   Prof. dr Branko Radulović, predstavnik Skupštine Crne Gore;

3.   Branislav Đuranović, predstavnik Zajednice opština Crne Gore;

4.   Dr Miomir Mugoša, gradonačelnik Glavnog grada;

5.   Akademik Dragan K. Vukčević, predstavnik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti;

6.   Prof. mr Nataša Đurović, predstavnik Univerziteta Crne Gore;

Predsjednik Senata, g-din Janković, otvorio je trinaestu sjednicu Senata Prijestonice, pozdravio prisutne članove, kao i lica po pozivu i zahvalio im se što su se odazvali pozivu Senata.

Zatim se prešlo na usvajanje zapisnika sa prethodne, XII sjednice, kojom prilikom je isti stavljen na izjašnjavanje članovima Senata. Tom prilikom, član Senata, g-din Mijušković je upitao predsjednika što se i koliko uradilo po pitanju zaključaka sa prethodne XII sjednice Senata, a koji se odnose na prijem delegacije Senata kod Ministra finansija i Premijera, zbog trenutne finansijske situacije u Senatu. Predsjednik je objasnio da su u toku razgovori sa njima i da se radi sve kako bi se dobio termin sastanka, poštujući činjenicu da su obojica jako zauzeti. Nakon toga, kako niko nije imao primjedbi na zapisnik, prešlo se na njegovo usvajanje. Isti je usvojen jednoglasno, tj. sa 7 glasova »za« .

Potom se prešlo na utvrđivanje dnevnog reda.

Za ovu sjednicu utvrđen je sljedeći

Dnevni red:

1. Značaj rekonstrukcije hotela „Lokanda“ za razvoj Prijestonice
2. Tekuća pitanja

Tačka 1.

Predsjednik Senata je upoznao članove da je tema Lokande predviđena Orijentacionim planom rada Senata za 2011. godinu i da su kao obrađivači predviđeni predsjednik Senata Prijestonice i Gradonačelnik Prijestonice. Podsjetio je da su isti pošli od ideje da se tema „Lokande“ obradi putem prezentacije, koju su članovi imali prilike da vide na sjednici. Prezentacija prati istorijat Lokande, trenutnu situaciju i moguće rješenje, odnosno predlog Senata u tom pravcu. Prezentaciju je predstavio predsjednik Senata, dok se gradonačelnik Prijestonice kasnije nadovezao, pojašnjavajući neke činjenice.

Nakon izlaganja predsjednika Senata, g-đa Snježana Simović je predstavila svoju prezentaciju, a ona se sastojala u sljedećem: Nema uslova da se prezentuje projekat jer se za prezentaciju projekta nisu stekli potrebni preduslovi – prvo treba razjasniti, definisati imovinsko – pravne, vlasničke odnose, napisati valjan plan što se namjerava sa tim objektom, a isti će se definisati kroz valjan projektni zadatak; kada bude postojao usaglašen projektni zadatak, moći će se pristupiti izradi projekta; uprava za zaštitu kulturnih dobara je preuzela korake koji su možda malo i preuranjeni s’ obzirom na to da nisu riješeni vlasnički odnosi. Dalje je prezentovala kako stoje stvari sa rekonstrukcijom, sa aspekta poštovanja Zakona o zaštiti kulturnih dobara, kako bi se na vrijeme imala svijest o realnim prostornim mogućnostima samog objekta. Takođe je predstavila konzervatorske uslove koje je potrebno poštovati pri rekonstrukciji. Navela je da, osnov za pristupanje rekonstrukciji hotela „Lokanda“, uz obavezno definisanje imovinsko-pravnih odnosa, jeste prije svega poštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji je donio novine, sada je rigidniji u dijelu koji propisuje da je svako kulturno dobro moguće rekonstruisati isključivo na osnovu zatečenog stanja, na osnovu realnih i opipljivih podataka, zatim urbanistički projekat – istorijsko jezgro Cetinja koji je malo u koliziji sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i Menadžment plan istorijskog jezgra Cetinja. Lokanda zauzima značajnu tačku, ne samo u simboličkom nego i u prostornom smislu; nije pronađen nijedan projekat koji bi prikazivao Lokandu u bilo kojoj fazi njenoga života, pa je Uprava napravila grafičku rekonstrukciju; rješenje iz urbanističkog projekta više nije moguće sprovesti jer je u suprotnosti sa važećim Zakonom. Naime, sami gabariti nisu baš pažljivo izvedeni, ne odgovaraju stanju na terenu, sporna je etaža potkrovlja iznad potkrovlja i to je neprihvatljivo; konzervatorski uslovi će u velikoj mjeri definisati izgled objekta, jer će budućeg projektanta lakše sprovesti kroz proces projektovanja, jer će urbanističko-tehničkim uslovima biti definisani svi elementi neophodni za projektovanje kako pri projektovanju ne bi bilo mnogo nejasnoća i dilema; biće opšti uslovi gdje će biti pojašnjeno što je osnova za rekonstrukciju i na koji način treba da se izvodi, biće propisani gabariti i obaveza poštovanja arhitektonskih elemenata;

Nakon rasprave u kojoj su učestvovali: Filip Aleksić, Borislav Banović, Aleksandar Bogdanović, Milutin Vukić, Branko Vujović, Milovan Janković i Sreten Zeković, konstatovano je: postoji neslaganje između urbanističko-tehničkih uslova koje bi mogla da izda Prijestonica, kada bi se vezali za važeći plan istorijskog jezgra, ali problem se može prevaziči s’ obzirom na to da su konzervatorski uslovi dio urbanističko-tehničkih uslova pa bi se pozvali na njih, a i zakonski bi mogli da daju neku faznost izgradnje tako da bi se ovaj sporni dio mogao na neki način premostiti a da se ne čekaju izmjene i dopune DUP-UP Istorijsko jezgro; pitanje vlasništa treba do kraja razriješiti; razmisliti o svim aspektima Lokande – kulturološkom, urbanističkom, socijalno-društvenom i ekonomsko-komercijalnom aspektu; ako se zna da je „Cetinje turist“ vlasnik hotela „Grand“, teško se može očekivati da će njegov vlasnik, koji je i vlasnik zemljišta na kome se nalazio hotel „Lokanda“ sam sebi praviti konkurenciju; prvo treba vidjeti što vlasnik zemljišta želi, pa tek onda pričati o tome da li će Lokanda imati duplo potkrovlje, da li se to urbanistički uklapa; Uprava je jako ozbiljno pristupila čitavom poslu, s’ obzirom na to da je izrada projekta Lokande predviđena programom Ministarstva kulture „Cetinje grad kulture 2010-2013„; krenulo se ka rekonstrukciji pojedinih segmenata tog istorijskog dijela grada i Lokanda bi mogla da zaokruži tu cjelinu, kroz projekat Beautiful Cetinje s’ obzirom na to da je rekonstrukcija Njegoševe ulice planirana za ovu godinu; ako se planira ići u privatno javno partnerstvo, prva stvar koju treba riješiti jesu imovinsko-pravni odnosi jer je to zemljište koje pripada preduzeću Cetinje turist, tako da treba obaviti zvaničan razgovor sa vlasnicima i vidjeti kako riješiti taj problem, odnosno, da li ga je uopšte moguće riješiti u ovom momentu; sa druge strane postavlja se pitanje budućug partnera u projektu, jer Prijestonica može osigurati eksterijer, autentičnost ali sam enterijer, odnosno namjenu objekta bi morali osmisliti u saradnji sa privatnim partnerom; pitanje je ko će da gradi Lokandu, jer želje i namjere su jedno a stvarno stanje – drugo, budući da je vlasnik na drugoj strani, a on dugo i mudro ćuti, tako da se ne znaju njegove namjere pa je potrebno na vrijeme obaviti razgovor sa njime; dobro je što je uvažena inicijativa NVO „Cetinje – moj grad“ i otvorena tema Lokande, bez obzira što su konkretna rješenja daleko, jer je namjera Senata da podstakne aktivnosti na realizaciji projekta obnove „Lokande“, obavezujući sve one koji će biti učesnici u realizaciji da u okviru svojih nadležnosti pokrenu inicijative; vlasništvo nad zemljištem na kojem se nalazio hotel „Lokanda“ je, iako još uvijek ne formalno, faktički u vlasništvu Cetinje turista, jer će oni i formalno postati njegovi vlasnici, odnosno upisaće pravo svojine na zemljištu, onog trenutka kada pokrenu inicijativu prema Savjetu za privatizaciju, pozivajući se na član 419. i član 420. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima („Sl. list Crne Gore“, br. 19/09), tako da slobodno možemo reći da imamo vlasnika zemljišta; treba temeljito razmotriti moguća rješenja ovog problema i odabrati neko koje je prihvatljivo, moguće, za sve one koji će biti učesnici u projektu; privatno-javno partnerstvo se nameće kao jedno od mogućih rješenja – partneri bi bili Opština Cetinje – lokalna samouprava, postojeći vlasnik, ako je spreman da učestvuje u projektu i neki investitor; drugo moguće rješenje je da postojeći vlasnik proda to zemljište državi, takvih razgovora je bilo između Vlade i vlasnika, da se kroz neku kompenzaciju prenese vlasništvo, na račun poreza i doprinosa koje vlasnik duguje državi, ali je to sada po novim Zakonima nemoguće izvesti; treće moguće rješenje jeste to da postojeći vlasnik pokrene inicijativu i traži investitora s’ tim što bi naravno postojala obaveza poštovanja planske dokumentacije i zahtjeva koje bi postavio investitor, gdje bi lokalna samouprava takođe bila partner; trebalo bi stvoriti pretpostavku, procijeniti za čem je to investitor zainteresovan, da li je to komercijalna svrha – hotelski sadržaj ili možda neka druga namjena, možda Ministarstvo kulture ima neku ideju, kakva bi bila namjena tog objekta, naravno, poštujući spoljni izgled; pitanje je da li je opravdano praviti projekat bez testiranja potencijalnih investitora jer se može doći u situaciju da se napravi projekat koji neće odgovarati namjerama i očekivanjima investitora; namjera Senata je da pokrene incijativu preko svih subjekata koji su partneri u ovom poslu, da podstakne traženje nekog modela koji će obezbijediti izgradnju tog objekta; sjednica je vrlo dobro pripremljena i nije preuranjena, jer treba aktuelizovati to pitanje budući da je  „Lokanda“  jedini objekat koji se nije rekonstruisao poslije zemljotresa 1979.godine.

Član Senata, Branko Vujović je istakao da je samoinicijativno obavio razgovor sa vlasnikom zemljišta već dva puta, drugi put nedelju dana pred sjednicu, znajući da će se Senat baviti pitanjem Lokande. Nezvanično je saopštio da je tom prilikom vlasnik poručio da on neće biti smetnja da se projekat realizuje i da očekuje da Opština Cetinje predloži, ponudi moguća rješenja. Predlog g-dina Vujovića vlasnicima je bio taj da poklone zemljište Opštini, pri čemu su oni rekli da to nije moguće jer je u pitanju akcionarsko društvo, tu su akcionari koji se sigurno ne bi složili sa time.

Izvršni direktor NVO „Cetinje-moj grad“, g-din Vesko Pejović se zahvalio Senatu Prijestonice što je stavio na dnevni red pitanje Lokande, budući da je NVO „Cetinje-moj grad“ Senatu podnijela građansku inicijativu pod nazivom „Obnovimo Lokandu“. Istakao je da je Inicijativu potpisalo 500. građana koji čeznu za obnovom Lokande i koji znaju što ona predstavlja i Cetinju i Crnoj Gori. Naveo je da treba puno raditi na pripremi rješenja za obnovu „Lokande“ s’ obzirom na vrlo specifičnu situaciju, jer su i Opština i Ministarstvo kulture praktično onemogućeni da nešto konkretno preduzmu samostalno, ako se zna da je zemljište u privatnom vlasništvu. Dalje je naveo da se moraju  programskim zadatkom za reviziju DUP-a Istorijskog jezgra odrediti parametri rekonstrukcije „Lokande“, mora se zajednički doći do namjene objekta – sa vlasnikom placa, pa tek nakon određivanja namjene ići na traženje investitora. Predložio je da se formira tim koji bi se bavio pitanjem obnove „Lokande“, kako bi se to pitanje nastavilo rješavati u kontinuitetu i da se DUP-om Istorijskog jezgra uslove rokovi završetka rekonstrukcije objekta i njegovog dovođenja u funkciju, kako se ne bi desilo da i sljedećih 30. godina plac ostane takav, neiskorišćen, bez namjene.

Gradonačelnik Prijestonice, g-din Aleksandar Bogdanović je pojasnio da projekat za obnovu „Lokande“ ne postoji i da je ovo što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara uradila, tek prvi korak i da on predstavlja idejno rješenje. Nema svrhe bez namjene, tako da prvo treba vidjeti koja će biti namjena objekta pa onda krenuti dalje. Istakao je da prvo treba sjesti sa predstavnicima Cetinje turista, odnosno, Eurofonda i vidjeti sa njima što dalje.

Predsjednik Turističke organizacije Prijestonice, g-din Jovan Martinović je istakao da je budućnost rekonstrukcije hotela „Lokanda“ upravo u tome da mu se ne mijenja namjena, da to bude hotel.

Na osnovu navedenog, te datih prijedloga i iskazanih inicijativa, Senat je uz konstataciju da je rekonstrukcija hotela „Lokanda“ jako važan projekat za Prijestonicu, njen kulturni identitet, kao i dalji razvoj u svim oblastima, donio sljedeće

Z A K LJ U Č  K E

1. Senat podržava aktivnosti Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, na izradi projekta rekonstrukcije hotela „Lokanda“, uz očekivanje da će u 2012. godini ostvariti sve što je predviđeno kao plan aktivnosti.

2. Senat predlaže lokalnoj samoupravi da preduzme aktivnosti na rješavanju pitanja rekonstrukcije hotela „Lokanda“, ako se zna da će Ministarstvo kulture tokom 2012. godine izraditi projekat rekonstrukcije hotela „Lokanda“.

U cilju nalaženja rješenja, Senat predlaže lokalnoj samoupravi sljedeće: donijeti odluku o tome koje bi bilo učešće Prijestonice u rekonstrukciji hotela „Lokanda“, što bi ponudila vlasniku zemljišta, odnosno čime bi to mogla ući u Projekat.

Ponuditi privatno-javno partnerstvo vlasniku zemljišta i pristupiti pripremama za pronalaženje investitora za realizaciju Projekta.

Predlaže se Prijestonici da u tom pravcu preduzme aktivnosti.

Tačka 2.

Pod tekućim pitanjima nije bila kandidovana nijedna tema.

Sjednica Senata je završena u 13:15h.

http://www.senatprijestonice.me/2012/13-sjednica/13_sjednica.htm

ZA ČITAOCE SAJTA EVO TEKSTA IZ BROŠURE KOJA JE PREZENTIRANA NA OVOJ SJEDNICI …

Istorijat Hotela “Lokanda”

Razvoj turizma na Cetinju počeo je davno. Potreba za organizovanim pružanjem ugostiteljskih, odnosno turističkih usluga, javila se početkom XIX vijeka. Prvi pisani dokument o tome potiče iz 1808. godine, a odnosi se na han serdara i senatora Mila Martinovića. Sredinom XIX vijeka na Cetinju je već postojalo niz ugostiteljsko – turističkih objekata, po kojima se kasnije nazivaju i pojedini djelovi grada. Tada se otvaraju kafane „Na krčme“ ili „Na hanove“.

Sredinom XIX vijeka, vlada veliko interesovanje stranaca za Cetinje. međutim, postojeći ugostiteljski objekti (hanovi) nijesu mogli zadovoljiti te potrebe, još manje kvalitetno opslužiti sve češće i brojnije turističke grupe i ostale posjetioce crnogorske Prijestonice. Imajući sve to u vidu, odnosno, opštedruštvene potrebe, ukazala se neophodnost za podizanjem prvog javnog objekta – hotela nazvanog “Lokanda”. (gore na slici)

Na inicijativu predsjednika crnogorskog Senata, velikog vojvode Mirka Petrovića, oca knjaza Nikole, “Lokanda” je sagrađena prvim akcionarskim kapitalom u Crnoj Gori. Naime, prvo akcionarsko društvo u Crnoj Gori osnovano je 1863. godine a nosilo je naziv “Društvo za gradnju jedne gostionice na Cetinju”. Društvo je imalo svoj  ”Ustav” a prve akcije su štampane i puštene u promet juna mjeseca 1863. godine. Osnovna glavnica je iznosila 10.000 fiorina, “opredijeljenih za građenje gostionice na Cetinju” i sakupljana je od raznih lica, pretežno glavara i trgovaca, s’ akcijama od po 50. fiorina u cvancikama. “Praviteljstvo” crnogorsko je garantovalo vrijednost akcija, koje je Ministarstvo finansija Crne Gore isplatilo krajem 1892. god, Tako je “Lokanda” postala državno vlasništvo.

Sredstva potrebna za otpočinjanje radova na izgradnji velike Lokande su veoma brzo prikupljena. Petoga jula 1863. akcionarsko društvo je preko svog “odabranog člana”, vojvode Petra Vukotića, sklopilo ugovor sa zidarom Jovom Terzovićem iz Boke o zidanju Lokande.  Tako je nastala “Obveznica” – ugovor o izgradnji u pet članova, kojim se Jovo Terzović obavezao i garantovao svojom imovinom da će uz honorar od 2.000 “talijera u cvancike” i pripremljeni materijal od strane investitora ograditi Lokandu od: 70. noga  dužine, 52. noge širine, i 26. visine (noga bečka_stopa=0315 m). U obveznici je dalje bio utvrđen kvalitet i način izrade zidova i prozora kao i garancija majstora Terzovića koji prilaže za depozit svoje imanje (kuća i baština) u vrijednosti od 2.000 fiorina.

Radovi na velikoj i izuzetno značajnoj građevini – hotelu “Lokanda”, pogotovo za ono doba na Cetinju, počeli su 1863. godine. Hotel je završen  vrlo brzo, a otvoren je već naredne, 1864. godine. Imao je restoran i osam spavaćih soba, tzv. “kamara”, što je moglo da zadovolji  i posjetioce sa većim pretenzijama, pa se broj gostiju stalno povećavao Prema  riječima Ljube Nenadovića “svagda je bio pun stranaca, tako da su jednog dana za stolom nabrojali devet narodnosti i devet jezika.” Bila je to prva moderna profana građevina na Cetinju, a ujedno i prvi savremeni hotel u Crnoj Gori uopšte.
Do tada su na Cetinju privatne kuće bile uglavnom suvomeđne prizemljuše, slamom prekrivene, tako da je Lokanda predstavljala pravo arhitektonsko otkriće.

Veliku Lokandu na Cetinju  je 1876. godine zakupio , a 1889. godine  otkupio od države Vuko Jeftov Vuletić, poznati crnogorski trgovac onoga vremena na osnovu “Pogodbe” sklopljene sa Opštinom Cetinje, koju je u ovom poslu zastupao Špiro Popović, u isto vrijeme i punomoćenik crnogorske Vlade. “Pogodba” je sklopljena i propisno ovjerena od nadležnih vlasti na Cetinju 06. decembra 1889. godine.

Lokanda je vremenom stekla lijepu reputaciju. U početku, to je  bila prizemna zgrada sa osam soba i sa restoranom. Početkom 1881. godine dograđen je sprat , pa je hotel u tom periodu raspolagao sa 20. solidno namještenih soba,  velikim salonom i dva restorana  (I i II)  klase, kafanom, kupatilom i “izvanrednom francuskom kuhinjom, podrumom najbolih vina i francuskih likera…”    I naravno, domaćih specijaliteta i alkoholnih pića.

Izuzetno ljubazno osoblje , brojnim  gostima  Lokande  obraćalo  se na šest jezika (francuskom, njemačkom, engleskom, italijanskom, ruskom i grčkom), što je bio pravi kuriozitet, jer  to i u današnjim uslovima teško da može  obezbijediti bilo koji hotel i najviše kategorije. Po  prethodnoj, blagovremenoj najavi, mogao je da primi 100. gostiju.
U hotelu  su se igrali bilijar, šah, karte, organizovale su se igranke, maskenbali, zabave rezervnih oficira, dočeci Nove godine, izbor  za miss Crne Gore i slične manifestacije. Takođe, prodavale  su se i  italijanske, grčke, njemačke, ruske i srpske novine.

Malo je hotela u svijetu, za koje se može reći da su toliko ušli u literaturu kao “Lokanda”. Bila je to i institucija kulture, ne samo hotel i za nju se nikad nisu vezivali samo ugostiteljski sadržaji. Za nju se vezivala i krupna kulturno-prosvjetna pa i političko-diplomatska misija u Crnoj Gori. Pod njenim krovom je bilo uredništvo “Crnogorca”, kasnije “Glasa Crnogorca”- prve novine u Crnoj Gori, društvo cetinjske čitaonice, kulturno-prosvjetno društvo “Gorski vijenac”, kao i ambasada SAD-a u Crnoj Gori, prvih decenija XX vijeka.

Svojom arhitekturom, “Lokanda”, kasnije nazvana hotel “Grand” , predstavljala je sinonim cetinjskog ugostiteljstva, a svojim sadržajem i ambijentom, značajnu komponentu intimne atmosfere grada. Tokom vremena, u njoj se stvorio krug nacionalne omladine, koju su sačinjavali na strani školovani Crnogorci, otmeniji građani i stranci nastanjeni na Cetinju, i može se reći da je “Lokanda” bila duhovni centar svih intelektualnih snaga Crne Gore, iz kojeg se razvijala crnogorska politička, demokratska, nacionalna i književna misao.

Fasada objekta sa nekim tendencijama klasicizma bila je vrlo privlačna. Djelovala je smireno i monumentalno. Gotovo svi stranci koji su posjetili Cetinje, a samim tim i “Lokandu”, kasnije nazvanu “Grand” hotel  –  književnici, umjetnici i drugi stvaraoci, bili su vezani  za ovaj , nadaleko  poznati,  ugostiteljski objekat.  Lokanda, kasnije nazvana Grand hotel, predstavljala je vrlo zanimljiv , svojevrstan kulturno-istorijski spomenik. Bila je zaštićena Zakonom o spomenicima kulture.

Objekat “Lokande” srušen je nakon aprilskog zemljotresa 1979. god, zbog oštećenja  čiji  je obim onemugućavao  sanaciju i revitalizaciju. Kako je objekat i dalje imao status zaštićenog spomenika kulture,  rušenje je bilo uslovljeno rekonstrukcijom u skladu sa važećim konzervatorskim principima. Ovaj pristup je bio sadržan u svim releventnim planskim i finansijskim projektima iz perioda obnove nakon zemljotresa.
-Trenutna situacija

Na mjestu prvog savremenog hotela u Crnoj Gori, prve moderne profane građevine na Cetinju i prvog simbola građanskog Cetinja, danas se nalazi prazan, neiskorišćeni prostor

Zemljište na kome se nalazio čuveni hotel “Lokanda”  sada se nalazi u privatnom vlasništvu.

Iz Lista nepokretnosti se vidi da  je Prijestonica upisana kao imalac prava svojine na zemljištu na kome se nalazio hotel “Lokanda”, dok je preduzeće “Cetinje turist” d.d.,  upisano kao imalac prava korišćenja.

Međutim,  shodno  novousvojenom Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima  („Sl. list Crne Gore“, br. 19/09) , članu 419.  pravo korišćenja  postaje pravo svojine, nakon stupanja na snagu ovog Zakona.
Naime, članom 419. stav 1. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, precizirano je da “pravo upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, sada državnoj svojini postaje, stupanjem na snagu ovog zakona, pravo svojine dotadašnjeg imaoca prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno ili zainteresovano lice  dokaže da je prije stupanja na snagu ovog zakona steklo pravo svojine na određenom zemljištu.
Izuzetno, zemljište za koje u postupku privatizacije ili stečaja nije plaćena tržišna naknada ostaje u svojini države na kome vlasnici objekta imaju pravo preče kupovine ili pravo prečeg zakupa.
Odredbom stava 1 .ovog člana ne dira se u prava koja bivšim vlasnicima pripadaju po osnovu Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju.
Mišljenje da je plaćena tržišna naknada iz stava 2. ovog člana u postupku privatizacije daje organ nadležan za poslove privatizacije, a u postupku stečaja nadležni Privredni sud.

Članom 420. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, Organ uprave nadležan za vođenje katastra nepokretnosti će, na zahtjev lica čija su prava iz člana 419 stav 1 .ovog zakona upisana u katastar nepokretnosti, dozvoliti brisanje  društvene, sada državne svojine i prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja zemljištem u smislu člana 419. ovog zakona i upisati pravo svojine u korist imaoca tih prava.
Vlasnik koji je pravo svojine na objektu stekao u postupku privatizacije ili stečaja dužan je, uz zahtjev za upis prava svojine u katastar nepokretnosti, da priloži mišljenje iz člana 419 .stav 4 ovog zakona.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana opštine mogu podnijeti nakon stupanja na snagu zakona o državnoj imovini.
Ko tvrdi da je društvena, sada državna svojina, odnosno pravo upravljanja, korišćenja, trajnog korišćenja i raspolaganja vanknjižno prestalo mora pred sudom to dokazati da bi se na osnovu sudske odluke to pravo izbrisalo i upisalo pravo svojine.

Moguće rješenje

Kako je u toku priprema programskog zadatka za reviziju DUP-UP Istorijsko jezgro,  a u skladu sa Menadžment planom Istorijskog jezgra i kako  je Programom  Ministarstva  kulture  “Cetinje-grad kulture  2010-2013”  , tokom 2012. godine, predviđena izrada projekta rekonstrukcije hotela “Lokanda”, nakon više od tri decenije, pravi je trenutak da razmislimo  o mogućnostima  za  obnovu “Lokande”. Time bi spomeničkom jezgru Cetinja bio vraćen sadržaj  i prostorne vrijednosti, koje bi doprinijele uspjehu kandidature  Cetinja za UNESCO listu kulturne baštine.

Shodno  gore navedenom, Senat predlaže sljedeće:

1. Senat predlaže lokalnoj samoupravi da preduzme aktivnosti na rješavanju pitanja rekonstrukcije hotela „Lokanda“, ako se zna da će Ministarstvo kulture tokom 2012. godine izraditi projekat rekonstrukcije hotela „Lokanda“.
U cilju nalaženja rješenja, Senat predlaže lokalnoj samoupravi sljedeće:
donijeti odluku o tome koje bi bilo učešće Prijestonice u rekonstrukciji hotela „Lokanda“, što bi ponudila vlasniku zemljišta, odnosno , čime bi to mogla ući u Projekat.
Ponuditi privatno-javno partnerstvo vlasniku zemljišta i pristupiti pripremama za pronalaženje investitora za realizaciju Projekta.
Predlaže se Prijestonici da u tom pravcu preduzme aktivnosti.

U tom cilju, neophodna je saradnja između sljedećih subjekata:

• Vlada Crne Gore
• Ministarstvo kulture
• Prijestonica Cetinje
• Senat Prijestonice
• “Cetinje turist” d.d.

Turističke ilustracije o Lokandi, iz XIX vijeka…

“Lokanda” – “Grand” hotel, objavljuje svoju ponudu – reklamu, kao prilog prospektu, vodiču Cetinja na francuskom jeziku, koji je objavljen u Marselju 1901, godine iz pera Milana J. Pavlovića

“Glas Crnogorca” veoma pažljivo prati  i obavještava čitaoce o gostima u Lokandi

U Lokandi se za veće grupe turista priređuju predstave i druge zabave, a za značajnije organizuje audijenciju i Knjaz Nikola lično.

“…Lokanda, velika cetinjska gostionica je stalno , svagda puna stranaca, tu, kad nisam u logoru, obitavam i hranim se.Tu sam imao priliku , za ručkom ili večerom, doći u razgovor s ‘putnicima iz svih krajeva sveta. Jednoga dana nabrojali smo za stolom devet narodnosti i devet jezika…”

Ljubomir-Ljuba Nenadović

Možda je ove turističke ilustracije iz XIX vijeka najbolje završiti citatom teksta iz “Glasa Crnogorca” za 1890. godinu.

“…japanci na Cetinju…Kada uzmemo da smo ove zime imali već dva gosta iz najdaljeg kraja ovog svijeta, a zima na Cetinju zaista nije najugodnije doba, da koliku budućnost ima Cetinje kao putničko zborište u ljeto, kada je vaistinu ljepota biti na Cetinju…”

U saradnji sa sekretarom Senata Milicom Kaluđerović, prilog pripremio Vesko Pejović